Dijaspora se ponovno vratila u okrilje HDZ-a na ovim saborskim izborima što se može zahvaliti mobilizaciji mašinerije HDZ-a u Bosni i Hercegovini i činjenici da su se podijelili glasovi između MOST-a i liste generala Željka Glasnovića. Tako se nije ponovila iznimka iz 2016. godine kada je privremeno jedna neovisna lista koju je predvodio general Željko Glasnović uspjela narušiti taj monopol i plasirati se u Sabor.

Sva tri mjesta u Saboru osigurali su HDZ-u birači iz Bosne i Hercegovine, gdje je zabilježen najveći odziv i porast u odnosu na izbore prije četiri godine. Pa ipak najviše preferencijalnih glasova u XI. Izbornoj jedinici pripalo je drugome na listi i gradonačelniku Ljubuškoga Nevenku Barbariću, slijedi HDZ-ov dužnosnik Radoje Vidović iz središnje Bosne, a tek treće mjesto ima nositeljica Zdravka Bušić. Prema neslužbenim informacijama Bušić ima ambiciju biti u izvršnoj vlasti, a ne u Saboru, pa bi tamo mogla sjediti trenutačno četveroplasirana po preferencijama Stana Burić iz malenoga mjesta Ravnog, poznatog po tome što su ga četnici kao prvoga u BiH razorili u listopadu 1991., kada je bošnjačko Sarajevo poručivalo ‘Nije to naš rat’.

Ostatak dijaspore, Australija, Europa ili SAD, uglavnom su dali najveću potporu generalu Glasnoviću. No nedovoljnu. Naime, HDZ-ova izborna mašinerija u Bosni i Hercegovini uspjela je na izbore u dva dana izvući više od 23.000 birača te tako nedostižno podići prag i praktično onemogućiti šanse drugim listama. Naime, s obzirom na to da je u primjeni D’Hondtova metoda u izračunu mandata, to je značilo da svakoj drugoj listi treba najmanje 8.500 do 9.000 glasova u XI. izbornoj jedinici kako bi uopće dobili mogućnost ući u raspodjelu. Druga stvar koja je otežala posao HDZ-ovoj konkurenciji jeste podjela glasova između liste Mosta i Domovinskoga pokreta, odnosno generala Glasnovića kojega su podržavali. Pa ipak, rezultati pokazuju da bi teško čak i zajedno stigli do jednoga saborskog mandata.

I treća, vjerojatno najvažnija stvar koja je toliko izvukla Hrvate iz BiH na birališta, čak 30 posto više nego na izborima 2016. godine, bila je šovinistička kampanja koju su vodili SDP-ovci u Hrvatskoj. Naime, masovno se plašilo građane Hrvatske kako će im ‘neki tamo dole, preko granice odlučiti sudbinu’, ‘da će masovno stizati autobusima’… U tome smislu sve je podsjećalo na prve izbore kada se u Hrvatskoj dogodila smjena vlasti i na vlast došla trećesiječanjska koalicija nakon kampanje u kojoj se otvoreno upiralo prstom u dežurne krivce Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Do te mjere bila je degutantna, gubitnička kampanja da su ju kaznili i njihovi birači u Hrvatskoj.

Politički je legitimno tražiti da ti ‘dolje’ ne glasuju. Ali prije nego što to ostvare, treba promijeniti jednu ‘sitnicu’ – Ustav Hrvatske koji je dao pravo glasa svim Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Dok se svi glasovi nisu niti brojali, čestitku premijeru Andreju Plenkoviću uputio je čelnik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović. Izrazio je očekivanje kako će Republika Hrvatska s Plenkovićem na čelu nastaviti podupirati Hrvate u Bosni i Hercegovini kako bi ostvarili jednakopravnost u ovoj zemlji, te nastaviti podržavati Bosnu i Hercegovinu na putu k Europskoj uniji. Ne će trebati dugo čekati kako bi se vidjelo hoće li rezultati te politike prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini biti samo deklarativni ili pak biti tek nastavak iznošenja deklaracija i biranih riječi, a od rezultata ne će biti ništa. Hrvatska je praktično riješila svoja najvažnija, strateška pitanja, osim Bosne i Hercegovine i tamošnjih Hrvata. Nakon rješavanja srpsko-kosovskog boja oko granica, najavljuje se da će se međunarodna zajednica snažnije pozabaviti Bosnom i Hercegovinom. U toj medijaciji nije nevažno tko će sjediti u vlasti na Zagrebu. Većina Hrvata u BiH smatra kako im HDZ s Andrejom Plenkovićem može najviše pomoći.

Ako su stvarno dionice Andreja Plenkovića u Bruxellesu toliko velike, onda se vjerojatno može izboriti makar za izmjenu Izbornoga zakona, što bi hrvatskome narodu iz BiH doslovno bio put za izlazak iz ropstva u kojemu se nalaze punih 25 godina zbog nakaradnih rješenja iz Daytonskoga sporazuma koji ih je ostavio pravim političkim bogaljima.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Povodom obilježavanja 25. godišnjice u Srebrenici premijer Slovenije Janez Janša oglasio se na Twitter profilu.

“Ne bi se dogodila Srebrenica 1995. godine da su osudili komunistički genocid na isti način kao holokaust. Jer ovo je, unatoč većem broju ubijenih, doktrina da se neprijatelj mora fizički uništiti koja je oživjela pri raspadu Jugoslavije”, objavio je Janša na svom službenom profilu.

Srebrenice 1995 ne bi bilo, če bi #OZN komunistične genocide obsodil enako kot holokavst. Ker se to kljub večjemu št. pomorjenih ni zgodilo, je doktrina JLA, da je treba nasprotnika fizično uničiti, ponovno zaživela ob razpadu Jugoslavije. #Srebrenica25 https://t.co/cZe7D585nS

— Janez Janša (@JJansaSDS) July 11, 2020

Plenković: Žrtve Srebrenice ne smiju nikad biti zaboravljene

Što vi mislite o ovoj temi?