Pratite nas

Razgovor

Marin Strmota: Baltičke zemlje imaju dobru demografsku politiku

Objavljeno

na

U hrvatskom medijskom prostoru o demografiji se uglavnom govori s domoljubnim nabojem i emocijama. Mlade obitelji se iseljavaju, rađa se sve manje djece, nacija stari i izumire. Može li ijedna ekonomska politika biti uspješna, a BDP rasti, uz manjak ljudi na tržištu rada?

O posljedicama demografske politike za gospodarstvo, mirovinski sustav i proračun u HRT-ovoj emisiji Druga strana govorio je doc. dr. sc. Marin Strmota s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

“Vrlo je nizak natalitet u cijeloj Europi i to je problem, ali je opasno reći da je Hrvatska kao i sve druge zemlje. Samo devet zemalja EU bilježi pad nataliteta. Hrvatska ima problem zato što su sve sastavnice demografskih kretanja negativne”, naglašava Strmota i dodaje kako je 2,1 dijete po obitelji “totalna stopa fertiliteta koja je potrebna da bi se mama i tata zamijenili”. “To u demografiji nazivamo jednostavnom reprodukcijom. U Hrvatskoj je to 1,4 djeteta po obitelji”, istaknuo je.

Strmota zaključuje kako je demografija nacionalni i ekonomski problem. Veliki je problem u Hrvatskoj, kaže, i obujam fertilne dobi žena. “Uslijed negativnih trendova, izgubili smo biološki potencijal. Da smo prije 15 godina pričali o ovom problemu, danas ne bismo bili u ovoj situaciji”, govori Strmota.

“Baltičke zemlje imaju dobru demografsku politiku. Oni su napravili iskorak u usklađivanju poslovnog i privatnog života. Najveći udio skraćenog radnog vremena je u tim zemljama. Tu je najveća ravnopravnost spolova”, naglašava Strmota.

Smatra i da je kod nas sramotno nizak iznos doplatka za djecu i da se osnovica za doplatak nije mijenjala 20 godina. “Toliko o mjerama obiteljske politike. Mi iz godine u godinu imamo uštede u proračunu za doplatak na djecu, a neke druge zemlje ulažu u to”, naglasio je.

Kaže i kako je izašao iz politike zato što nije bilo tragova ozbiljne populacijske politike. “Rekao bih – primitivan pristup ovoj ozbiljnoj temi o kojoj ovise svi sustavi. Populacijska politika u Hrvatskoj ne postoji ni u jednoj varijanti”, komentirao je, poručivši: “Ulaganje u djecu je jedina investicija koja je isplativa na dugi rok”.

 

Marin Strmota: Migranti i demografija su povijesni izazov opstanka Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Razgovor

Marija Pejčinović Burić iz Ljubuškog, preko Pariza do Strasbourga

Objavljeno

na

Objavio

Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe gostovala je u prvoj ovosezonskoj emisiji HRT-a U svom filmu u kojoj je otkrila kako je izgledao njezin put iz malog hercegovačkog mjesta Klobuka do Strasbourga.

Taj put nije bio uobičajen za to podneblje i to vrijeme. Ideja da ću ići van postojala je još od osnovne škole, rekla je Marija Pejčinović Burić. Željela je otići u Pariz.

– Iz perspekrive Klobuka mogla sam samo željeti to napraviti, nisam tada znala kako to napraviti, kako doći do Pariza. Ali znala sam da ću studirati. Moji roditelji, oboje prosvjetari, su uz rad završili još jedan fakultet i tada je bilo jasno da ću i ja studirati i doći u Zagreb.

Što se tiče dijela oko odlaska u Pariz kako bi usavršila francuski jezik, Pejčinović Burić ističe kako je u taj jezik bila zaljubljena, a možda je na to, kaže, utjecala i njezina profesorica.

– Mislim da vas uvijek netko uzme pod ruku i prepozna. Ja sam imala više takvih.

Bila je odličan učenik i voljela je školu.

– To je bio samo moj posao, nikad nitko nije znao ni što ni kako radim. Za mene je učenje išlo puno dalje, bila sam u svim aktivnostima, od sporta do knjižničarskih aktivnosti. Jedino su knjige bile prozor u svijet, televizija u jednom malom dijelu. Otišla sam u knjižničarsku sekciju da bih vidjela koje sve knjige postoje.

Pejčinović Burić je završila dva razreda u jednoj godini, sedmi i osmi. Sedmi je redovno pohađala, a za osmi je po završetku prethodnog samo polagala sve predmete. Uz to, bila je među dvoje najmlađih u razredu jer je krenula ranije u školu. Te dvije godine bile su “jocker” jer je znala da neće ništa izgubiti u odnosu na svoju generaciju.

– Velika je prednost kad ste mladi jer ne vidite puno toga, jer vas nosi taj san. Na dan kad sam diplomirala sam odlučila pronaći kolege da ih počastim. Moja prijateljica Sonja je znala za moj san i pitala i kad ideš u Pariz, i onda je rekla znaš imam tetu Mariju i strica Josipa. Nije bilo mobitela, otišle smo u Jurišićevu zvati tetu Mariju…

Tako je Pejčinović Burić dogovorila put u Pariz i pronašla obitelj koja će ju primiti.

– Došla sam roditeljima reći da sam kupila kartu i idem u Pariz. Ocu nije bilo svejedno i postavio mi je tisuću i jedno pitanje. Rekla sam mu ja sam punoljetna i samo sam došla po tvoj blagoslov. Nije se protivio nego se brinuo.

Osim u Francuskoj, Pejčinović Burić bila je i u Engleskoj. Jedna od njih je bila obitelj Ecclestone. Ondje je čuvala djecu.

– Ovdje sam bila u poslu i bila posvećena čuvanju djece. Nisam imala vremena za učenje.

Boravila je i u obiteljima bankara, brokera…

– Bilo je poučno živjeti uz tada tako nezamislivo bogate ljude i izvući svoj stav o životu. Moja obitelj je bila samozatajna. Imala sam sreću rasti uz roditelje koji su bili skromni, pošteni ali intelektualno jaki. Što se tiče ponašanja, bilo kakva arognacija je bila nepoželjna, uvijek se puno razgovaralo. Ovo što sam imala u Parizu, je obitelj koja je bila bogata, ali su odlučili živjeti na jednostavan način. Kod njih sam nastavila učiti ono što sam ponijela od kuće.

Marija voli kuhati i da ju je put drugačije vodio vjerojatno bi kaže tada poželjela biti vrhunska kuharica, a rukomet je posebna ljubav.

Ona je u svom filmu, a njezin film se zove život je lijep, ona je učinila sve da isprovocira uspjeh i ne možemo reći da joj se dogodio, nego ga je zasluženo dobila, tako o njoj govore oni koji ju poznaju cijeli život i njezini najbliži suradnici.

Pejčinović Burić zaključuje kako su energija i posvećen rad nužni za rezultate. Ne znam nikoga, kaže, tko je postigao rezultate, a da je radio prosječno.

Sada, kada je postala glavna tajnica Vijeća Europe, živjet će na dvije adrese, između Strasbourga i Zagreba.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Raspudić: SDP i srodne stranke su ekstremna ljevica koje nisu u stanju 2019. godine osuditi zločine komunističkog režima

Objavljeno

na

Objavio

O odnosima unutar HDZ-a, ali i odnosima na hrvatskoj političkoj sceni uoči predsjedničkih izbora na N1 televiziji govorio je politički analitičar Nino Raspudić.

Komentirao je odnose u HDZ-u, odnosno pravilnike kojima se članstvo pokušava na neki način dovesti u red, o kojima Nino Raspudić kaže da su odraz slabosti Andreja Plenkovića.

“Ovo što HDZ radi bilo bi smiješno kada se ne bi radilo o stranci koja je još uvijek na vlasti u Hrvatskoj. Ovo podsjeća na neka prošla vremena i žalosno je da je odraslim ljudima porebno nametati neke formalizirane smjernice o tome što smiju misliti i što smiju javno govoriti. To pokazuje kakvo oni mišljenje imaju sami o sebi kao vrh stranke i čime su se spremni služiti. To nije pokazatelj Plenkovićeve snage i odlučnosti da dovede stvari u red, već njegove slabosti. Jer ako imate autoritet, onda vam ne trebaju formalizirane smjernice o tome što ljudi smiju govoriti.”

O izjavi Andreja Plenkovića da je Miro Kovač “irelevantan”, kaže da je to simptom problema s kojima se čelnik HDZ-a suočava.

“To je omalovažavanje bez utemeljenja i pokazuje da Andrej Plenković sve više iskače iz uhodanog, kontroliranog, diplomatskog diskursa, što se može tumačiti kao simptom dubinskih problema koje trenutno ima.”

Raspudić smatra da Miro Kovač nije najopasniji za premijera.

“Nakon debakla na europarlamentarnim izborima, na kojima su ostvarili najgori rezultat u povijesti – u postotku to izgleda malo bolje od onog debakla s Jadrankom Kosor, ali puno je gore uzevši u obzir malu izlaznost – projekcijom tog rezultata, oni bi na parlamentarnim izborima išli prema 17 posto, možda i manje. Diskreditirali su se za bilo kakve moguće koalicije s nekim manjim partnerima.

U takvom stanju, godinu dana pred parlamentarne izbore, svatko je opasan za Plenkovića, ali najopasniji je Davor Ivo Stier. Obojica su svjesni da je, ako se nastavi ovajva politika HDZ-a s Plenkovićem na čelu, jedina solucija koja ostaje HDZ-u velika koalicija s SDP-om (ukoliko SDP nakon izbora na to uopće pristane), a dugoročno, gubitak vlasti i moći.”

Analizirao je i predsjedničke izbore.

“Ako analiziramo povijest predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, mi smo nekoliko izbora imali situaciju da stranka koja je formalno kandidirala nekog kandidata nije u potpunosti stajala iza njega.”

Ponovio je svoju tezu da “kandidat koji se pretežno obraća lijevom biračkom tijelu ne može u normalnoj situaciji dobiti predsjedničke izbore u Hrvatskoj”.

“U drugom krugu gubi jer je većina birača u Hrvatskoj sklonija konzervativnim, tradicionalnim vrijednostima.”

Upitan treba li Kolinda Grabar-Kitarović strahovati da neće imati podršku cijelog HDZ-a, kaže:

“Sumnjam da će imati potpunu, motiviranu potporu HDZ-a. Dio HDZ-a, razočaran politikom lijevog Plenkovićevog HDZ-a, vjerojatno će glasovati za Miroslava Škoru.

Plenkovićev HDZ je izrazito lijevo. Smiješno je kad kažu da je Škoro kandidat krajnje desnice – Škoro je centar. Stvara se lažna slika. Prvo, binarna, pojednostavljena podjela na desno i lijevo, danas malo toga govori. Ali evo, ako je uzmemo, moje viđenje je sljedeće: SDP i srodne stranke su ekstremna ljevica, koje nisu u stanju 2019. godine osuditi zločine komunističkog režima. Plenkovićev HDZ je ljevica, Most je lijevi centar, Škoro je centar. Čak i ovo što se naziva desnicom u Hrvata, je jedna reflektirana NDH nostalgična pozicija. Ne možemo ustaše promatrati kao desničare. To je bila jedna revolucionarna teroristička skupina očajnika koji bi, da im je Staljin ponudio hrvatsku državu, išli za Staljinom. Mi uopće nemamo stranku koja bi bila na liniji tradicionalne europske uljuđene desnice. Imamo lijevo i lijevije”, uvjeren je Raspudić.

Na pitanje kako Miroslav Škoro može biti centar, a podržavaju ga, primjerice, Suverenisti, politički analitičar kaže da je ključna pozicija Mosta.

“A Suverenisti, oni vide da je konzervativno zgodno pa se nazovu konzervativna stranka. Ali daleko je to. Nije dovoljno nazvati se konzervativcem da to budete. Smiješno je govoriti u tim terminima. Čini mi se da je Miroslav Škoro zabio zastavicu desno, a sad se kreće prema centru. U tom smislu dragocjena mi je potpora Mosta, zahvaljujući kojoj mu se neće dogoditi da mu se prostor sužava u ono pto naši mediji nazivaju ekstremno desnom pozicijom.”

Iznio je i projekcije za drugi krug predsjedničkih izbora.

“U normalnoj situaciji, u kojoj svaka stranka podržava kandidata kojeg je kandidirala na izborima, kandidat koji se obraća lijevom biračkom tijelu ne može dobiti izbore. U drugom krugu Zoran Milanović gubi i od Miroslava Škore i od Kolinde Grabar-Kitarović”, zaključuje Raspudić.

 

Nino Raspudić: Zašto će se Brexit ipak dogoditi?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari