Pratite nas

Reagiranja

Marijana Petir tražila očitovanje zašto Hrvatska u Vijeću nije glasovala protiv GMO-a

Objavljeno

na

U hrvatskim je medijima u posljednje vrijeme objavljeno nekoliko članka u kojima se navodi kako je predstavnik Republike Hrvatske na glasovanju Stalnog odbora za biljke, životinje, hranu i hranu za životinje 27. siječnja bio suzdržan u vezi novog prijedloga Komisije koji bi omogućio autorizaciju dvije GMO sorte kukuruza (Bt11 Syngenta i 1507 Dupont) i reautorizaciju postojećeg GMO sjemena Mon 810 (Monsanto) za daljnju kultivaciju na području Europske unije.

Također, prema informacijama objavljenima u jednom dnevnom listu, takav je stav predstavnika RH u Stalnom odboru ponovljen i prilikom glasovanja o odobravanju kultivacije i uvoza novih sorti GMO kukuruza 28. ožujka ove godine.

Zastupnica Petir tim je povodom uputila dopis ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću u kojem je izrazila svoje neslaganje s takvim stavom i zatražila je očitovanje.

Zanima me razlog zbog kojeg je Hrvatska, koja na svom teritoriju zabranjuje sjetvu GMO sjemena i uzgoj genetski modificirane hrane, ostala suzdržana  oko ovog prijedloga i nije glasovala protiv njega“, pitala je Petir ministra Tolušića.

U svom dopisu ona ističe da su mnogobrojni hrvatski građani, brojne jedinice lokalne uprave, kao i sve županije službenim odlukama na razini predstavničkih tijela izrazile svoj stav protiv GMO-a i svoju potporu dale tradicionalnoj i ekološkoj poljoprivredi. „Ta politika već godinama je jedna od rijetkih politika oko koje postoji jedinstveni stav i vladajućih i oporbe i taj se stav nije mijenjao do ove odluke – ističe Petir.

Ona podsjeća da hrvatska poljoprivreda svoju prednost vidi u visoko očuvanom okolišu u kojem se proizvodi visokokvalitetna hrana tradicionalnim načinom poljoprivrede ili ekološkom proizvodnjom.

Hrvatska poljoprivreda izgradila je taj imidž mukotrpnim radom poljoprivrednika i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji svoju konkurentnost na tržištu u poplavi jeftine nekvalitetne te u posljednje vrijeme i hrane sumnjive zdravstvene ispravnosti koja dolazi iz uvoza mogu ostvariti isključivo visokom kvalitetom i dodatnom vrijednošću proizvoda zbog tradicionalnog i ekološkog načina uzgoja poljoprivrednih proizvoda i prodaje u kratkim lancima opskrbe hranom – navodi Petir.

U vremenu podijeljenog mišljenja država članica, njezinih predstavnika i zastupnika po ovom pitanju kako u Europskom parlamentu tako i u Vijeću, svaka promjena stava hrvatskih predstavnika može narušiti krhku kompetitivnu prednost domaćih poljoprivrednih proizvođača.

Svaka promjena stava po mom dubokom uvjerenju protiv je interesa građana Hrvatske i hrvatskih proizvođača – navela je Petir i nastavila: ‘Moram naglasiti kako je moj stav da Hrvatska treba ostati zemlja slobodna od GMO-a u dva navrata (Pisana izjava na temelju članka 136. Poslovnika Europskog parlamenta o europskim regijama bez GMO-a te Inicijativa za proglašenje regije Aple-Adria područjem slobodnim od GMO-a) podržao i gospodin Andrej Plenković, tadašnji zastupnik u Europskom parlamentu, a danas hrvatski premijer.’

U svom odgovoru na upit zastupnice Petir, Ministarstvo poljoprivrede  ističe kako su prijedlozi Provedbenih odluka napisani na način, da se u Dodatku spomenutih Odluka navodi izuzeće od uzgoja GMO na teritoriju svih država članica koje su prethodno podnijele takav zahtjev.

Izuzeće su uz Hrvatsku zatražile: Bugarska, Grčka, Francuska, Cipar, Latvija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Slovenija, Danska, Poljska, Njemačka, Malta, Italija, Litva, dio Belgije (Valonija), Nizozemska i dio Ujedinjenog kraljevstva (Sjeverna Irska, Wales i Škotska).

„To je i razlog zbog kojeg je u ime Republike Hrvatske, kao nadležno tijelo Ministarstvo zdravstva uz suglasnost Ministarstva poljoprivrede glasovalo suzdržano zbog mišljenja da bi glasovanjem protiv Odluka to značilo da smo i protiv izuzeća od uzgoja GMO na teritoriju RH“, stoji u odgovoru koji je zastupnica Petir dobila iz Ministarstva poljoprivrede.

U Ministarstvu su suglasni sa stavom zastupnice Petir da je u RH zabranjen uzgoj GM usjeva, (bez obzira na konačni završetak procedure donošenja Odluka, koje su upućene na Žalbeno vijeće u EU, jer nije postignut potreban konsenzus) te navode da će kod sljedećeg glasovanja na temu GMO-a Hrvatska glasovati protiv.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se Kate Šoljić, sjećate li se hrvatskih  mučenica iz Domovinskog rata?

Objavljeno

na

Jedna od najponosnijih majki u Hrvata – Kata Šoljić, rodila se 23. veljače 1923. Mnogi su na žalost već zaboravili ovu iznimnu ženu, kojoj su u hrvatskom Domovinskome ratu poginula čak četiri sina: Niko (r.1942.), Mijo (r.1945.), Mato, (r. 1952.) i Ivo (r. 1948.). Svi su ubijeni od ruke srpskog agresora, a dosad nitko nije odgovarao za njihovu smrt. Da nesreća i tuga ove ponosne majke bude još i veća, valja istaknuti da je u vrijeme II. svjetskog rata izgubila još braće, te da nikada nije saznala za njihovo posljednje počivalište. Samo u Domovinskome ratu od obitelji Šoljić sudjelovalo je oko dvadesetak njenih najbližih. Iza nje ostale su i dvije kćeri, od kojih je jedna bila i aktivna sudionica Domovinskog rata, a prošla je i srpske logore. Drugoj je ubijen suprug u srpskoj agresiji, i još danas ne zna gdje mu je grob. Djeca njezinih kćeri također su bili na prvim crtama obrane.

O tome smo pisali i pisat ćemo.

Da se ne zaboravi!

Sjećam se, kad smo u Zagrebu predstavljali jednu moju knjigu u kojoj sam objavio oko osam tisuća imena poginulih u vrijeme Domovinskog rata, i kada je ministrica branitelja bila gđa. Jadranka Kosor, gotovo nam nisu dali ni jednu dvoranu u Zagrebu da je promoviramo! Ipak, dozvolili su nam da to uradimo tek u prostorijama zagrebačke HVIDR-e. Na promociju je došla i gospođa Šoljić (ali ne i mediji!) i tada ledenim glasom upitala nazočne: “Tko to ima protiv da se jedna ovakva knjiga “ne smije” promovirati u Zagrebu?” Nastala je, naravno, šutnja. A onda je Kata rekla i ovo: “Do 1990. nisam smjela govoriti da sam izgubila  braću, pa zar sada ne smijem reći ni da sam ostala bez četiri svoja zlata, četiri svoja sina?”

Kata Šoljić, kad sam je upoznao, živjela je u zagrebačkoj Dubravi, u jednom stančiću od nekih 15 četvornih metara, koji nije imao ni prozore, već samo vrata za balkon. Pokrenuo sam (2004.) akciju da joj Udruge proizašle iz Domovinskog rata dodjele priznanje-Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Odaziv je bio izvanredan. Sve do te svečanosti uručenja ovog priznanja dva puta tjedno odlazila je na dijalizu, a ovo joj je priznanje toliko pogodilo u srce da je poslije morala ići čak – tri puta tjedno. Obećavali su joj med i mlijeko, za nju i njezinu obitelj. Na kraju je okončala u jednom privatnom umirovljeničkom domu, gdje su je posjećivali članovi obitelji i štovatelji. O Kati Šoljić objavio sam knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Na žalost, nisu naišli na neki osobiti odaziv, prije bi se reklo da su prešućeni. Milan Bandić, koji je bio nazočan jednoj od promocija knjige o gospođi Šoljić javno je obećao da će, kao gradonačelnik, odmah kupiti najmanje tisuću primjeraka, da svaka škola dobije barem jednu, kako bi znali tko je Kata Šoljić, odnosno tko su majke čiji je doprinos u Domovinskom ratu iznimno veliki. (Prihod bi išao u korist stradalih branitelja). Znate koliko je knjiga kupio Bandić-ni jednu!

Već duže razmišljam da bi trebalo ponovno tiskati prvu i jednu knjigu o Kati Šoljić, ali vjerujte nema zainteresiranih sponzora!?

Obitelj Šoljić prošla je  pakao i u vrijeme komunizma. Brozovi Udbaši (gdje ste sada perkovići?) neprestano su im zagorčavali život, a posebno su mučili njezina supruga koji danas s njom počiva na vukovarskom groblju.

Kata Šoljić recimo u Vukovaru, nema svoju ulicu, ni trg, po njezinom imenu se ne zove ni jedna kulturna ustanova, iako je zaslužila i spomenik. (U Zagrebu „na kraju grada“ po njoj se zove jedan park!). A cijeli se život, unatoč bolesti, borila za hrvatske branitelje, nije dozvolila da se zaborave oni koji su poput njezinih sinova dali život za slobodu. Poglavito je bila ponosna na Hrvatsko žrtvoslovno društvo, koje vodi dr. Zvonimir Šeparović,  čija je bila počasna predsjednica, kao i na svoju Bosnu i Hercegovinu, gdje je rođena. Umrla je 8. srpnja 2008. Koliko još vode treba proći, pa da se netko sjeti i majki, poput Kate Šoljić, ili Eve Šegarić iz Škabrnja, čija su tri sina poginula u vrijeme srpske agresije, dok je još  najmanje desetak članova njezine obitelji položilo život za Domovinu?

Hrvatske majke, poput Šoljić, Jović i Šegarić, dale su ogroman, nemjerljiv doprinos u svetom Domovinskome ratu.

Kad smo hrvatskom Saboru (lani) predlagali da te žene-mučenice dobiju barem Spomen dan – odbili su!

Sve smo o tome pisali, pa se samo ponavljamo.

Ali, kao da i nismo.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Puli održana promocija knjige ‘Mit o Jasenovcu’, unatoč sabotažama

Objavljeno

na

Objavio

U petak 22.02. je u Puli održana promocija filma i knjige Mit o Jasenovcu Romana Leljaka, usprkos žestokom protivljenju IDS-ovog gradonačelnika Pule Borisa Miletića, prijetnjama i grafitima po zidu Crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli.

Neviđena, neprimjerena i degutantna medijska hajka protiv autora, istraživača Romana Leljaka , protiv Katoličke crkve i vjernika, od strane Glasa Istre, nije urodila otkazivanjem promocije, kao što je Boris Miletić sugerirao.

Ne samo da je neprimjerena hajka Glasa Istre na Romana Leljaka, nego je i krajnje neljudska, jer ne razmišljaju urednici o ljudskosti, ne vode računa da g. Leljak ima malodobnu djecu i kako se takvi novinski članci odražavaju na dječju psihu. U agitpropovskom zadatku koji su dobili za odraditi, vjerojatno po političkom naređenju IDS-a izgubili su svaki smisao za etičnost i ljudskost. Gospodina Leljaka nazivaju prevarantom!?

Dvorana ispod Crkve bila je prepuna. Provokatori koji su došli sa novinarima, bili su udaljeni. Osim jednog povika” smeće jedno” nisu imali progodu dalje vrijeđati.

Postavlja se pitanje, kako je moguće u jednoj, po IDS-ovom gradonačelniku Pule, Borisu Miletiću demokratskoj, tolerantnoj, multikulturalnoj sredini, gdje “cvate “suživot, ispoljavati toliku mržnju prema neistomišljenicima i prema drugoj političkoj opciji?

Nameće se samo jedan mogući zaključak, da IDS i njegov pulski gradonačelnik Boris Miletić ne znaju što ti pojmovi znače, ili ako i znaju primjenjuju demokraciju, toleranciju i suživot samo na njima podobne, a za nepodobne koriste metode poznate iz totalitarnog režima; medijske napade, diskvalifikaciju, progone i prisilu.

I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah organiziraju protupredavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao veleposlanik države Hrvatske u Francuskoj, u svojoj radnoj sobi držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika pokojne države! Vjerodostojno zar ne?

Ali za razliku od IDS-ovaca, Borisa Miletića i Radničke fronte mi koji smo nazočili promociji Romana Leljaka, nećemo vas ometati, niti pisati gnjusne izjave i članke po novinama, niti privatno diskreditirati g. Goldsteina, već ćemo poštujući demokratska načela, po Rezoluciji UN i Ustavu RH o slobodi i pravu na javno izražavanje svog mišljenja, pustiti čovjeka da ostvari svoja demokratska prava.

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari