Pratite nas

Kolumne

Marin Topić: Igre gladi – Šojka rugalica

Objavljeno

na

Budući da u nas mnoge stvari u Bosni i Hercegovini vole nazivati povijesnim, tako je i otvaranje prvog klizališta u Mostaru ispred Mepasa označeno kao povijesno, prvi put djeca grada Mostara imaju svoje klizalište. Mislim neću pričati o toj temi, ali je blizu tome. Samo bih upozorio roditelje. To je neki vještački led, djeca se mogu klizati, a budući da u Mostaru kiša pada često, upozorio bih roditelje da se pripaze jer su klizavije one pločice oko klizališta nego samo klizalište. Pa se bojim da s ozljedom noge ili ruke ostanu roditelji, a ne djeca. Ali ne bih o tome.Koliko sam se radovao tom kinu i zagovarao kako je sramota da Mostar nema kina. U Mepasu je prije tri godine otvoren Cinestar, a ja još nisam otišao nijednom, a djeca i žena stalno idu. I baš me ovih dana maltretiraju s tim filmom „Igre gladi2 Šojka rugalica“, kažu da pogledam da je dobar film. I onda mi oni ispričaju sadržaj, pa im ja govorim, to je original Bosna i Hercegovina. Malo mi je što ovdje živim u protektoratu, još trebam gledati film o tome. Onda su me natjerali da na televiziji pogledam prvi dio i vidim original Bosna i Hercegovina, tu je nekih 12 okruga i Kaptol vlada time. Kaptol živi u 25. stoljeću, a ovih 12 okruga živi u 15. stoljeću. I postoji neki 13. okrug, to je vojska. Kada to prevedeš na našu situaciju, to je deset županija, Distrikt Brčko i Republika Srpska, i sve je to okruženo žicom da nikada ne može ući u civilizirane integracije. Sada ti tu trebaš živjeti, a svaki okrug je ovisan o drugom, i bavi se samo jednom specifičnom djelatnošću, a sve je pod strogom kontrolom Kaptola. Taj 13. okrug vojska je otprilike zakopana pod zemljom, to ti je kada gledaš povijesno HVO, Armija BiH i Vojska Republike Srpske. Prvi dragovoljci su izginuli, a ovi su se sada zakopali, sklonili da ih ne gonja Haag, original Bosna i Hercegovina u malom.

Mene je najviše inspirirala ta televizija koju kontrolira Kaptol, original kao da gledam Federalnu televiziju. Ona je televizija stranih veleposlanstava, američkog, britanskog, koja uporno radi da ne zaživi tih 12 okruga u Bosni i Hercegovini, da nikada ne postane cjelina, da nikada ne postane država koja je relevantna i suverena.

 

FTV kao inspiracija za Kaptol TV 

I ova cura što vodi intervju je original Duška Jurišić, samo joj fali onaj cvijet u kosi, ali styling je otprilike tu. I ona je tu da potpiruje strasti, da podsjeća na rat od prije 74 godine. Eto taman se podsjećam kao da je scenarij za film pisan po stanju u BiH. Rat kad su se tzv. antifašisti partizani borili protiv fašizma. Onda onaj novinar s repom isti Bakir Hadžiomerović, koji se kandidirao za člana Predsjedništva BiH. To samo čovjek treba pogledati da bi povukao neke paralele između ta dva svijeta. Ta ptica šojka je ptica koja oponaša tuđe glasove, tu je glavna ženska koja dolazi iz središnje Bosne, okruga koji se bavi rudarstvom. Ona sa strijelom i lukom ide protiv glavne vlasti, a ona je znak slobode, i kad bi svih 12 okruga primilo njezinu pjesmu, oni bi se oslobodili. Što je problem Bosne i Hercegovine, što za nju prave tri naroda, i tu treba tri šojke rugalice, a ne jedna. A Sarajevo i taj Kaptol, ne znam je li Kaptol u Washingtonu ili u Londonu, ili u Moskvi, vidim da se i taj ponovno počinje pojavljivati na sceni, traži da govorimo jednim glasom, da bude jedna ptica rugalica, da bude neki novi Tito. I uporno vide da ne ide, ali uporno to ponavljaju. I sada bi, prema njihovu mišljenju, curu iz filma Katniss Everdeen trebao u BiH zamijeniti Emir Suljagić iz Demokratske fronte. Po meni baš odgovara, i po ponašanju i po konstituciji. Luk i strijela mu dobro stoje, još bi mu trebali obući Tarzanove gaće od leoparda. Mislim da bi bio puno zanimljiviji lik nego ovaj Katniss iz filma Igre gladi: Šojka rugalica.

I najnovija događanja na Kaptol TV ili kod nas na Federalnoj televiziji, odnosno davanje dva sata programa Vojislavu Šešelju pokazuje da im je nestalo tema, ne pale se ljudi više na Drugi svjetski rat na ovim prostorima, pa treba pokazati da je ovdje bio rat prije 20-ak godina. Prvi znak slobode na ovim prostorima će biti kada se ukine Javni servis, jer je ostao isti kao u doba komunizma i u Zagrebu, i u Sarajevu, i na prostoru cijele bivše Jugoslavije. Nećemo više o tome. Pogledajte film, ja sam ga s mukom pogledao, ali isplati se, simpa je. Film je snimljen 2012. godine, a sve što Hoolywood snima bude primijenjeno u praksi za nekoliko godina.

 

Erdogan pokazao papi Franji Ausweis

Idemo sada kod legendarnog Erdogana u Tursku. Papa Franjo je bio kod njega u posjetu i kako komentirati od tisuće i tisuće dokumenta koje postoje u arhivu Turske, koja je vladala na ovim prostorima više od 400 godina, da on pokazuje papi Franji ahdnamu.

To je Ausweis, dozvola za kretanje koju je Mehmed el Fatih izdao fra Anđelu Zvizdoviću 1463. godine. A Franjo se smješka i gleda ga, a on u arhivu Vatikana ima grunt Bosne i Hercegovine, koji mu je ostavila kraljica Katarina Kosača Kotromanić. Jer Vatikan je u to doba 15. stoljeća imao duhovnu i svjetovnu vlast. Sada bismo trebali ta dva dokumenta dati na Međunarodni sud u Haagu, da se utvrdi tko je relevantan vlasnik toga, stvarni vlasnik ili otimač koji je prisvojio neki prostor. Ali Crkva ima živce i diplomaciju, papa Franjo se samo smješka, a Erdogan misli da je to ključni dokument koji bi Papa trebao imati kad iduće godine dođe u Bosnu i Hercegovinu. Ahdnama bi trebala biti taj Ausweis koji bi trebao omogućiti papi Franji da pristupi Bosni i Hercegovini, a to bi bilo tako kada bi se pitali Bakir Izetbegović i Erdogan, ali stvarnost je malo drukčija. Papa Franjo će doći u Bosnu i Hercegovinu i bez toga Ausweisa. A ja bih mu samo preporučio da kada dođe, ide stazama, ne revolucije, nego stazama kuda ide premijer Vlade Hrvatske Zoran Milanović.

 

Milanović i Bevanda dva jarana

Zoran Zoka Milanović, dok je u Hrvatskoj, nije ni meni drag, jer to je komunističko nasljeđe, stara komunistička stranka. Ali kada dođe u BiH, kao da mu Bog rasvijetli mozak, počne normalo razmišljati i ponašati se. Samo se jednom pojavio u Sarajevu na aerodromu i bio službeno primljen, onda čim ih je vidio, odmah ih je spazio, vidio je s kim ima posla. Poslije toga je osam puta dolazio u BiH, i u svakom posjetu gledao je da u što većem luku zaobiđe tzv. službenu vlast u Sarajevu sastavljenu od Bošnjaka i predstavnika Hrvata koje je tamo izabrao bošnjački Kaptol.

I fino čovjek obilazi živu Crkvu, ona područja gdje žive Hrvati i pomaže im koliko može pomoći, već osmi put je tu, i vidim u ovom posljednjem posjetu grli Bevandu, kao dva stara jarana. Čovjek pomisli, kada ga smjene iduće godine na izborima, ne bi bilo loše ovdje mu dati neki posao. Za ove tri-četiri godine, što se tiče nas Hrvata u BiH, čovjek nam je samo valjao, ako ništa pokazao je da ima onu stvar koja razlikuje muško od ženska, i da se ponaša drsko i dostojanstveno. Geni su čudo, on je podrijetlom iz Rame i vraća se u svoje prostore. I tako, dragi Franjo, dođi iduće godine, spusti se u Sarajevo, ako ne bude magle, i onda središnja Bosna, Posavina i Hercegovina, obiđi živu Crkvu kršćansku, najistočniju Katoličku crkvu na planetu Zemlji, udaljenu od tvog Vatikana, zračne linije ni 100 kilometara. I svi se radujemo tome.E da sada vidimo što će ostati, lijepo je kada se ljudi grle. I lijepo je kada se Hrvati grle, da vidimo što će u ove četiri godine biti. Prema prognozama jednog američkog kolumnista koji je prije nekoliko godina bio veleposlanik Amerike u NATO savezu, neće biti nikakvih promjena u Europi dok u Americi ne dođu republikanci na vlasti za dvije godine, ako naravno pobijede na predsjedničkim izborima. Europa je nemoćna suprotstaviti se ruskom imperijalizmu, tako da iduće minimalno četiri godine, stanja u BiH, bit će opet zagrljeni. Zagrljeni iako se ne vole, i Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Ništa se ne može radikalno dogoditi i to je Milanović i napomenuo, jer je čovjek realan i rekao je Hrvatska može samo lobirati, ali nije tako moćna da može pokrenuti rješavanje hrvatskog pitanja. Ali i to je veliko. I zato za kraj pjesma „Samo more sve je znalo i o tebi, i o meni, ostali smo zagrljeni, zagrljeni“, pjesma koju pjeva Franjo Lasić, glumac, a ponekad i pjevač.

Marin Topić/Pogled.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari