Pratite nas

Intervju

Marijana Petir: Mi moramo biti spremni na svaki razvoj događaja, sudjelovati u tome, a ne biti samo pasivni promatrači

Objavljeno

na

Razgovor sa zastupnicom u Europskom parlamentu Marijanom Petir

O Istanbulskoj konvenciji, o statusu Bokeljske mornarice, slovenskoj tužbi protiv Hrvatske glede arbitražne odluke, o pet godina članstva u EU, o stanju u HSS-u, kao i o aktualnim političkim i društvenim pitanjima Davor Dijanović / HKV  razgovarao je sa zastupnicom u Europskom parlamentu Marijanom Petir.

Poštovana gospođo Petir, posljednjih tjedana u Hrvatskoj se lome koplja oko ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije. Vi tvrdite da Hrvatska već ima sve mehanizme za borbu protiv nasilja nad ženama, a da ratifikacija Istanbulske konvencije uvodi neznanstvenu rodnu ideologiju i zapravo predstavlja oblik ideološkog djelovanja. Možete li malo detaljnije pojasniti svoj stav o Istanbulskoj konvenciji?

Hrvatska je već ugradila u svoje zakonodavstvo svih 48 mjera i mehanizama borbe protiv nasilja nad ženama predviđene Konvencijom. Stoga nema potrebe da se ona ratificira i na taj način omogući uvođenje i onih odredbi koje se ni na koji način ne odnose na borbu protiv nasilja nad ženama nego izravno krše načelo supsidijarnosti i temeljna ljudska prava zagarantirana postojećim pravno važećim nacionalnim i međunarodnim odredbama. Istanbulska konvencija pojam roda promatra kao društveni konstrukt i razlikuje pojmove „rodnog identiteta“, „roda“ i „spola“ (čl. 4. st. 3.).

Prema Konvenciji (čl. 3. c): „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.” Takvom definicijom unosi se podjela između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.

Ne postoje dokazi da se u državama koje su Istanbulsku konvenciju ratificirale nasilje smanjilo

Kakve su Vaše spoznaje o državama koje su već ratificirale Istanbulsku konvenciju? Je li se u tim državama smanjio stupanj nasilja nad ženama, ali i općenito stupanj obiteljskog nasilja?

Posljednjih tjedana svjedočimo snažnom pritisku koji se vrši na Hrvatsku kako bismo ratificirali Istanbulsku konvenciju. Pa i u samom Europskom parlamentu koji je na dnevni red svoje plenarne sjednice u Strasbourgu u ožujku također uvrstio ovu temu čime su određeni zastupnici željeli izvršiti pritisak na preostalih 11 država članica koje tu konvenciju nisu ratificirale. Znamo da države članice imaju pravo samostalno, poštujući mišljenje vlastitih građana, prihvatiti ili odbiti ratifikaciju bilo koje međunarodne konvencije pa tako i Istanbulske konvencije.

Tvrditi kako je borba protiv nasilja nad ženama moguća samo i isključivo ratifikacijom Istanbulske konvencije netočna je i neutemeljena te ne postoje dokazi da se u državama koje su konvenciju ratificirale nasilje smanjilo. Naprotiv, prema dostupnim podatcima, u prvoj zemlji koja je potpisala, a zatim i ratificirala ovu konvenciju – Turskoj – broj ubijenih žena nije se smanjio, već se povećao.

Podatci kazuju da je broj ubijenih žena tri godine prije potpisivanja Konvencije bio 66, a tri godine nakon 286. Isto tako, pozivajući se na službene izvore, mediji navode kako je u toj zemlji od 2010. do 2017. ubijeno 1915 žena.

Zadiranje u srž manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori

Nedavno ste pozvali Crnu Goru da u duhu dobrosusjedskih odnosa i uvažavanja prava hrvatske nacionalne manjine u toj državi zajedno s Hrvatskom uputi nominaciju UNESCO-u kojom bi se Bokeljsku mornaricu uvrstilo na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Koliko je Bokeljska mornarica važna za kulturni identitet Hrvata u Crnoj Gori, odnosno Boki kotorskoj?

Bokeljska mornarica bratovština je kotorskih pomoraca, nastala kada su kotorski mornari prije 12. stoljeća preuzimali moći sv. Tripuna. Ona je dio katoličke tradicije Boke kotorske koju čuva Kotorska biskupija, no sve je ovo bilo izostavljeno iz crnogorske aplikacije Bokeljske mornarice na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, a hrvatska strana pritom nije konzultirana.

Zato su mi se obratili predstavnici Hrvata iz Boke kotorske te sam reagirala u okviru svojih ovlasti. Zatražila sam očitovanje Europske komisije, a s ovom sam problematikom upoznala i kolege zastupnike u Europskom parlamentu na plenarnoj sjednici održanoj početkom ožujka u Bruxellesu.

Smatram kako se negiranjem činjenice da je Bokeljska mornarica dominantno baština bokeljskih Hrvata zadire u srž manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori. Čini mi se da je to dio trenda kojim se izravno ubrzava nestanak preostalih malobrojnih Hrvata na području Boke zatiranjem njihovog kulturnog identiteta.

To ne smijemo i ne možemo dopustiti. Žao mi je je što Crna Gora nije u duhu dobrosusjedskih odnosa prihvatila zajedničku nominaciju Bokeljske mornarice zajedno s Hrvatskom tako da sada imamo dvije nominacije – onu Hrvatske koja se odnosi zaštitu proslavu Svetog Tripuna i Kola Svetog Tripuna kao tradicije bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj te onu Crne Gore za koju još uvijek nismo sigurni sadrži li spominjanje kulta sv.Tripuna i Hrvate pa tek preostaje za vidjeti kako će UNESCO reagirati na to.

Slovenska politika „od terana do Pirana“ usmjerena na Hrvatsku

Slovenija je nedavno Europskoj komisiji najavila tužbu protiv Hrvatske zbog nepriznavanja arbitražne presude o granici. Koje su sada mogućnosti Komisije i kako gledate na taj spor?

Slovenija cijelo vrijeme traži posredovanje Europske komisije (EK), a Komisija nije stranka u postupku kad je riječ o našem graničnom sporu. Znamo da je Hrvatska izišla iz tog spora kad smo uočili da je taj postupak kontaminiran nakon čega smo aktivirali članke iz Bečke konvencije i jednoglasnom odlukom Hrvatskoga sabora rekli da za nas taj postupak više ne vrijedi. Slovenija je pisala EK, a bili su aktivni i slovenski zastupnici. Slovenska je strana pokušavala uvjeriti EK da zauzme stranu, no oni nisu stranka u postupku i ne mogu zauzimati stranu.

Komisija se može očitovati u roku tri mjeseca po slovenskom zahtjevu, ali i ne mora. Ako se očituje, Slovenija može podnijeti tužbu u Luxembourgu, no tužbu može podnijeti jedino u suglasju s Hrvatskom, a vjerujem da Hrvatska smatra da za ovakav slovenski postupak nema ni razloga ni temelja te da nećemo podnositi tužbu. U pravnoj proceduri postoji i mogućnost da sama Komisija podnese tužbu, no gledajući reakcije Komisije dosad bilo bi nelogično očekivati da bi se EK miješala u postupak.

Dosad je zabilježeno svega šest slučajeva tužbe jedne države članice protiv druge s tim da je samo jedan uspio i to onaj Francuske i Velike Britanije. Iz dosadašnjih reakcija EK čini se kako Slovenija puše u prazno. Cijela je ova situacija uzrokovana slovenskim parlamentarnih izborima koji će biti održani nešto ranije nego što se očekivalo.

Slovenska vanjska politika koju ponekad kolokvijalno nazivamo „Od terana do Pirana“ usmjerena je na Hrvatsku te se to posebno vidi u vrijeme predizborne kampanje. Nadam se da ćemo taj problem riješiti u dijalogu i duhu dobrosusjedskih odnosa.

Pod Vašim pokroviteljstvom nedavno je održana svečana sjednica skupštine DVD-a Mustafina Klada i Međunarodna konferencija o vatrogastvu na kojoj su na Vaš poziv sudjelovali i vatrogasci iz Belgije, a poznato je da i inače sudjelujete u inicijativama vezanima uz ovo područje, koje je, vidjeli smo to najbolje prošle godine u vrijeme velikih požara u Dalmaciji, iznimno važno za državnu sigurnost. Zanimljivo je da ste Hrvatsku vatrogasnu zajednicu (HVZ) nominirali za nagradu „Europski građanin“. Možete li nam reći nešto o tome?

Doprinos vatrogasaca spašavanju ljudi i imovine je nemjerljiv, njihov dobrovoljni i humanitarni rad, u uvjetima koji su često daleko od dobrih je nešto što nema cijenu i to se vidjelo tijekom katastrofalnih požara u Dalmaciji, koje spominjete.

Upravo sam zato nominirala Hrvatsku vatrogasnu zajednicu (HVZ), a time i sve hrvatske vatrogasce kojih ima prema podacima iz registra oko 150 000 za nagradu „Europski građanin godine 2018.“. Naime, Europski parlament dodjeljuje nagradu kao priznanje za iznimna postignuća pojedincima i organizacijama koje rade na promicanju europskih vrijednosti i identiteta.

U ovome sam prepoznala upravo naše vatrogasce te sam ovom kandidaturom željela svim hrvatskim vatrogascima izraziti poštovanje i zahvalnost. Zato sam ih i ugostila u Europskom parlamentu u Bruxellesu gdje smo proslavili 140 godina Hrvatske vatrogasne zajednice. To je ujedno bila i prilika za razmjenu iskustva, ali i ukazivanje na važnost vatrogastva o čemu smo govorili i na međunarodnoj konferenciji u Mustafini Kladi na kojoj se okupio hrvatski i belgijski vatrogasni vrh.

Povećan broj katastrofalnih požara tijekom prošlogodišnje turističke sezone u Hrvatskoj alarmantan je pokazatelj da se vatrogastvo kao važan segment nacionalne sigurnosti ne tretira primjereno svojoj važnoj ulozi koju ima za državu te da je potrebno povećati financiranje u vatrogastvo.

Kasnimo

Prvoga srpnja Hrvatska će obilježiti pet godina članstva u Europskoj uniji. Kako u retrospektivi gledate na tih pet godina; koliko je Hrvatska iskoristila prednosti koje EU pruža?

Hrvatska se prije pet godina pridružila europskoj obitelji u kojoj je oduvijek i bilo mjesto. Najmlađa smo članica EU i moramo puno toga još usvojiti. Iako su nam na raspolaganju velike mogućnosti koje donose sredstva europskih fondova, Hrvatska ih i dalje nedovoljno iskorištava.

Prema podatcima iz studenog 2017. koje mi je dostavila Europska komisija kao odgovor na moje zastupničko pitanje o korištenju sredstava iz programa ruralnoga razvoja, primjerice, vidljivo je da je čak 12 država članica ispod prosjeka, a među njima je i Hrvatska. Taj je prosjek izrazito nizak i to moramo pod hitno promijeniti.

Kasnimo i s primjernom europskoga zakonodavstva i to je jedno od područja u kojima Hrvatska ponovo bilježi rekordan broj otvaranja novih slučajeva kršenja europskog prava prema izvješću iz 2016. godine. Time se građanima i poduzećima onemogućuje da iskoriste zakonske prednosti, stvara se nesigurnost pri primjeni pravila te se narušava funkcioniranje kako unutarnjeg tržišta EU, tako i čitave Unije.

Drago mi je da sam se između ostalog, uspjela izboriti da naši školarci imaju osigurane zdrave obroke voća i povrća u školama koji se dobavljaju od lokalnih proizvođača i OPG-ova, kao i obeštećenje za naše poljoprivrednike pogođene ruskim embargom te da je Hrvatska uspjela zaštiti naše proizvode poput Varaždinskog zelja.

Jednako tako, pravovremenim intervencijama dobila sam podršku za amandman o dodjeljivanju određene količine besplatnih emisijskih kvota industriji mineralnih gnojiva i cementnoj industriji u okviru EU ETS sustava. Tako su kutinskoj Petrokemiji ušteđene stotine milijuna eura koje bi ta tvrtka morala dati u vidu poreza za emisije CO2 što bi poskupilo gnojivo, poskupilo hranu, ugrozilo radna mjesta i dovelo u pitanje ionako uzdrmanu poljoprivredu.

Mojim amandmanom izboreno je izuzeće za hrvatske šume jer njima nismo mogli gospodariti u vrijeme okupacije, a i danas su neke nažalost pod minama. Sve to govori u prilog činjenici da je važno da sjedimo za stolom za kojim se odlučuje i da na pravi način reagiramo.

Mladi odlaze sa sela, a sela propadaju

Kao članica HSS-a veliku ste pozornost davali razvoju hrvatske poljoprivrede. Ne jednom, založili ste se za održivu poljoprivredu temeljenu na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, no čini se da na tom planu i dalje nema nikakvih pomaka i da je stanje zapravo sve gore. Zašto je tomu tako?

I dalje posebnu pažnju posvećujem poljoprivredi premda više nisam članica HSS-a, a nažalost otkad je Krešo Beljak predsjednik HSS-a, HSS se više uopće ne interesira za poljoprivredu čime je ta stranka napustila svoje temelje. Europska unija u tekućem proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine samo za ruralni razvoj planira izdvojiti gotovo 100 milijardi eura.

Od 2,4 milijarde eura koliko joj je namijenjeno, Hrvatska je dosad iskoristila tek 18 posto te se nadam da ćemo bolje prionuti poslu jer nam sredstva ostaju neiskorištena, mladi odlaze sa sela, a sela propadaju. Važno je da se mladim poljoprivrednicima osigura vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem, kao i povoljne kamate na kredite kako bi se odlučili na investicije i unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje.

Ujedno, da bi mlade obitelji ostale živjeti u ruralnom prostoru potrebno je poticati gradnju obiteljskih kuća na selu te osigurati primjerenu društvenu, komunalnu i socijalnu infrastrukturu.

Ujedno, treba voditi računa i onim poljoprivrednicima koji su u već poodmakloj životnoj dobi i koji su zbog mizernih mirovina od 200 ili 500 kuna na rubu egzistencije. Zato se i zalažem da se uvede minimalna nacionalna mirovina koja neće biti niža od praga siromaštva što je otprilike 2000 kuna. Ako se na tržištu ne uvede red i ne suzbije nepoštena trgovačka praksa, propiše kvaliteta proizvoda i pojačaju kontrole kvalitete voća, povrća, mesa i mlijeka koje dolazi iz uvoza, novac i mjere same po sebi neće biti dovoljne.

Zalažem se da se minimalno pedeset posto naših domaćih proizvoda uvrsti na police trgovina jer bez jače intervencije države nema opstanka ni malih proizvođača. Dok god poljoprivredu ne proglasimo strateškom gospodarskom granom, a malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima ne omogućimo ulazak u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta, jer bez zemljišta nema niti proizvodnje hrane, nećemo moći napredovati. Svaka država koja drži do svog suvereniteta ne dvoji oko pitanja vlastite poljoprivredne proizvodnje. Zato još jednom pozivam Vladu da se snažnije založi za hrvatsko „selo“.

Europski parlament u 2017. godini donio je mnoge odluke koje će utjecati na europske politike u narednom razdoblju

Sljedeće godine očekuju nas izbori za Europski parlament. Kako kao sada već iskusna europarlamentarka gledate na rad hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu? I kako općenito ocjenjujete njegovu važnost kao jedne poluge putem koje države članice mogu utjecati na donošenje odluka koje se tiču njih samih?

Naša delegacija možda nije tako velika kao primjerice delegacije nekih drugih država članica poput Njemačke, no nastojimo u onim odborima u kojima sudjelujemo raditi na svim pitanjima koja mogu pridonijeti boljitku građana naše zemlje te određene probleme i pitanja podizati i na europsku razinu.

Europski parlament ima nekoliko uloga, zakonodavnu kroz donošenje zakona jer zajedno s Vijećem EU-a donosi propise EU-a na temelju prijedloga Europske komisije, a donosi i odluke o međunarodnim sporazumima.

Druga je uloga nadzorna jer između ostalog provodi demokratski nadzor svih institucija EU-a, ali ne manje važno izabire predsjednika Komisije i odobrava Komisiju kao tijelo.

Može podnijeti prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, kojim se Komisiju obvezuje da podnese ostavku. Za građane je osobito važno što unutar posebnoga Odbora, Europski parlament razmatra predstavke građana i pokreće istrage. Ako znamo da zajedno s Vijećem odlučuje o proračunu EU-a, kao i da odobrava dugoročni proračun EU-a, odnosno njegov višegodišnji financijski okvir, više je nego očito kolika je važnost ove institucije.

Europski parlament u 2017. godini donio je mnoge odluke koje će utjecati na europske politike u narednom razdoblju. Jedna je od njih i zakonodavna rezolucija kojom poljoprivredna politika Europske unije postaje jednostavnija i pravednija prema OPG-ima. Usvojena će pravila pojednostaviti poljoprivrednu politiku EU-a, ojačati pregovaračku snagu poljoprivrednika u odnosu na trgovačke lance, te ih bolje opremiti za suočavanje s rizicima, a to će zasigurno imati utjecaj i na hrvatske poljoprivrednike.

Jedan od gorućih problema je i nezaposlenost mladih, u rujnu je Europski parlament odobrio dodatnih 500 milijuna eura u 2017. za Inicijativu za zapošljavanje mladih, kao dio od ukupno 1,2 milijardi eura dogovorenih za razdoblje od 2017. do 2020. jer je preduvjet za ostanak mladih u zemlji otvaranje novih radnih mjesta.

U protekloj je godini usvojeno i moje izvješće o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima čime sam problematiku ruralnih žena podigla na europsku razinu jer one za svoj rad ne dobivaju plaću, nemaju ni mirovinsko ni zdravstveno osiguranje, nemaju pravo na porodiljni dopust, bolovanje ili godišnji odmor. Puno je posla još pred nama, a očekujem kako će i ostatak mandata do svibnja 2019. biti jednako dinamičan.

„Stalno pred nekim vratima“

U EU-u su se danas na određeni način iskristalizirala dva bloka. S jedne strane imamo zalaganje za stvaranje europske federacije (Schulz: Sjedinjene Europske Države), gdje imamo kao najvažnije aktere Njemačku i Francusku, a s druge strane se zemlje Višegradske skupine zalažu za EU kao zajednicu suverenih država. Tu su i prijepori o tzv. Europi više brzina… Kako komentirate te prijepore?

Spomenute prijepore trebamo promatrati kao razgovor o različitim vizijama Europe i Europske unije u budućnosti.

Jasno nam je da postoje velike razlike u svim poljima društvenog i ekonomskog djelovanja između starih i novih država članica, ali te razlike postoje i između sjevera i juga EU. Europsku uniju, a posredstvom nje i njezine države članice, snažnom na globalnom planu čini ekonomska moć njihovih 500 milijuna građana i jedinstvenog tržišta.

Slabom je čini nekoherentna i nedovoljno proaktivna vanjska politika, nepostojanje zajedničke obrambene politike te kontrola vanjskih granica što se pokazalo naročito problematičnim prošlih godina. Također, zapadne države koje su gospodarski kompatibilne ponekad se osjećaju zakočene i teže višoj razini integracije zbog ekonomske koristi.

Europa više brzina je pojam koji se koristi kako bi se opisala ideja metode diferencirane integracije, a po kojoj skupina država EU-a koje su sposobne i voljne napredovati slijedi zajedničke ciljeve te se podrazumijeva da će ostale slijediti kasnije. To je samo jedna od više opcija koje su pred nama, međutim iako bismo možda htjeli biti u unutarnjem krugu tješnje povezanih država to možda neće biti moguće zbog ekonomskih i monetarnih uvjeta koje na tom putu moramo zadovoljiti. Zbog toga bismo se mogli naći u nepovoljnom položaju „stalno pred nekim vratima“.

Mi u Hrvatskoj imamo s time određena iskustva – pristup schengenskom prostoru i pristup euro-zoni. Hrvatska nije članica niti jednog niti drugog, i naši građani i gospodarstvo su zbog toga u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge građane i poduzetnike iz starih članica Unije.

Drugo je pitanje koja je to razina tješnjeg povezivanja i treba li nama u Hrvatskoj i drugim državama članicama te u kojoj mjeri će nam zbog takvih kretanja biti onemogućeno ravnopravno sudjelovanje na zajedničkom tržištu. Na koncu, mi moramo biti spremni na svaki razvoj događaja, sudjelovati u tome, a ne biti samo pasivni promatrači.

Pred nekoliko tjedana tzv. Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima donijelo je tzv. Dokument dijaloga koji je izazvao prijepore na političkoj, intelektualnoj i medijskoj sceni. Kako gledate na ovu problematiku?

Osuđujem sve zločine počinjene za vrijeme totalitarnih i autoritarnih režima te izražavam suosjećanje s obiteljima žrtava tih zločina. Smatram kako je važno da istina o zločinima svih režima iziđe u javnost jer je to jedino pravedno prema žrtvama i njihovim obiteljima.

Hrvatska se mora suočiti sa svojom prošlošću, osuditi zločine, odati pijetet žrtvama i cjelovito prikazati povijest jer će tako pokazati odgovornost. Dugujemo to našem narodu koji je predugo živio u tamnici brojnih zločina i stradavanja, kršenja ljudskih prava i sloboda, kao i proganjanja neistomišljenika. Dok god to ne učinimo te će se teme koristiti u dnevno-političke svrhe, u isto vrijeme kad znamo da Hrvatska demografski odumire, mladi se iseljavaju, a selo propada.

S druge pak strane, nisam sigurna da zabrane znakovlja i pozdrava mogu dati željeni rezultat, već mi se čini da vode u ograničavanje slobode govora ili reintrodukciju verbalnog delikta. Smatram da svatko treba imati slobodu iznijeti svoj stav i razloge, kao što bi i svatko trebao imati snage saslušati različito mišljenje, čak iako s njime ne slaže. To je i bit demokracije i onih sloboda za koje smo se izborili u Domovinskom ratu. Identifikacija pojedinca s nekim znakom govori najbolje o njemu samom, a ponekad je dobro znati koje „vrednote“ tko zastupa bez skrivanja iza političke korektnosti.

HSS proživljava svoje najteže dane

Kako komentirate trenutačno stanje u HSS-u i politiku Kreše Beljaka? Spominje se da je dobar dio članova napustio stranku…

Kao što znate nisam više članica HSS-a jer me Krešo Beljak izbacio u lipnju prošle godine, a dosad je iz jedne od najstarijih stranaka izbacio sve dugogodišnje i istaknutije članove koji se nisu slagali s njegovom politikom. Nažalost, HSS proživljava svoje najteže i najgore dane i žalosti me kada moram tome svakodnevno svjedočiti. U Europskom parlamentu zalažem se za sve istinske vrijednosti koje sam baštinila u HSS-u, onakvog kakva su nam ga Radić i Maček ostavili, a s kojim današnji HSS nema veze.

Iseljavanje

Masovno iseljavanje iz Hrvatske u kombinaciji s negativnim prirodnim prirastom čini hrvatske demografske perspektive vrlo crnima. Slično je i u drugim zemljama srednje i istočne Europe koje se doslovce demografski prazne. Koliko su ovoga problema uopće svjesni u Bruxellesu i koji su uopće mogući instrumenti da se takvi trendovi zaustave?

Itekako smo u Bruxellesu svjesni ovoga gorućeg problema i zapošljavanje mladih jedan je od prioriteta europske politike. Proračun Inicijative za zapošljavanje mladih za programsko razdoblje 2014. – 2020. iznosio je 6,4 milijardi eura, i to 3,2 milijarde eura iz posebne nove proračunske linije EU-a koje je pratio isti iznos od 3,2 milijarde eura iz nacionalnih sredstava dodijeljenih u okviru ESF-a.

S obzirom na to da je nezaposlenost još uvijek vrlo visoka, Vijeće je odobrilo 7. ožujka 2017. plan financiranja koji uključuje dodatni iznos od 1,2 milijarde eura. Iako je prema službenim podacima broj mladih nezaposlenih u Hrvatskoj pao s 42,1% u 2012. godini na 31,1% u 2016. godini, ta je brojka i dalje jedna od najviših u Europi.

Demografska istraživanja koja je provela Služba za istraživanje Europskoga parlamenta pokazuju da stanovništvo EU sve više stari kako se očekivana životna dob povećava, a stope plodnosti su niže nego u prošlosti. Na razini Europske unije povećao se životni vijek za više od 10 godina u odnosu na rane 1960-e, iako žene i dalje u prosjeku žive duže od muškaraca, no zabrinjavajući je trend pada prosječnog broja djece od oko 2,5 djece po ženi 1960. godine na malo ispod 1,6 danas.

Iz Hrvatske se prema procjenama demografa iselilo više od 80 tisuća ljudi, među kojima je veliki broj mladih. Iako su najnoviji pokazatelji pozitivni i govore o gospodarskom rastu i povećanoj zaposlenosti, potrebno je snažnije ulaganje u investicije, u poljoprivredu i ruralni razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i zadržavanje naših mladih u Hrvatskoj.

Uznemirujući su i vrlo zabrinjavajući podaci najnovijih socioloških istraživanja predstavljenih u studenom 2017. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu prema kojima je na pitanje o stalnom povratku u domovinu 75 % ispitanika toga istraživanja (od 19 do 34 godine) odgovorilo da se ne namjerava vratiti u Hrvatsku.

Ono je također pokazalo kako primarni razlog iseljavanja više nije u prvom redu nezaposlenost mladih, kako se nagađalo, već se iseljavaju i oni koji su tijekom života u Hrvatskoj bili u radnom odnosu (čak polovica ispitanika ovoga istraživanja). To su sve razlozi zbog kojih bismo trebali donijeti dodatne mjere i osnažiti naše gospodarstvo kako bi generiralo nova radna mjesta.

Sigurnosna situacija u BiH

U Europskom parlamentu nedavno se raspravljalo o sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini u čemu ste i vi sudjelovali. Nakon toga uslijedile su žestoke reakcije iz susjedne države, a doživjeli ste napade i prijetnje. Zašto su bile takve reakcije? Podatci koje ste navodili bili su dostupni i u ranijim izvješćima Europske komisije i Europskoga parlamenta.

Proteklih tjedan dana odgovaram na brojne upite medija iz Bosne i Hercegovine jer su reakcije na moj govor u Europskom parlamentu doista bile žestoke, kao što i sami navodite.

Sve što sam govorila tijekom rasprave na sjednici Pododbora za sigurnost i obranu i Odbora za vanjske poslove održanoj u suradnji s Delegacijom za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom 22. ožujka u Europskom parlamentu u Bruxellesutemelji se na izvješćima Europske komisije i Europskoga parlamenta koja se odnose na napredak BiH na njezinu europskom putu, te posebnom izvješću Europskoga parlamenta koje se odnosi na utjecaj Saudijske Arabije na zemlje zapadnoga Balkana, a datira s kraja prošle godine.

Georg Ziegler, zamjenik voditelja odjela u Glavnoj upravi za susjedsku politiku Europske komisije iznio je na toj sjednici već poznate podatke prema kojima je u razdoblju 2013. do 2015. godine 188 muškaraca, 61 žena i 81 dijete s državljanstvom BiH napustilo BiH te se uputilo u Siriju kako bi sudjelovali u oružanom sukobu. Na temelju izvješća predstavljenih na toj sjednici izrazila sam zabrinutost sigurnosnom situacijom u BiH jer Hrvatska kao prvi susjed s BiH čuva vanjsku granicu EU stoga sve što se događa u BiH jest uz granicu s Hrvatskom i EU i sa sigurnosnog aspekta nas posebno zanima.

Otad sam primila niz prijetnji i uvreda koje sam prijavila nadležnim tijelima. Europska komisija i Europski parlament izdali su svoja izvješća te su bosanskohercegovačkoj Vladi dali zadatak da utvrdi glavna žarišta kako bi se suzbilo radikalizaciju, te bi bilo važno da umjesto reagiranja i negiranja BiH identificira i detektira problematične točke, izradi svoje izvješće i postupi prema naputku Europske komisije kako bi se problem riješio.

BiH bi trebala iskoristiti sredstva EU koja su joj na raspolaganju kako bi uspjela uspostaviti stabilizaciju i postigla sigurnost u borbi protiv radikalizacije i ekstremizma i kako bi BiH postala funkcionalna država u kojoj će sva tri konstitutivna naroda moći ostvariti svoja prava.

Za kraj razgovora zanima nas kako gledate na postupke aktualnoga političkog vodstva Hrvatske, Predsjednice Republike i predsjednika Vlade? Kako ocjenjujete njihovu politiku?

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u okviru svojih ovlasti koje ima pokazuje se kao zaista dobra državnica. Predsjednica konstruktivno i dostojanstveno predstavlja Republiku Hrvatsku, kako unutar same države tako i na stranoj političkoj sceni.S predsjednikom hrvatske Vlade Plenkovićem imala sam izvrsnu suradnju u Europskom parlamentu. Njegova odluka o preuzimanju odgovornosti za hrvatsku Vladu bila je hrabra, a rezultati i utjecaj rješenja koje je predložila Vlada bit će vidljivi u doglednoj budućnosti.

U svom mandatu ova se Vlada suočila s velikim problemom u koncernu Agrokor čime je dovedena opstojnost prehrambenog i poljoprivrednog sektora Republike Hrvatske u pitanje i rješenje se još uvijek ne nazire.

Osim toga, suočeni su i s vrlo lošom demografskom situacijom i bijelom kugom, a s druge strane plodna slavonska zemlja je pusta te zjapi neobrađena te bih voljela da se s tim problemima ozbiljnije uhvate u koštac.Također, moram reći da sam iznenađena snažnim zalaganjem ove Vlade za uvođenjem nekih ideologija ,kao i potezima koji nemaju nikakve veze s demokršćanskim vrijednostima.

Davor Dijanović / HKV

 

PETIR: U BiH postoje 245 zaklada koje financira Saudijska Arabija radi širenje konzervativnog islama

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati