Pratite nas

Intervju

Marijana Petir: Mi moramo biti spremni na svaki razvoj događaja, sudjelovati u tome, a ne biti samo pasivni promatrači

Objavljeno

na

Razgovor sa zastupnicom u Europskom parlamentu Marijanom Petir

O Istanbulskoj konvenciji, o statusu Bokeljske mornarice, slovenskoj tužbi protiv Hrvatske glede arbitražne odluke, o pet godina članstva u EU, o stanju u HSS-u, kao i o aktualnim političkim i društvenim pitanjima Davor Dijanović / HKV  razgovarao je sa zastupnicom u Europskom parlamentu Marijanom Petir.

Poštovana gospođo Petir, posljednjih tjedana u Hrvatskoj se lome koplja oko ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije. Vi tvrdite da Hrvatska već ima sve mehanizme za borbu protiv nasilja nad ženama, a da ratifikacija Istanbulske konvencije uvodi neznanstvenu rodnu ideologiju i zapravo predstavlja oblik ideološkog djelovanja. Možete li malo detaljnije pojasniti svoj stav o Istanbulskoj konvenciji?

Hrvatska je već ugradila u svoje zakonodavstvo svih 48 mjera i mehanizama borbe protiv nasilja nad ženama predviđene Konvencijom. Stoga nema potrebe da se ona ratificira i na taj način omogući uvođenje i onih odredbi koje se ni na koji način ne odnose na borbu protiv nasilja nad ženama nego izravno krše načelo supsidijarnosti i temeljna ljudska prava zagarantirana postojećim pravno važećim nacionalnim i međunarodnim odredbama. Istanbulska konvencija pojam roda promatra kao društveni konstrukt i razlikuje pojmove „rodnog identiteta“, „roda“ i „spola“ (čl. 4. st. 3.).

Prema Konvenciji (čl. 3. c): „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.” Takvom definicijom unosi se podjela između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.

Ne postoje dokazi da se u državama koje su Istanbulsku konvenciju ratificirale nasilje smanjilo

Kakve su Vaše spoznaje o državama koje su već ratificirale Istanbulsku konvenciju? Je li se u tim državama smanjio stupanj nasilja nad ženama, ali i općenito stupanj obiteljskog nasilja?

Posljednjih tjedana svjedočimo snažnom pritisku koji se vrši na Hrvatsku kako bismo ratificirali Istanbulsku konvenciju. Pa i u samom Europskom parlamentu koji je na dnevni red svoje plenarne sjednice u Strasbourgu u ožujku također uvrstio ovu temu čime su određeni zastupnici željeli izvršiti pritisak na preostalih 11 država članica koje tu konvenciju nisu ratificirale. Znamo da države članice imaju pravo samostalno, poštujući mišljenje vlastitih građana, prihvatiti ili odbiti ratifikaciju bilo koje međunarodne konvencije pa tako i Istanbulske konvencije.

Tvrditi kako je borba protiv nasilja nad ženama moguća samo i isključivo ratifikacijom Istanbulske konvencije netočna je i neutemeljena te ne postoje dokazi da se u državama koje su konvenciju ratificirale nasilje smanjilo. Naprotiv, prema dostupnim podatcima, u prvoj zemlji koja je potpisala, a zatim i ratificirala ovu konvenciju – Turskoj – broj ubijenih žena nije se smanjio, već se povećao.

Podatci kazuju da je broj ubijenih žena tri godine prije potpisivanja Konvencije bio 66, a tri godine nakon 286. Isto tako, pozivajući se na službene izvore, mediji navode kako je u toj zemlji od 2010. do 2017. ubijeno 1915 žena.

Zadiranje u srž manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori

Nedavno ste pozvali Crnu Goru da u duhu dobrosusjedskih odnosa i uvažavanja prava hrvatske nacionalne manjine u toj državi zajedno s Hrvatskom uputi nominaciju UNESCO-u kojom bi se Bokeljsku mornaricu uvrstilo na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Koliko je Bokeljska mornarica važna za kulturni identitet Hrvata u Crnoj Gori, odnosno Boki kotorskoj?

Bokeljska mornarica bratovština je kotorskih pomoraca, nastala kada su kotorski mornari prije 12. stoljeća preuzimali moći sv. Tripuna. Ona je dio katoličke tradicije Boke kotorske koju čuva Kotorska biskupija, no sve je ovo bilo izostavljeno iz crnogorske aplikacije Bokeljske mornarice na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine, a hrvatska strana pritom nije konzultirana.

Zato su mi se obratili predstavnici Hrvata iz Boke kotorske te sam reagirala u okviru svojih ovlasti. Zatražila sam očitovanje Europske komisije, a s ovom sam problematikom upoznala i kolege zastupnike u Europskom parlamentu na plenarnoj sjednici održanoj početkom ožujka u Bruxellesu.

Smatram kako se negiranjem činjenice da je Bokeljska mornarica dominantno baština bokeljskih Hrvata zadire u srž manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori. Čini mi se da je to dio trenda kojim se izravno ubrzava nestanak preostalih malobrojnih Hrvata na području Boke zatiranjem njihovog kulturnog identiteta.

To ne smijemo i ne možemo dopustiti. Žao mi je je što Crna Gora nije u duhu dobrosusjedskih odnosa prihvatila zajedničku nominaciju Bokeljske mornarice zajedno s Hrvatskom tako da sada imamo dvije nominacije – onu Hrvatske koja se odnosi zaštitu proslavu Svetog Tripuna i Kola Svetog Tripuna kao tradicije bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj te onu Crne Gore za koju još uvijek nismo sigurni sadrži li spominjanje kulta sv.Tripuna i Hrvate pa tek preostaje za vidjeti kako će UNESCO reagirati na to.

Slovenska politika „od terana do Pirana“ usmjerena na Hrvatsku

Slovenija je nedavno Europskoj komisiji najavila tužbu protiv Hrvatske zbog nepriznavanja arbitražne presude o granici. Koje su sada mogućnosti Komisije i kako gledate na taj spor?

Slovenija cijelo vrijeme traži posredovanje Europske komisije (EK), a Komisija nije stranka u postupku kad je riječ o našem graničnom sporu. Znamo da je Hrvatska izišla iz tog spora kad smo uočili da je taj postupak kontaminiran nakon čega smo aktivirali članke iz Bečke konvencije i jednoglasnom odlukom Hrvatskoga sabora rekli da za nas taj postupak više ne vrijedi. Slovenija je pisala EK, a bili su aktivni i slovenski zastupnici. Slovenska je strana pokušavala uvjeriti EK da zauzme stranu, no oni nisu stranka u postupku i ne mogu zauzimati stranu.

Komisija se može očitovati u roku tri mjeseca po slovenskom zahtjevu, ali i ne mora. Ako se očituje, Slovenija može podnijeti tužbu u Luxembourgu, no tužbu može podnijeti jedino u suglasju s Hrvatskom, a vjerujem da Hrvatska smatra da za ovakav slovenski postupak nema ni razloga ni temelja te da nećemo podnositi tužbu. U pravnoj proceduri postoji i mogućnost da sama Komisija podnese tužbu, no gledajući reakcije Komisije dosad bilo bi nelogično očekivati da bi se EK miješala u postupak.

Dosad je zabilježeno svega šest slučajeva tužbe jedne države članice protiv druge s tim da je samo jedan uspio i to onaj Francuske i Velike Britanije. Iz dosadašnjih reakcija EK čini se kako Slovenija puše u prazno. Cijela je ova situacija uzrokovana slovenskim parlamentarnih izborima koji će biti održani nešto ranije nego što se očekivalo.

Slovenska vanjska politika koju ponekad kolokvijalno nazivamo „Od terana do Pirana“ usmjerena je na Hrvatsku te se to posebno vidi u vrijeme predizborne kampanje. Nadam se da ćemo taj problem riješiti u dijalogu i duhu dobrosusjedskih odnosa.

Pod Vašim pokroviteljstvom nedavno je održana svečana sjednica skupštine DVD-a Mustafina Klada i Međunarodna konferencija o vatrogastvu na kojoj su na Vaš poziv sudjelovali i vatrogasci iz Belgije, a poznato je da i inače sudjelujete u inicijativama vezanima uz ovo područje, koje je, vidjeli smo to najbolje prošle godine u vrijeme velikih požara u Dalmaciji, iznimno važno za državnu sigurnost. Zanimljivo je da ste Hrvatsku vatrogasnu zajednicu (HVZ) nominirali za nagradu „Europski građanin“. Možete li nam reći nešto o tome?

Doprinos vatrogasaca spašavanju ljudi i imovine je nemjerljiv, njihov dobrovoljni i humanitarni rad, u uvjetima koji su često daleko od dobrih je nešto što nema cijenu i to se vidjelo tijekom katastrofalnih požara u Dalmaciji, koje spominjete.

Upravo sam zato nominirala Hrvatsku vatrogasnu zajednicu (HVZ), a time i sve hrvatske vatrogasce kojih ima prema podacima iz registra oko 150 000 za nagradu „Europski građanin godine 2018.“. Naime, Europski parlament dodjeljuje nagradu kao priznanje za iznimna postignuća pojedincima i organizacijama koje rade na promicanju europskih vrijednosti i identiteta.

U ovome sam prepoznala upravo naše vatrogasce te sam ovom kandidaturom željela svim hrvatskim vatrogascima izraziti poštovanje i zahvalnost. Zato sam ih i ugostila u Europskom parlamentu u Bruxellesu gdje smo proslavili 140 godina Hrvatske vatrogasne zajednice. To je ujedno bila i prilika za razmjenu iskustva, ali i ukazivanje na važnost vatrogastva o čemu smo govorili i na međunarodnoj konferenciji u Mustafini Kladi na kojoj se okupio hrvatski i belgijski vatrogasni vrh.

Povećan broj katastrofalnih požara tijekom prošlogodišnje turističke sezone u Hrvatskoj alarmantan je pokazatelj da se vatrogastvo kao važan segment nacionalne sigurnosti ne tretira primjereno svojoj važnoj ulozi koju ima za državu te da je potrebno povećati financiranje u vatrogastvo.

Kasnimo

Prvoga srpnja Hrvatska će obilježiti pet godina članstva u Europskoj uniji. Kako u retrospektivi gledate na tih pet godina; koliko je Hrvatska iskoristila prednosti koje EU pruža?

Hrvatska se prije pet godina pridružila europskoj obitelji u kojoj je oduvijek i bilo mjesto. Najmlađa smo članica EU i moramo puno toga još usvojiti. Iako su nam na raspolaganju velike mogućnosti koje donose sredstva europskih fondova, Hrvatska ih i dalje nedovoljno iskorištava.

Prema podatcima iz studenog 2017. koje mi je dostavila Europska komisija kao odgovor na moje zastupničko pitanje o korištenju sredstava iz programa ruralnoga razvoja, primjerice, vidljivo je da je čak 12 država članica ispod prosjeka, a među njima je i Hrvatska. Taj je prosjek izrazito nizak i to moramo pod hitno promijeniti.

Kasnimo i s primjernom europskoga zakonodavstva i to je jedno od područja u kojima Hrvatska ponovo bilježi rekordan broj otvaranja novih slučajeva kršenja europskog prava prema izvješću iz 2016. godine. Time se građanima i poduzećima onemogućuje da iskoriste zakonske prednosti, stvara se nesigurnost pri primjeni pravila te se narušava funkcioniranje kako unutarnjeg tržišta EU, tako i čitave Unije.

Drago mi je da sam se između ostalog, uspjela izboriti da naši školarci imaju osigurane zdrave obroke voća i povrća u školama koji se dobavljaju od lokalnih proizvođača i OPG-ova, kao i obeštećenje za naše poljoprivrednike pogođene ruskim embargom te da je Hrvatska uspjela zaštiti naše proizvode poput Varaždinskog zelja.

Jednako tako, pravovremenim intervencijama dobila sam podršku za amandman o dodjeljivanju određene količine besplatnih emisijskih kvota industriji mineralnih gnojiva i cementnoj industriji u okviru EU ETS sustava. Tako su kutinskoj Petrokemiji ušteđene stotine milijuna eura koje bi ta tvrtka morala dati u vidu poreza za emisije CO2 što bi poskupilo gnojivo, poskupilo hranu, ugrozilo radna mjesta i dovelo u pitanje ionako uzdrmanu poljoprivredu.

Mojim amandmanom izboreno je izuzeće za hrvatske šume jer njima nismo mogli gospodariti u vrijeme okupacije, a i danas su neke nažalost pod minama. Sve to govori u prilog činjenici da je važno da sjedimo za stolom za kojim se odlučuje i da na pravi način reagiramo.

Mladi odlaze sa sela, a sela propadaju

Kao članica HSS-a veliku ste pozornost davali razvoju hrvatske poljoprivrede. Ne jednom, založili ste se za održivu poljoprivredu temeljenu na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, no čini se da na tom planu i dalje nema nikakvih pomaka i da je stanje zapravo sve gore. Zašto je tomu tako?

I dalje posebnu pažnju posvećujem poljoprivredi premda više nisam članica HSS-a, a nažalost otkad je Krešo Beljak predsjednik HSS-a, HSS se više uopće ne interesira za poljoprivredu čime je ta stranka napustila svoje temelje. Europska unija u tekućem proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. godine samo za ruralni razvoj planira izdvojiti gotovo 100 milijardi eura.

Od 2,4 milijarde eura koliko joj je namijenjeno, Hrvatska je dosad iskoristila tek 18 posto te se nadam da ćemo bolje prionuti poslu jer nam sredstva ostaju neiskorištena, mladi odlaze sa sela, a sela propadaju. Važno je da se mladim poljoprivrednicima osigura vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem, kao i povoljne kamate na kredite kako bi se odlučili na investicije i unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje.

Ujedno, da bi mlade obitelji ostale živjeti u ruralnom prostoru potrebno je poticati gradnju obiteljskih kuća na selu te osigurati primjerenu društvenu, komunalnu i socijalnu infrastrukturu.

Ujedno, treba voditi računa i onim poljoprivrednicima koji su u već poodmakloj životnoj dobi i koji su zbog mizernih mirovina od 200 ili 500 kuna na rubu egzistencije. Zato se i zalažem da se uvede minimalna nacionalna mirovina koja neće biti niža od praga siromaštva što je otprilike 2000 kuna. Ako se na tržištu ne uvede red i ne suzbije nepoštena trgovačka praksa, propiše kvaliteta proizvoda i pojačaju kontrole kvalitete voća, povrća, mesa i mlijeka koje dolazi iz uvoza, novac i mjere same po sebi neće biti dovoljne.

Zalažem se da se minimalno pedeset posto naših domaćih proizvoda uvrsti na police trgovina jer bez jače intervencije države nema opstanka ni malih proizvođača. Dok god poljoprivredu ne proglasimo strateškom gospodarskom granom, a malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima ne omogućimo ulazak u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta, jer bez zemljišta nema niti proizvodnje hrane, nećemo moći napredovati. Svaka država koja drži do svog suvereniteta ne dvoji oko pitanja vlastite poljoprivredne proizvodnje. Zato još jednom pozivam Vladu da se snažnije založi za hrvatsko „selo“.

Europski parlament u 2017. godini donio je mnoge odluke koje će utjecati na europske politike u narednom razdoblju

Sljedeće godine očekuju nas izbori za Europski parlament. Kako kao sada već iskusna europarlamentarka gledate na rad hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu? I kako općenito ocjenjujete njegovu važnost kao jedne poluge putem koje države članice mogu utjecati na donošenje odluka koje se tiču njih samih?

Naša delegacija možda nije tako velika kao primjerice delegacije nekih drugih država članica poput Njemačke, no nastojimo u onim odborima u kojima sudjelujemo raditi na svim pitanjima koja mogu pridonijeti boljitku građana naše zemlje te određene probleme i pitanja podizati i na europsku razinu.

Europski parlament ima nekoliko uloga, zakonodavnu kroz donošenje zakona jer zajedno s Vijećem EU-a donosi propise EU-a na temelju prijedloga Europske komisije, a donosi i odluke o međunarodnim sporazumima.

Druga je uloga nadzorna jer između ostalog provodi demokratski nadzor svih institucija EU-a, ali ne manje važno izabire predsjednika Komisije i odobrava Komisiju kao tijelo.

Može podnijeti prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, kojim se Komisiju obvezuje da podnese ostavku. Za građane je osobito važno što unutar posebnoga Odbora, Europski parlament razmatra predstavke građana i pokreće istrage. Ako znamo da zajedno s Vijećem odlučuje o proračunu EU-a, kao i da odobrava dugoročni proračun EU-a, odnosno njegov višegodišnji financijski okvir, više je nego očito kolika je važnost ove institucije.

Europski parlament u 2017. godini donio je mnoge odluke koje će utjecati na europske politike u narednom razdoblju. Jedna je od njih i zakonodavna rezolucija kojom poljoprivredna politika Europske unije postaje jednostavnija i pravednija prema OPG-ima. Usvojena će pravila pojednostaviti poljoprivrednu politiku EU-a, ojačati pregovaračku snagu poljoprivrednika u odnosu na trgovačke lance, te ih bolje opremiti za suočavanje s rizicima, a to će zasigurno imati utjecaj i na hrvatske poljoprivrednike.

Jedan od gorućih problema je i nezaposlenost mladih, u rujnu je Europski parlament odobrio dodatnih 500 milijuna eura u 2017. za Inicijativu za zapošljavanje mladih, kao dio od ukupno 1,2 milijardi eura dogovorenih za razdoblje od 2017. do 2020. jer je preduvjet za ostanak mladih u zemlji otvaranje novih radnih mjesta.

U protekloj je godini usvojeno i moje izvješće o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima čime sam problematiku ruralnih žena podigla na europsku razinu jer one za svoj rad ne dobivaju plaću, nemaju ni mirovinsko ni zdravstveno osiguranje, nemaju pravo na porodiljni dopust, bolovanje ili godišnji odmor. Puno je posla još pred nama, a očekujem kako će i ostatak mandata do svibnja 2019. biti jednako dinamičan.

„Stalno pred nekim vratima“

U EU-u su se danas na određeni način iskristalizirala dva bloka. S jedne strane imamo zalaganje za stvaranje europske federacije (Schulz: Sjedinjene Europske Države), gdje imamo kao najvažnije aktere Njemačku i Francusku, a s druge strane se zemlje Višegradske skupine zalažu za EU kao zajednicu suverenih država. Tu su i prijepori o tzv. Europi više brzina… Kako komentirate te prijepore?

Spomenute prijepore trebamo promatrati kao razgovor o različitim vizijama Europe i Europske unije u budućnosti.

Jasno nam je da postoje velike razlike u svim poljima društvenog i ekonomskog djelovanja između starih i novih država članica, ali te razlike postoje i između sjevera i juga EU. Europsku uniju, a posredstvom nje i njezine države članice, snažnom na globalnom planu čini ekonomska moć njihovih 500 milijuna građana i jedinstvenog tržišta.

Slabom je čini nekoherentna i nedovoljno proaktivna vanjska politika, nepostojanje zajedničke obrambene politike te kontrola vanjskih granica što se pokazalo naročito problematičnim prošlih godina. Također, zapadne države koje su gospodarski kompatibilne ponekad se osjećaju zakočene i teže višoj razini integracije zbog ekonomske koristi.

Europa više brzina je pojam koji se koristi kako bi se opisala ideja metode diferencirane integracije, a po kojoj skupina država EU-a koje su sposobne i voljne napredovati slijedi zajedničke ciljeve te se podrazumijeva da će ostale slijediti kasnije. To je samo jedna od više opcija koje su pred nama, međutim iako bismo možda htjeli biti u unutarnjem krugu tješnje povezanih država to možda neće biti moguće zbog ekonomskih i monetarnih uvjeta koje na tom putu moramo zadovoljiti. Zbog toga bismo se mogli naći u nepovoljnom položaju „stalno pred nekim vratima“.

Mi u Hrvatskoj imamo s time određena iskustva – pristup schengenskom prostoru i pristup euro-zoni. Hrvatska nije članica niti jednog niti drugog, i naši građani i gospodarstvo su zbog toga u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge građane i poduzetnike iz starih članica Unije.

Drugo je pitanje koja je to razina tješnjeg povezivanja i treba li nama u Hrvatskoj i drugim državama članicama te u kojoj mjeri će nam zbog takvih kretanja biti onemogućeno ravnopravno sudjelovanje na zajedničkom tržištu. Na koncu, mi moramo biti spremni na svaki razvoj događaja, sudjelovati u tome, a ne biti samo pasivni promatrači.

Pred nekoliko tjedana tzv. Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima donijelo je tzv. Dokument dijaloga koji je izazvao prijepore na političkoj, intelektualnoj i medijskoj sceni. Kako gledate na ovu problematiku?

Osuđujem sve zločine počinjene za vrijeme totalitarnih i autoritarnih režima te izražavam suosjećanje s obiteljima žrtava tih zločina. Smatram kako je važno da istina o zločinima svih režima iziđe u javnost jer je to jedino pravedno prema žrtvama i njihovim obiteljima.

Hrvatska se mora suočiti sa svojom prošlošću, osuditi zločine, odati pijetet žrtvama i cjelovito prikazati povijest jer će tako pokazati odgovornost. Dugujemo to našem narodu koji je predugo živio u tamnici brojnih zločina i stradavanja, kršenja ljudskih prava i sloboda, kao i proganjanja neistomišljenika. Dok god to ne učinimo te će se teme koristiti u dnevno-političke svrhe, u isto vrijeme kad znamo da Hrvatska demografski odumire, mladi se iseljavaju, a selo propada.

S druge pak strane, nisam sigurna da zabrane znakovlja i pozdrava mogu dati željeni rezultat, već mi se čini da vode u ograničavanje slobode govora ili reintrodukciju verbalnog delikta. Smatram da svatko treba imati slobodu iznijeti svoj stav i razloge, kao što bi i svatko trebao imati snage saslušati različito mišljenje, čak iako s njime ne slaže. To je i bit demokracije i onih sloboda za koje smo se izborili u Domovinskom ratu. Identifikacija pojedinca s nekim znakom govori najbolje o njemu samom, a ponekad je dobro znati koje „vrednote“ tko zastupa bez skrivanja iza političke korektnosti.

HSS proživljava svoje najteže dane

Kako komentirate trenutačno stanje u HSS-u i politiku Kreše Beljaka? Spominje se da je dobar dio članova napustio stranku…

Kao što znate nisam više članica HSS-a jer me Krešo Beljak izbacio u lipnju prošle godine, a dosad je iz jedne od najstarijih stranaka izbacio sve dugogodišnje i istaknutije članove koji se nisu slagali s njegovom politikom. Nažalost, HSS proživljava svoje najteže i najgore dane i žalosti me kada moram tome svakodnevno svjedočiti. U Europskom parlamentu zalažem se za sve istinske vrijednosti koje sam baštinila u HSS-u, onakvog kakva su nam ga Radić i Maček ostavili, a s kojim današnji HSS nema veze.

Iseljavanje

Masovno iseljavanje iz Hrvatske u kombinaciji s negativnim prirodnim prirastom čini hrvatske demografske perspektive vrlo crnima. Slično je i u drugim zemljama srednje i istočne Europe koje se doslovce demografski prazne. Koliko su ovoga problema uopće svjesni u Bruxellesu i koji su uopće mogući instrumenti da se takvi trendovi zaustave?

Itekako smo u Bruxellesu svjesni ovoga gorućeg problema i zapošljavanje mladih jedan je od prioriteta europske politike. Proračun Inicijative za zapošljavanje mladih za programsko razdoblje 2014. – 2020. iznosio je 6,4 milijardi eura, i to 3,2 milijarde eura iz posebne nove proračunske linije EU-a koje je pratio isti iznos od 3,2 milijarde eura iz nacionalnih sredstava dodijeljenih u okviru ESF-a.

S obzirom na to da je nezaposlenost još uvijek vrlo visoka, Vijeće je odobrilo 7. ožujka 2017. plan financiranja koji uključuje dodatni iznos od 1,2 milijarde eura. Iako je prema službenim podacima broj mladih nezaposlenih u Hrvatskoj pao s 42,1% u 2012. godini na 31,1% u 2016. godini, ta je brojka i dalje jedna od najviših u Europi.

Demografska istraživanja koja je provela Služba za istraživanje Europskoga parlamenta pokazuju da stanovništvo EU sve više stari kako se očekivana životna dob povećava, a stope plodnosti su niže nego u prošlosti. Na razini Europske unije povećao se životni vijek za više od 10 godina u odnosu na rane 1960-e, iako žene i dalje u prosjeku žive duže od muškaraca, no zabrinjavajući je trend pada prosječnog broja djece od oko 2,5 djece po ženi 1960. godine na malo ispod 1,6 danas.

Iz Hrvatske se prema procjenama demografa iselilo više od 80 tisuća ljudi, među kojima je veliki broj mladih. Iako su najnoviji pokazatelji pozitivni i govore o gospodarskom rastu i povećanoj zaposlenosti, potrebno je snažnije ulaganje u investicije, u poljoprivredu i ruralni razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i zadržavanje naših mladih u Hrvatskoj.

Uznemirujući su i vrlo zabrinjavajući podaci najnovijih socioloških istraživanja predstavljenih u studenom 2017. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu prema kojima je na pitanje o stalnom povratku u domovinu 75 % ispitanika toga istraživanja (od 19 do 34 godine) odgovorilo da se ne namjerava vratiti u Hrvatsku.

Ono je također pokazalo kako primarni razlog iseljavanja više nije u prvom redu nezaposlenost mladih, kako se nagađalo, već se iseljavaju i oni koji su tijekom života u Hrvatskoj bili u radnom odnosu (čak polovica ispitanika ovoga istraživanja). To su sve razlozi zbog kojih bismo trebali donijeti dodatne mjere i osnažiti naše gospodarstvo kako bi generiralo nova radna mjesta.

Sigurnosna situacija u BiH

U Europskom parlamentu nedavno se raspravljalo o sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini u čemu ste i vi sudjelovali. Nakon toga uslijedile su žestoke reakcije iz susjedne države, a doživjeli ste napade i prijetnje. Zašto su bile takve reakcije? Podatci koje ste navodili bili su dostupni i u ranijim izvješćima Europske komisije i Europskoga parlamenta.

Proteklih tjedan dana odgovaram na brojne upite medija iz Bosne i Hercegovine jer su reakcije na moj govor u Europskom parlamentu doista bile žestoke, kao što i sami navodite.

Sve što sam govorila tijekom rasprave na sjednici Pododbora za sigurnost i obranu i Odbora za vanjske poslove održanoj u suradnji s Delegacijom za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom 22. ožujka u Europskom parlamentu u Bruxellesutemelji se na izvješćima Europske komisije i Europskoga parlamenta koja se odnose na napredak BiH na njezinu europskom putu, te posebnom izvješću Europskoga parlamenta koje se odnosi na utjecaj Saudijske Arabije na zemlje zapadnoga Balkana, a datira s kraja prošle godine.

Georg Ziegler, zamjenik voditelja odjela u Glavnoj upravi za susjedsku politiku Europske komisije iznio je na toj sjednici već poznate podatke prema kojima je u razdoblju 2013. do 2015. godine 188 muškaraca, 61 žena i 81 dijete s državljanstvom BiH napustilo BiH te se uputilo u Siriju kako bi sudjelovali u oružanom sukobu. Na temelju izvješća predstavljenih na toj sjednici izrazila sam zabrinutost sigurnosnom situacijom u BiH jer Hrvatska kao prvi susjed s BiH čuva vanjsku granicu EU stoga sve što se događa u BiH jest uz granicu s Hrvatskom i EU i sa sigurnosnog aspekta nas posebno zanima.

Otad sam primila niz prijetnji i uvreda koje sam prijavila nadležnim tijelima. Europska komisija i Europski parlament izdali su svoja izvješća te su bosanskohercegovačkoj Vladi dali zadatak da utvrdi glavna žarišta kako bi se suzbilo radikalizaciju, te bi bilo važno da umjesto reagiranja i negiranja BiH identificira i detektira problematične točke, izradi svoje izvješće i postupi prema naputku Europske komisije kako bi se problem riješio.

BiH bi trebala iskoristiti sredstva EU koja su joj na raspolaganju kako bi uspjela uspostaviti stabilizaciju i postigla sigurnost u borbi protiv radikalizacije i ekstremizma i kako bi BiH postala funkcionalna država u kojoj će sva tri konstitutivna naroda moći ostvariti svoja prava.

Za kraj razgovora zanima nas kako gledate na postupke aktualnoga političkog vodstva Hrvatske, Predsjednice Republike i predsjednika Vlade? Kako ocjenjujete njihovu politiku?

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u okviru svojih ovlasti koje ima pokazuje se kao zaista dobra državnica. Predsjednica konstruktivno i dostojanstveno predstavlja Republiku Hrvatsku, kako unutar same države tako i na stranoj političkoj sceni.S predsjednikom hrvatske Vlade Plenkovićem imala sam izvrsnu suradnju u Europskom parlamentu. Njegova odluka o preuzimanju odgovornosti za hrvatsku Vladu bila je hrabra, a rezultati i utjecaj rješenja koje je predložila Vlada bit će vidljivi u doglednoj budućnosti.

U svom mandatu ova se Vlada suočila s velikim problemom u koncernu Agrokor čime je dovedena opstojnost prehrambenog i poljoprivrednog sektora Republike Hrvatske u pitanje i rješenje se još uvijek ne nazire.

Osim toga, suočeni su i s vrlo lošom demografskom situacijom i bijelom kugom, a s druge strane plodna slavonska zemlja je pusta te zjapi neobrađena te bih voljela da se s tim problemima ozbiljnije uhvate u koštac.Također, moram reći da sam iznenađena snažnim zalaganjem ove Vlade za uvođenjem nekih ideologija ,kao i potezima koji nemaju nikakve veze s demokršćanskim vrijednostima.

Davor Dijanović / HKV

 

PETIR: U BiH postoje 245 zaklada koje financira Saudijska Arabija radi širenje konzervativnog islama

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman

Objavljeno

na

Objavio

Američka povjesničarska židovskog podrijetla dr.sc. Esther Gitman koja svojim istraživanjima svijetom širi istinu o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ponovno je u Hrvatskoj!

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman na Laudato TV-u…
Dr. Githman je povjesničarka, židovka rodom iz Sarajeva, koja živi u New York-u i Izraelu.

U potrazi da sazna kako je ona, njezina obitelj, a i toliki drugi preživjela II. svjetski rat, otkrila je ogromnu ulogu koju je pritom imao nadbiskup Stepinac i katolički svećenici.

Njezino objektivno proučavanje izvornih dokumenata i neopterećenost ideologijom razbija mit koja želi umanjiti ulogu Stepinca i katoličke crkve…

Svjedok istine i glas savjesti, dr. Esther Gitman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari