Pratite nas

Herceg Bosna

Marijan Knezović: Neće nama par birokrata određivati povijesne istine!

Objavljeno

na

Razgovor s Marijanom Knezovićem povodom nadolazeće pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu

Poštovani gosp. Knezoviću, 29. studenog o. g. – „slučajno“ baš na nekadašnji „Dan Republike“ – očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakva su Vaša očekivanja?

Uvijek je teško postaviti se u situaciju očekivanja nečeg kad se radi o Haaškom sudu. Jednostavno, pokazali su inkonzistentnost i političku motiviranost te danas malo tko, bilo među Hrvatima, Srbima ili Bošnjacima, drži taj sud kao relevantnu instituciju. Ipak, svakako ne očekujem potvrđivanje prvostupanjske presude te se nadam kako će se vojni i politički vrh Herceg Bosne vratiti u svoju Domovinu.

Kako komentirate prvostupanjsku presude u dijelu koji govori o „udruženom zločinačkom pothvatu“? Na čemu se uopće temelji ta teza?

Ta teza se temelji na budalaštinama i to je najpristojniji izraz koji mogu pronaći. Tužiteljstvo se toliko zakopalo u zemlju konstantnim paradoksima na kojma je inzistiralo, da bi na kraju dva od tri suca to dijelom i legitimirala, dok je jedini stalni sudac bio za oslobađanje. Haaški sud već u pravomoćnim presudama ima kontrukcije kao što su dijeljenje Bosne koje nikad nitko nije dokazao ili kvalifikacije kao što su međunarodni sukob itd. Udruženi zločinački poduhvat je sintagma koju će Haaški sud moći koristiti za opisivanje samog sebe, ukoliko se šest heroja ne vrati svojima kućama do kraja godine.

U Hrvatskoj je dugo od raznih vlada vođena antihrvatska politika

Koliko su za konstruiranje teza tužiteljstva su(odgovorni) pojedini hrvatski političari i novinari koji su legitimirali tezu da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH?

Itekako su odgovorni. U Hrvatskoj je nažalost dugo godina od raznih hrvatskih vlada vođena upravo antihrvatska politika što je nedobronamjernim susjedima ostavilo veliku domenu za inzistiranje na zločinačkoj naravi HVO-a i HV-a. Ipak, takva blamiranja se više ne događaju te je i ljevica zauzela logičniju poziciju glede Hrvata u BiH.

Opće je mjesto kako Haaški sud nije osnovan radi ostvarivanja pravde, nego radi postizanja političkih ciljeva velikih sila. No, kako objasniti posve indiferetno ponašanje hrvatskih političkih elita (neovisno o njihovu predznaku) svih ovih godina? Jesu li hrvatski političari nesposobni, je li riječ o sluganskom mentalitetu ili je riječ o nečemu mnogo gorem?

Držim kako se rad o kombinaciji više faktora. Pregovori s EU zatekli su nespremne i neodlučne elite u Hrvatskoj, a oni kojima nije u interesu prosperitet Hrvatske su to iskoristili. S druge strane, možda je teško upotrijebiti izraz nesposobni, ali je činjenica kako velik broj ljudi u sustavu nije dorastao ovakvim izazovima. Ovakvo lažno demoniziranje vlastite prošlosti se ne može dogoditi niti u jednoj zemlji u Europi, osim u Hrvatskoj.

Neznanje je izvor svakog zla

Medijska šutnja (osim kad treba promicati teze tužiteljstva) odlika je hrvatske medijske scene u ovome predmetu, a posebno se je šutilo o završnome govoru Slobodana Praljka. Naime, nisam siguran da prosječan Hrvat znade nabrojiti i dva od šestorice optuženih… Kako to komentirate?

Nezainteresiranost je velika, iz nje proizilazi neznanje, a neznanje je opet izvor svakoga zla. U tom svjetlu možemo promatrati i ovaj proces, koji je stavljen po strani kao da je irelevantan, a zapravo sadrži najteže moguće inkriminacije za jednu državu, a to je vojna agresija izvan svojih granica. O završnom govoru generala Praljka se šutilo jer je na žalost mnogih on rekao istine koje se desetljećima prešućuju.

Neovisno o tome kakva će biti presuda, kako bi se po Vama nakon presude trebali postaviti Hrvati u BiH, a kako hrvatska država?

Suvereno. Jedini način za ostvarivanje srednjoročnih ili dugoročnih političkih ciljeva je izgradnja vlastite samosvijesti. Ako jedan narod prihvati monstruozno inzistiranje na kolektivnoj krivnji za individualne zločine, izgubio je potencijal. Presuda za Hrvate u BiH neće promijeniti puno toga, jer nama ne može i neće par birokrata određivati povijesne istine.

General Praljak kao i ostalih pet dužnosnika će uvijek biti zlatnim slovima upisani u povijest hrvatskog naroda u BiH. Nijedan sud na svijetu, a pogotovo Haaški, nema kredibilitet za subjektivno određivanje temeljnih povijesnih istina jednog naroda.

BiH će doći do trenutka kada će morati birati – ili ravnopravnost svih ili raspad

Jeste li unatoč svemu optimist kad su u pitanju položaj Hrvara u BiH i formiranje trećeg entiteta kao okvira opstanka hrvatskog naroda u toj zemlji?

Optimist sam uvijek. Stvari su već danas znatno bolje nego prije nekoliko godina, mada je nevjerojatno kakvi se propusti potkradaju i dan danas. Držim kako hrvatsko pitanje u BiH ima tendenciju prema rješenju. Nažalost, ne vidim da je bilo tko od vladajućih hrvatskih političara u BiH voljan i sposoban ubrzati procese prema formiranju treće federalne jedinice. Bez obzira na to, ne sumnjam kako će treći entitet kroz nekoliko godina postati realnost, jednostavno, BiH će doći do trenutka kada će morati birati – ili ravnopravnost svih ili raspad.

Davor Dijanović/HKV

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari