Pratite nas

Komentar

Marijana Petir osoba je sa stavom, a takvi su kod nas uvijek u manjini

Objavljeno

na

Najaktivnija i (po meni) najbolja i najvrjednija zastupnica u Europskom parlamentu, Marijana Petir, nije pristala na ucjenu Andreja Plenkovića i izlazi na EU izbore sa samostalnom listom.

Upravo danas (9. travnja) dok još uvijek skuplja potpise – rok za predaju lista je do ponoći, a nužno je prikupiti ih 5.000, što priznat ćete nije malo – razmišljam o sudbini onih koji su “neprilagođeni” i imaju kralježnicu.

Takvi su u našem društvu uglavnom nepoželjni, pogotovu u politici gdje je ne misliti svojom glavom zlatno pravilo opstanka, a uvjet za napredovanje bespogovorno dizanje ruke, klimanje glavom i ponizno klanjanje “Vođi” bio on u pravu ili ne. Oni koji računaju na brz uspon i uspjeh u hijerarhiji, pak, moraju imati i posebne talente – a jedan od njih je biti “vizionar” i uvijek predvidjeti što bi to “Vođa” htio, volio ili želio, pa požuriti i to obaviti što bolje, brže i temeljitije (prije nego on i dade znak) po mogućnosti diskretno, tako da se onima okolo čini kako dotični to čini samostalno, na svoju ruku, spontano, kao da je riječ o najčvršćem osobnom uvjerenju.

Kameleoni i ljudi bez kralježnice su uvijek bili na cijeni. Od kad postoji organizirano ljudsko društvo, to je tako. Ali, na drugoj strani postoje i oni koji uporno pružaju otpor tomu, po bilo koju cijenu. Oni koji su pripravni svoj stav braniti životom, do kraja, konzekventno i nepopustljivo, čak i onda kad znaju da je ono što čine sizifov posao.

Već smo pomalo svi zaboravili da je politika časno zanimanje, odnosno da bi trebala takvom biti, jer to je ljudska djelatnost kojoj je cilj opće dobro. A to opće dobro po naravi stvari zahtijeva poštene, časne, stručne i vrijedne ljude koji su pripravni na žrtvu, a ne upuštaju se u politiku i upravljanje državom iz razloga postizanja osobnih ciljeva ili sinekura.

Iskreno, ja posljednjih godina ne vidim mnogo takvih na našoj političkoj sceni, mada, istini za volju, neki pomaci u tom smislu postoje.

Hrvatska eurozastupnica Marijana Petir i prema mišljenju svojih kolega u EU parlamentu spada među najbolje zastupnike u ovom elitnom društvu. Upravo je početkom ove godine ušla u uži krug izbora za nagradu MEP Award, u kategoriji poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva. Pratili smo njezine istupe u kojima se lavovski borila za interese hrvatskog sela i poljoprivrede i u mnogim slučajevima postizala zapažene rezultate. Ona je među ostalim i izvjestiteljica EU parlamenta za žene i njihovu ulogu u ruralnom prostoru u okviru aktualne reforme Zajedničke poljoprivredne politike koja je u tijeku, izvjestiteljica Odbora za ženska prava i ravnopravnost spolova vezano za mišljenje o Uredbi o strateškim planovima potpora ruralnim područjima, ispred Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj sudjelovala je u pregovaračkom procesu za Uredbu o obnovljivim izvorima energije, gdje je uspjela obraniti interese poljoprivrednika i šumarskog sektora u postizanju energetsko-klimatskih ciljeva itd., itd.

Nemam ništa protiv bilo čijih zasluga, pa i onih Ruže Tomašić, Tonina Picule i drugih, ali pitam se koja je to stranka u Hrvatskoj a da joj ne bi bila čast pronaći mjesto na listi za ovakvu eurozastupnicu kakva je Marijana Petir?

Ima i takvih. Eto, ova koju vodi Plenković.

Najvažnije je oko sebe imati klimavce. Puzavce. Kameleone. Beskralježnjake. Nikogoviće. Oni su najbolji materijal. I što je više takvih, “Vođa” se osjeća većim i važnijim.

Samo, ne treba smetnuti s uma da se ti klimavci, puzavci i kameleoni kad kola krenu nizbrdo, po pravilu pretvore u jude.

To bi svaki lider trebao znati. Ako promišlja logički i na dulji rok.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Drago Krpina: S ‘ustašom’ Mesićem sam prvi put slušao i pjevao ‘Bojnu Čavoglave’

Objavljeno

na

Objavio

Žestina kojom lijevi čuvari „istine“ u Hrvatskoj talambasaju i tuku po jezičnom izričaju „ZA DOM SPREMNI“ koji se, kao njezin integralni dio, pojavljuje u pjesmi Marka Perkovića Thompsona „BOJNA ČAVOGLAVE“, nastaloj na vrhuncu velikosrpske agresije na Hrvatsku, zvuči pomalo nadrealno.
Kad bi se sastavljala antologija hrvatskih domoljubnih pjesama nastalih za Domovinskog rata, a koje su imale golemi motivirajući učinak na hrvatske branitelje, svaki neutralan satavljač takve antologije nesumnjivo bi „BOJNU ČAVOGLAVE“ stavio u sam njezin vrh.

Ne mogu se sjetiti da je do OLUJE itko u Hrvatskoj osporavao tekst ove legendarne pjesme koja je snažno obilježila veličanstveni boj hrvatski branitelja protiv zločinačkih velikosrpskih osvajača.

Ne sjećam se ni da je predsjednik Tuđman, čija su stajališta o događajima u Drugom svjetskom ratu hrvatskoj javnosti dobro poznata, ikad izrekao i jednu primjedbu u svezi s tekstom ove neponovljive pjesme.

S tom pjesmom na usnama, hrvatski su branitelji neustrašivo podnosili udare, u početku neusporedivo nadmoćnijeg, neprijatelja, pjevali su je kad su ponekad bili prisiljeni na uzmicanje, s njom su kretali u male i velike pobjedničke podvige, s njom su ispraćali svoje poginule suborce i prikupljali snage za konačne pobjedničke akcije BLJESAK I OLUJU.

Uz „BOJNU ČAVOGLAVE“ branjen je Vukovar i Škabrnja, Osijek i Dubrovnik, Vinkovci i Zadar, Gospić i Šibenik ….
Gotovo trideset godina poslije, nesalomljivi lijevi ideološki batinaši, vratili se starim svojim navadama; propisivati Hrvatima što smiju a što ne smiju pjevati.
Ipak, valja primjetiti da u tom njihovom ideološkom džihadu ima nešto izrazito dobro. Naime, poznato je da su sve vrste zabrana u Hrvata budila još veći prkos. I u ona olovna jugokomunistička vremena, upravo za to jer je to bilo zabranjeno, pjevali su Vilu velebita, Ustani bane Jelačiću, Još Hrvatska ni propala, Marijane, Marijane … unatoč tomu što se za takv „zlodjela“ pouzdano završavalo u zatvor.

Posve je jasno da će napori aktualne“ ideološke milicije“ BOJNU ČAVOGLAVE“ učiniti još popularnijom i da će njezino trajanje u hrvatskom nacionalnom i povijesnom pamćenju učiniti postojanim i trajnim.

Jesmo li na korak do nauma da se u okviru revolucionarnih zamisli velike reformatorice hrvatskog školstva reformira i hrvatska abeceda tako da se iz nje isključi slovo U jer su ga, eto, ustaše koristile kao svoj simbol?!
Kao zanimljivost pada mi na pamet zgoda u kojoj sam prvi put čuo ovu nezaboravnu pjesmu, koja je, kao rijetko koja druga, obilježila Domovinski rat.
Ondašnji „ustaša“ Stipe Mesić bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Ja sam mu bio zamjenik. Često smo zajedno krstarili Hrvatskom. Vozili smo se, ako se dobro sjećam, prema Križevcima. S radija je emitirana nekakva glazba koja „ustaši“ Mesiću nije baš bila po volji. Mašio se za džep i izvadio iz njega audio kasetu, rekavši vozaču: „Gasi to, stavi ovu kasetu, pa ćeš čuti što je prava glazba“. Vozač je poslušno ugasio radio i ubacio kasetu. I … zaorila se „BOJNA ČAVOGLAVE“ : „ … U Zagori na izvoru rijeke Čikole/Stala braća da obrane svoje domove/ Stala braća da obrane svoje domove/ Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi …“

Zapjevali smo i „ustaša“ Mesić i vozač i ja zajedno s Markom Perkovićem. Svojim domoljubnim i borbenim nabojem, ponosom i prkosom kojima je bila prožeta, pjesma je svakog dobronamjernog Hrvata, napose svakog hrvatskog branitelja, osvajala iz prve.
„Ustaša“ Mesić je doduše, nakon nekog vremena, počeo žestoko napadati „BOJNU ČAVOGLAVE“ i njezina autora i izvođača optuživati za ustaštvo. Nastavio je, pak, zajedno s Miloradom Pupovcem, u Srbu, pocikivati uz poskočice uz koje su vršeni pokolji nad tamošnjim Hrvatima.
Oni koji prijete zabranama izvođenja ove legendarne hrvatske pjesme i suđenjima onima koji je budu pjevali, najveći su njezini promicatelji.
U svojim frustracijama i bolesnim naumima, u konačnici, bit će jednako uspješni kao i „ … srpski dobrovoljci, banda, četnici …“ iz Perkovićeve skladbe , u pokušaju da pokore glasovite Čavoglave, napisao je Drago Krpina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Kako su mediji nesvjesno postali vodič nama koji cijenimo istinu, volimo Crkvu i Domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Na pisanja o filmu “General” možemo po tko zna koji put izvući poučak o dva društva ili dvije stvarnosti. Jedna stvarnost je ona realna Hrvatska i drugo je ona umjetno medijski fabricirana ili mainstream Hrvatska. Ova stvarna Hrvatska puni kina i gleda film “General”, a ova duga virtualna Hrvatska po filmu pljuje.

U gotovo svim medijima pišu kako je film loš, kako je ovo kako je ono. A taj film je u prvom tjednu pogledalo više ljudi nego druge hrvatske filmove koje mediji hvale. I tako je u svemu.

Ta plaćenička i prema Domovini prezirna medijska scena umjetno kreira i nameće mišljenja većini koju smatraju glupim ovcama. Zaključak je jasan: radite, govorite i gledajte suprotno onome što većina medija propagira.

U svemu tome nam je sad lako, jer, kad vidimo u većini tiska i većini portala neke vijesti i komentare jasno je da treba raditi suprotno od toga.

Tako su ti servisi laži, podvala, plaćenih članaka, pljuvača po svemu što je Crkva i Domovina nesvjesno postali vodič nama koji cijenimo istinu, volimo Crkvu i Domovinu, komentirao je fra Mario Knezović.

 

‘General’ pred streljačkim vodom

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari