Connect with us

Naši u svijetu

MARIO ŠUŠAK: Od oko 250.000 iseljenih Hrvata u zadnje dvije godine, njih gotovo 100.000 u Njemačkoj!

Objavljeno

on

Dok kolone mladih i visokoobrazovanih Hrvata napuštaju Lijepu našu u potrazi za boljim životom, sigurnim poslom i dobrom zaradom, a vladajući i oporba se prepucavaju o brojci novih gastarbajtera, Njemačka je i dalje jedna od omiljenijih njihovih destinacija. Međutim, danas ona nije više zemlja obećana kao što je to bilo sedamdesetih godina kada se gastarbajterima nije gledala stručna sprema već samo žele li raditi ili ne.

[ad id=”68099″]

U Njemačkoj su tada i plaće bile vrhunske, a marka je u bivšim komunističkim zemljama imala visoku vrijednost.

Mnogi kažu da je tada bilo lako postati uspješan gastarbajter, dok danas čekaju birokracija i papirologija s kojom se nije lako nositi, a i euro u odnosu na kunu ima malu vrijednost. Toga su svjesni i u Hrvatskom gospodarskom savezu u Frankfurtu, instituciji koja, osim povezivanja njemačkog i hrvatskog gospdarstva, već nekoliko godina pomaže novim gastarbajterima pri dolascima, zapošljavanjima, stambenim zbrinjavanjima, dobivanjima radnih dozvola i otvaranja tvrtki. Europsko tržište je sada otvoreno za Hrvate i svaki naš čovjek ima demokratsko pravo izabrati gdje želi živjeti i raditi. Bila je to i tema razgovora s Mariom Šuškom, mladim i uspješnim direktorom Hrvatskog gospodarskog saveza u Frankfurtu.

Koliko je mladih napustilo Hrvatsku, jer se ovih dana naši političari prepiru iznoseći kontradiktorne podatke?

ŠUŠAK: “Ne mogu reći o kojoj se brojci točno radi jer imamo više indikatora. Tako imamo nove iseljenike koji su došli s radnim dozvolama, pa onih koji su se ovdje osamostalili jer nisu htjeli ili nisu mogli dobiti radnu dozvolu zbog loše informiranosti, a imamo i skupinu visokokvalificiranih. No, od 1. srpnja 2013. do 1. srpnja 2015. godine u Njemačkoj je izdano od 38.000 do 42.000 radnih dozvola. U prvih pet mjeseci ove godine u prosjeku se mjesečno izdavalo njih 3500. To su brojke od kojih naše političare slobodno može zaboljeti glava. Kada uzmemo u obzir da visokoobrazovani kadrovi nisu trebali radne dozvole, onda se broj iseljenih Hrvata samo u Njemačkoj penje gotovo do 100.000 tisuća. Inače, prema nekim pokazateljima, u svijet je iz Hrvatske u dvije zadnje godine iselilo od 200.000 do 250.000 Hrvata. Početkom godine smo na našem godišnjem prijemu naglasili da je u tom razdoblju u Njemačku došlo više od 60.000 novih hrvatskih gastarbajtera. To je naša statistika vezana uz radne dozvole i visokokvalificirane kadrove. A kada dodamo i članove obitelji i uzmemo u obradu i onih 20.000 koji su došli u proteklih šest mjeseci ove godine, broj se penje na 80.000! Kada pridodamo i München u kojemu su u dvije godine naši Hrvati otvorili 8000 obrta, onda je sve jasno što se tiče brzine iseljavanja. I kada na koncu te nove iseljenike i članove njihovih obitelji dodamo cjelokupnoj brojci iseljenika u Njemačkoj, onda smo već na broju od 100.000 mladih Hrvata koji su napustili Hrvatsku u posljednje dvije godine i skrasili se u Njemačkoj”.

Ulaskom Hrvatske u EU prije dvije godine bilo je znatno teže našim radnicima dobiti radne dozvole u Njemačkoj…

ŠUŠAK: “Može se reći i da nije bilo teže, ali ni lakše. Tko je imao poslodavca i tražio posao u struci imao je samo više administrativnih zahtjeva. Tada se radna dozvola znala dobiti za jedan dan, ali mogla se i čekati neko vrijeme, jer se utvrdilo da je bilo i krivotvorenih isprava – radnici nisu bili prijavljeni na gradilištu, nisu plaćali mirovinsko, pa kad bi na bauštele došla kontrola i stvari nisu štimale, znalo je biti velikih problema.

Mi smo znali već u drugom mjesecu ove godine da će biti ukinute radne dozvole, tako da je sada taj proces angažiranja radnika iz Hrvatske jednostavan – pronađete firmu koja vas želi zaposliti, oni vam ispune formulare, vi ih odnesete poreznom savjetniku, prijave vas za zdravstveno, mirovinsko i socijalno i drugo osiguranje, i to je to – dobrodošli u Njemačku! Vrlo je važno da se obje strane drže potpisanih ugovora. Nakon ukidanja viza 1. srpnja, sve naše tvrtke mogu slobodno doći na njemačko tržište čime se otvaraju velike mogućnosti za one koji su sposobni raditi u skladu sa standardima Europske unije.Vjerujem da će tu svoju šansu znati dobro iskoristiti. Za kvalitetan dolazak na rad u Njemačku potrebna dobra i kvalitetna priprema. Treba dobro biti upoznat s pravilima koja vrijede u ovoj državi”.

Kakve su šanse našim tvrtkama da dođu do dobrih poslova u Njemačkoj?

ŠUŠAK: “Nije lako, iako imamo kvalitetnih tvrtki. Najvažnije je znanje njemačkog i dobar menadžment, pa odlučuju cijena, kvaliteta i komunikacija. Mnogi nas njemački partneri traže da im za neke poslove pronađeno hrvatske tvrtke. Mi im postavljamo anketno pitanje: „Zašto?“ Odgovor je uvijek isti: “Do sada smo pokušali neke poslove odraditi s Bugarima, Rumunjima, Poljacima, ali nas oni ne razumiju. Kada smo to odrađivali s hrvatskim tvrtkama nije bilo problema”. Znači, jezik je moć i on otvara vrata našim malim i srednjim poduzetnicima da bi na njemačkom tržištu mogli dobiti dobre poslove i kvalitetno ih odradili. A upravo ti mali i srednji poduzetnici su kičma hrvatskog gospodarstva i oni od 1. srpnja mogu slobodno doći na njemačko tržište i krenuti u tržišnu konkurenciju Europske unije, dok se u Hvatskoj ne probudi usporeno i tromo gospodarstvo”.

Problem našim novim gastarbajterima u Njemačkoj, svakako je i rješavanje stambenog pitanja?

ŠUŠAK: “Sve ovisi o tome gdje se traži stan, kod privatnika ili neke gradske institucije. Cijena ovisi o gradu i kvartu, a kreće se od 8 do 13 eura po metru četvornom. Gradske institucije gledaju da po osobi imate od 15 do 20 kvadrata smještajnog prostora, pa vi sada izračunajte. Inače cijena stanova se kreće se od 550 eura, pa naviše, ovisno o površini. Unaprijed se daje kaucija: ako je mjesečna cijena stana 500 eura, prije useljenja morate položiti 1500 eura kaucije. A i hrana je ovdje skuplja nego u Hrvatskoj. To znači da se novom gastarbajteru može dogoditi da u zemlji snova preživljava, a tako može živjeti i u Hrvatskoj. Stoga se za odlazak naši radnici i tvrtke trebaju dobro pripremiti”.

Kakve su inače plaće u Njemačkoj?

ŠUŠAK: “Plaća ovisi o sektoru i kvalifikaciji. Njemačka je propisala da u bilo kojem sektoru, ako nije dogovoreno sporazumno drukčije, najniža cijena satnice iznosi 8,5 eura bruto. I ako sada to pomnožimo sa 160 sati, onda dobijemo nekih 1300 do 1400 eura bruto i to je sada neka minimalna plaća nekvalificirane radne snage kojoj se još od te zarade odbija porez, tako da radniku ostaje oko 1000 eura netto plaće, a to znači nešto više od 7000 kuna. Tu možemo dodati i dječji doplatak, ako radnik ima djecu, a on po djetetu iznosi nekih 180 eura. U Njemačkoj se danas najviše traži stručna, kvalificirana radna snaga, kojoj je cijena satnice – praktički samo nebo granica. Sve ovisi koliko je radnik stručan. Satnice se kreću od 13,50 do 18 eura, a moguće i do 22,50 eura Sada su jako traženi i dobro plaćeni varioci, građevinari, plinski instalateri. Cijena satnice visokokvalificiranih radnika i stručnjaka kreće se prema dogovoru, ovisno koliko radnik ima iskustva u struci, radnog staža, koliko dobro poznaje jezik, a plaća mu najčešće iznosi od 3500 do 4500 eura bruto i penje se naviše”.

Hrvatski gospodarski savez se specijalizirao za pružanje pomoći novim radnicima i tvrtkama.

ŠUŠAK: “Velika nam je čast što su i njemački mediji pisali da su privremene mjere Hrvatskoj ukinute dijelom i zbog naših zasluga. Jako nas veseli da smo dali svoj doprinos ukidanju radnih viza, lobirajući kod razníh njemačkih političkih i strukovnih institucija. Naš posao je i uvođenje naših radnika i tvrtki na njemačko tržište, što oni mogu ponuditi Nijemcima, kako da se etabliraju, kako da pronađu poslovnog partnera i rješavaju birokraciju. To je onaj ključ integracije u ovdašnje tržište, koje je izuzetno zahtjevno. Njemački poslodavci nam se često obraćaju s molbom da im pronađemo vozače autobusa, njegovateljice u dječjim vrtićima, domare, elektičare, varioce. Odlično surađujemo s našim diplomatskim predstavništvima i veleposlanstvom u Berlinu. Posebno nas sada veseli mogućnost slobodnog rada na njemačkom tržištu za naše tvrtke, a to znači da mladi ljudi ne trebaju seliti već ono mogu doći s našim tvrtkama u Njemačku, obaviti posao u trajanju mjesec, dva, ili tri, zaraditi i vratiti se kući svojim obiteljima.

Činjenica je da se ovakve seobe događaju svakih trideset do pedeset godina. Nakon 2. svjetskog rata se iz Dalmacije selilo u bogatu Slavoniju, kasnije u Njemačku, a sada širom svijeta. Sada pak iz Slavonije sele u Zagreb jer više nije isplativo raditi na zemlji. Seobe naših mladih u svijet moraju potaknuti našu politiku da kod nas u domovini napokon profunkcionira zakon tržišta. No, bez obzira što je riječ o tako velikom broju mladih koji odlaze, ne moramo to doživljavati kao egzodus, već kao zakon novog otvorenog tržišta. Normalno je da bi svi htjeli živjeti u našoj zemlji, ali mladi koji sada odlaze nisu izgubljeni za Hrvatsku, jer ako im se ne bude sviđalo u Njemačkoj oni se mogu – vratiti. Tim prije što svi očekujemo da se naše gospodarstvo pokrene u narednim godinama jer Hrvatska ima velike gospodarske potencijale. Hrvatski gospodarski savez tome daje doprinos kroz educiranje malih i srednjih hrvatskih poduzetnika, učenika u strukovnim školama, u sklopu projekta Europske unije kako bi se naši mladi učenici i studenti upoznali s europskim sistemom rada. Tako smo do sada pronašli praksu za 600 studenata i oko 1000 učenika. Dolaze nam mladi koji uče za apotekare, automehaničare, tesare, limare, montere grijanja. Partner u Hrvatskoj nam je Obrtničko učilište, pa nam na praksu dolaze cijeli razredi u trajanju od najmanje dva tjedna pa do godine dana”.

Kako nas vide njemački investitori?

ŠUŠAK: “Mislim da trebamo prestati vrtjeti sve te megalomanske projekte koji su se najavljivali proteklih nekoliko godina. U stilu – napravit ćemo ovo, napravit ćemo ono vrijedno milijune eura, te se koncentrirati na stvari u kojima smo zaista dobri i imamo kvalitetu. Činjenica je da još uvijek dosta toga šteka i u našoj birokraciji. Trebamo još više investirati u znanje, u centre koji će obrazovati još kvalitetnije mlade u srednjekvalificiranim zanimanjima, ali i za visokoobrazovane kadrove u sektorima gdje već imamo uspjeha. Malo se toga promijenilo u našem gospodarstvu, a to nije dovoljno za njemačke biznismene i njihove tvrtke. No, oni ne odustaju, nego čekaju da naše institucije prilagode svoje zakone tržištu kapitala, onako kako se to radi u naprednim svjetskim ekonomijama. Evo, za koji dan idemo s jednom tvrtkom iz Münchena u Hrvatsku, jer oni žele dolje otvoriti 150 radnih mjesta u metalnoj industriji. Bili su prije u Mađarskoj i Poljskoj, ali smo ih uspjeli uvjeriti da s nama odu u Hrvatsku vidjeti mogućnosti poslovnih zona i investiranja. Sada su u pitanju brze mogućnosti izgradnje infrastrukute, cesta i drugih priključaka. Posjetit ćemo i Vukovar, jer ne treba sve biti samo oko Zagreba. Hrvatska je cijela zanimljiva za njemačke investitore. Što se tiče cijena zemljišta, tu smo konkurenti Mađarima i Poljacima, a onda dolazi sve ovo drugo, pa i brzine administracije, ishođenja dozvola i brzina početka rada. Ako uspijemo i za jedan posto uvjeriti naše partnere da smo bolji od konkurencije, onda smo uspjeli.

S njihovim investicijama zaustavili bi seobu mladih i stručnih kadrova iz Hrvatske i to nam je poseban motiv”.

Hoće li Hrvatska doživjeti grčki scenarij?

ŠUŠAK: “Puno se i svašta piše. Mi smo drukčiji od Grčke i samim time što nemamo kao valutu euro, a kod nas i građani privatno imaju više kapitala na bankovnim računima. Trenutno smo bogatiiji od Grčke. Da se puno toga treba promijeniti – DA; da smo izgubili puno vremena – DA; da se treba smanjiti birokacija u javnim tvrkama – DA, i onda ne bi smjeli doživjeti sudbinu Grčke. Svi vjerujemo da se to neće dogoditi”!

Svjedoci smo prepucavanja oko njemačkog IFO instituta iz Münchena?

ŠUŠAK: “Sumnjam da itko u svijetu može nešto negativno reći protiv jedne takve institucije koja s uspjehom savjetuje i njemačku Vladu. Oni su u svom poslu stručni i uspješni. Druga je stvar koliko smo mi kao društvo, ekonomija i politika spremni prihvatiti i provesti njihove savjete. Mnogi konzultanti iz Njemačke koji su otišli u Hrvatsku i nezadovoljni se vratili nazad, kažu kako smo mi društvo koje je rezistentno na sve kvalitetne savjete, koje u pravilu odbijamo u stilu: “Ma, što ćeš ti meni otkrivati toplu vodu i soliti pamet”. Do sada svi ti naši ekonomski stručnjaci nisu uspjeli ništa dobro ni pametno uraditi, pa je vrijeme da angažiramo nekoga izvana koji nam može u tome pomoći, ako ništa drugo onda da barem pokušamo, pa da znamo da smo pokazali spremnost i da se u budućnosti onda ne okrivljavamo da nismo ništa pokušali.

Istina je da za sebe znamo govoriti kako smo najbolji i najuspješniji, no sve više vidimo da griješimo jer nismo ni bogataši ni svjetski prvaci. Činjenica je da smo negdje zastali, ali možemo i bolje. Imamo izvrsne stručnjake, super znanstvenike i profesore, samo nam je velika razlika u teoriji i praksi, te moramo napokon vidjeti što to koči naše gospodarstvo da bi se ono podiglo na noge. Moramo probati drugi put”!

Koliko su nam njemačka Vlada i kancelarka Merkel spremni pomoći?

ŠUŠAK: “Apsolutno su spremni, ali svi će pokušati jednom, dvaput ili triput, no ako vide da mi nismo spremni i da to ne želimo, odustat će! Neće moliti i čekati Hrvatsku da se trgne i probudi. To moramo sami uraditi! Najviše toga ovisi o nama samima”!

Zoran Paškov / 7Dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari