Pratite nas

Religija i Vjera

Marijan Križić: Kršćani na raskrižju – Božji poziv da ustanemo i krenemo dalje

Objavljeno

na

Osvajanje srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji u hrvatskom je narodu izazvalo nevjerojatnu i do sada neviđenu erupciju oduševljenja, koje nadilazali sam događaj. Stoga razloge ovom oduševljenju ne treba tražiti samo u uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije.

Riječ je o golemoj energiji i potencijalu hrvatskoga naroda koji je dva desetljeća potisnut i ponižen u svim segmentima svojega nacionalnog bića i duhovnog identiteta. Narod već 18 godina luta poput ovaca bez pastira. Poput one zgode iz evanđelja u kojoj se i Isus sažalio nad narodom: “Vidjevši mnoštvo, sažali se Isusu nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.“ (Mt 9,36).

Petsto pedeset tisuća ljudi koji su se u Zagrebu okupili da dočekaju i pozdrave Dalićeve momke, ujedno je i krik naroda koji traži svoje nacionalno i ljudsko dostojanstvo.

Sveto pismo nas uči da Bog ne odabire moćne i ugledne, pogotovo ne nadute, nego samozatajne i ponizne. Bog nije odabrao ponosne Jišajeve sinove, nego najmlađega pastira Davida. Bog je odabrao poniznu „službenicu Gospodnju“ i poniznoga mladića Josipa da preko njih ostvari veličanstveno djelo spasenja. To je slika i paradigma po kojoj Bog ostvaruje svoje planove. Jednako tako slavu svojega naroda, ali i svjedočanstvo svoje kršćanske vjere, posvjedočili su mladići koji su kao djeca bježali od srpskoga noža, a čiji su očevi i djedovi nerijetko tako okončavali svoje živote. Oni znaju što je patnja, što je progonstvo, oni su prošli svoj križni put. Njihovu žrtvu, njihovu ustrajnost i vjeru, Bog je najgradio velikim uspjehom koji je hrvatskom narodu vratio vjeru i nadu da nismo ostavljeni i prepušteni onima koji i dalje pletu mreže đavolskih spletki i laži!

Zlatko Dalić, skroman, dostojanstven, ponizan, s krunicom u ruci, čovjek osporavan, kojemu su „ugledni“ sociolozi, i vječni „analitičari“ svega i svačega, prognozirali brz i siguran neuspjeh, ostvario je najveći uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije. Njegov uspjeh nije proizlazio iz željezne stege, a još manje iz straha. On je bio poput dobroga pastira, koji je volio svoje ovce i koje su voljele njega. On je nosio njih, a kada je on posustajao, oni su nosili njega.

Marijan Križić

Netko će možda prigovoriti da preveliku važnost dajem „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“, ali kao što rekoh, ovo je više od nogometa, ovo je Božji znak. Ako, naime, u svakom, pa i najmanjem događaju možemo iščitati Božju poruku, onda u ovome možemo iščitati iznimno veliku i snažnu poruku!

Na putu od zračne luke „Franjo Tuđman“ do pozornice na Trgu bana Josipa Jelačića, mladići i djevojke, ali i ljudi svih uzrasta, satima su pjevali i iščekivali srebrne Dalićeve momke. Njihova žrtva bilo je malo uzdarje na veliku žrtvu i ljubav naših reprezentativaca.

Događaj je izmakao nadzoru onih koji su se očigledno uplašili naroda. Isključili su struju pjevaču kojega su pozvali hrvatski viceprvaci i s čijom su pjesmom pobjeđivali najjače protivnike. Učinili su ono što se čak ni jugoslavenske milicija nije usudila učiniti u listopadu 1989., kada je na prepunom Trgu pokušala prekinuti koncert Prljavog kazališta. Kao što jugoslavenska milicija u Zagrebu nije mogla zaustaviti događaje, niti ovo veličanstveno buđenje hrvatskoga naroda, njegova zapretenog i poniženog nacionalnog i duhovnog bića nije moguće zaustaviti.
Svi oni koji ne osluškuju i ne prepoznaju znakove vremena, a posebice oni koji ih oholo odbacuju, sami će biti odbačeni. Jer Bog ne trpi oholice, a uzvisuje ponizne. Baš onako kako Marija u svojemu Veliča nadahnuto slavi Gospodina: „Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.“

Ovaj Božji zahvat koji nam je vratio vjeru i nadu, veliki je Božji dar, ali velika odgovornost, s kojim se ne smijemo poigravati, a pogotvo ga ne smijemo proigrati. To je ujedno Božji poziv da ustanemo i krenemo dalje. Jer Bog s nama ima planove. Znamo sredstva, imamo smjernice, a to su: skromnost, poniznost, ljubav i povjerenje u Onoga koji nas nikada neće iznevjeriti.

I na kraju, a zapravo na početku svega: to je poziv da prihvatimo i uzljubimo život, jer zadah smrti i dalje nezaustavljivo metastazira našom Domovinom. U mnogim hrvatskim županijama broj rođenih upola je manji od broja umrlih. To samo znači da smo daleko od punine vjere koju bismo trebali imati narod koji vjeruje u Spasitelja, koji nam se i sâm darovao kao Dijete!

Marijan Križić

Veritas

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Daytonski kreatori moraju shvatiti da moraju uvažiti naše postojanje

Objavljeno

na

Objavio

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić gostovao je u Dnevniku Nove TV gdje je komentirao položaj Hrvata u BiH te se osvrnuo na novoformirano Predsjedništvo.

Danas niste bili na inauguraciji, jeste li pozvani?

Da, pozvan sam, ali nisam to mogao ukalkulirati u svoje vrijeme. Možda to ne bi bilo dobro ni radi samog konteksta situacije koja se dogodila.

Kako procjenjujete položaj Hrvata u BiH, osobito u Federaciji?

Samim Daytonom pokazalo se da nemamo svi jednaka prava. Visoki predstavnici koji su dosad bili ovdje, vjerojatno su mislili da će problem BiH najlakše riješiti s dva naroda pa su nas polako zakonski izgurali iz jednakopravnosti.

Sada se moramo složiti i izboriti ta jednaka prava, a vjerujem da će i Europa napokon shvatiti da nas ne može ignorirati.

Daytonski kreatori moraju shvatiti da moraju uvažiti naše postojanje. Neka nas žive ne pokopaju, nego istinski uvaže da smo pravni i politički subjekt.

Ne navijam ni za jednu stranku, već za narod koji je konstitutivan i u ovoj državi treba jednako pravno postati kreator te države.

Razgovarate li s predstavnicima i pravoslavne crkve i predstavnikom islamske vjerske zajednice oko ovog problema i kakvi su njihovi i vaš stav?

Oko ovog problema ne razgovaram je to nije stvar crkve i vjerske zajednice. To je stvar politike i kreatora ove političke situacije.

Ali crkva je neodvojivi dio društva.

Da, ja takve stvari spominjem, ali rješavati ih trebaju diplomati. Mi itekako možemo doprinijeti ako nas slušaju. Koji put, ako nas ne žele čuti, znaju nas medijski linčevati poručujući da smetamo njihovoj djelatnosti.

Na primjer?

Kad sam ja prozvao da zakonski gledano sadašnji izbor nije bio pravedan, onda su me zvali nacinalistom i fašistom

Hoćete li kao nadbiskup surađivati s gospodinom Komšićem?

Ja ne mogu protiv zakona. Crkva mora naći put da opstane, ali i tražiti svoja prava.

 

Hrvatske općine u BiH oblijepljene plakatima s prekriženim fotografijama Komšića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Vatikan odlučio: Mijenja se molitva Očenaša!?

Objavljeno

na

Objavio

Jedna rečenica iz Biblije, koja se često koristi doživjet će veliku promjenu. Sa biskupske konferencije u Italiji stigla je inicijativa da se promijeni dio molitve Očenaša – “…ne uvedi nas u napast” u “…ne napuštaj nas u napasti”.

Promjena će se za sada primijeniti samo u talijanskim Biblijama, a samo se čeka dozvola Vatikana, prenosi Express.hr.

Papa Franjo je prošle godine kazao da prijevod s latinskog na talijanski nije dobar jer se implicira da Bog navodi ljude na grijeh.

Papa je tada istaknuo da francuska Katolička crkva već koristi drugačiju sintagmu koja glasi “…ne dozvoli nam da padnemo u napast…” i predložio da bi se nešto slično trebalo koristiti u molitvama u svim katoličkim crkvama u svijetu, javlja Euronews.

“Mi smo ti koji upadaju u napast. Nije On taj koji nas navodi pa nas onda pušta da padnemo u napast. Otac ne čini to. Otac pomaže da se dignemo”, kazao je papa Franjo.

Biblija je najčitanija knjiga na svijetu, do sada je prodana u preko četiri milijarde primjeraka, a u zadnjih dvije tisuće godina doživjela je brojne promjene. Originalna knjiga naravno ne postoji, a prvih 200 godina kopije Biblije radile su se ručno i nisu ih radili stručnjaci.

Takva praksa je dovela do brojnih grešaka, promjena, krivih tumačenja i izostavljenih poglavlja. Evanđelje po Ivanu tako primjerice neko vrijeme nije sadržavalo dio “Tko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen…”. Ta je rečenica u Bibliju ubačena 200 godina kasnije, prenosi Večernji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari