Connect with us

Intervju

Mario Radić otvoreno o Škorinom odlasku: ‘Već sada ljubi ruku Kolindi, ipak je to malo previše’

Objavljeno

on

Miroslav Škoro više nije član Domovinskog pokreta. Njegova ostavka na mjesto predsjednika izazvala je krizu u stranci koja je na ovaj način sada završila. O tome u intervjuu za Novi list govori zamjenik predsjednika DP-a Marijo Radić, koji je svjedok svega što se događalo u stranci.

– Prvi put je Škoro ostavku davao na sjednici Predsjedništva 3. lipnja, pa je od nje odustao, a onda još jednom podnio neopozivu ostavku 20. srpnja. No, nakon toga se također predomišljao, čak se u dopisu Ministarstvu pravosuđa i uprave, na lažnom memorandumu, potpisao kao predsjednik Domovinskog pokreta.

Kakav je to bio sastanak 20. srpnja u sjedištu stranke, koji je prethodio Škorinoj ostavci, a koji je on nazvao žustrim?

– Nije to bio neki presudan sastanak. Bilo je prije njega još razgovora, što u stranci, što privatno. Na tom sastanku je samo Škoro konačno rekao da mu je svega dosta i da želi otići.

Zašto je uopće održan taj sastanak?

– Najprije su se tog dana sastali Krešimir Bubalo i Miroslav Škoro, a u vezi stranačkih financija. Škoro je govorio da su one loše i s Bubalom je, kao predsjednikom Nadzornog odbora, o tome razgovarao. Tada je Bubalo prvi put vidio razne račune, uključujući i one za vino koje je stranka kupila od Škore. Uslijedio je sastanak u širem sastavu i baš zbog toga je bilo i malo povišenih tonova. I Škoro je onda rekao da se umorio i da odlazi.

PR služba

Jeste li ga odgovarali od ostavke?

– Dva puta sam ga odgovarao od ostavke, kad ju je na tom sastanku opet podnio, više ga nisam pokušao odgovarati. U roku od samo mjesec i pol dana to je bila njegova treća i to neopoziva ostavka i nije više bilo smisla da mu govorim da ostane predsjednik.

Je li vam Škoro rekao da bi htio da se njegova ostavka ne objavi odmah?

– Nije. Zašto bi to rekao? Sročili smo zajedno tekst ostavke i kad ga je pročitao, rekao je: Objavite to, ne zanima me kako ćete to PR-ovski komunicirati.

On tvrdi da je bio šokiran jer je ostavka odmah objavljena na njegovom Facebook profilu.

– To ne može biti istina, to može biti samo potvrda kako naša PR služba besprijekorno funkcionira i u kriznim trenucima. Uostalom, Škoro je taj dan poslijepodne i navečer dao izjave za tri televizije i ništa mu nije bilo sporno, štoviše u detalje je pred cijelom javnošću obrazlagao, kako je sam rekao, osobne razloge svog odlaska. Kasnije je, međutim, demantirao samog sebe.

U posljednjim svojim javnim istupima govorio je da je smatrao da će se pričekati Sabor stranke i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave. O tome nije bilo riječi na sastanku koji ste imali 20. srpnja?

– Ma, to je smiješno. Bilo je i ranije ostavki predsjednika stranaka i nikad se nije čekalo što će reći Sabor ili Ministarstvo pravosuđa i uprave. Zar će Ministarstvo odlučivati o nečijoj ostavci? Znači li da onda oni mogu i odbiti ostavku predsjednika neke stranke i naložiti mu da mora ostati? Zaista smiješno. Sada ste me potaknuli da se prisjetim kako je Škoro funkcionirao kao predsjednik stranke… Baš tih dana je Stjepo Bartulica bio angažiran oko prikupljanja potpisa za Zajedničku izjavu o budućnosti Europske unije, deklaracije iza koje su stali Orbanov Fidesz, poljski Pravo i pravda, Salvinijeva Lega te svjetonazorski srodne stranke iz Danske, Bugarske, Estonije, Austrije, Francuske, Španjolske kao i još nekih zemalja, a s njezinim je sadržajem bio zadovoljan i slovenski premijer Janez Janša. Riječ je o svojevrsnom prijedlogu za reformu Europske unije i njezinom preustroju u savez suverenih država, što je u skladu s politikom koju zagovara i Domovinski pokret, pa je posve logično bilo da i mi budemo dijelom deklaracije kao predstavnici Hrvatske. Nažalost, Škoro i Nikolina Brajković su to odbili na svoju ruku, što sada novo vodstvo DP-a namjerava ispraviti.

Razlog za svađu

Kako je Bartulica sudjelovao u tome bez znanja predsjednika stranke?

– Svi su dvadesetak dana znali da on radi na tome, uključujući i bivšeg predsjednika. Da bi onda, da budem iskren, Nikolina, Škorina tajnica, bila ta koja je odlučila da Domovinski pokret ne može biti potpisnik tog važnog dokumenta za budućnost ne samo EU-a nego prvenstveno Hrvatske.

Stalno se spominje ta osoba, zašto je ona imala tako važnu ulogu u Domovinskom pokretu?

– Ona je plaćala sve stranačke račune, likvidirala putne naloge, držala blagajnu, a miješala se i u politiku. Premda nije bila izabrana dužnosnica, nego zaposlenica stranke. Ne znam kako je došlo do toga.

Zbog čega se već na dan Škorine ostavke ili sutradan nije sastalo Predsjedništvo?

– Ljudi su otišli na godišnji odmor i gotovo nitko od naših zastupnika nije bio u Zagrebu. Vesna Vučemilović nalazila se u Trogiru. Nije bilo moguće odmah sazvati Predsjedništvo, učinili smo to čim su se za to stekli uvjeti, iako ni na toj sjednici nisu bili svi članovi. U pitanju su bili čisti tehnički, nikako ne politički razlozi. Vesna Vučemilović počela je tražiti sjednicu Predsjedništva kad smo je već sazvali, što nas je s pravom revoltiralo.

Možda sukobi u DP-u ne bi toliko eskalirali da se vodstvo sastalo brzo poslije Škorine ostavke.

– Kada se traži razlog za svađu, onda je lako naći povod. Javnost se bavila trivijalnostima, tko je ostavku stavio na Facebook ili zašto je na sjedištu stranke promijenjena brava. Originalni ključ, iz kojeg su se jedino mogli napraviti duplikati ključeva za staru bravu, imao je isključivo Dario Žepina kao glavni tajnik, a on je bio na Hvaru. Normalno je onda da smo promijenili bravu kako bi ključ dobili ljudi kojima je trebao radi normalnog funkcioniranja ureda. Nije cilj bio bilo kome spriječiti ulazak u stranačke prostorije, u pitanju je rječju čista manipulacija bivšeg predsjednika.

Zašto ste vi ušli u politiku? Škoro vas je svrstao u one koji su osnivali DP zbog nekog svog poslovnog interesa.

– Ušao sam u politiku iz domoljubnih i obiteljskih razloga, zbog odgovornosti prema državi za koju sam se borio u ratu i koju sam na svoj način gradio u miru. Kod nas Vukovaraca zbog svega što smo prošli devedesetih neke su crte naročito izražene i ne predajemo se tako lako. Ja sam poslovno ostvaren čovjek i nemam potrebe ni za kakvim dodatnim financijama. Kako bih uopće ja mogao kroz politiku natjerati ljude da više kupuju moje poljoprivredne proizvode? Ili, kako bi mi politika mogla pomoći da moj trgovački lanac bolje posluje? Prihodi od poslovanja s državom niti jedne tvrtke u kojoj imam vlasničke udjele ne prelaze 0,5 posto. Ljudi moraju shvatiti da kod pojedinih gospodarstvenika koji se odluče za politički angažman ne treba nužno prevladavati materijalni interes, već želja za boljitkom cijele nacije, a posebno naše djece koja ne mogu biti sretna ako ne odrastaju u optimističnom i vedrom okruženju, u kojem pravo na jednaku priliku trebaju imati svi, a ne samo odabrani.

Da je DP ušao u Vladu, ona ne bi mogla donositi odluke koje bi pogodovale vašim tvrtkama?

– Ne, priroda mojih poslova je takva da praktično ne radim s državom. Jedan sam od rijetkih hrvatskih poduzetnika koji je u toj poziciji, što mi za razliku od nekih drugih omogućuje potpunu političku neovisnost.

Odluke idućih dana

Hoće li se Ivan Penava učlaniti u DP?

– Ne znam. On je nama faktično pridružen, nastupamo zajedno. Osobno bih volio da bude što više kandidata za predsjednika stranke i da pobijedi najbolji od njih.

Što će biti s vašim Klubom zastupnika?

– Nema naznaka da ćemo najesen imati manje od osam zastupnika. Imali smo više zajedničkih sastanaka i bili smo jednoglasni, što dovoljno govori.

Hoćete li se možda pojačati s nekim zastupnikom?

– Razgovaramo s nekima.

Navodno s Hrvatskim suverenistima.

– Ne bih o tome, nije još trenutak. Ali, naravno da je moguće da ćemo imati u Klubu više od osam zastupnika. S tim da nam nije toliko bitno da zadržimo mjesto potpredsjednika Sabora.

Škoro to sigurno više neće biti.

– S obzirom na to da je napustio stranku, ne vjerujem da će ostati potpredsjednik Sabora. Idućih dana ćemo održati sastanke Predsjedništva i Kluba zastupnika i donijeti neke odluke.

Tko je kriv da Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan nisu više u Klubu zastupnika Domovinskog pokreta? Škoro je insinuirao da ste vi taj.

– Ha, ha… To mu je bila zaista prekrasna tvrdnja. No, nema nikakvo uporište u istini. Kada su njih dvoje odlazili, sastanak Kluba vodio je Škoro. Ja, iako imam izvorni mandat, nisam zastupnik u Saboru i nisam bio uključen u taj slučaj.

Kako će se sve ovo odraziti na vašu politiku prema Vladi i HDZ-u?

– Naša je pozicija čvrsto oporbena i svjetonazorski, politički i ideološki potpuno jasna, na prvom su nam mjestu hrvatski nacionalni interesi i tu nema mjesta za bilo kakvu političku trgovinu. Bivši predsjednik, vidimo, već naglo mijenja politiku. Mislim na objavljene fotografije sa svadbe sina HDZ-ovog zastupnika Ante Deura, na kojima Škoro ljubi ruku Kolindi Grabar-Kitarović, a ispred njih je Bandićev suradnik Ivica Lovrić. Razočaralo me to, ipak je to – too much. Neki bi rekli svojevrsni štokholmski politički sindrom, a možda i nešto drugo, piše Novi list.

Jeste li vjerovali da bi se Škoro mogao u potpunosti posvetiti politici barem četiri, pet godina?

– Nismo imali dugoročne planove. Ali, primjećivao sam u posljednje vrijeme da je sve nekako nevoljko radio. Svi su to vidjeli, nije to bila tajna u stranci. Jednostavno je bio nezainteresiran za političko djelovanje. Puno manje vremena bavio se politikom nego što to priliči predsjedniku jedne parlamentarne stranke. Recimo, uopće ga nije zanimalo s kim će koalirati naše podružnice nakon lokalnih izbora, to nije bilo normalno.

Novi list

Škoro poljubio ruku Kolindi Grabar-Kitarović na svadbi Deurovog sina

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR