Pratite nas

Komentar

Marijana Petir osoba je sa stavom, a takvi su kod nas uvijek u manjini

Objavljeno

na

Najaktivnija i (po meni) najbolja i najvrjednija zastupnica u Europskom parlamentu, Marijana Petir, nije pristala na ucjenu Andreja Plenkovića i izlazi na EU izbore sa samostalnom listom.

Upravo danas (9. travnja) dok još uvijek skuplja potpise – rok za predaju lista je do ponoći, a nužno je prikupiti ih 5.000, što priznat ćete nije malo – razmišljam o sudbini onih koji su “neprilagođeni” i imaju kralježnicu.

Takvi su u našem društvu uglavnom nepoželjni, pogotovu u politici gdje je ne misliti svojom glavom zlatno pravilo opstanka, a uvjet za napredovanje bespogovorno dizanje ruke, klimanje glavom i ponizno klanjanje “Vođi” bio on u pravu ili ne. Oni koji računaju na brz uspon i uspjeh u hijerarhiji, pak, moraju imati i posebne talente – a jedan od njih je biti “vizionar” i uvijek predvidjeti što bi to “Vođa” htio, volio ili želio, pa požuriti i to obaviti što bolje, brže i temeljitije (prije nego on i dade znak) po mogućnosti diskretno, tako da se onima okolo čini kako dotični to čini samostalno, na svoju ruku, spontano, kao da je riječ o najčvršćem osobnom uvjerenju.

Kameleoni i ljudi bez kralježnice su uvijek bili na cijeni. Od kad postoji organizirano ljudsko društvo, to je tako. Ali, na drugoj strani postoje i oni koji uporno pružaju otpor tomu, po bilo koju cijenu. Oni koji su pripravni svoj stav braniti životom, do kraja, konzekventno i nepopustljivo, čak i onda kad znaju da je ono što čine sizifov posao.

Već smo pomalo svi zaboravili da je politika časno zanimanje, odnosno da bi trebala takvom biti, jer to je ljudska djelatnost kojoj je cilj opće dobro. A to opće dobro po naravi stvari zahtijeva poštene, časne, stručne i vrijedne ljude koji su pripravni na žrtvu, a ne upuštaju se u politiku i upravljanje državom iz razloga postizanja osobnih ciljeva ili sinekura.

Iskreno, ja posljednjih godina ne vidim mnogo takvih na našoj političkoj sceni, mada, istini za volju, neki pomaci u tom smislu postoje.

Hrvatska eurozastupnica Marijana Petir i prema mišljenju svojih kolega u EU parlamentu spada među najbolje zastupnike u ovom elitnom društvu. Upravo je početkom ove godine ušla u uži krug izbora za nagradu MEP Award, u kategoriji poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva. Pratili smo njezine istupe u kojima se lavovski borila za interese hrvatskog sela i poljoprivrede i u mnogim slučajevima postizala zapažene rezultate. Ona je među ostalim i izvjestiteljica EU parlamenta za žene i njihovu ulogu u ruralnom prostoru u okviru aktualne reforme Zajedničke poljoprivredne politike koja je u tijeku, izvjestiteljica Odbora za ženska prava i ravnopravnost spolova vezano za mišljenje o Uredbi o strateškim planovima potpora ruralnim područjima, ispred Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj sudjelovala je u pregovaračkom procesu za Uredbu o obnovljivim izvorima energije, gdje je uspjela obraniti interese poljoprivrednika i šumarskog sektora u postizanju energetsko-klimatskih ciljeva itd., itd.

Nemam ništa protiv bilo čijih zasluga, pa i onih Ruže Tomašić, Tonina Picule i drugih, ali pitam se koja je to stranka u Hrvatskoj a da joj ne bi bila čast pronaći mjesto na listi za ovakvu eurozastupnicu kakva je Marijana Petir?

Ima i takvih. Eto, ova koju vodi Plenković.

Najvažnije je oko sebe imati klimavce. Puzavce. Kameleone. Beskralježnjake. Nikogoviće. Oni su najbolji materijal. I što je više takvih, “Vođa” se osjeća većim i važnijim.

Samo, ne treba smetnuti s uma da se ti klimavci, puzavci i kameleoni kad kola krenu nizbrdo, po pravilu pretvore u jude.

To bi svaki lider trebao znati. Ako promišlja logički i na dulji rok.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Fra Mario Knezović: Što možemo naučiti od glasača SDP-a – biraj ‘crveno’ pa kud puklo da puklo

Objavljeno

na

Objavio

Završen je proces izbora za EU parlament. Analizirajući trezveno i nepristrano može se tvrditi kako su ovaj put birači pobjednici. Nisu na izbore izišli samo članovi stranaka. Poražene su velike stranke HDZ-SDP.

To što su te dvije stranke na temelju 41% glasova dobili 66% mandata (njih 8) trebaju zahvaliti sustavu Dont. Pobjednici ovih izbora su oni koji su u raznim anketama nisko stajali. Poražene su ankete i istraživanja o rejtingu stranaka, za koje se još jednom pokazalo da su manipulacija i alat u rukama onih koji imaju moć.

Gledajući s osobne – personalne strane pobjednicu su Mislav Kolakušić i Marijana Petir, premda je Marijani za ulazak u parlament nedostajalo 0,60% glasova. Pobjednici su Suverenisti koji su se približili postotku od 9%. Neovisni za hrvatsku nisu poraženi jer su bili jako blizu ostvarenju jednoga mandata.

Poraženi su oni kojima su mainstream mediji puhali u leđa, tu prije svega mislim na Daliju Orešković i njezin Start, te Puljak i njezino Pametno. Ne treba ni spominjati kako su izbori pokazali da HNS nikad iza sebe nije imao birače, ali je imao novac i moć. Tzv. Amsterdamska koalicija također se može smatrati poraženom – sedam stranaka je jedva prešlo izborni prag. Njima je pao Mrak (Taritaš) na oči! Poražen je i Most koji je vrludao oko svoje liste. Dečki iz Mosta ne radi se to tako! Živi zid je dobio znatno manje od anketnoga rejtinga. Njihov zid je maksimalno do 6%.

ŠTO MOGU HDZ I SDP NAUČITI

Ima li HDZ snage, bolje rečeno volje, naučiti išta iz ovih izbora. Do sada su nas oni poučavali: Dubravka Šuica poučavala biskupe o Istanbulskoj i vjeri, Lovro Kuščević poučavao kako se potpisati, Davor Božinović poučavao kako brojati ljude po trgovima. Hoće li konačno početi sebe nešto poučiti. Na ovim izborima su, budimo iskreni, na svojevrsan način, „potučeni“.

Ankete i očekivanja su im davali znatno više. I dok je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović još nedavno govorila o „šačici marginalaca“ ti, po njoj „marginalci“ su skupa osvojili oko 18% glasova. Kad bi se njima pridružio i Most, jer je po retorici bliže desno, osvojili bi više nego HDZ. Ako će biti nepotkupljene pameti na izborima za Sabor, te ako se te domoljubne opcije ujedine, moći će računati na oko 40 mandata.

Hoće li Plenković naučiti da se na put ne kreće bez goriva. Na liste je stavio dvojicu svojih mladića (nisu loši) – on ih je fabricirao, te dvije dame koje su gurale kola da se izglasa Istanbulska konvencija. Tu je teško razaznati tko je kome više štetio na listi: Šuica i Zovko Rassleru i Sokolu ili obrnuto.

Ne ide Plenkoviću, ne ide takvo kadroviranje kod birača na koje pledirate. Valjda će Plenković imati vremena otići na sate poučavanja kod svojih stranačkih istomišljenika. Valjda će ovi u HDZ-u shvatiti da se ne može protiv vjerskih uvjerenja svojih birača osvajati pobjeda. Vratite se istinskome, a ne izričajnome, demokršćanstvu! Ne vjerujte samo u sebe, marketing i ankete: Vjerujte u Boga!

Što možemo naučiti od glasača SDP-a koje vodi Davor Bernardić, „politički maloljetnik“. Pokazalo se kako „crveno“ opredijeljenima, onima koji su uz SDP, ne treba racionalan razlog kako bi glasovali za tu, gotovo urušenu stranku. Dok SDP priča o samosvjesnosti svojih birača, sad se pokazalo da imaju jedino u svijesti biraj „crveno“ pa kud puklo da puklo.

Izbori su pokazali da se može glasom, izlaskom na izbore, stvarati jedan novi pogled na vođenje države. To budi nadu kako će doći dan pravde, zakonja, poštivanja Božjih zapovijedi i istinske zaštite nacionalnih interesa.

Piše: Dr. sc. fra Mario Knezović

 

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Težak poraz Plenkovića i pobjeda njegovih politika

Objavljeno

na

Objavio

Plenković je oslanjajući se na svemoć sustava, na politiku nadzora i kontrole procesa, bacio rukavicu Hrvatskoj, stranačkom članstvu ulazeći u izbore za Europski parlament i izgubio. Njegova politička filozofija je poražena, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem europskih zemalja. Već sam u svom tekstu “Predizborno perverziranje” uoči početka kampanje, a nakon što su objavljene liste kandidata posve točno elaborirao na što se oslanja Plenković, zašto se oslanja na to, te gdje i od koga mu prijeti opasnost koju ne može kontrolom sustava eliminirati. Savršeno osmišljenim inženjeringom onemogućio je nacionalne, kršćanske ili zajedničkim imenom suverenističke potencijale da iskažu realno stanje duha hrvatskog naroda. Mediji su djelovali kao savršeno podmazani stroj, ankete su odradile svoj posao, ali pokušaj pacifikacije HDZ-a mu nije uspio jer sve te instrumente nije mogao upotrijebiti protiv svoje stranke. Njegov poraz je mogući početak ozbiljnih promjena u Hrvatskoj.

Prije svega zadnja prilika HDZ-u da se resetira i pokuša vratiti svojim temeljnim programskim političkim načelima, ili figurativno – Tuđmanu. Ili će sad to napraviti ili će propasti, no, ni u jednom slučaju budućnost hrvatskog naroda ne ovisi o tome. O tome ovisi samo HDZ-ova budućnost. Plenković je injženeringom i kandidacijsko-medijskom manipulacijom uspio spriječiti nacionalno-kršćansku Hrvatsku da bude apsolutni pobjednik ovih izbora, jer je u dogovoru ili bez njega, iako je ovo drugo zbog čitavoga niza stvari teško pretpostaviti, kandidaturama MOST-a, NHR i Marijane Petir uspio uništiti gotovo 20 posto glasova. Tu valja naglasiti da MOST ni po čemu ne pripada ničemu nacionalno- kršćanskom ili desnom, no posve ciljano od trenutka proizvodnje te skupine nalijepljena im je ta etiketa i uvriježila se u jednom dijelu nacionalno-kršćanskog izbornog tijela, jer im je uporabna svrha bila upravo disperzirati to izborno tijelo, oslabiti ondašnji HDZ i stvoriti preduvjete za ostvarivanje davnašnje Josipovićeve namjere, uništenje ili potpuno preuzimanje.

Uz to, njihov “desničarski” profil nevjerojatno čudno do perverzije poticao je jedan dio ljudi iz Crkve, stoga je njihova uloga i na ovim izborima bila izravno u funkciji potvrde Plenkovića, kao što je to bila kandidatura Marijane Petir, također s izuzetno nepromišljenim angažmanom jednoga dijela Crkve te način kandidature i kampanja NHR. Plenković se očito nije bojao ljevice, na toj strani imao je slab, gotovo smiješan SDP te čitav niz redikula ili, kako sam ih u spominjanom tekstu nazvao – hajkača, koji su svojim javnim divljanjem trebali natjerati izbornu “divljač” u Plenkovićevu zasjedu, no za svaki slučaj, ne bez dogovora izvan svake sumnje, potaknute su kandidature HNS-a i Pupovca, koji su trebali biti osigurač da SDP ne bi postao problem.

I ovaj koncept zapravo je pokazao da sustav nema izgleda protiv realnosti, te da je u strateškom smislu Plenković gubitnik po definiciji. Jer ono što on jest, dakle proizvod ili projekt poretka, nikada ne razvija ili stvara, već na što sigurnijoj udaljenosti kao burzovni mešetar miješa karte, informacije, kontrolira i nadzire, uvjeren u svemoć sustava, no ne vidi niti zna vidjeti da u čaši iz koje se više pije, nego se u nju nalijeva, jednostavno nestaje vode. Neminovno slijedi teža ili lakša smrt od žeđi. Plenković je izvorni, autentični antifa globalist ili ljevičarski tehnokrat po hrvatskim mjerilima, zato je i instaliran na vrh HDZ-a, jer se Hrvatskom uspješno ne može ovladati s ljevičarskih stranaka. Politika njegovog HDZ-a je apsolutno ljevičarska u svim bitnim i strateškim odrednicama. Upravo zbog toga je izgubio nacionalno biračko tijelo koje je računajući glasove Suverenista, NHR, Marijane Petir te MOST-a, a svakako i jedan poveći dio i glasova HDZ-a pokazalo da je Hrvatska kršćanska i nacionalna zemlja i društvo. Zbroj tih glasova je rezultat apsolutnog pobjednika izbora. Kakav god se izborni inženjering primijenio, kakvi god rezultati ispali na temelju toga, taj zbroj glasova je – realnost.

Plenković s druge strane nije dobio ni jedan autentični ljevičarski glas, niti ga na čelu i pod znakom HDZ-a može dobiti čak da ustane iz groba Tita, koliko god sve njegove politike bile kompatibilne antifa narativu, od reforme obrazovanja, politika u kulturi, medijima, gospodarstvu, upravi te vanjske politike. Antifašisti nikada neće dati glas HDZ-u jer za njih je dobar HDZ samo mrtav HDZ. Tako je Plenković ostao bez padobrana u pokvarenom zrakoplovu, a ovakav ishod europarlamentarnih izbora morao bi ozbiljno zabrinuti Kolindu Grabar Kitarović.

Baš zbog Plenkovićevog inženjeringa, na ovim izborima rezultatski je trijumfirala ljevica u Hrvatskoj jer nikakve razlike nema u bitnim politikama između Plenkovića i Picule. Gledajući ukupno, osvojili su od 12 ponuđenih 11 mandata, pri čemu nemaju kontrolu nad Živim Zidom i Kolakušićom, ali oni su svojim profilima po definiciji destruktivci, politički incidenti, koji zbog toga što ne mogu stvarati, uvijek i jedino odgovaraju ljevičarskim strategijama društvene kontrole. Plenkovića će vrlo moguće glave stajati upravo činjenica da je s nominalno hrvatske nacionalne pozicije, omogućio svojoj ljevičarskoj subraći takav trijumf s tako malo realne potpore. Ako to njega ne bude stajalo glave, stajat će HDZ sigurno, kao što su se rezultatima na desnici stvorili svi preduvjeti za trajni nacionalni otkaz skupinama koje je nehotice ili po zadatku nedavno kao favorite poduprla Željka Markić. Iluzije su se raspale, samo je pitanje osobne hrabrosti priznati ono što se vidi. Hrvatski Suverenisti su znak, samo znak, da može biti drugačije u Hrvatskoj, komentirao je Marko Ljubić na svojoj facebook stranici.

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari