Komentar
Marijan Knezović: Tog dana žrtve u Grabovici je snašla tama zla. Njihova žrtva danas je svjetlo koje svjetli svima nama
Prije 26. godina, pripadnici zločinačke tzv. Armije RBiH na okrutan način su ubili 33 Hrvatice i Hrvata u selu Grabovica koje se nalazi između Jablanice i Mostara. Među žrtvama je bilo 17 žena i jedno dijete. Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro, četverogodišnja djevojčica i anđeo koji je postao žrtva “ljudske” bijede , a najstarija 87-godišnji djed Marko Marić.
To je samo jedan od brojnih masovnih pokolja koji su novokomponirani bošnjački islamisti počinili nad Hrvatima u BiH. To je samo jedan od zločina nad Hrvatima u BiH koji nije spomenut u niti jednom udžbeniku. To je samo jedan od zločina za koje šira hrvatska javnost – ni ne zna. Ubojice su pak na slobodi i “državnim” jaslama.
Tog dana žrtve je snašla tama zla. Njihova žrtva danas je svjetlo koje svjetli svima nama. Pravda nije brza, ali će biti konačna, uz trud i žrtvu svih nas i na ovom svijetu ćemo njihovim svjetlom osvjetliti budućnost Hrvata u kolijevci Hrvata, Herceg Bosni. Njihova pravda koja je na Nebesima neka svima nama bude vječna motivacija da se zlu suprostavimo, uvijek i pod svaku cijenu.
Neka nam bude i podsjetnik da ne svodimo ono što je krvlju nevine djece, žena, staraca i vojnika obranjeno na novac, osobni interes, predizborne floskule i demagogiju bez pokrića. Oni su zaslužili dosljednost i svakodnevno sjećanje, ali mi očito nismo zaslužili njih, komentirao je Marijan Knezović na facebooku
Što vi mislite o ovoj temi?
Komentar
‘Trajbanje’ demokracije
Pitanje je koliko je oportuno očekivani izlazak Velike Britanije iz EU nazivati rastavom. Jer, ne radi se o dva partnera nego o izlazu jednog partnera iz partnerske zajednice u kojoj su sve članice, zasad njih 28 (ili 27) ravnopravne, koje su po svojim pravilima izabrale svoje organa. Organi su zajednički svim članicama. Možda bi bila usporedba s rastavom od poligamne zajednice, iz koje izlazi samo jedna članica, a ostaju ostale. U svakom slučaju, jedna manje. Uz zajedničke eurounijske propise, koje bi potpisnici i članice trebali poštovati, tu je i faktor demokracije, jer se radi o državama članicama ustrojenima prema demokratskim i deklaracijama i uzusima. Demokratskim državama. I realnom deklarirano.
Današnje stanje (nedjelja) u tijeku postupka rastave u, moglo bi se reći, poligamijskoj zajednici je – suspendiran na određeno vrijeme britanski parlament , što znači i suspenziju najvišeg britanskog demokratskog tijela i djelovanje britanske vlade pred izlazak uz suspendirani parlament. Ali i, to treba naglasiti, uz očekivanje odluke britanskog Vrhovnog suda, koja bi trebala razjasniti pitanje zakonitosti Johnsove inicijative o suspenziji parlamenta. Odlika se očekuje sljedeći tjedan. Odluka Vrhovnog suda imat će, uz ostalo, i utjecaj na percepciju britanske demokracije.
Zanimljivo je da je, prema Večernjem listu, britanska vlada označila „non-paper“ dokumente koje je poslala u Bruxelles „vlasništvom vlade Njezina Veličanstva“ ,izrazivši time da ne želi njihovu podijelju ostalim članicama. Dokumenti bi u pisanom obliku trebali obrazložiti prijedlog alternativnog rješenja glede inzistiranja da mu je, Premijeru Johnsonu, ranije postignut zaštitni mehanizam za Sjevernu Irsku potpuno neprihvatljiv.
Pitanje je tiče li se to sve i ostalih članica EU, a u ovoj prigodi im je informacija nedostupna. Radi se o jednoj stvari, ali cijeli postupak i njegov dovršetak ili završetak, sadržavat će i ostalo, jer u tijeku pregovora ništa nije nemoguće, pa i odlazak bez dogovora. A sve će se odnositi na sve članice, jer su se ulaskom u EU odrekle dijela svojeg suvereniteta, a radi s o suverenim državama. Hoće li, ili već „pati“ demokracija u ovoj fazi gdje jedna članica pregovara s EU, ne želeći da o sadržaju pregovora znaju i ostale, prema normama, jednakopravne članice. Zločesto pitanje je ima li u toj „musaki“ moguće i drugih „demokratskih“ dodataka i začina?
Pada na um reminiscencija kada se radi o rastavi u poligamskoj zajednici, da bi se slobodnije moglo reći, da se radi o izlasku iz „harema“ , jer su, i Europska unija, i ostale članice po imenima ženskog roda. No, šalu nastranu, svaka rastava, bilo koje vrste, košta. Zato se uređuje u ljudskom smislu zakonima, a u zajednicama zajedničkim propisima i dokumentima, kako bi se izbjegli pitanja i problemi prigodom izlaska. Do sudovanja na bilo kojoj razini. Da problema, i to ne lakih, ima pokazuje dosadašnji tijek, pa i igranje s demokracijom, koje nije završeno i tek slijedi. Kako će se odraziti na cijeli konglomerat odnosa koji ga prate i na kojega će utjecati, vidjet će se uskoro. Pitanje je jesu li sve stvari predviđene, jer prigodom rastava bilo koje vrste javljaju se problemi koje nitko nije očekivao. Pogotovo što se tiče financijske strane.
Imamo sa jedne strane Veliku Britaniju, sa suspendiranim parlamentom, i suspendiranom demokraciju, a djeluje vlada i njezin predsjednik, a s druge, EU birokraciju i demokraciju u kojoj članice ne mogu saznati o čemu točno raspravljaju čelništvo sa jednom članicom.
Daljnje „trajbanje“ demokracije slijedi, ostalim članicama na znanje i ravnanje…
Antun Drndelić
Što vi mislite o ovoj temi?
Komentar
Važno je zvati se Mate, ali za boks i pjesmu – ne za komunikacijske znanosti
Kada javno imenovani komunikacijski stručnjak pretendenta na Pantovčak odrađuje „prljavi“ dio kampanje i na svom Facebook profilu objavljuje kako „medijima ne treba vjerovati“ postaje jasno da u stožeru Miroslava Škore nisu posložene sve kockice. Mate Mijić, čini se, gubi kompas. Javno proziva HDZ za otkazivanje Škorinih koncerata, pa čak i za onaj u Donjem Miholjcu gdje je na vlasti nezavisni gradonačelnik.
S obzirom na Mijićevo dosadašnje političko iskustvo trebao bi znati odakle pušu vjetrovi u Miholjcu, pa otkazivanje koncerta ostaviti adresirano na samom gradonačelniku jer opcija kojoj je gradonačelnik sklon ne podržava udruživanje Mosta i Suverenista sa Škorom. Da je zbog HDZ-a želio otkazati koncert, učinio bi to ranije.
Piše: Ante Rašić
S druge strane, s obzirom na Mijićevo komunikacijsko iskustvo trebao bi znati da mu upravo novinari mogu biti najveći saveznici pa nije baš najpametniji potez – prozivati ih na društvenim mrežama.
Iako je Škoro oko sebe okupio ekipu s bogatim iskustvom, čini se da mu upravo najvažniji suradnici Radeljić i Mijić postaju sve veći teret.
Radeljićev pokušaj prokazivanja predsjednice Grabar-Kitarović mailovima o kojima tobože ne želi govoriti, a pritom puštajući u javni prostor upravo one teze kojima se približava biračkom tijelu Suverenista nisu baš pale na plodno tlo. Mijićev verbalno agresivni pristup prema svima koji na glas ne skandiraju Škoro Predsjednik u objavama i komentarima na vlastitom profilu na društvenim mrežama podsjeća na Mostov komunikacijski profil.
Čini se da Škorin stožer ima dvije tračnice koji ne djeluju baš previše koordinirano, pa će teško njegov vlak tako stići do cilja.
Poznati američki komunikolog Richard L. Lanigan kao osnovnu postavku političke komunikacije zasniva na psihosocijološkoj studiji ciljane skupine kojoj se obraćate.
Izgleda da PR ekipa potencijalnog predsjedničkog kandidata Miroslava Škore uopće ne zna kome se obraćaju, koje je to biračko tijelo.
Njihovo uho, očito ne čuje što to biračko tijelo želi čuti od njih, odnosno njihove poruke nisu dovoljno jasne i artikulirane. Nepostojanje dosljednosti u izjavama njihovog klijenta posljedica je nepoznavanja razmišljanja i poimanja politike biračkog korpusa, te dovodi do lutanja u odabiru ciljane skupine. Tako su sretno naciljali velike podupiratelje Stipu Mesića, Ivu Josipovića i Antu Nobila.
Sve ovo doima se kao odabir sjedanja na jednu od tri stolice koja nije dovoljno čvrsta da se ne bi urušio čitav projekt. Sjedio na tri stolice nije nitko, pa neće ni Miro Škoro, bez obzira koliko mu bilo koji Mate pomogao.
