Pratite nas

Marin Čilić pobijedio Tomaša Berdycha i ušao u polufinale!

Objavljeno

na

Marin Čilić je napravio rezultat karijere! Slavio je u četvrtfinalu US Opena protiv Čeha Tomaša Berdycha sa 6:2, 6:4, 7:6 (4) za dva sata i 14 minuta igre. Time je razbio svojevrsno prokletstvo, dvaput su ga izbacivali u četvrtfinalu US Opena, ali treća je bila sreća i time je ponovio rezultat karijere jer na Grand Slam turnirima je u polufinalu igrao i u Australiji 2010. godine.

marin čilićPobijedio je u tri seta i u osmini finala Wimbledona upravo protiv Berdycha, što znači da mu češki tenisač odgovara u posljednje vrijeme. To je ujedno ukupno Čilićeva četvrta pobjeda u devet susreta s ovim protivnikom.

A krenulo je odmah sjajno, break na početku meča i rutinirano privođenje priče kraju, uz konstantan pritisak na servis protivnika. Praktički se Čeh nije ni zagrijao, a već je gubio 3:0, pa 4:1 i na koncu 6:2.

Nije bilo ništa drugačije ni u drugom setu, koji je Marin ponovno otvorio sjajno, došao do breaka i nije dao svoj servis sve do kraja. Djelovao je uistinu samopouzdano i moćno, za razliku od nervoznog Berdycha, koji nije više znao što bi pa je napao sutkinju i upitao ju je li ju sunce udarilo u glavu da donosi odluke kakve donosi.

I kad je izgledalo da će Čilić lako do slavlja u trećem setu, Čeh je izvukao zadnje atome snage, stigao do prvog breaka u meču i vodio 3:0, a potom i 4:1, ali nije uspio, Marin se trgnuo i vratio izgubljeni servis, doveo meč do tie breaka, a u njemu potvrdio moć.

Na redu je Roger Federer, osim ako Monfils ne napravi neko veliko iznenađenje. Marin je spreman, ni veliki Švicarac ne djeluje nepobjedivo! (VD/VL)

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Padom Bosne i Hercegovine pada i Europa

Objavljeno

na

Objavio

U jednom svom govoru vođa svih muslimana u svijetu, bošnjački otac i brat, turski predsjednik Erdogan izjavio da dobije „uvijek koprivnjiču” kad neki turski nogometni stadion nazovu arena. I stoga je naredio resornom ministru da se ne koristi više ta riječ. I sve to navodno što ga naziv arena podsječa na vrijeme od prije dvije tisuće godina kada su živi ljudi bacani u arenina igrališta, i kada su živi bili hrana gladnim životinjama.

Eto zaboli srce hladnog Erdogana za ljudima žrtvama ljudske zloče i brutalnosti od prije dva tisućljeća, a u isto vrijeme dok suosjeća sa tim žrtvama puni turske zatvore svojim neistomišljenicima. A kako su turski zatvori u vrijeme Erdoganove diktature postali pretijesni za toliki broj onih Turaka koji zemlju vide drugačije negoli predsjednik, Sultan uvodi smrtnu kaznu.

Potrebno je napraviti prostora u prenapučenim zatvorima, koji su suvremene turske arene. Arene u kojima su Erdoganovi protivnici gotovo u istom položaju kao i oni nesretnici u rimskim arenama.

Boli Izetbegovićeva babu Erdogana patnja ljudi iz antičkog vremena Rima kada su u arenama proždirale životinje ubačene ljude, ali ga ne boli, i ne priznaje patnje kršćana u okupiranim zemljama kada su ih njegovi prethodnici žive nabijali na kolac, pekli, potkivali kao konje, gulili im kožu, i sve to samo zbog toga što su bili kršćani. Ne boli ga ni današnja patnja i arenska nemoć obespravljenosti Hrvata katolika u federalnoj areni Bosne i Hercegovine, koju uz pomoć bošnjačkog vodstva,koje predvode dvojica članova beha Predsjedništva, Džaferović i Komšić, te njemačke kancelarke sve više puni „građanima“, hranom politički gladnim muslimanskim unitaristima i centralistima.

Gotovo isto se danas događa sa Hrvatima katolicima u federalnoj areni kao i u vrijeme gladijarstva, i to je danas suvremena svjetska, i europska arena. Federalni dio Bosne i Hercegovine u koju su ubacili, i još onaj mali ostatak katolika ubacuju među čopor silni i političke dominacije žednih Erdoganovih pristalica u BiH.

Ne želi vrijeme svojih Osmanlija da prizna takvim kakvim su ga njegovi prethodnici crnim učinili u Bosni i Hercegovini, i nastoje da ga ponove u toj tadašnjoj i sadašnjoj beha areni. Sve čini da se ne spominje crnilo i brutalnosti tog turskog vremena, samo kako bi ga što lakše oživio i u Bosnu i Herecgovinu povratio.

Nije samo Erdogan taj koji ne priznaje smrtne grijehe svojih Osmanlija, tu uz današnjeg turskog Sultana stoji cijelo bošnjačko političko i vjersko vodstvo muslimana u BiH. Svi se upregli da ožive ondašnje arene u BiH, i zemlju povrate u jednako strašan i brutalan povijesni period kakav je bio i u antičkom Rimu.

Put od diktature do arene, kojim Bošnjaci uvode beha federaciju, do propasti društva i zemlje, vrlo je kratak. U politici nema krače staze do arene, bilo za vlastiti narod, napose za pokoreni, nacionalne provalije i siromaštva od diktatorske vladavine. Stoga su Erdogan-Bakir-Merkel i izabrali Komšića za predstavnika janjičara u beha Predsjedništvo. Njegova zadaća je uvođenje diktature nad Hrvatima, a zatim i političko stjerivanje u arenu, u kojoj će njegovi „građani“ biti publika.

Diktatura u Turskoj i ona koja se uvodi u beha Federaciju s dvojicom muslimanskih članova u beha Predsjedništvu, su u potpunosti iste. Diktatore i u Turskoj i u beha Predsjedništvu birao je narod, turski i muslimanski. Demokracija je zadovoljena. Izbor diktatora u Turskoj se brani ekonomskim rastom u zemlji, a izbor dvojice muslimanskih predstavnika u beha Predsjedništvo se brani „demokratskim“ i „legalnim“ izborima izašlih Bošnjaka. U Turskoj diktator puni zatvore, arene, svojim političkim protivnicima, beha arenu muslimanski dvojac u beha Predsjedništvu puni hrvatskim narodom, koji bi u tim okolnostima obespravljenosti i političkog gladijarstva trebao nestati.

Kao što je bio, i jest, pokušaj državnog udara, koji je poslužio za uvođenje diktature, i razlog zatvaranja pola milijuna ljudi, i „legalnost“ izbora dvojice bošnjačko muslimanskih predstavnika u beha Predsjedništvo je razlog „građaniziranja“, islamiziranja Hrvata katolika. No, ono što je u tom

diktatorskom rastu Erdogana, i njegova lažnog rasta gospodarstva još strašnije i od svih tih zbivanja u Turskoj, poklopljenoj samovoljom jednog čovjeka koji svojim stilom vladavine podsjeća na Hitlera, je njegovo mirnodopsko širenje i oživljavanje krvavog Otomanskog carstva na nekada okupiranim kršćanskim europskim prostorima, u prvom redu u Bosni i Hercegovini.

Za razliku od lažnog napretka ekonomije, Sultanovo osvajanje Bosne i Herecgovine je bilo zaista stvarno, istinito. Bio je to, i jest, jedini turski napredak pod čizmom najopasnijeg suvremenog diktatora u svijetu. Svoj diktatorski stil vladavine, a što je karakteristika svih nedodirljivih vlastodržaca, prenio je i na svog poslušnika u Bosni i Hercegovini Bakira Izetbegovića.

Političkom ocu beha Muslimana, sultanu Erdoganu, u obnovljenom procesu osvajanja Bosne i Hercegovine smeta bilo kakvo prisustvo zapadni kršćanskih zemalja. I kršćana, napose katolika kao smetnje osvajanja federalnog beha dijela. Osim Njemačke. Svačija druga mu smeta u krvavom pohodu, sa milijunskom migrantskom vojskom, jer ta zemlja mu plaća milijarde eura da je lažno brani od migrantskih invazionista.

No pokazuje se kako te silne milijarde njemački poreznih obveznika ne uspjevaju da ih obrane od migrantske islamističke invazije. Što više milijardi dati Sultanu tim više islamski migranatskih invazinosta u Njemačkoj, i Osmanizma u Bosni i Hercegovini. Sultan ne vjeruje u zapadnu valutu, ona je ništa pred njegovom invazionističkom milijunskom vojskom koja kroz okupiranu Bosnu i Hercegovinu, 81. Pokrajinu Otomanskog genocidno konfesiocidnog carstva, maršira prema Beču a zatim i ostatku Europe.

Nakon što se utaborio u Bosni i Hercegovini, dakako uz pomoć Bakira, njemačke kancelarke koja mu pomaže politikom građaniziranja Hrvata katolika, i milijardama darovanih eura Sultan još više prijeti i kaže: „Ako oni imaju njihov dolar, mi imamo narod, imamo Alaha”. Sveti rat dzihad ne će prestati sve dok sultan iz osvojene Bosne i Hercegovine, kroz Alijin amanet izdate mu, ne dođe pod Beč i ne čuje europsku sramotnu predaju.

Padom Bosne i Hercegovine pada i Europa, i zbog toga se u njoj podižu šatori islamskim migrantskim ratnicima, kako bi se u povoljnom političkom trenutku, u najkračem vremenu, pridružili milijunskoj vojsci islamskih migranata koji ih čekaju u europskim zemljama, i onim milijunima neintegriranih Muslimana u Europi.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Televizijski portal N1 i Milaković krše hrvatske zakone!?

Objavljeno

na

Televizijski portal N1 i Milaković krše hrvatske zakone, tvrdi se u pismu pristiglom u našu redakciju, a koje objavljujemo:

Poštovane/i urednici portala N1

Na vašemu televizijskom portalu je 21. siječnja 2018., gostovao zamjenik gradonačelnika Vukovara, Srđan Milaković.

Gospodin se u nastupu služio stranim jezikom koji mnogi gledatelji u Hrvatskoj ne razumiju i nisu ga dužni razumjeti jer je hrvatski jezik u službenoj uporabi u Hrvatskoj.

Stoga vas molimo da prigodom gostovanja ljudi koji ne poznaju hrvatski jezik osigurate prevoditelja, jer u suprotnom kršite pozitivne zakonske propise u Hrvatskoj.

Tragedija je što mladi gospodin, rođen i odrastao u Hrvatskoj za 40 godina života nije uspio usvojiti jezik zemlje u kojoj je rođen i odrastao.

Ukoliko je mladi pravnik govorio strani, nama nepoznati jezik, zbog pozivanja na manjinska prava, tada smo i njega i vas dužni upozoriti ga na slijedeće:

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj propisuje ravnopravnu uporabu Hrvatskog i mnajinskih jezika tek u prvom stupnju, dakle na području gdje nacionalna manjina čini 33% stanovništva. U svim ostalim slučajevima službeni jezik je hrvatski jezik.:

II. UVJETI ZA RAVNOPRAVNU SLUŽBENU UPORABU JEZIKA I PISMA NACIONALNIH MANJINA

Članak 4.

Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje se u skladu s odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima:

  1. kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na području općine ili grada čine većinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
  2. kada je predviđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka,
  3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
  4. kada to, u odnosu na rad svojih tijela, u samoupravnom djelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama i gradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine.

Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. točke 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.

Željko Maršić-Zenga

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari