Pratite nas

Reagiranja

Marijan Knezović: ‘Plenkoviću je važniji Pupovac od nepokopanih i nestalih branitelja’!?

Objavljeno

na

Plenkoviću je važniji Pupovac od nepokopanih i nestalih branitelja, zaključio je mladi kolumnist i politički aktivist Marijan Knezović u komentaru kojeg u cijelosti objavljujemo:

Hrvatski branitelji na čelu s predsjednikom Tuđmanom stvorili su državu unatoč velikosrpskoj agresiji i otporu međunarodne zajednice. Andrej Plenković, ne samo briselski već i beogradski potrčko koji visi na Pupovčevim ramenima, sa svojom ministricom Pejčinović Burić već dvije godine nije u stanju sazvati niti jednu sjednicu Povjerenstva za praćenje provedbe prijelaznih mjerila u pregovaračkim poglavljima 23. i 24. o pristupanju Srbije Europskoj uniji.
 
Doduše, iluzorno je i očekivati da to provede ministrica koja je do jučer radila za srpsku vladu ili premijer koji zbog Vučića u pučanima i Angelinom uredu zaboravlja da ga je izabrala Hrvatska, a ne delegirao SDSS.
 
Inače, MVEP treba po samoj odluci vlade minimalno četiri puta godišnje sazvati sjednicu, a minimalno jednom godišnje poslati izvješće predsjednici države, što se naravno ne događa.
 
Žalosno je da je danas bilo tko, a pogotovo diletant i profesionalni Srbin Milorad Pupovac, za hrvatsku vladu važniji od nestalih tijela, nepokopanih branitelja Domovine i državničkog odnosa prema svima, pa i Srbiji. To se dobije kad državu vode izdajice, a većina u saboru ovisi o rukama Vučićeve pudlice. Čast pudlicama. Uskoro uz Andreja očekujemo i one iz Bandićevog profitabilnog uzgoja, komentirao je Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Petokraka vrijeđa osjećaje hrvatskog naroda

Objavljeno

na

Objavio

Braniteljska udruga HEROJI OSIJEKA reagirala je na ‘skandalozno, neprimjereno i neprijateljsko’ obilježavanje tzv. “Dana mladosti-radosti” u Kumrovcu 25. svibnja 2019. Njihovo priopćenje objavljujemo u cijelosti:

Obilježavanje tzv. Dana mladosti u Kumrovcu, parada agresivnog komunističkog militarizma, agresorskih uniformi zločinačke JNA, isticanja jugoslavenskih zastava, jugoslavenske petokrake, izazivaju izuzetno loše i negativne osjećaje većine samosvjesnih i domoljubnih građana. Petokraka kao simbol totalitarnog komunističkog režima i agresora na Republiku Hrvatsku vrijeđa osjećaje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, invalida, zatočenika logora, stradalnika, prognanika, njihovih obitelji i većine hrvatskog naroda.

Nezamislivo je da u ujedinjenoj Europi u kojoj su listom zabranjeni svi simboli totalitrnih režima i komunističke petokrake sukladno Rezoluciji Vijeća Europe 1481 od 25. siječnja 2006. jedino u Hrvatskoj tzv. antifašiti još uvijek nesmetano nameću svoju nazadnu zločinačku ideologiju, a niti su odgovarali za zločin i ubijanje razoružanih pripadnika njemačke i domovinske vojske, civila, staraca, muškaraca, žena i djece, nego ga skrivaju, minoriziraju i opravdavaju uz izrugivanje žrtava.

Nažalost, u Hrvatskoj  je gotovo u potpunosti zabranjen sveti znak HOS-a – Hrvatskih obrambenih snaga iz Domovinskog rata, čiji su pripadnici zajedno sa Hrvatskom vojskom obranili i vratili okupirane teritorije, dok je petokraka još uvijek dobrodošla.

Krajnje je vrijeme trajno zabraniti isticanje crvene petokrake zvijezde, simola komunističkih zločina, a time na jasan način poslati poruku da moderna Hrvatska država nema tolaranciju za zločine i ubijanje stotina tisuća građana bez suđenja, zbog različitog političkog stava ili vjerske pripadnosti.

U Osijeku smo 15. siječnja 1992. na dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske trajno uklonili  petokraku sa zgrade kinematografa u središtu grada. Moramo stalno naglašavati da su pod simbolom  petokrake u Domovinskom ratu ubijena 1327 hrvatska branitelja i 397 građana Osijeka, srušeno je i oštećeno 128 tvornica i tvrtki i čak 18 500 stambenih objekata. Ukupna procjenjena ratna šteta  počinjena pod zloglasnim simbolom petokrake samo u Osijeku iznosi 2, 2 milijarde eura.

Hrvatska država sukladno rezolucijama Međunarodne zajednice ne bi smjela zanemariti obvezu da zauzme jasno stajalište o zločinima koji je  počinio tototalitarni komunistički režim, za što su najodgovorniji negovi čelnici. Nezamislivo je da u velikom dijelu Hrvatske i to u elitnim turističkim središtima najvažnije ulice nose imena komunističkih zločinaca.

Rezolucija Vijeća Europe 1481 poziva sve komunističke ili postkomunističke stranke država-članica koje to još nisu učinile da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost, da se nedvosmisleno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi i da ih nedvosmisleno osude.

Vlada Republike Hrvatske ima obvezu postupiti u skladu sa Rezolucijom Vijeća Europe 1096 i 1481 o osudi zločina komunističkog režima. Rezolucije jasno osuđuju komunističke zločine, izražavaju sućut žrtvama i savjetuju državama članicama da se jasno opredijele za osudu komunizma.   Komunistički su simboli izrijekom zabranjeni i uklonjeni su spomenici veličanju zločinačkih režima u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini, postkomunističkim zemljama, na koje bismo se morali ugledati i to učiniti bez daljnjeg odlaganja.

Sve bivše komunističke zemlje Europe, osim Bjelorusije, danas su članice Vijeće Europe, a zaštita ljudskih prava i pravna država temeljne su vrednote koje Vijeće Europe zastupa.  Sukladno tomu, Parlamentarna skupština EU snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te odaje poštovanje žrtvama tih zločina.

Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlome stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava. Ta kršenja, koja se razlikuju ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, uključivala su ubojstva i pogubljenja, kako individualna tako i kolektivna, umiranje u koncentracijskim logorima, smrt od gladi, deportacije, mučenje, prisilni rad i druge oblike kolektivnog fizičkog mučenja, progone zbog etničkih ili vjerskih razloga, odricanje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te odsutnost političkog pluralizma.

Zločini su se opravdavali teorijom klasne borbe i načelom diktature proletarijata. Interpretacijom tih dvaju načela legitimirala se »eliminacija« onih kategorija osoba koje se smatralo štetnima za izgradnju novoga društva te, prema tomu, kao neprijatelje totalitarnih komunističkih režima. U svakoj zemlji žrtve su velikim dijelom bile državljani te zemlje. Osobito to vrijedi za stanovništvo bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojem je broj žrtava državljana te zemlje bio mnogo veći od broja žrtava drugih nacionalnosti. U bivšoj Jugoslaviji žrtve totalitarnog komunističkog režima, osim zbog političkih razloga bile su posebno zbog pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu koji je stoljećima težio stvaranju nacionalne, demokratske države.

Europska Skupština smatra da će nedvosmislenost stajališta osude komunističkog i svih totalitarnih režima od strane međunarodne zajednice potaknuti na pomirbu. Treba se nadati da će to stajalište potaknuti povjesničare da nastave svoja istraživanja sa svrhom utvrđivanja i objektivnog sagledavanja povijesti.

Javno veličanje zločinca Tita u Hrvatskoj, koji je odgovoran za smrt više od 570 tisuća političkih neistomišljenika i zazivanje povratka komunističke Jugoslavije, nije  primjereno i u suprotnosti je sa modernim, demokratskim društvom i promicanjem europskih civilizacijskih vrijednosti. Nije nevažno podsjetiti na podatak da je Tito početkom Drugog svjetskog rata podržavao Hitlera i opravdavao napad na Poljsku sve do 22. lipnja 1941. i napada Trećeg Reicha na SSSR.

Nevjerojatno je danas da u Saboru Republike Hrvatske, umjesto u zatvoru, sjedi osoba koja zagovara mržnju i zločine i javno izriče kako žali da partizani nisu dovoljno temeljito obavili posao 1945. godine.  S obzirom na egzekucije i zločinački karakter komunističkog pokreta na području bivše Jugoslavije, vrlo je jasno što se time implicira.

Građani Hrvatske napokon trebaju prihvatiti činjenice i prestati veličati zločine. Tek tada, moći ćemo svi zajedno, graditi zdravu budućnost na zdravim temeljima. Vrijeme je da se podvuče crta i da se postavi jasna granica između slobode govora i veličanja zločinačkih režima.

Nadam se kako je konačno došlo vrijeme, kada ćemo istinski osuditi zločine i sve zločince, ograditi se od svih totalitarizama i na temeljima mira i prosperiteta graditi sretnu budućnost za sve građane i buduće generacije.

Heroji Osijeka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Hod za život glas je razuma i savjesti, a ne ulaženje u bilo čiju intimu

Objavljeno

na

Objavio

Neki bi zabranili izlazak na ulice onima koji se za očuvanje života bore mirnim dostojanstvenim šetnjama. Zatvarali bi, tukli, osuđivali i tko zna što sve ne.

U ime “demokracije”, “slobode” i “ljudskih prava”.

Čudna neka mjerila. Kad se LGBTIQ aktivisti okupe, skidaju na javnim mjestima, ližu se i ljube po trgovima gradova, viču, vrijeđaju i nose skaredne transparente (poput onoga “ŽIVJELA PERVERZIJA!”), za neke je to “super”, “krasno”, “napredno”, “cool”. Takve povorke čuvaju stotine policajaca i budno paze da im tko ne bi dobacio kakvu ružnu riječ – iako rade na javnim mjestima ono što je inače kažnjivo zakonom kao “narušavanje javnog reda i mira”.

Čujemo, čak i od javnih osoba (koje sad neću imenovati zbog izborne šutnje) kako mi koji se zalažemo ZA ŽIVOT, zamislite, “ULAZIMO U INTIMU ONIH DRUGIH!”.

Od svih objeda i nebuloza koje izriču protivnici života, ovo je jedna od najvećih.

Narod koji izlazi na ulice hodajući za život nema iza sebe nikakvu instituciju, niti je riječ o hijerarhijski organiziranoj manifestaciji u kojoj bilo tko odozgo “vuče konce”. Građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ jeste organizator, ali ona nije nikakav vrhovni arbitar niti redatelj ovih akcija. Nije to kazališna scena. To je moralni stav širokih slojeva našeg naroda prema najvažnijem od svih pitanja: PRAVU NA ŽIVOT ONIH NEROĐENIH KOJI NEMAJU MOGUĆNOSTI OGLASITI SE, A ČIJI SE ŽIVOTI TAKO BEŠĆUTNO SVAKODNEVNO GASE VOLJOM ONIH KOJI DO ŽIVOTA NE DRŽE.

Jako je dobro poznato kakav je stav naše Crkve, pa i svih dosadašnjih papa (uključujući i aktualnog papa Franju) o ovom pitanju. To su OZAKONJENA UBOJSTVA. To je zločin protiv Boga, Čovjeka i ljudske naravi.

Narod koji izlazi na ulice – diljem svijeta, ne samo u Hrvatskoj – u ime očuvanja života ne diže nikakve revolucije, ne traži nasilne prevrate, ne zagovara progone, nitko ne ulazi u bilo čiju intimu i pravo odlučivanja o sebi i svome tijelu.

To je GLAS RAZUMA I SAVJESTI  i na volju svakomu hoće li ga prihvatiti ili neće.

Izađimo na ulice uvijek kad osjetimo da su ljudski život ili prava nerođenih ugroženi.

Nitko nam to neće niti može zabraniti!

Ponosan sam što ZA ŽIVOT hodaju deseci tisuća ljudi.

Veličanstveni su to skupovi koji dokazuju da još uvijek nije sve izgubljeno ni za nas, mali hrvatski narod.

Na agresiju i riječi mržnje nećemo odgovarati istom mjerom.

Nas je Krist Spasitelj podučio moralnim načelima i vrijednostima života i ljudskog bitka, to znamo i toga se držimo.

Upravo zato i HODAMO…ZA ŽIVOT, jer veće i dragocjenije vrijednosti od ljudskoga života nema.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari