Pratite nas

Religija i Vjera

Marijanski zavjet za Domovinu: Hodajmo i molimo za Hrvatsku!

Objavljeno

na

Ovogodišnje, Četvrto zavjetno hodočašće ‘Marijanski zavjet za Domovinu’ započelo je 9. lipnja (misnim slavljem u 9,00 sati u konkatedrali u Osijeku), otkuda se prva skupina hodočasnika uputila u Aljmaš iz kojega kreće glavna ruta, a završava u Dubrovniku 22. kolovoza.

Hodočanici će u 75 dana prehodati ukupno više od 1.700 kilometara (računajući uz glavnu i priključne rute), u molitvi našoj zagovornici Majci Božjoj – za hrvatski narod i Domovinu. Pri tomu će posjetiti sva marijanska svetišta i svakodnevno pohoditi svete Mise u mjestima u kojima se zateknu.

Ono što naročito raduje, jeste činjenica da je hodočasnika, a pogotovu mladih, iz godine u godinu sve više, a rute se šire, tako da jedna od njih ove 2018. godine kreće iz Italije i vodi preko Slovenije do Istre. Time hrvatski ‘Marijanski zavjet za Domovinu’ prerasta granice naše Hrvatske i dobiva međunarodni karakter.

Bratovština ‘Marijanski zavjet za Domovinu’ (koju su osnovali branitelji 2015. godine), kao organizator hodočašća  upoznala je javnost s njegovim nakanama i ciljevima, te je stoga predsjednik ove udruge, umirovljeni časnik HV i branitelj Anđelko Đerek, uoči početka ovogodišnjeg hoda za Domovinu gostovao s kapelanom Župe Srca Isusovog (sa sjedištem u Palmotićevoj – Zagreb) paterom Tomislavom Rukavinom na Laudato TV (https://youtu.be/5BtR82dPwY4). Oni su gledateljima pojasnili svrhu ‘Marijanskog zavjeta za Domovinu’  kojega uz pomoć svojih duhovnika (svećenika u župama) kreiraju i osmišljavaju sami hodočasnici. Oni, naime, dogovaraju otkuda kreću sporedne rute iz njihovog kraja, koje se potom priključuju glavnim – i to je jedno potpuno novo i vrlo dragocjeno iskustvo za sve hodočasnike i svećenike.

U ovom vremenu kad se grubo narušavaju temeljne vrijednosti naše vjere i univerzalne vrednota Čovjeka i Života, duhovna okrjepa i moralna obnova sve su nam potrebitiji. Mijenjajući svoje srce, mijenjamo svijet u kojem živimo i vraćamo se korjenima naše žive vjere – Kristove vjere bez koje nam nema opstanka. Zato se i zavjetujemo svojoj Djevici Mariji, Majci Spasiteljevoj, da nam kao naša zagovornica na nebu pomogne u tom naumu i osnaži nas kako bi istrajali.

U hodočasničkim povorkama koje se poput velike rijeke i njezinih pritoka slijevaju prema marijanskim svetištima i crkvama diljem Domovine, naša mladež, ratni veterani, građani – među kojima osim vjernika uvijek ima i znatiželjnika – tijekom hodnje se upoznaju, razmjenjuju svoja životna iskustva i promišljanja i tako obogaćuju jedni druge i to je ono što je u ovom vremenu raznih pošasti kojima smo izloženi i međusobnog otuđenja, jedno nezamjenjivo i dragocjeno iskustvo za svakoga tko je u stanju žrtvovati djelić svoga vremena i podnijeti napor sudjelovanja u hodu – svojom dobrom voljom i prema mogućnostima.

Nedavno sam razgovarao s jednim od sudionika koji je po prvi put prošao sporednu rutu koja je kretala iz mjesta blizu kojega živi. Iskreno mi je priznao kako mu s obzirom na sve obveze koje ima nije bilo lako odvojiti nekoliko sati za hodnju, ali je nakon tog iskustva potpuno promijenio mišljenje. Uvjerio se ne samo da nije uzalud hodao, nego je sa žaljenjem napustio hodočasničku povorku. Sreo je, naime, osobe koje su proživjele teške i tragične sudbine, slušao njihove priče i kako sam kaže, naučio jednu jako važnu stvar:

da nema nikakvoga razloga za nezadovoljstvo, još manje za ogorčenje, jer svi su njegovi problemi i poteškoće u odnosu na to s čime su suočeni ovi ljudi – koji unatoč svemu nalaze snagu i nadu u molitvi i vjeri – gotovo bez značaja. Da bi spoznao sebe, čovjek mora upoznati svoje bližnje.

Treba se samo osvrnuti, pronaći vremena i volje, pogledati na svoje bližnje i saslušati ih, pa da čovjek zaključi koliko je ne rijetko zatvoren u sebe i svoj svijet i tako u neku ruku gluh, slijep i neosjetljiv na patnju i potrebe drugih. Tim povlačenjem i stvaranjem ograda, on ne samo da postaje sebičan i samodostatan, nego i sužava vlastiti vidokrug i duhovno siromaši.

Naš Spasitelj Isus Krist kaže:

„Što god učiniste jednom od moje namanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,45)

Čovjek je stvoren na sliku i priliku svojega Tvorca i u svakomu od nas prebiva duh Božji.

Skromnost, poniznost i osjećaj ljubavi prema bližnjima vrline su kojih se ne smijemo odreći ako želimo biti sljedbenici Krista. On se radi nas odrekao slave i moći, uzeo Križ i naše grijehe, podnio muku i otkupio nas, Uskrsnućem nam pokazao put i izbavio iz ništavila.

Imamo li pravo iznevjeriti Ga i oglušiti se na Njegove riječi?

Odazovimo se, osnažimo svoju vjeru, pomolimo se Majci Božjoj, HODAJMO I MOLIMO ZA DOMOVINU!

Raspored hodočasničkih ruta – ‘Marijanski zavjet za Domovinu’ 2018.:

 

  1. tjedan:  09.6.- 15.6.2018.
    Ukupno: 150,3 kilometra
    Ruta: Osijek-Aljmaš-Vukovar-Vinkovci-Vođinci-Đakovo-Svilaj-Slavonski Brod

 

  1. tjedan: 16.6.- 22.6. 2018.
    Ukupno: 178,1 kilometra
    Ruta:  Slavonski Brod-Pleternica-Požega-Stražeman-Voćin-Daruvar-Veliki Grđevac-Bjelovar

 

III. tjedan: 23.6.-29.6. 2018.
Ukupno: 141,7 kilometra
Ruta:  Bjelovar-Sveti Ivan Žabno-Križevci-Reka-Ludbreg-Varaždin-Ivanec-Lobor

 

  1. tjedan: 30.6.-6.7. 2018.
    Ukupno:  153,3 kilometra
    Ruta:  Lobor-Marija Bistrica-Sljeme-Zagreb-Jastrebarsko-Krašić-Karlovac-Generalski Stol 

 

  1. tjedan: 7.7.-13.7. 2018.
    Ukupno: 160,1 kilometra
    Ruta: Generalski Stol-Ogulin-Vrbovsko-Mrkopalj-Hreljin-Rijeka-Drivenik-Novi Vinodolski

 

  1. tjedan: 14.7.-20.7.  2018.
    Ukupno: 172,8 kilometra
    Ruta:  Novi Vinodolski-Krivi Put-Sveti Juraj-Krasno Polje-Donji Kosinj-Gospić-Podlapača-Udbina

 

VII. tjedan: 21.7.-27.7. 2018.
Ukupno: 145,4 kilometra
Ruta: Udbina-Sveti Rok-Tulove Grede-Jasenice-Visočane-Nin-Zadar-Škabrnja

 

VIII. tjedan: 28.7.-3.8. 2018.
Ukupno: 142,2 kilometra
Ruta:  Škabrnja-Benkovac-Rodaljice-Kistanje-Knin-Drniš-Mirlović Zagora-Šibenik

 

  1. tjedan: 4.8.-10.8. 2018.
    Ukupno: 123,1 kilometra
    Ruta:  Šibenik-Vrpolje-Prgomet-Solin-Split-Dugopolje-Sinj-Trilj 

 

  1. tjedan:11.8.-17.8. 2018.
    Ukupno:  166,6 kilometra
    Ruta:  Trilj-Aržano-Imotski-Posušje-Široki Brijeg-Mostar-Međugorje-Metković

 

  1. tjedan: 18.8.-22.8. 2017.
    Ukupno: 102,8 kilometar
    Ruta: Metković-Neum-Slano-Orašac-Rožat-Dubrovnik

 

(www.marijanskizavjet.hr/ruta-2018/)

 

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveta Marija Magdalena – prva koja je vidjela Uskrslog Krista

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 22. srpnja slavi se sveta  Marija Magdalena – prva osoba koja je vidjela uskrslog Krista ili Marija iz Magdale (prema antičkom gradu Magdala na Genezaretskom jezeru), žena iz koje je Isus istjerao sedam zlih duhova prema svjedočanstvu dvojice evanđelista.

Sveta Marija Magdalena je u Novom zavjetu i apokrifnim pismima opisana kao učenica Isusa Krista. U hrvatskom jeziku uobičajeno ime Marija Magdalena zapravo je Marija Magdalenska, tj. Marija iz mjesta Magdale. Sva četiri evanđelista spominjuju Mariju Magdalenu kao svjedokinju uskrsnuća Isusa Krista.

Marija se rodila u Magdali u Palestini. Prema predaji, njezini roditelji su bili veoma bogati. Još kao djevojčica ostala je bez oca, a s petnaest godina i bez majke. Bila je neobično lijepa a grješila je bludno kao javna grješnica. Međutim, taknuta Božjom milošću, počela je razmišljati o obraćenju. Nije se oglušila na Božji poticaj. Grad u kojem je griješila bludno izabrala je i za mjesto pokore. Javno je griješila pa je zato i odlučila javno činiti pokoru i zadovoljštinu za svoje grijehe. Javno je sablažnjavala druge, pa se javno i kajala. Nije se osvrtala na ruganje i prijezir mnogih. Došla je u kuću Šimuna, farizeja, kleknula do Isusovih nogu, cjelivala ih je, suzama ih prala, mirišljavom pomasti mazala i svojom bujnom kosom brisala. Evanđelje nam ne donosi nijednu njezinu riječ, ali suze pokajnice kazale su sve. Stoga joj Isus oprašta grijehe i otpušta je u miru, jer je postala velika pokornica. Od susreta s Isusom počela je Marija živjeti novim načinom života. Pratila je Isusa u javnim nastupima.

Prema jednima ona je ista osoba koja je pozorno slušala Isusove riječi dok je njezina sestra Marta pripremala večeru. U njihovoj obiteljskoj kući živio je i njihov brat Lazar, kojega je Krist uskrisio. Kada se Marta potužila jer sama priprema večeru, a njezina sestra Marija sjedi, Isus je kazao da je Marija izabrala ‘najbolji dio’. Iz nje je Isus istjerao 7 zloduha. Evanđelist Luka spominje Mariju Magdalenu u skupini žena koje su Isusa pratile u njegovu apostolskom radu. Bila je uz Isusa u najtežim časovima njegova života. Zajedno s Gospom bila je pod Isusovim križem na Kalvariji. U društvu anđela ostala je uz grob Isusov, našla se nad praznim Kristovim grobom. Uskrsli Isus njoj se prvoj ukazao i poslao je kao vjesnicu te radosne vijesti svojim apostolima. Vjernički puk uvijek je slavio Mariju Magdalenu kao veliku obraćenicu i njezin dan kao ‘svetkovinu suza’.

Bila toliko otvorena Isusu Kristu da ga ni mrtvog nije mogla ostaviti, nego je došla na njegov grob kako bi tu crpla snagu da dalje raste u slobodi od spona od kojih ju je on oslobodio. Tu je doživjela čudesan susret s uskrslim Isusom. Nije ga najprije prepoznala, misleći da je vrtlar. No kada je on izgovorio njezino ime: Marijo, ona ga je prepoznala, hitro se okrenula i htjela obujmiti mu noge od sreće što je tu njezin Učitelj i Spasitelj.

Marija Magdalena je bila sapeta sa sedam zala. Nismo saznali koji su to bili duhovi, no očito su to bila teška zla koja su mučila jadnu ženu. Zato možemo razumjeti njezinu zahvalnost kad je na prvi dan iza subote već rano ujutro došla pomazati Isusovo mrtvo tijelo i plakati na njegovu grobu. Očito je, nakon što ju je Isus oslobodio od svih zala, bila sretna, zdrava i toliko sveta da je kršćanstvo evo već 2000 godina štuje kao uzor koji pokazuje kamo treba ići onda kad nas zahvate zloće. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.

Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena medu Kristove učenike, to je medu tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grešnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika. Slikari su je obično slikali kako suzama pere Gospodinove noge, a kosom otire, poistovjećujući je s onom ženom, javnom grješnicom u gradu, do Isusovih nogu u kući farizeja šimuna Gubavoga. Mi se ovdje nećemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, već jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća.

»Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama« (Mk 16,9–10).

Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evandelja. Tumačeći taj tekst, Grgur Palamas, solunski nadbiskup od 1340–1359, po utjecaju u istočnoj Crkvi tako velik kao sv. Toma Akvinski u zapadnoj, zapisao je o Mariji Magdaleni divnih misli. One prema tradiciji istočne Crkve, kao i svako drugo teološko razmišljanje, trebaju poslužiti kontemplaciji i mistici, molitvenom doživljavanju našega Gospodina. Pročitajmo jedan dio toga nadahnutoga Palamasova teksta!

»Medu onima što su nosile miomiris na Kristov grob, slavimo jedino spomen Marije Magdalene. Krist je iz nje istjerao sedam zlih duhova da bi dao mjesto sedmerostrukom djelovanju milosti Duha. Njezina ustrajnost da ostane i dalje na grobu zavrijedila joj je viđenje i razgovor s anđelima; zatim je vidjela Gospodina te postala njegovim apostolom kod apostolâ. Poučena i potpuno uvjerena iz ustiju samoga Boga, polazi naviještati im da je vidjela Gospodina i ponavljati im što joj je rekao. Promotrimo, braćo moja, koliko je po dostojanstvu Marija Magdalena zaostajala za Petrom, glavom apostola, i Ivanom, veoma ljubljenim Kristovim teologom, a koliko je ipak više od njih bila obdarena. Kad su oni dotrčali na grob, ne vidješe drugo do plahtice i ručnika; no ona koja je čvrstom ustrajnošću ostala do kraja na vratima groba, vidjela je prije apostolâ ne samo anđele, nego i samoga Gospodara anđela, uskrsla u tijelu. Čula je njegov glas i tako ju je Bog svojom riječju stavio u svoju službu. Hram je u kojem u ovaj čas stojimo slika Kristova groba. On je čak i nešto bolje od slike, on je, tako reći, stvarno jedan drugi Sveti grob. Tu se nalazi mjesto gdje se polaže Gospodinovo tijelo, tu se nalazi sveti stol. Svaki, dakle, onaj što se cijelim srcem žuri prema ovome božanskome grobu, istinskom Božjem prebivalištu, da bi tu sabrana duha i upravljena prema Bogu ustrajao sve do kraja, taj će ne samo na anđeoski način naučiti riječi nadahnutih knjiga, nego će i sam očima duha, da ne kažem i više: očima tijela, bez ikakve prevare promatrati samoga Gospodina. Jer onaj koji očima vjere promatra mistični stol i kruh života pohranjen na njemu, vidi u stvarnosti Božju Riječ, koja je za nas postala tijelo i nastanila se medu nama. A ako se udostoji i primiti ga, ne samo da ga vidi, već i sudjeluje u njegovu bitku, prima ga u svoje srce kao gosta te se ispunja božanskom milošću što dolazi od njega. Isto tako kad je Marija vidjela onoga koga su apostoli željeli vidjeti, zaslužila je viđenje i uživanje onoga koga prema Apostolu i anđeli žele gledati. Po toj kontemplaciji, po tom sudjelovanju u misteriju čovjek se sav pobožanstvenjuje.«

Sveta Marija Magdalena bila je za umjetnike, propovjednike, duhovne pisce uvijek veliko i trajno nadahnuće. Ona je i u puku veoma popularna svetica. U našim krajevima posvećene su joj brojne crkve i podignuti oltari. I pravo je da je štujemo te od nje naučimo onu čuvstvenu i djelotvornu ljubav prema Isusu. Ona je uz Gospodina pod križem, kad su ga gotovo svi ostavili, zato je postala tip vjernoga Isusova učenika, kakav bi trebao zapravo biti svaki Kristov sljedbenik.

Popularnost svete Marije Magdalene očituje se i u tome što je kao svoju zaštitnicu slave žene, pokornice, frizeri, tvorničari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i učenici. Njezino ime nose mnoge žene.

MOLITVA

Bože, sveta Marija Magdalena vidjela je uskrsloga Spasitelja i prva javila učenicima radost uskrsnuća. Daj i nama, po njezinu primjeru i zagovoru, svjedočiti da je Krist živ te ga jednom ugledati kao Kralja vječne slave. Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveti Ilija Prorok (Ilindan)

Objavljeno

na

Objavio

Sveti Ilija se slavi 20. srpnja. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine.

Ilija je kralju Ahabu prenio poruku da će se zatvoriti nebo i da neće kiša padati dok ponovno Ilija ne zamoli Boga, jer se Ahab odrekao Jahvea i sa svojom Izabelom, ženom pogankom, se priklonio poganskom bogu Baalu. Ilija ide u potok Kerit nasuprot Jordanu i tu će mu gavran donositi kruh, a iz potoka će piti vodu.

Ilija je bio i prorok i čudotvorac. Udovici u Sarfati sidonskoj je uskrisio sina jedinca.

Ahab je tražio Iliju i pošao mu u susret, ali ne da prizna svoj grijeh nego da napadne Iliju kako upropaštava Izraela sušom.

Na brdu Karmenu su prinosili žrtvu Ilija i 450 Baalovih svećenika. Najprije su trebali oni upaliti vatru s neba i pokazati da je njihov bog pravi, a onda je trebao Ilija. Oni su vazdan vikali i zaklinjali, a uz to i Ilija im se rugao da viču jače, jer im je, možda, bog zaspao pa ne čuje.

Kada su lipsali, Ilija je naredio da žrtve i žrtvenik obliju vodom, da im izgleda još nemogućnije. Potom je zazvao Gospoda i žeravnjak je sišao s neba i zapalio žrtvu. Tada je Ilija stupio na scenu i pobio svih 450 Balovih proroka i to još zapovijedajući: „Deder da nijedan ne pobjegne“(I Kralj 17,40.). Sve ih ubacio u potok Kišon.

Poslije toga se osjetio samim i napuštenim i pobjegao je od kraljice Izabele, koja mu je zaprijetila da će njemu biti sutra ono što je on uradio njenim svećenicima danas.

Gospod ga čudesno ohrabruje i daje mu hranu na putu prema Božjoj gori Horebu. Bacio je plašt na Elizeja i u plamenim kočijama je uzdignut na nebo.

Knjige Kraljeva ovo sve lijepo o njemu opisuju. Nadimak mu je gromovnik što je bio oštar i vjeran u čuvanju čistoće vjere. Isus će upravo s njim i sa Mojsijem razgovarati na Brdu Preobraženja.

Njegovo štovanje je posebno izraženo u nas Hrvata, a još malo naglašenije u Bosni i Hercegovini gdje imamo desetke njegovih župnih crkava, a da ne spominjemo kapelice, groblja i druga pobožna zavjetna mjesta i kote još iz vremena Turaka.

Usput budi rečeno da ga slave i da ga se boje i da ga psuju jednako kao i mi; i Muslimani i Pravoslavci. Sve su od nas preuzeli; i ono bolje i ono gore.

Razmišljanje

Samo ime Ilija na hebrejskom znači – moj Bog je Jahve. Ilija je zacijelo jedna od najjačih figura u Starome Zavjetu. Njegov zanos za Gospodina je neusporediv, kao i žestina gnjeva koji je iskazivao na protivnike Jahveove.

Djelovao je za vrijeme kralja Ahaza i kraljice Izabele (874-853) Izabela dolazi od hebrejskoga – moj bog je Baal. Već na samome početku opominje nepravednike i prijeti Božjom kaznom, ne samo takvima koji tuđe otimlju već i njihovom potomstvu.

Sv_Ilija

Ahaz je bio u borbi sa Damaskom i duga suša je umanjila vojnu sposobnost vojnika, pa je tako i kraljeva mržnja prema Iliji rasla.

On se skrivao u potoku Keritu gdje mu je gavran donosio kruh(17,3) i kod jedne udovice kojoj je umnožio kruh i ulje u Zarepti, pošto joj je uskrisio sina jedinca.

Poznat je događaj sa brda Karmela kada su prinosili Baalovi svećenici žrtvu, a on ih je izrugivao. Pošto je on prinio žrtvu i Gospod je na njegovu molbu zapalio, pobio je sve Baalove svećenike i ubacio ih u potok Kišon.

Čak je prijetio i vikao “pazite da nijedan ne pobjegne”. Poslije ovoga ga uzima kraljica Izabela na zub i progoni ga. On poslije toga bježi i tuži se Gospodu u spilji na brdu Horebu da mu je dosta svega i da želi umrijeti, ali Gospodnji putovi su inčiji. Gospod mu se javlja u tihom lahoru čak na Sinaju i kazuje mu svoje naume.

Ilija se sudario sa kraljevskom kućom poradi Gospoda. Htio im je dokazati da je Jahve izveo narod iz Egipta i svojom čudesnom rukom ih branio i da ih jednako danas brani i čuva. To Ilija dokazuje i svojim čudesnim činima: “U ovim godinama neće biti ni rose ni kiše, dok ja ne kažem” (1Kr 17,1).

Tako je bilo i na Karmelu sa poganskim svećenicima, i za Nabota koji je oteo vinograd, a nije isplatio. Ali je znao Ilija da je čovjek i da je slabašan koliko izgledao jak i oštar. U pustinji je Gospodu zavapio da ga uzme sebi pošto se umorio, ali više i obeshrabrio.

On je vojevao za Gospoda i pobio tolike poganske svećenika, a da je poslije toga morao bježati i nitko ga nije zaštitio. Međutim, ovo ga povezuje sa Mojsijem na istome brdu Sinaju gdje Mojsije razgovara s Bogom u jednom teškom tonu i nevjerici prema sebi i svojim snagama.

Tako Ilija postaje preteča budućim prorocima. Poistovjetiti će ga sa Krstiteljem (Mk 1,2-3) i da će sudjelovati povratku Isusa na zemlju (Mt 17,3). Uznesen je na nebo u ognjenim kolima koje su vukli ognjeni konji. Otuda mu i ime Gromovnik.

Na Gori preobraženja Isus razgovara sa Mojsijem i Ilijom. Zašto baš njih dvojica?! Oni imaju mnogo zajedničkih osobina u revnosti za Gospoda i u borbi sa ljudima.

Ilija se više slavi na Istoku nego na Zapadu. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Posebno se kod svih cijeni njegova odlučnost u obrani vjere i istine. On je uistinu vojevao i revnovao za Gospodina. Uza sve nedaće i nevolje je bio Gospodinov.

Nije se izvlačio niti za sebe tražio lažne razloge već je išao zacrtanim putem kako mu je Gospod rekao. Zato mu je kao takvomu povjerovala i ona siromašna udovica u skrajnje sirotnim uvjetima, ali su njegovu snagu okusili i Jahveovi protivnici. Znao je biti miran i dostojanstven kao ovaj slijedeći crni gospodin student iz primjera, ali je znao biti oganj i mač.

Ovo je istiniti događaj što se zbio u Švicarskoj u jednom express restoranu, self servisu, samoposluživanju ili kako ga god zvali.

Neka je gospođa uzela posudicu sa juhom i kako se uputila prema jednom od slobodnih stolova, sjeti se da je zaboravila žlicu. Stavi na stol posudicu i vrati se uzeti žlicu. Kada se vratila , iznenađenje! Jedan je Crnja sjeo nasuprot nje i njene juhe; on ima žlicu i jede mirno juhu.

”Hm! Zar mi je i ovo trebalo!?” mislila je u sebi. ”Čini mi se da je jedan miran tip. To mu lice odaje, a i meni se tako čini. Uljudan je. Bolje mi je da se pomirim i okrenem na dobro sve.” Tako razmišljajući sjedne nasuprot njega, povuče posudu prema sredini stola k sebi sa obveznim: ”Oprostite!”

Crnac nije ni odgovorio, a samo se široko osmjehnuo. Počinje jesti i gospođa. No, crnac uljudno povuče malo prema sebi posudu i nastavi jesti. To je tako učinio polako i uljudno da je gospođa dopustila da posuda-tanjur ostane na sredini stola. Razoružana je njegovim ponašanjem. Dapače, počela je u sebi stvarati simpatična pitanja za njega, pogotovo što se tiče njegove šutljivosti. Završili su s juhom.

Ustaje se Crnac i daje joj znak da bude mirna i da se ne miče. Malo zatim se vraća sa ovalom pečenih krumpirića i položi ih na sredinu stola. Krumpirići su završili jednako kao i juha. Ustaje se ponovno, ali ovoga puta odlazi jer je njegov objed završio. Pozdravlja Bijelu gospođu sa širokim osmijehom i zahvalom.

Gospođa je također završila jelo. Vratila se sebi od iznenađenja, te tražeći rukom svoju torbicu što ju je objesila o naslon stolice, ali torbice nema… netko ju je odnio!
”Ma, je li moguće? Je li istina?… to znači onaj Crnja…!”

Počela je urlati i vikati da trče za njim i da ga presretnu, da ga zaustave. Dok je tako bila van sebe i bezglavo se okretala ugleda svoju torbicu obješenu o naslon jedne stolice dva reda iza mjesta koje je kasnije zauzela, a na stolu je još posudica sa juhom iz koje se više ne diže para jer se ohladila, a žlica još nije ni došla jer je vlasnica žlice zalutala.

U jednom jedinom trenutku joj je bilo sve jasno što se dogodilo. Nije došao Afrikanac pojesti njenu juhu; ona je pogriješila stol i otišla jesti i juhu i krumpiriće onoga crnoga gospodina. On nju nije nizašto optužio” (Caritas Notizie, Genova XII 89., Mabić/Jukić, V. 113). (kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari