Pratite nas

Kultura

Marijanu Živkoviću dodijeljeno priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata

Objavljeno

na

Branitelji ne zaboravljaju žrtve srpske agresije

Marijanu Živkoviću dodijeljeno priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) i Udruga policije vukovarskih branitelja Domovinskog rata u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata dodijelila je sedamdeset i šestogodišnjem Marijanu Živkoviću iz Vukovara, dragovoljcu Domovinskoga rata, čovjeku koji je u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu izgubio dva sina Marka ( (r. 1959.) i Nikolu (r. 1965.) priznanje – Junak hrvatskog Domovinskoga rata.

Njegov sin Marko, legendarni hrvatski branitelj, nakon izbivanja srpske agresije na Republiku Hrvatsku, početkom listopada 1991. odlučio je kao pilot borbenog zrakoplova MIG-29 u vojnoj zračnoj luci u Beogradu prebjeći u Zbor narodne garde, gdje je odmah po dolasku osnovao i Samostalni zrakoplovni vod u operativnoj zoni Osijek. Najčešće je letio u poljoprivrednim zrakoplovima te u prvo vrijeme zajedno sa svojim suborcem Mirkom Vukušićem prevozio ranjenike i dostavljao oružje i hranu opkoljenom Vukovaru. Proslavili su se i tzv. „bojler bombama“ koje su neprijatelju nanijele puno žrtava. Marko je zajedno sa Vukošićem te dva iznimno hrabra padobranca Ante Plazibatom i i Rade Grivom poginuo na ratnom zadatku kod Otoka (gdje im je podignut i spomenik) prigodom rušenja jednog mosta kako bi se spriječilo daljnje nadiranje neprijateljske vojske prema Vukovaru. Do tada su obavili više od tridesetak borbenih letova te u dva mjeseca izbacili 68 tzv. „bojler bombi“ i 17 sanduka, sa oko dvije tone pomoći, opkoljenom Vukovaru. Oni su prvi hrvatski zrakoplovci poginuli u Domovinskome ratu.

Pokušavajući oboriti hrvatske zrakoplovce, koje je predvodio Marko Živković, srpski su četnici ispalili 16 raketa, od kojih su neke pale čak i u susjednu Madžarsku. Ipak, jedna raketa pogodila je cilj – u noći 2. prosinca 1991. iznad Otoka pokraj Vinkovaca. Tada su pored Živkovića smrtno stradali također hrvatski junaci: Vukušić, Plazibat i Griva. Marko Živković i Mirko Vukušić sahranjeni su istoga dana 6. prosinca 1991. na zagrebačkom groblju Mirogoj. To je bilo junaštvo kakvo se može gledati samo i isključivo u najboljim američkim ratnim filmovima.

Obitelj Živković, Marta i Marijan Živković, živi u Vukovaru. Imali su četvero djece: jednu kćer i tri sina. Kćerka je umrla, a sada im je na životu samo još jedan sin (živi u Zagrebu). Nikola, koje je bio vukovarski branitelj, poginuo je 17. rujna 1991. na Mitnici u Vukovaru. Njegovi posmrtni ostatci još se uvijek traže, tako da otac i majka ni danas ništa ne znaju o njemu.

Hrvatski obrambeni rat odnio im je sve što su imali, za što su živjeli.

Koliko još ima očeva, osim majki, koji u Hrvatskoj plaću i tuguju za svojim neprežaljenim sinovima i kćerkama? Nisu niti očevi od čelika.

Žalosno je tužno i jadno što se o jednom Marijanu Živkoviću zna samo po tome što je prije nekoliko godina, u revoltu, čekićem razbio postavljenu dvojezičnu ploču na zgradi PP Vukovar, za što je (uvjetno) osuđen. A ubojice njegovih sinova i danas se slobodno šeću. Nitko ih ne goni ni optužuje. Živković kaže da ako su mu već ubili dva sina, da su onda trebali ubiti i njega, pa bi im onda možda savjest bila čista. Njegova žrtva i njegove patnje uzdižu se do neba. On ne mrzi, ali i ne oprašta.

Za sve koji smo bili na braniku hrvatske Domovine on je Junak Domovinskoga rata. A to priznanje koje će uskoro primiti u svom Vukovaru od hrvatskih branitelja, kaže, više mu znači nego sva državna i ina odličja.

Kad primi ovo priznanje posvetit će ih svojim sinova, ali i svim njihovim suborcima koji su dali živote i krv za hrvatsku Domovinu.

Ali, dodao je na kraju, da više nikada i nigdje nitko ne će kriminalizirati Domovinski rat, a samim time i žrtva koje su pale od strane srpskog i inog agresora.

Inače, branitelji su ovo priznanje svojedobno već dodijelili majci Kati Šoljić, a ovo je prvi puta da će ga primiti i jedan otac nevino stradalih hrvatskih ratnih junaka.

Da se ne zaboravi!

[ad id=”68099″]

Mladen Pavković,

predsjednik UHBDR91, Koprivnica

Vlado Iljkić,

predsjednik Udruge policije vukovarskih branitelja Domovinskog rata, Vukovar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

MOJ HRVATSKI

Objavljeno

na

Objavio

zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatski govorim
šapćem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve

Pajo Kanižaj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Hrvatskom se jeziku želi isključiti moć

Objavljeno

na

Objavio

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Obzirom na političku poziciju hrvatski mediji u BiH nisu u mogućnosti promicati hrvatski jezik u onoj količini koliko bi trebali”, komentirao je za Bljesak.info profesor hrvatskog jezika i književnosti Marko Tokić položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naime, međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

Današnji položaj hrvatskog jezika u višenacionalnoj i višejezičnoj Bosni i Hercegovini profesor Tokić ocjenjuje zadovoljavajućim i boljim nego u prijašnjim vremenima, ali naglašava da uvijek ima prostora za napredak.

”Problem je što medija na hrvatskom jeziku nema dovoljno, a za one koji postoje valja postaviti pitanje koliko uspijevaju voditi brigu o jeziku”, ističe Tokić i objašnjava da je najveći problem novac koji onemogućava zapošljavanje lektora u redakcijama.

”Mediji bi trebali imati lektore koji bi upozoravali novinare na greške koje svakodnevno čine”, kaže Tokić.

Drugi mediji, prema njegovim saznanjima, funkcioniraju drugačije zahvaljujući financiranju iz državnog i federalnog proračuna, dok nijedan hrvatski medij nema takve izvore novca.

Tokić također ističe da se često unutar tekstova u hrvatskim tiskovinama i portalima može pronaći priličan broj nehrvatskih izraza, što objašnjava činjenicom da je jezik u dodiru sa drugim kulturama, te da je isto tako velik utjecaj hrvatskog jezika na druge jezike bliskih kultura.

Školovanje na hrvatskom jeziku omogućeno je svima od najranije dobi do završnog školovanja, i zato je, kako kaže profesor Tokić, na prosvjetnim djelatnicima i Crkvi da rade ustrajnije na njegovanju hrvatskog jezika.

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Ako je ta reduciranost nužnost, pribojavamo se da će doći do šifriranosti, a time jezik gubi onaj ‘materinski’ osjećaj”, objašnjava profesor Lučić.

Prema njemu upravo su izloženost viškovima ili šumovima, obilatost slikama, brzina i forsiranje engleskih riječi i ostalih tuđica jedni od najvećih problema potiskivanja materinskog jezika.

”Izazovima ovog doba možemo jedino odgovoriti kroz opću jezičnu kulturu i narodnu baštinu”, zaključio je profesor Lučić.

Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se od 2000. godine, a UNESCO-v dokument kaže da materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.

Prema procjenama, gotovo svakodnevno u svijetu nestane po jedan jezik, a najugroženiji su jezici s malim brojem govornika.

Inače, prema popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH, hrvatski jezik koristi 515.481 građanin, što je tek 14,60%, od čega 36.857 građana ne živi na području Federacije.

Hrvatski jezik, prema popisu, najviše se koristi u Županiji Zapadnohercegovačkoj – 98,83%, što je 93.783 građana. Općina u kojoj najveći broj stanovnika govori hrvatski jezik je Posušje.

U Hrvatskoj se svake godine u ožujku obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Taj je spomen-tjedan utemeljen odlukom Hrvatskoga sabora 1997. u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a obilježavaju ga i pojedine škole u BiH koje rade po hrvatskom planu i programu.

Na Međunarodni dan materinskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježava početak Mjeseca hrvatskoga jezika, manifestacije koja počinje 21. veljače, a završava 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari