Pratite nas

Herceg Bosna

Marijan Knezović: Neće nama par birokrata određivati povijesne istine!

Objavljeno

na

Razgovor s Marijanom Knezovićem povodom nadolazeće pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu

Poštovani gosp. Knezoviću, 29. studenog o. g. – „slučajno“ baš na nekadašnji „Dan Republike“ – očekuje nas izricanje pravomoćne presude hrvatskoj šestorci u Haagu. Kakva su Vaša očekivanja?

Uvijek je teško postaviti se u situaciju očekivanja nečeg kad se radi o Haaškom sudu. Jednostavno, pokazali su inkonzistentnost i političku motiviranost te danas malo tko, bilo među Hrvatima, Srbima ili Bošnjacima, drži taj sud kao relevantnu instituciju. Ipak, svakako ne očekujem potvrđivanje prvostupanjske presude te se nadam kako će se vojni i politički vrh Herceg Bosne vratiti u svoju Domovinu.

Kako komentirate prvostupanjsku presude u dijelu koji govori o „udruženom zločinačkom pothvatu“? Na čemu se uopće temelji ta teza?

Ta teza se temelji na budalaštinama i to je najpristojniji izraz koji mogu pronaći. Tužiteljstvo se toliko zakopalo u zemlju konstantnim paradoksima na kojma je inzistiralo, da bi na kraju dva od tri suca to dijelom i legitimirala, dok je jedini stalni sudac bio za oslobađanje. Haaški sud već u pravomoćnim presudama ima kontrukcije kao što su dijeljenje Bosne koje nikad nitko nije dokazao ili kvalifikacije kao što su međunarodni sukob itd. Udruženi zločinački poduhvat je sintagma koju će Haaški sud moći koristiti za opisivanje samog sebe, ukoliko se šest heroja ne vrati svojima kućama do kraja godine.

U Hrvatskoj je dugo od raznih vlada vođena antihrvatska politika

Koliko su za konstruiranje teza tužiteljstva su(odgovorni) pojedini hrvatski političari i novinari koji su legitimirali tezu da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH?

Itekako su odgovorni. U Hrvatskoj je nažalost dugo godina od raznih hrvatskih vlada vođena upravo antihrvatska politika što je nedobronamjernim susjedima ostavilo veliku domenu za inzistiranje na zločinačkoj naravi HVO-a i HV-a. Ipak, takva blamiranja se više ne događaju te je i ljevica zauzela logičniju poziciju glede Hrvata u BiH.

Opće je mjesto kako Haaški sud nije osnovan radi ostvarivanja pravde, nego radi postizanja političkih ciljeva velikih sila. No, kako objasniti posve indiferetno ponašanje hrvatskih političkih elita (neovisno o njihovu predznaku) svih ovih godina? Jesu li hrvatski političari nesposobni, je li riječ o sluganskom mentalitetu ili je riječ o nečemu mnogo gorem?

Držim kako se rad o kombinaciji više faktora. Pregovori s EU zatekli su nespremne i neodlučne elite u Hrvatskoj, a oni kojima nije u interesu prosperitet Hrvatske su to iskoristili. S druge strane, možda je teško upotrijebiti izraz nesposobni, ali je činjenica kako velik broj ljudi u sustavu nije dorastao ovakvim izazovima. Ovakvo lažno demoniziranje vlastite prošlosti se ne može dogoditi niti u jednoj zemlji u Europi, osim u Hrvatskoj.

Neznanje je izvor svakog zla

Medijska šutnja (osim kad treba promicati teze tužiteljstva) odlika je hrvatske medijske scene u ovome predmetu, a posebno se je šutilo o završnome govoru Slobodana Praljka. Naime, nisam siguran da prosječan Hrvat znade nabrojiti i dva od šestorice optuženih… Kako to komentirate?

Nezainteresiranost je velika, iz nje proizilazi neznanje, a neznanje je opet izvor svakoga zla. U tom svjetlu možemo promatrati i ovaj proces, koji je stavljen po strani kao da je irelevantan, a zapravo sadrži najteže moguće inkriminacije za jednu državu, a to je vojna agresija izvan svojih granica. O završnom govoru generala Praljka se šutilo jer je na žalost mnogih on rekao istine koje se desetljećima prešućuju.

Neovisno o tome kakva će biti presuda, kako bi se po Vama nakon presude trebali postaviti Hrvati u BiH, a kako hrvatska država?

Suvereno. Jedini način za ostvarivanje srednjoročnih ili dugoročnih političkih ciljeva je izgradnja vlastite samosvijesti. Ako jedan narod prihvati monstruozno inzistiranje na kolektivnoj krivnji za individualne zločine, izgubio je potencijal. Presuda za Hrvate u BiH neće promijeniti puno toga, jer nama ne može i neće par birokrata određivati povijesne istine.

General Praljak kao i ostalih pet dužnosnika će uvijek biti zlatnim slovima upisani u povijest hrvatskog naroda u BiH. Nijedan sud na svijetu, a pogotovo Haaški, nema kredibilitet za subjektivno određivanje temeljnih povijesnih istina jednog naroda.

BiH će doći do trenutka kada će morati birati – ili ravnopravnost svih ili raspad

Jeste li unatoč svemu optimist kad su u pitanju položaj Hrvara u BiH i formiranje trećeg entiteta kao okvira opstanka hrvatskog naroda u toj zemlji?

Optimist sam uvijek. Stvari su već danas znatno bolje nego prije nekoliko godina, mada je nevjerojatno kakvi se propusti potkradaju i dan danas. Držim kako hrvatsko pitanje u BiH ima tendenciju prema rješenju. Nažalost, ne vidim da je bilo tko od vladajućih hrvatskih političara u BiH voljan i sposoban ubrzati procese prema formiranju treće federalne jedinice. Bez obzira na to, ne sumnjam kako će treći entitet kroz nekoliko godina postati realnost, jednostavno, BiH će doći do trenutka kada će morati birati – ili ravnopravnost svih ili raspad.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Mons. Tomo Vukšić na Bobovcu: Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove

Objavljeno

na

Objavio

Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Šesnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga svečano su proslavljeni 26. listopada 2019.

Svečano Euharistijsko slavlje na ostacima kraljevskog grada Bobovca nedaleko od poznatog franjevačkog samostana i župe Kraljeva Sutjeska, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed uputio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić, čiju propovijed prenosimo u cijelosti:

Uzoriti gospodine kardinale!
Poštovana braćo svećenici!
Dragi vjernici, sudionici molitvenoga pohoda!

Zajednička molitva za domovinu okupila je danas ovdje na Bobovcu osamnaesti put vjernike Sarajevske nadbiskupije i šesnaesti put katolike pripadnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Njima se rado pridružuju brojni katolici pripadnici redarstvenih snaga, ali sve češće također vjernici i svećenici iz drugih krajeva i država. Bogu hvala da je tako i sve vas srdačno pozdravljam.

Za tu već lijepu tradiciju našeg okupljanja u molitvi, ovom svetom Misom zahvaljujemo Gospodinu Bogu, što nas je obdario blagoslovom ustrajnosti. Hvala mu i za kušnje i otpore, koje je pripuštao, jer nas je po njima u svojoj promisli odgajao da budemo ustrajni, ali i ponizni, skromni i pobožni.

I.

„Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1). To su riječi Božje objave, koje su dio odlomaka iz Biblije, što se u Katoličkoj Crkvi upravo danas čitaju vjernicima na Misama po cijelom svijetu. Stoga neka nama upravo taj starozavjetni psalam bude vodilja u ovom razmišljanju o molitvi, zemlji, domovini i ljudima.

Molimo, dakle, za sve ljude, koji žive u ovoj lijepoj zemlji. Neka se odavde s vrha gore razliježe naša molitva za cijeli svijest, ljude i druga stvorenja, jer svi su djelo Božjih ruku i promisla. Pri tomu, kao vjernici svjesni smo, da su Nebesa svima, posebice nama danas ovdje okupljenima, svod naše životne građevine, cilj našega životnog maratona i svrha naših molitava i nastojanja.

S Nebesa kroz ovo vedro podnebesje, za koje smo osobito zahvalni dragomu Bogu, sunce jednako obasjava svaku zemlju, sve njihove ljude i sva druga stvorenja. S njih jednako kiša pada svima i posvuda jednako natapa zemlju, da bude plodna i da život buja. Tako i mi katolici svojom molitvom, poput Božjega sunca i nebeske kiše, želimo da Božji blagoslov osvjetljava cijelu zemlju, u kojoj smo rođeni i, zajedno s nama, u njoj sva stvorenja. Neka prosvijetli pameti svih njezinih ljudi i neka kapima nebeske rose natopi sva srca, kako bi mogla plodila dobrotom i prijateljstvom.

Naša je i čast i zadaća, biti sinovi i kćeri, kako kaže Isus, „svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (Mt 5,45). Tako, naime, evanđelist Matej bilježi Isusove riječi iz njegove Evanđeoske besjede na Gori. I upravo zato, slijedeći i primjenjujući Isusovu pouku, mi kršćani molimo za sve! To jest, upućujemo svoju molitvu kao što Bog šalje sunce i kišu za sve, te među njima ne pravi razlike. U tomu moramo i sebe stalno ohrabrivati. I moramo uporno tumačiti i stalno ponavljati posebice onima, koji to teško razumiju. Jednostavno zato, što što je zemlja Božje stvorenje, kao i svi ljudi na njoj, te bi među njima trebao vladati Božji zakon, sloga i ravnopravnost.

Ako je „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1), to pak znači, da smo mi na zemlji podstanari Božji. Najamni smo radnici u službi širenja Božje dobrote, svakovrsnoga rasta u ovom životu i radi vječnoga spasenja, svoga i svih Božjih stvorenja. A to spasenje je moguće ostvariti, ako pravedni – da ostanemo kod Isusove slike i rječnika – također uz pomoć naše molitve i stvarne potpore, ustraju na svom putu, a nepravedne da Milosrdni Gospodin odvrati od loših navika, svakoga zla i nereda te se i oni pridruže mnoštvu dobrih ljudi. Odnosno, molimo te, Gospodine, da sve ljude naučiš odredbama svojim. Neka u našoj domovini na svim područjima zauvijek završi sezona teških riječi. Neka se vrše samo dobra djela. Neka umre korupcija i nepotizam. Neka sposobnost, stručna sprema i osobna moralnost budu kriteriji pri zapošljavanju i napredovanju. Neka prava i dostojanstvo radnika budu poštovani. Neka se mladima omogući radosni pogled u budućnost. Neka za svakoga u ovoj zemlji bude posla i sigurnosti. Neka se poštuje obitelj, uloga oca i majke i štiti ljudski život od začeća. Neka se omogući povratak onima, koji to žele, i neka prestane novo iseljavanje. Neka se u svemu poštuju osobna i kolektivna prava, identitet i dostojanstvo svih. Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove. Neka u Crkvi i društvu uvijek vlada povjerenje i iskrena radost zbog bilo čijega napretka i svakoga njegova oblika.

Dok to molimo, skrušeno priznajemo, da smo svi barem nekada krivo procijenili i pogriješili ili mišlju, kojom se ne ponosimo, ili riječju, za koju bismo voljeli da je nije bilo, ili djelom, koje nam nije na čast, ili propustom, za kojim žalimo što se dogodio. A kad god čovjek tako razmišlja, onda je to uvijek izraz ponizne želje za obraćenjem i spremnosti, da se oprosti. Pri tomu, ideal je Gospodin Bog, koji oprašta tako što zaboravlja grijehe prošlosti.

U tom duhu danas molimo: Neka sve to bude, kako bi se i naša domovina mogla prepoznati u riječima Svetoga Pisma: „Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja“ (Ps 119,64) i zahvaljivati Bogu za taj blagoslov.

II.

Draga braćo i sestre!

Svo ovo nastojanje oko uspostave Božjega reda i poštivanja njegovih pravila na zemlji, kao vjernici i Isusovi učenici, molimo i činimo radi vječnoga spasenja. I žarko želimo, da svaki čovjek bude uključen u vječni zagrljaj Božjega Milosrđa i Ljubavi. Odnosno, vođeni tom nadom, ponizno molimo, da se na vječnoj Gori Gospodnjoj, u tom nebeskom Jeruzalemu, nađu sva Božja stvorenja.

Nadahnut tom istom molitvom i željom, već se pisac psalma, koji nam je vodič u ovom razmišljanju, pitao: „Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?“ (Ps 24,2-4). I ne bismo bili dovoljno ozbiljni vjernici, ako to isto pitanje, okupljeni u molitvi na ovoj zemaljskoj gori, ne bismo danas postavili sebi, cijeloj domovini i svakom njezinu čovjeku. A na to ključno pitanje odgovor je dao isti psalam. To jest, uzići će na Goru Gospodnju i stajati na svetomu mjestu u vječnosti: „Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti i ne kune se varavo“ (Ps 24,4).

Čiste ruke, nedužno srce, sloboda od ispraznosti te odsustvo varave nakane i riječi jesu drugo ime za življenu kršćansku svetost. A spomenuti njezin sadržaj jest naša čast, naše ime, naše poslanje i zadaća, naša osobna iskaznica, naš jedinstveni matični broj, naš znak prepoznavanja i lijek za svaki nered. I nema drugoga puta, načina, ni smjera, koji bi čovjeka vodili iz ovoga lijepoga ali prolaznoga podnebesja u vječna i još ljepša Nebesa, s ove zemlje na Goru Gospodnju. I nema drugoga načina ni sredstva za izliječiti nered na zemlji i ostvariti sve one dobre želje, koje su maloprije nabrojene. Naime, put ispravljanja nereda na zemlji jedini vodi u nebeski red, a ustrajnost u tomu jedini je način posvećenja čovjeka.

Samo „čiste ruke i nedužno srce“ posvećenju čovjeka, preobražavaju svijet, pripremaju novu zemlju, i u njoj bolju domovinu, i samo po tom čovjekovu posvećenju, kada tamo dođemo, nastat će novo nebo (usp. Otk 21,1).

„Takav je naraštaj onih, koji traže njega, koji traže lice Božje“ (Ps 24,6). Takav čovjek i njegov naraštaj „blagoslov prima od Gospodina i nagradu od Boga, Spasitelja svoga“ (Ps 24,5). Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

KTA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

RAK kaznio FTV zbog pristranosti: Napokon sankcionirano sotoniziranje Hrvata i Srba

Objavljeno

na

Objavio

„Utvrđuje se da je FTV prekršila Članak 5 (Pravičnost i nepristranost) Kodeksa o medijskim uslugama, te joj se izriče novčana kazna u iznosu od 6000 KM“ stoji u Rješenju Regulatorne agencije koja je postupila po prijavi HRS-a na tendenciozno i huškačko izvješćivanje u emisiji Mreža emitiranoj 14.01.2019. Sada, konačno, imamo na papiru, crno na bijelo, da je FTV politički pristran medij.

Krenimo kronološki. U emisiji „Mreža“ od 14.01.2019. emitirani su prilozi u kojima su Hrvati i Srbi optuženi i, od strane autora i urednika priloga i emisije, osuđeni za sve loše što se događa u BiH.

Nakon odgledane emisije, kod gledatelja koji ima površne informacije o povijesti i odnosima u BiH stvorio se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Budući da je iznošenje tvrdnji i arbitrarnih stavova pod činjenice kršenje ne samo Kodeksa za medije, nego i cijelog niza Zakona, dana 19.01.2019. smo na adresu RAK-a uputili argumentirani prigovor.

RAK kao regulatorno tijelo je bilo obvezno u zakonskom roku ne samo očitovati se po našoj prijavi, nego i objaviti ishod postupka kojeg su pokrenuli po ovoj prijavi.

Budući da nismo dobili apsolutno ikakvu povratnu informaciju, a emisija „Mreža“ se vratila na tv ekrane, te budući da je FTV kroz cijeli svoj informativni program nastavilo svakodnevno širiti pristranu političku propagandu, dana 27.09.2019. ponovno smo poslali upit RAK-u.

Kako nas je RAK i tada ignorirao, dana 25.09.2019. pišemo dopis Ministarstvu komunikacija i prometa, da kao nadležno tijelo kontaktira RAK i priupita gdje je zapela naša prijava. Za razliku od RAK-a, ministarstvo djeluje promptno. Gle slučaja, nakon reakcije ministarstva prometa dobivamorješenje po našoj prijavu u kojem stoji kako je FTV kažnjena sa 6000 KM.

Naime, analizom je utvrđeno kako je FTV emitirala „jednostrane i neizbalansirane priloge“, čime je došlo do kršenja „načela pravičnosti i nepristranosti“.

Nakon silnih peripetija, 9 mjeseci inzistiranja, pisanja dopisa i poziva, napokon smo dobili dokaz o onome što tvrdimo godinama, a to je da je Federalna televizija u biti politički medij, platforma za promociju pseudo građanske, a u biti bošnjačke politike.

Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti dokazima, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama.

Prema tome, večeras kada ponovno na ekranima FTV-a bude emisija „Mreža“, znajte kako se radi o propagandnom, a ne informativnom programu. Dakle, EPP, i to Bakirov.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari