Pratite nas

Komentar

Marijana Petir: Nemir dok se istom mjerom ne odnosi prema svim totalitarističkim režimima

Objavljeno

na

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima izjavila je da najoštrije osuđuje sve zločine počinjene za vrijeme totalitarnih i autoritarnih režima, ali i poziva sve države članice EU, kao i države kandidatkinje, koje dosad još nisu javno osudile masovno kršenje ljudskih prava za vrijeme totalitarnih i autoritarnih režima, da to čim prije učine.

Zastupnica Petir izražava suosjećanje s obiteljima žrtava totalitarnih i autoritarnih režima te napominje kako se samo priznanjem i odavanjem počasti žrtvama može graditi zajednička europska budućnost, utemeljena na istini, miru i poštivanju ljudskih prava.

Marijana Petir je kao zastupnica u Hrvatskom saboru bila jedna od autorica Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata koji je usvojen 2011. godine a temeljem kojeg je osnovan i Ured za pronalaženje i obilježavanje grobova žrtava komunističkih zločina.

U prosincu 2012. godine Vlada RH ukinula je i Zakon i Ured premda je do tada u Hrvatskoj pronađeno 718 grobnica u kojima se nalazi 89 000 tijela. Marijana Petir je stava da je potrebno identificirati sva ta grobišta, obilježiti ih primjerenim spomen obilježjima te omogućiti održavanje pogrebnih obreda svih vjera i iskazivanje pijeteta prema žrtvama, stoga poziva novu Vladu da za to osigura uvjete.

„Obiteljima treba omogućiti da prožive žalovanje zbog gubitaka svojih najmilijih koje nisu mogli proživjeti zbog neizvjesnosti o mjestu i vremenu pogubljenja, zbog zavjere šutnje o zločinu pa i zabrane samog spominjanja umorenih. Dužni smo dići glas protiv totalitarizma, posebno protiv skrivanja i relativiziranja strašnih komunističkih zločina čije posljedice još uvijek osjećamo”, rekla je Petir i dodala da je svaka žrtva terora tragedija i sramota čovječanstva te da se svake žrtve valja sjetiti kako bi dobila dostojanstvo i kako se takva tragedija ne bi ponovila.

Hrvatsko pučanstvo tijekom dvadesetog stoljeća pogodila je tragedija koja je, po riječima Pape Ivana Pavla II., obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. Opravdavati jedan totalitarizam, odnosno zataškavati i prešućivati nepravdu koju je nanio, znači unositi trajni nemir u društvo i javnost, jer i povijesna laž je zločin.

„Pitanja vezana uz Drugi svjetski rat i totalitarističke režime dvadesetog stoljeća neće prestati unositi nemir i neprijateljstva u naše društvo dokle god se istom mjerom ne odnosimo prema svim totalitarističkim režimima i dok istom mjerom ne bude zagarantiran spomen za sve žrtve”, rekla je zastupnica Petir.

Rezolucijom Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. godine uspostavljen je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Rezolucijom su pozvani parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.

Hrvatska se tako pridružila većini država članica EU koje na preporuku Europskog parlamenta obilježavaju taj dan. Zajedno sa Estonijom, Latvijom, Litvom, Slovenijom i Švedskom, Hrvatska taj dan obilježava 23. kolovoza, dok neke druge članice taj dan obilježavaju 27. siječnja, Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Selak: Zlatko Mejaški nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio…

Objavljeno

na

Objavio

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na svom facebook profilu prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo 21.travnja 1995. uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

– Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju…

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću… Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku… Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: “Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se”…

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše… Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji…

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru… – napisao je na Facebooku Ivan Selak

 

Foto: Ivan Selak

Foto: Ivan Selak (Zlatko Mejaški stoji u sredini)

 

15. svibnja 1992. – Herojski prelet Selaka i Ivandića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: RETROAKTIVNA ZABRANA

Objavljeno

na

Objavio

Pišući negdje prvog listopada 2017 o posjeti sada već omraženog ministra Vulina na ustoličenju u Šibeniku, njegovom poimanju “OLUJE” najsvjetlije VRO novije hrvatske povijesti, pišući tada zatražio sam zabranu ulaska u RH svim takvim zločincima.

Naravno tada sam pisao gluposti.
Pa onda opet posjet Vučića, opet ja pišem gluposti.

Oni traže, oni zahtjevaju, oni se brinu o svakom srbinu ma gdje bio.
Ma gle čuda pozivaju Pupovca da ih izvjesti o problemima Srba.

Svojim odnosno srpskim tenkovima, bježeci ispred bojovnika HV gaze svoj, moj narod, da imate i malo stida, nema te ga, nikad više ne bi spominjali Oluju.

Milorade čujes li ti što ovi tvoji mentori pričaju, hoćeš li u novostima, objaviti da su ustaše zabranile četniku ulaz u RH.

Hoćes ali na tebi jedinstven, svojstven način, plačući da opet netko diže tenzije i napada goloruke četnike naoružane do zuba, ali briga me što ti misliš, da li će se pojaviti neka nova zabrana za Vučića ili će jos mnogo vode proteći Dunavom

Ma tko sam ja da pišem retroaktivno

A sad isljednici, DORH, ma neka…

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati