Pratite nas

Herceg Bosna

Marijan Knezović: Neće nama par birokrata određivati povijesne istine!

Objavljeno

na

Razgovor s Marijanom Knezovićem povodom nadolazeće pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu

Poštovani gosp. Knezoviću, 29. studenog o. g. – „slučajno“ baš na nekadašnji „Dan Republike“ – očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakva su Vaša očekivanja?

Uvijek je teško postaviti se u situaciju očekivanja nečeg kad se radi o Haaškom sudu. Jednostavno, pokazali su inkonzistentnost i političku motiviranost te danas malo tko, bilo među Hrvatima, Srbima ili Bošnjacima, drži taj sud kao relevantnu instituciju. Ipak, svakako ne očekujem potvrđivanje prvostupanjske presude te se nadam kako će se vojni i politički vrh Herceg Bosne vratiti u svoju Domovinu.

Kako komentirate prvostupanjsku presude u dijelu koji govori o „udruženom zločinačkom pothvatu“? Na čemu se uopće temelji ta teza?

Ta teza se temelji na budalaštinama i to je najpristojniji izraz koji mogu pronaći. Tužiteljstvo se toliko zakopalo u zemlju konstantnim paradoksima na kojma je inzistiralo, da bi na kraju dva od tri suca to dijelom i legitimirala, dok je jedini stalni sudac bio za oslobađanje. Haaški sud već u pravomoćnim presudama ima kontrukcije kao što su dijeljenje Bosne koje nikad nitko nije dokazao ili kvalifikacije kao što su međunarodni sukob itd. Udruženi zločinački poduhvat je sintagma koju će Haaški sud moći koristiti za opisivanje samog sebe, ukoliko se šest heroja ne vrati svojima kućama do kraja godine.

U Hrvatskoj je dugo od raznih vlada vođena antihrvatska politika

Koliko su za konstruiranje teza tužiteljstva su(odgovorni) pojedini hrvatski političari i novinari koji su legitimirali tezu da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH?

Itekako su odgovorni. U Hrvatskoj je nažalost dugo godina od raznih hrvatskih vlada vođena upravo antihrvatska politika što je nedobronamjernim susjedima ostavilo veliku domenu za inzistiranje na zločinačkoj naravi HVO-a i HV-a. Ipak, takva blamiranja se više ne događaju te je i ljevica zauzela logičniju poziciju glede Hrvata u BiH.

Opće je mjesto kako Haaški sud nije osnovan radi ostvarivanja pravde, nego radi postizanja političkih ciljeva velikih sila. No, kako objasniti posve indiferetno ponašanje hrvatskih političkih elita (neovisno o njihovu predznaku) svih ovih godina? Jesu li hrvatski političari nesposobni, je li riječ o sluganskom mentalitetu ili je riječ o nečemu mnogo gorem?

Držim kako se rad o kombinaciji više faktora. Pregovori s EU zatekli su nespremne i neodlučne elite u Hrvatskoj, a oni kojima nije u interesu prosperitet Hrvatske su to iskoristili. S druge strane, možda je teško upotrijebiti izraz nesposobni, ali je činjenica kako velik broj ljudi u sustavu nije dorastao ovakvim izazovima. Ovakvo lažno demoniziranje vlastite prošlosti se ne može dogoditi niti u jednoj zemlji u Europi, osim u Hrvatskoj.

Neznanje je izvor svakog zla

Medijska šutnja (osim kad treba promicati teze tužiteljstva) odlika je hrvatske medijske scene u ovome predmetu, a posebno se je šutilo o završnome govoru Slobodana Praljka. Naime, nisam siguran da prosječan Hrvat znade nabrojiti i dva od šestorice optuženih… Kako to komentirate?

Nezainteresiranost je velika, iz nje proizilazi neznanje, a neznanje je opet izvor svakoga zla. U tom svjetlu možemo promatrati i ovaj proces, koji je stavljen po strani kao da je irelevantan, a zapravo sadrži najteže moguće inkriminacije za jednu državu, a to je vojna agresija izvan svojih granica. O završnom govoru generala Praljka se šutilo jer je na žalost mnogih on rekao istine koje se desetljećima prešućuju.

Neovisno o tome kakva će biti presuda, kako bi se po Vama nakon presude trebali postaviti Hrvati u BiH, a kako hrvatska država?

Suvereno. Jedini način za ostvarivanje srednjoročnih ili dugoročnih političkih ciljeva je izgradnja vlastite samosvijesti. Ako jedan narod prihvati monstruozno inzistiranje na kolektivnoj krivnji za individualne zločine, izgubio je potencijal. Presuda za Hrvate u BiH neće promijeniti puno toga, jer nama ne može i neće par birokrata određivati povijesne istine.

General Praljak kao i ostalih pet dužnosnika će uvijek biti zlatnim slovima upisani u povijest hrvatskog naroda u BiH. Nijedan sud na svijetu, a pogotovo Haaški, nema kredibilitet za subjektivno određivanje temeljnih povijesnih istina jednog naroda.

BiH će doći do trenutka kada će morati birati – ili ravnopravnost svih ili raspad

Jeste li unatoč svemu optimist kad su u pitanju položaj Hrvara u BiH i formiranje trećeg entiteta kao okvira opstanka hrvatskog naroda u toj zemlji?

Optimist sam uvijek. Stvari su već danas znatno bolje nego prije nekoliko godina, mada je nevjerojatno kakvi se propusti potkradaju i dan danas. Držim kako hrvatsko pitanje u BiH ima tendenciju prema rješenju. Nažalost, ne vidim da je bilo tko od vladajućih hrvatskih političara u BiH voljan i sposoban ubrzati procese prema formiranju treće federalne jedinice. Bez obzira na to, ne sumnjam kako će treći entitet kroz nekoliko godina postati realnost, jednostavno, BiH će doći do trenutka kada će morati birati – ili ravnopravnost svih ili raspad.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Marin Topić otvoreno u emisiji Agape radiopostaje MIR Međugorje

Objavljeno

na

Objavio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Dan sjećanja na 1529 ramskih žrtava

Objavljeno

na

Objavio

Foto: rama-prozor.info

Rama i Hrvati nisu zaboravili svoje žrtve

Kroz povijest, Rama je često doživljavala tragedije, razaranja, paljevine… Stradavale su i brojne nevine žrtve. To se posebno odnosi na početak listopada 1942. godine, kada su četnici kao talijanski saveznici u operaciji „Alfa“ u tri dana svoga divljanja na prostoru Rame pobili više od tisuću ljudi.

Nakon što se smjelo javno spominjati žrtve, posebno one četničke iz 1942. godine, ramski franjevci, zajedno s narodom započeli su s obilježavanjem Dana sjećanja na ramske žrtve kroz sve ratove. Svake godine, druge nedjelje u listopadu, crkva na Šćitu postaje mjesto molitve za sve stradale čije imena su upisana na spomen obilježju podno Ramskog križa, njih ukupno 1529., piše Rama-prozor.info.

Uz suslavlje osam svećenika, u župnoj crkvi sv. misu predvodio je i pod njom propovijedao vlč. Milan Ivančević. Nakon sv. mise, pred pločama s imenima pobijenih, zapaljene su svijeće i izrečena je molitva za pokojne – Opijelo.

Na Dan sjećanja na ramske žrtve ispred ploča s imenima zapali se bezbroj svijeća koje navečer svojim svjetlom razbijaju tamu i podsjećaju da i u tami, koliko god jaka bila, tračak svjetlosti je jači od nje.

Bez obzira na mržnju koja je prouzročila ove brojne žrtve, postoji i nada da one nisu bile uzaludne i da se one nikad neće više ponoviti. Rama i hrvatski narod u njoj nije, a niti će zaboraviti svoje žrtve, između ostalog i zbog budućnosti – Narod koji nema prošlosti, nema niti budućnosti!

Četnički pokolj u Rami listopada 1942. (opis događaja & fotografije iz tog vremena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari