Pratite nas

Religija i Vjera

Marijan Križić: Kršćani na raskrižju – Božji poziv da ustanemo i krenemo dalje

Objavljeno

na

Osvajanje srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji u hrvatskom je narodu izazvalo nevjerojatnu i do sada neviđenu erupciju oduševljenja, koje nadilazali sam događaj. Stoga razloge ovom oduševljenju ne treba tražiti samo u uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije.

Riječ je o golemoj energiji i potencijalu hrvatskoga naroda koji je dva desetljeća potisnut i ponižen u svim segmentima svojega nacionalnog bića i duhovnog identiteta. Narod već 18 godina luta poput ovaca bez pastira. Poput one zgode iz evanđelja u kojoj se i Isus sažalio nad narodom: “Vidjevši mnoštvo, sažali se Isusu nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.“ (Mt 9,36).

Petsto pedeset tisuća ljudi koji su se u Zagrebu okupili da dočekaju i pozdrave Dalićeve momke, ujedno je i krik naroda koji traži svoje nacionalno i ljudsko dostojanstvo.

Sveto pismo nas uči da Bog ne odabire moćne i ugledne, pogotovo ne nadute, nego samozatajne i ponizne. Bog nije odabrao ponosne Jišajeve sinove, nego najmlađega pastira Davida. Bog je odabrao poniznu „službenicu Gospodnju“ i poniznoga mladića Josipa da preko njih ostvari veličanstveno djelo spasenja. To je slika i paradigma po kojoj Bog ostvaruje svoje planove. Jednako tako slavu svojega naroda, ali i svjedočanstvo svoje kršćanske vjere, posvjedočili su mladići koji su kao djeca bježali od srpskoga noža, a čiji su očevi i djedovi nerijetko tako okončavali svoje živote. Oni znaju što je patnja, što je progonstvo, oni su prošli svoj križni put. Njihovu žrtvu, njihovu ustrajnost i vjeru, Bog je najgradio velikim uspjehom koji je hrvatskom narodu vratio vjeru i nadu da nismo ostavljeni i prepušteni onima koji i dalje pletu mreže đavolskih spletki i laži!

Zlatko Dalić, skroman, dostojanstven, ponizan, s krunicom u ruci, čovjek osporavan, kojemu su „ugledni“ sociolozi, i vječni „analitičari“ svega i svačega, prognozirali brz i siguran neuspjeh, ostvario je najveći uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije. Njegov uspjeh nije proizlazio iz željezne stege, a još manje iz straha. On je bio poput dobroga pastira, koji je volio svoje ovce i koje su voljele njega. On je nosio njih, a kada je on posustajao, oni su nosili njega.

Marijan Križić

Netko će možda prigovoriti da preveliku važnost dajem „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“, ali kao što rekoh, ovo je više od nogometa, ovo je Božji znak. Ako, naime, u svakom, pa i najmanjem događaju možemo iščitati Božju poruku, onda u ovome možemo iščitati iznimno veliku i snažnu poruku!

Na putu od zračne luke „Franjo Tuđman“ do pozornice na Trgu bana Josipa Jelačića, mladići i djevojke, ali i ljudi svih uzrasta, satima su pjevali i iščekivali srebrne Dalićeve momke. Njihova žrtva bilo je malo uzdarje na veliku žrtvu i ljubav naših reprezentativaca.

Događaj je izmakao nadzoru onih koji su se očigledno uplašili naroda. Isključili su struju pjevaču kojega su pozvali hrvatski viceprvaci i s čijom su pjesmom pobjeđivali najjače protivnike. Učinili su ono što se čak ni jugoslavenske milicija nije usudila učiniti u listopadu 1989., kada je na prepunom Trgu pokušala prekinuti koncert Prljavog kazališta. Kao što jugoslavenska milicija u Zagrebu nije mogla zaustaviti događaje, niti ovo veličanstveno buđenje hrvatskoga naroda, njegova zapretenog i poniženog nacionalnog i duhovnog bića nije moguće zaustaviti.
Svi oni koji ne osluškuju i ne prepoznaju znakove vremena, a posebice oni koji ih oholo odbacuju, sami će biti odbačeni. Jer Bog ne trpi oholice, a uzvisuje ponizne. Baš onako kako Marija u svojemu Veliča nadahnuto slavi Gospodina: „Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.“

Ovaj Božji zahvat koji nam je vratio vjeru i nadu, veliki je Božji dar, ali velika odgovornost, s kojim se ne smijemo poigravati, a pogotvo ga ne smijemo proigrati. To je ujedno Božji poziv da ustanemo i krenemo dalje. Jer Bog s nama ima planove. Znamo sredstva, imamo smjernice, a to su: skromnost, poniznost, ljubav i povjerenje u Onoga koji nas nikada neće iznevjeriti.

I na kraju, a zapravo na početku svega: to je poziv da prihvatimo i uzljubimo život, jer zadah smrti i dalje nezaustavljivo metastazira našom Domovinom. U mnogim hrvatskim županijama broj rođenih upola je manji od broja umrlih. To samo znači da smo daleko od punine vjere koju bismo trebali imati narod koji vjeruje u Spasitelja, koji nam se i sâm darovao kao Dijete!

Marijan Križić

Veritas

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Drinske mučenice su primjer stradanja Hrvata i katolika kroz povijest u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hodočašće Drinskim mučenicama

Putevima Drinskih mučenica hodočastili su svećenici i vjernici Sisačke biskupije, predvođeni biskupom Košićem 22. i 23. ožujka, posjetivši Sarajevo, Pale i Goražde. Po dolasku u Sarajevo hodočasnicima su se priključile sestre Kćeri Božje ljubavi iz samostana na Banjskom brijegu koje su bile domaćini kroz ova dva dana.

Nakon posjeta Vrelu Bosne u samostanskoj crkvi Kraljice Krunice – svetištu Drinskih mučenica u Sarajevu održana je pobožnost križnog puta, a zatim i misno slavlje koje je predvodio biskup Košić u zajedništvu s generalnim vikarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, dekanom Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Ivanom Hrenom i kapelanom u petrinjskoj župi sv. Lovre vlč. Hrvojem Zovkom.

U homiliji biskup je istaknuo kako su Drinske mučenice primjer stradanja Hrvata i katolika kroz povijest u BiH, ali i kako iako je njihova tijela odnijela hladna Drina, nije odnijela uspomenu na njih, a koja podsjeća kako vrijedi dati život za vjeru i Krista. Na kraju biskup je pozvao okupljene na molitvu za Hrvatski narod u BiH i skoro proglašenje mučenica svetima.

Na početku drugog dana posjećeni su ostaci samostana „Marijin Dom“, gdje su sestre požrtvovno njegovale bolesnike, velikodušno dijelile kruh djeci državnog Dječjeg doma ne razlikujući ih po vjeri i naciji, te pomagale siromahe i prosjake koji su im dolazili s Romanije.

Posjećena je i župa i crkva Sv. Josipa Radnika na Palama u koju su sestre redovito dolazile na misu. Tamo je, pozdravivši goste, upravitelj župe vlč. Fabijan Stanušić, progovorio je o djelovanju s. Jule, s. Berchmane, s. Krizine, s. Antonije i s. Bernadete, te o njihovom stradanju, kao i o stradanju župe i župljana kojih je danas tek stotinjak.

Nakon misnog slavlja koje je predvodio biskup, hodočasnici su se uputili u Goražde, grad mučeništva blaženica. Posjetili su zgradu koja je danas osnovna škola, a nekada je bila vojarna iz koje su kroz prozor skočile Drinske mučenice, želeći pobjeći od nasrtaja nasilnih i besramnih četničkih pijanih vojnika. Na kraju, sjećajući se njihovih svetih života, na obali rijeke Drine pokraj škole kraj spomenika položeno je pet svijeća i cvijeće te je u rijeku bačeno pet ruža.

Foto: Sisačka biskupija

 

Blažene Drinske mučenice

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

25. Ožujka – Svetkovina Blagovijesti ili Navještenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Slavi se 9 mjeseci prije Božića, 25. ožujka.

Sadržaj svetkovine Blagovijesti ili Navještenja Gospodinovog evanđeoski je događaj kada Božji glasnik, anđeo Gabrijel, naviješta Mariji, odabranje da bude Majka Isusa, Sina Božjega. To je čas utjelovljenja, začeća Isusova pod srcem Marijinim. Marija je toga dana začela, a Isus je začet – tako se ova svetkovina odnosi na oboje , pa otuda i dva naziva – Navještenje Gospodinovo (mislimo na Krista) ili Blagovijest (mislimo na Mariju).

Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arkanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom“, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo“. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ Arkanđeo je tada otišao.

Sadržaj svetkovine posebno je utkan u redovitu kršćansku molitvenu praksu: vjernici je spominju tri puta dnevno, kad na glas zvona – ujutro, u podne i navečer – izriču molitvu koja se, prema početnim riječima, zove „Anđeo Gospodnji“.

Gospodin nas daruje ljepotom blagdana po kojima ulazimo u dubine otajstva spasenja.

Kad Marija kaže „da“ Božjemu planu, mijenjaju se ere. Od tada Božji glas prolazi kroz stoljeća i traži ljude na koje će skočiti njegova iskra, kao na Mariju. „Navještenje Gospodnje“ temeljna je zadaća Crkve i svakog pojedinog kršćanina.

Međutim, suočavajući se s činjenicom da su crkve sve više prazne, u svojim se zajednicama često više pitamo što će biti, nego li kako bi trebalo biti. A trebali bismo, poput Marije, biti budni na Božji zov, dopustiti mu da nas pogodi, dati mu odgovor i za nj se zauzimati.

Odluka za Boga ne čini život lakšim. Put na koji nas Bog vodi jednako je neizvjestan kao i Marijin put. No ako u svom životu dadem prostora Bogu i njegovoj inicijativi, i sam mogu postati inovativan i razviti osjećaj za ono što je bitno za naviještanje Gospodina u našemu vremenu.

– ,,Gospodine, probudi svoju Crkvu, a počni sa mnom. Gospodine, gradi svoju zajednicu, a počni sa mnom. Gospodine, daj da na svu zemlju dođe tvoj mir, a počni sa mnom. Gospodine, donesi svoju ljubav i pravednost svim ljudima, a počni sa mnom” (molitva na jednom pastoralnom skupu). Počni sa mnom!

Današnja svetkovina, ispunjena je sjajem nade. Ona nam poručuje, da na horizontu našeg vjerničkog, životnog hodočašća nije mrak, nego čudesni žar onostranosti gdje nas čekaju naša braća i sestre, od Boga proslavljeni, a u sredini rajskog svjetla divan je lik naše nebeske majke Marije, kamo teži svako vjerničko srce.

Mi, doduše, ne možemo Mariju dosljedno i potpuno nasljedovati u njezinim stožernim krepostima svetosti, ali ljepota poniznosti i poslušnosti trebala bi, posebno u ovom vremenu bahatosti i razmetljivosti, biti uzor svima nama, da u svojem svagdašnjem životu vršimo volju onoga, čijoj proslavi težimo u zajedništvu s nebeskom Majkom Marijom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari