Connect with us

Komentar

Marin Miletić: Cijepio sam se od…

Objavljeno

on

Moram posve otvoreno o Mariji Selak Raspudić, Ninu, Anti, Miru, Zvoni, Nikoli, Boži. Baš osjećam da – moram.

Možda je dobro odmah na početku napisati da me ne lupi netko toljagom po glavi: ne brinite, ne pričam o virusima. Možda i pričam, ali o onima koji su po meni još opasniji od bolesti ovoga svijeta. Znate… ono što sam proživljavao sa svojom Danijelom i kćerima kroz osamnaest mjeseci duboko me promijenilo. Nevjerojatna je činjenica da sam ja prije mislio kako sam baš dobar kršćanin. A sada… sada kada se gledam vidim tolike promašaje i ranjenosti koje su iz mene baš izlazile tako vidljivo kao što vidljivo izlazi lava iz ranjenog vulkana, piše Marin Miletić.

Mene je Danijelina bolest isto cijepila. Cijepila me od “moranja”. Duboko u sebi sam shvatio da ništa ne moram. Stvarno, baš ništa. Da ništa nikome ne dugujem. I da za ništa nikome ne moram davati nikakva objašnjenja. Mi ljudi previše mislimo što će reći drugi, a premalo mislimo što će reći dragi Bog.

Danijelina patnja koja je i mene duboko protkala potpuno me oslobodila ovoga svijeta. Baš sam svjedočio to Boži i svojima u Klubu zastupnika. Po prvi put u životu ja ništa ne trebam. Po prvi put u životu ja molim samo da Boga svoga ne iznevjerim. Samo da mi bude blizu Gospodin. I po prvi put u životu ništa od njega ne tražim. Ono, samo da mi je nastaviti biti u Njegovoj prisutnosti. Ne treba mi ništa drugo.

Sada i ovdje izgarati. Svjedočiti. Stvarati. Što će biti? To je posve nebitno. Jer, ako smo uronjeni u Boga onda znamo da ništa se u našim životima neće dogoditi bez dopuštenja nebeskog Oca. A ako bilo što dopusti taj naš Tata – pazite – bilo što – to će biti najbolje od najboljeg za nas.
Znate. Mi jesmo pobjednici. Bog nas je izabrao, to je Isus rekao. Da nismo mi njega izabrali nego da je izabrao On – nas. Bog nas je stvorio da bismo uspjeli. Na sliku njegovu. Već sada i ovdje. Za vječno – ondje.

I tako. Dolazim u Sabor nakon godinu dana – presretan. U svoj Klub zastupnika. Petkom imamo redovne sastanke. Dugo razgovaramo. Sjedim na stolici i smješkam se. Duša mi je puna radosti. Gledam tu predivnu ženu, iznimno pametnu i srčanu – Mariju Selak Raspudić. Preko puta nje – gorostas dobrog duha i vedrine, intelektualac par excellence njezin suprug Nino. Odmah do njih moj dragi Ante Kujundžić bager, neotkriven Mostov biser. Na trosjedu sjedi heroj, Velebit naš, ponos Sinja i Dalmacije Miro Bulj. Uz punjač mobitela dragi brat playmaker Nikola Grmoja, benzin naš, pokretač, čovjek koji bi poginuo za ekipu. U kutu samozatajan kakav je, kako čujem od početka, a ja svjedočim da se samo u ovih godinu dana promijenio na najjače naša stijena – Božo Petrov. Do mene čovjek iznimnog znanja financija, a srca kao dvije Učke i tri Sljemena – moj dragi brat Zvonimir Troskot.

Po prvi put u životu ništa ne moram govoriti. Ne osjećam nikakav poriv dokazivanja. Samo sam se – prepustio. Slušam bratske razgovore. Plan za idući tjedan: tko gdje ide na medije, koji nam je plan za teren, što veliko spremamo, kako ćemo riješiti ovo, a kako ono… Kako nekoga isturiti i u kojoj temi, kako jedni drugima pomoći da narastemo.
Znate, teško je to objasniti ljudima vani. Izvan tog kruga koji nam je dragi Bog omogućio. Baš ono, radost. Sprema li nas Bog za nešto veliko? Ne brinite, ne patim od mesijanskog kompleksa. Sve je to odavna spaljeno na njivi moje besmrtne duše. A onda su tu njivu obilno zalijevale kiše suza. Tako je sve postalo čišće. Ljepše. Zdravije. Mi smo jednostavno tu. Jer je tako moralo biti. Za što? Pa da danas činimo dobro. Da danas opraštamo, danas da pomažemo. Danas da se borimo za istinu i pravdu. Za naše ljude i ovu predivnu Hrvatsku.
U moru razgovora pogledam Božu. I osjećam koliko je sretan. Dobro je sve. Već sada. Vide to jasno oni kojima je Isus u srcu. A mi? Mi ćemo dati sve od sebe ispuniti našu misiju. Tamo gdje nas hoće dobri Bog i hrvatski narod.

Draga moja Voljena. Zagovaraj nas i dalje s Neba. Mi smo dobro. Teško je, ali dobro smo. Svakim danom bliže i svom prelasku u nebeski Jeruzalem. Raduje to. Živjeti ovdje one ideale radi čega znaš da ćeš biti uronjen u vječnost punine sve savršenosti, napisao je Marin Miletić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR