Pratite nas

Komentar

MARIO ZORKO: Srbija priprema novi rat protiv Hrvatske!

Objavljeno

na

MARIO ZORKO: Srbija priprema novi rat protiv Hrvatske!

Novi krvavi, brutalni rat kakav pamtimo od 1991.-1995. godine.

Već ga je započela, u tijeku je artiljerijska medijska priprema. I to pamtimo, kako su Srbi od druge polovice osamdesetih pripremali teren za klanje.

SANU je donio Memorandum (jedan od autora Ljubomir Tadić otac je Josipovićevog velikog druga, bivšeg predsjednika Borisa Tadića), srpski mediji su donosili gomile laži i izmišljotina o ugroženosti Srba, buđenju hrvatskog fašizma, zvjerstvima ustaša…

Smijali smo se na tu količinu gadarija i laži: „Pusti budale…“ Pa su krenuli ‘mitinzi istine’, pa srpski političari nisu birali riječi o novoj NDH, pa su slali emisare po Hrvatskoj, pa četnike koljače.. A nas je domaća peta kolona umrtvila, Hrvatska je bila razoružana, Mesić se smijao: „ma kakav rat“, pa smo se uvjeravali „Europa to neće dopustiti…“ Rasplet znamo i koliku cijenu „bratstva i jedinstva“ je Hrvatska morala platiti.

Znamo što su „osloboditelji“ radili u Vukovaru i svugdje gdje su mogli, od Dubrovnika do Karlovca, u Sarajevu i Srebrenici… I znamo što bi sve radili da nisu vojnički poraženi. Znamo i olako zaboravljamo.
Scenarij je sada isti, Memorandum 2 je na djelu, ciljevi i autori isti.

Točka broj šest srpskog Memoranduma dva glasi:
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu protiv Srbije… pa osma točka:
8…..do ujedinjenja srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
Da li se sjećamo do čega je to dovelo u devedesetima?
Srpski mediji sad to opet provode, opet vrište, pratim to svakodnevno (pogledajte samo jednu od naslovnica, datum 8.8. 2016).

Termini su isti: ustaše, fašisti, srpske zemlje i srpske zapadne pokrajine, srpsko more, Knin tužan bez Srba, srpska braća su ugrožena… Objavljuju istraživanja da su im Hrvati najveći neprijatelji. Sve prema planu, koordinirano. Sadašnja četnička vlast i političari, četničke vojvode Vučić i Nikolić, Dačić, Vulin, sve patoški manijaci, još su siroviji i beskrupulozniji od tadašnjih Miloševića i Kadijevića… A svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje i želi.

Što sad ima Hrvatska? Nema vlast i opet ima petu kolonu, politička i medijska legla financirana iz proračuna, novcem hrvatskih građana, Hrvatska ih sve plaća da je gade i blate!? Pogledajte tko im je posebno na meti, nadmoćni intelektualci kao što su Miro Kovač i Zlatan Hasanbegović, vrijeđaju se Predsjednica, branitelji…

Sve ih se mora ušutkati, opet umrtviti Hrvatsku, pa krenuti… Ismijavaju se inicijative da Hrvatskoj treba redovna vojska, a radni, vitalni dio nacije potiče se na iseljavanje, trube nam „NATO, Zapad, EU…“… kao da su Zapad i EU zaustavili ratove u Siriji ili Ukrajini.

Kao da nam ta EU nije čim je zagustilo u migrantskoj krizi podigla žilet-žice prema Mađarskoj i Sloveniji. Da, na žalost, treba nam redovna vojska kad ti je komšija agresivno pleme koje se povlači „tko nas, bre, zavadi“ samo pred silom.
Hrvatska umrtvljeno šuti, kao što je Krleža davno pisao „fašistički gorila brusi svoje noževe, a Zagreb hrče…“
Lakše je šutjeti i praviti se da ništa ne vidimo i čujemo, ne tiče nas se. Dok nas ne udari…
Ali onda pogledam sinove, jedva tinejdžere, kao nečije druge sinove koje su ‘osloboditelji’ likujući poubijali u Vukovaru i Srebrenici.

Gledam svu tu našu mladost rođenu poslije Domovinskog rata i pitam se, je li moguće da će i oni morati proći kroz krvavi popravni iz povijesti u koji smo ih mi gurnuli jer ništa nismo naučili.
Ne, nije šutnja zlato. To je samo lijepa fraza za kukavičluk. I mi imamo ono što zaslužujemo.
Zato više nisam mogao ovo odšutjeti. A jako dobro znamo da se povijest ponavlja onima koji iz nje ništa nisu naučili.

blic naslovnica rat

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sarajevskoj ‘poštenjačini’ obraz dozvoljava sve

Objavljeno

na

Objavio

Bljesak.info

“Povjerena mi je velika čast, ali i velika obveza da ponovno zastupam interese građana BiH i naroda iz kojeg potječem”, izjavio je u nastupnom govoru u zgradi Predsjedništva BiH Željko Komšić, na početku obnašanja šizofrene pozicije kojom će biti obilježeno njegovo treće za redom stolovanje u državnom vrhu zemlje.

Dok će Milorad Dodik i Šefik Džaferović u Predsjedništvu BiH zastupati interese srpskog, odnosno bošnjačkog naroda, koji su ih na izborima zato ovlastili, Komšić će po vlastitom priznanju zastupati “građane” u tijelu koje je po Ustavu predstavništvo tri naroda i “narod iz kojeg potječe”- koji ga nije izabrao, niti tim činom obvezao da ga zastupa. S obzirom da su ga izabrali Bošnjaci, koje on naziva građanima ne spominjući nacionalnost tih građana, Komšićevo obećanje moglo bi se protumačiti na sljedeći način: Građani Bošnjaci su mi ukazali veliku čast i obvezu da zastupam građane Hrvate, protivno njihovoj volji.

Novost u Komšićevom istupu je da on prvi put osim građana spominje “narod iz kojeg potječe”, čije će interese tobož zastupati, priznajući time, suprotnoj svojim ranijim tvrdnjama, kako je BiH ne samo država građana, već i naroda. Unatoč svom obećanju, jasno je, međutim, kako Komšić ne može zastupati “narod iz kojeg potječe”, niti će to činiti, jer je interes naroda “iz kojeg potječe” da ga on ne zastupa.

Koristeći formulacija “narod iz kojeg potječe”, a ne “narod kojem pripada” Komšić prvi put, na neizravan način, priznaje da on ne samo da nije predstavnik hrvatskog naroda, već nije ni njegov pripadnik, nego tek netko tko “potječe” iz tog naroda. Takva Komšićeva formulacija nije slučajna budući on po vlastitom priznanju ne samo ne govori hrvatskim jezikom, već se i na popisu stanovništva, prema nepotvrđenim informacijama, nije izjasnio kako Hrvat, već kao Bosanac.

Vrhunac cinizma i perverzije je i da čovjek koji je sredstvo i simbol obespravljaivanja Hrvata obećaje kako će kao član Predsjedništva BiH biti “pobornik svake vrste ravnopravnosti, nacionalne, vjerske, rodne, socijalne, svake ravnopravnosti”.

Sarajevskoj “poštenjačini” obraz očito dozvoljava sve.

Milan Šutalohms.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Barbara Jonjić: Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Objavljeno

na

Objavio

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Pita novinarka hatevea
Zakićena
Mikrofonon su kvadratićon i tri slova
Mlađariju isprid sebe

A mlađarija?
Hipi vrizure još na broju
Oko vrata in one iste crno bile marame Koje su u tome apose svitu očito
Vični
Ultimativni dokaz
Nekakve političke avangarde na državnin jaslan

Ispitiva se mlađariju vilozovskoga vakulteta u Zagrebu
Onoga vakulteta na veliku glasu, di se i ove godine brucoše pozdravilo su
Drugovi i drugarice

Oni vakultet koji živi za plenume
A glavna rađa mu nosat barjake šaravite u onin
Paradama neukusa i kvazi ponosa
Doklen se u isti vakat k’o fole studira po sto godina, nešto vrlo egzotično
I priko potribno narodu i Državi
U majici crljenoj na
Čea i petokraku

Novinarka pita
Mlađarija odgovara kroza smij

Pitanje ispucano k’o plotun
Koji nekako ostane visit
Iznad kašete su trobojnicon

I unda iđu minute prave jeze

Slušaš
Pa pojačavaš
Bečiš oči
I naćulivaš uši
Načisto ne viruješ
Jerbo očito
Niti šta čuješ kako triba
A niti šta vidiš

Ma, nemoguće je to ne znat
Misliš onako sam za se’

Nemoguće kako ni’ko od nji’ ne zna
Pa dica sva kroza školanje sviće palu
Niza cile prozore i ulice redaju

Postroji se njijov rumeni, krvavi
Odjsjaj
Pa kaplje vosak u bilin slapovima
Pomalako
Curi i sliva se
U lokve svakoga studenoga

Pa unda ponavljaš snimak
Jopet i jopet
I s’vatiš

Oni znaju!
Zaprave znaju
Znaju al’ se rugaju
Dogovorno

Jerbo su bahati
Ponosni vrlo na tu svoju bešćutnost

Gledaju u kameru očiju zacakljeni’
Potpunin izostankon
Iti zere poštivanja žrtve
Iti zere ljubavi za žrtve

Šta se dogodilo na dan osamlesti studenoga dvi tisuće i osmleste?

Kolona sjećanja više nema smisla
Tako skriči Jutarnji
Skriči i provocira u nevakat
K’o i uvik
Onaj isti Jutarnji koji je posta’ glasnik
Ove odnarođene vlade
I njezine bivše ministrice koja
Knjige o njijovoj mutnoj rađi piše

Da se razumimo
Ne polaže Jutarnji autorska prava na taj prikopametni zaključak
Ni čut
Smislila je to puuuuuuno ranije
Prikopametna Vesna Pusić
Ona naša mala Kurikula još puno prije Kurikularne
Još unda
Kad je sva ushićena predlagala
Neku kombinaciju socijalističkoga sleta
I pušćanja lampijona
Na obljetnicu
U Vukovaru

Jerbo
Nje se triba pitat
Dašta
Skroz logično
Ona je garant i dala Pupiju onu ideju kako cviće skladit i šta sunjin radit
Lipo ga pušćat niza Dunav
Misto lampijona
Pa spomenit
Neodređeno
Umrs
Nekakve i nečije
Nevine žrtve
Ae
To ga dođe umisto sleta

Ne znan kako jin se omaklo
Ne zataknit u ono srpsko cviće crljenu petokraku
I ona njijova čet’ri es

Veeeeeliki je to promašaj bijo

Red je bilo zataknit i simbole poda kojima se rušilo
Klalo
Granatiralo
Masakriralo branitelje
Ubijalo mučki ranjenike i civile

U dicu našu se pucalo i uperenoga prsta i’ se odvodilo
U mrak

Malo je bilo metnit samo zastavu te koljačke vojske pa je pušćat niza vodu

Malo je

Valjda će Plenki naredit svomu bliskomu suradniku da to gleda nekako isporavit druge ture

Nu
Nadat nan je se

U kolonu brez ikakva smisla kako kažu Vesna i Jutarnji poslalo i žbire
Ae
Di god se kupu Hrvati
Eto ti žbira
Da pobroju
‘Ko se zasmija
‘Ko je kakav barjak ponijo
‘Ko se privarijo u lokacijan
‘Ko se opušća
Komu vali zub
A ‘ko ima viška crne boje na sebi

Pobrojali i zabilužili sve
Tak’e
Pa navisili zgražanje
Uvik po istomu

Ne pišu kako je u toj sili naroda i ove godine sve prošlo ured
Brez iti jednoga incidenta
Mirno se okupili naši Hrvati
Pa
Mirno razišli

Ne znan
Jesu pobrojali k’liki su došli bolesni, poda tabletan
Prazni’ očiju
Brez ikakve volje za vidit ikoga
Najmanje volje za vidit ikoga od vlasti

Jerbo prošlo je dvadeset i sedan godina
Kako njijovi nema živi a niti su imali plotuna iznad trobojnice na kašeti
Nigdi su
Nosi i’ se samo u sebi
Traži i’ se samo pogledon uperenin
U maglon zgusnutu daljinu
U mrak
Koji pada

Lipo je oni pratar reka’
Našoj vlasti

Zamaglile van se ćale
Poradi osobne koristi
Zamaglile

– Znate li što se dogodilo na dan osamnaesti studenoga u novijoj hrvatskoj povijesti?

Ne triba meni mikrofon
Neće mi ga ni dati
Jerbo se neću rugat
Ni smijat

I znan odgovor
Onako kako ga znaju i sva Imocka dica

JNA
Ta armija zločinačke Jugoslavije
I četniki iz Srbije
Upali su silon
U naše
Pa ubijali Hrvate
Samo zato što su Hrvati
Koji volu i ne daju na svoju Državu

A Hrvat van meni nije oni koji ne zna
Šta se trevilo na taj dan
Hrvat je svaki Hrvat, Vrancuz, Irac, Škot i
Svaki Srbin
Koji je puškon branijo našu
Hrvacku
Našu

Hrvat nikako nije oni koji je dopustijo onomu
Srbinu od zanata
Naki jad u kojemu
Srpsku zastavu na cviću
Pušća Dunavon
Baš u one dane

To more samo Hrvat zamagljeni ćala
Ae
A zamagljene ćale nije ured razbijat
Nikako

Njizi se najzgodnije otare
Samo otare
Onon karton na izborima

Jerbo
Nami triba vlast koja zna
Onu drugovačiju, gustu maglu spušćat
Brez da se ikomu
Ćale zamaglu

Barbara Jonjić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari