Pratite nas

Vijesti

Marakeški (ne)sporazum ‘opasnih namjera’

Objavljeno

na

Stari Asirci i Babilonci, negdašnje svjetske sile, vrlo su okrutno zatirali poražene narode, tako što su deportirali glavninu stanovništva, posebice njihovu elitu. U njihove zemlje naseli su nove narode, kako bi od njih i preostalog domicilnog stanovništva stvorili novu multi-kulti kašu, bez identiteta i korijena. Takva tragedija dogodila se sjevernim izraelskim plemenima, koje je asirski kralj Tiglat-Pileser III. 734. godine prije Krista porazio i deportirao u nepoznato. U njihovu zemlju planski je naselio poganske narode. Iz te je mješavine stvoren novi narod – Samarijanci. Iako su Samarijanci bili svjesni svojih korijena i svojega praoca Jakova, pod utjecajem poganskih naroda, uz Jahvu, klanjali su se i poganskim idolima.

Sto pedeset godina kasnije slična sudbina dogodila se Judejcima, jedinom izraelskom plemenu koje je očuvalo čistoću vjere. Babilonski kralj Nabukodonosor prognao je Judejce u tri vala, od 597. do 581. godine prije Krista. Porazivši Babilonce, perzijski Kralj Kir omogućio je povratak Židovima u Jeruzalem. Povratak je bio mukotrpan i u više valova te je trajao sto pedeset godina. Želeći sačuvati čistoći vjere, Židovi nisu prihvaćali Samarijance, te je među njima zavladalo neprijateljstvo.

Ovo plansko raseljavanje i naseljavanje, dobar je poučak za svako vrijeme, posebice danas, kada smo suočeni s očiglednim planskim migracijama milijuna ljudi, s nesagledivim posljedicama.

Pomagati čovjeku u nevolji općeljudska je vrlina, a posebice kršćanska. Međutim, činjenica je da se ratne strahote u velikoj mjeri koriste kao izgovor za projekt planske kolonizacije i rastakanja judeokršćanskog identiteta Europe.

Početkom listopada 2017. godine, istaknuti europski intelektualci predstavili su u Parizu dokument “Europa u koju možemo vjerovati”, poznat i kao Pariška povelja u kojemu razobličuju svu laž i licemjerje moćnih kreatora globalističkih opsjena i laži, kojima je pravi cilj razoriti nacionalne identitete pojedinih naroda i uspostaviti svjetski poredak. U 18. točki Povelje ističu:
“…Većina članova naših političkih klasa bez sumnje drži da je europska kultura kao „majka ljudskih prava“ u nekom smislu civilizacijski ipak nadmoćna – što se međutim u javnosti ne smije reći, jer bi to moglo povrijediti migrante. Elite također zasigurno polaze od toga da će se, zbog te nadmoćnosti, asimilacija nužno dogoditi prirodnim putem, i to brzo. U jednom upravo ironičnom izokretanju imperijalističke misli stare Europe donositelji političkih odluka smatraju da će nekako prirodnim ili povijesnim zakonima „oni“ nužno postati kao „mi“ – a nezamislivo im je da bi moglo biti baš suprotno…”

Ne treba pojašnjavati navedenu poruku. Nad njom se samo treba dobro zamisliti. Cilj globalista ide ruku pod ruku s idejama komunističkog ideologa Antonija Gramscija, koji je pozvao na marš kroz institucije, kako bi preuzimanjem odgojnih i kulturnih institucija “preodgojili” kršćansku Europu. Globalistima bi masovna migracija pripadnika drugih kultura i identiteta trebala poslužiti za razaranje europskog identiteta, kako bi oni na tom zgarištu uspostavili svjetsku vlast nad pojedincima bez osobnog, nacionalnog i duhovnog identiteta.

Jedan od kamena zaglavnih tog projekta je i famozni “Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama”, koje bi 11. i 12. prosinca na međudržavnoj konferenciji u marokanskom gradu Marakešu, trebalo jednostavno – prihvatiti. Bez glasovanja i bez potpisivanja. Takva ‘demokratska’ procedura uvod je u novi, do sada neviđeni oblik puzajućeg totalitarizma.

Sve je kod dokumenta fluidno, dvosmisleno, nejasno. On je paket mjera koji pravno ne obvezuje, a 50-ak puta navodi da se zemlje ‘obvezuju’. Dokument je prepun slatkoriječivih višeznačnih pojmova, čiji odabir nije slučajan. Takva višeznačnost upućuje na dodatni oprez, pa nije čudo što sve više zemalja odustaje od tog tajnovito skrojenog dokumenta.

Njemačka kancelarka A. Merkel, glavni arhitekt kaotične i neobuzdane migracije u Njemačku i u čitavu Europu, izazvala je snažne reakcije njemačih parlamentaraca prema ovom dokumentu “opasanih namjera”. Tako su istaknuli čak 16. spornih točaka Marakeškog (ne)sporazuma.

Dodatnu sumnju izazivaju i “hrvatski” mainstream mediji, koji svakoga koji izrazi bilo kakvu primjedbu na Marakeški kompakt, etiketiraju da je “populist, koji raspiruje strah i nesnošljivost”. Štoviše, kada je i sama Predsjednica odlučila ne ići u Marakeš, s obrazloženjem da se “dokument koji je trebao biti samo nekakav politički ‘commitment’, pretvorio u programski dokument”, promptno su stigli rezultati tzv. anketa, po kojima je izgubila gotovo četvrtinu potpore. Nervozna je to reakcija svojstvena onima koji nešto ozbiljno kriju i jako se boje da ih se ne razotkrije!

Marijan Križić/Veritas

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari