Pratite nas

Reagiranja

Marko Jurič: Hoće li hrvatska varijanta štokholmskog sindroma biti nazvana ‘Hrvatski sindrom’

Objavljeno

na

Laž o Hrvaticama koje su “zapalile Brgud jer tamo žive Srbi”. U Brgudu nije bilo požara

Nadležna tijela nas kroz medije obavještavaju kako su podmetnuti požari djelo psihički bolesnih ljudi i piromana, osim u slučaju jedne Hrvatice koja je to učinila iz pobuda mržnje prema Srbima. Dakle, kada Hrvati pale onda nema sumnje, na dijelu je piromanski genocid iz mržnje, a kada Srbi ili tko zna koji pale onda se radi o nesretnim, bolesnim ljudima kojima treba pomoći i zbrinuti ih o državnom trošku.

Međutim, najsvježije informacije bacaju potpuno drugačije svijetlo na ‘Hrvaticu piromanku‘ koja je iz mržnje prema Srbima podmetnula požar: U Brgudu uopće nije bilo požara

Da kojim slučajem ne živimo u Hrvatskoj mogli bi reći kako je ovo država vrhunske komedije. Ovako ne, jer nama ovo uopće nije smiješno. U Hrvatskoj se ono što bi se moralo nazvati terorizmom proglašava adolescentskim nepodopštinama ili nedjelima bolesnih nesretnika. Ovakvo se samo zavaravanje i zatvaranje očiju pred istinom u psihijatriji zove štokholmski sindrom. To je kada žrtva opravdava svojeg mučitelja, svojeg zlostavljača, svojeg dželata. Normalna, prirodna reakcija na mučenje i zlostavljanje je mržnja. Mržnja je u Hrvatskoj postala protuzakonita pa se zato događa ovaj fenomen opravdavanja zločina i zločinca. I to traje i traje i traje, desetljećima, možda i stoljeće. Zlostavljači stalno preživljavaju i ponovo se dokopaju pozicija s kojih nastavljaju sa zlostavljanjem. Bila je kratka pauza u tom redoslijedu devedesetih godina, kada je taj niz prekinut, ali nažalost kratkotrajno, privremeno i nepotpuno. Mesić i Račan su 2000-te sve vratili na staro, a i njihovi nasljednici nisu učinili ništa ili barem ne dovoljno da se taj niz, ta sado-mazo nacionalna koncepcija prekine.

Koliko je ta nacionalna sado-mazo-patologija snažna, a u konačnici i pogubna vidljivo je iz upornosti hrvatske državne politike da pod svaku cijenu nastavi financiranje Pupovčevog terorističkog biltena Novosti. Naime, osim sustavnog i redovitog provociranja i produciranja mržnje taj se tjednik slučajno ili namjerno bavi i sugestivnim porukama i služi kao koordinator, organizator ili podstrekač terorističkih aktivnosti protiv sigurnosti i građana Lijepe naše.

Naslovnica s natpisom ‘Lijepa naša, lijepo gori‘ je primjer takve diverzije. Bez obzira je li to namjerno ili slučajno takva stranica, takav natpis je očito odigrao presudnu ulogu kod nekih građana srpske nacionalnosti. Ako se doista radi o bolesnicima, poremećenim osobama, piromanima, onda ovakva objava može imati samo učinak sugestivne sublimirane poruke koja na takve psihički labilne osobe djeluje kao siguran nagovor na zlodjelo, odnosno palež. Na drugoj strani ukoliko je sve to namjerno, ukoliko je redakcija tjednika Novosti doista srpsko-četnička agentura kojoj su cilj razna subverzivna djelovanja, sabotaže i terorizam, onda je takva naslovna strana imala ulogu kodirane ili kakve već šifrirane poruke koja je dogovorena unutar te terorističke agenture kao signal i podstrekač za nastavak paleži.

Koja god verzija od ove dvije verzije bila istinita, budući nema reakcije države, to govori o nespremnosti i nesposobnosti hrvatske države da se obrani ili možda o nečemu puno opasnijem. Jer ako se jedan oblik ‘slučajnosti’ ponavlja onda on prestaje biti slučajnost i postaje pravilo. A kada nešto postaje pravilo, onda je potrebno i postaviti se prema tom pravilu. Financijska dotacija hrvatske države od 3,2 milijuna kuna tom srpskom tjedniku Novosti za 2017. godinu je vrlo neobičan način postavljanja prema tom pravilu. Otprilike kao da španjolska vlada nakon gaženja svojih građana pokloni desetak novih kombija sumnjivim islamističkim skupinama. Država se mora braniti, inače nije država, nego rulja. Ako je 3,2 milijuna kuna i par tisuća izgorenih hektara vlastitog teritorija cijena održanja i stabilnosti Vlade, onda se hrvatska država mora drugačije ustavno definirati. Ne kao država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, nego kao država društvenih i političkih elita.

General Hrvatske vojske Imra Agotić, inače bivši pripadnik jugoslavenske tajne službe KOS koji je početkom 1991. godine prešao na hrvatsku stranu, na sudu u Haagu je govorio o sustavnom ubacivanju agenata KOS-a od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća pa i kasnije nakon vojnog poraza sredinom devedesetih u vodstva budućih političkih stranaka u Hrvatskoj, u hrvatske medije, policiju i druge ključne institucije. ‘Ostaviti uporišta u Hrvatskoj i kada se pojedine ćelije KOS-a povuku iz Hrvatske‘, naglasio je general Agotić.

Gdje, zapravo, u Hrvatskoj pogledati, u koju stranu, u koji dio hrvatskog društva i države, a kako se ne bi jasno vidio trag upravo ovakve strategije djelovanja bivših jugoslavenskih agentura? Gdje? Kultura, primjerice? Hoćemo li od djelovanja HAVC-a ili raznih multi-kulti projekata tzv. kulture s donedavnim agresorima? Hoćemo li o hrvatskoj diplomaciji koja špijunira za beogradske centrale, potpuno nespremna i neosposobljena odgovoriti na razne napade kada su u pitanju državni interesi poput proslave Oluje ili neki granični spor? Ili, recimo, Milanovićeva vlada koja nije od EU tražila sredstva za obnovu kuća obitelji stradalih u poplavama, iako je mogla pa se stoga Srbija obilatije time okoristila. Možda poklanjanje Srbiji obimne dokumentacije prijevoda dokumenta za pristup EU iz potpuno nejasnih motiva, a čija je vrijednost prijevoda bila oko pet milijuna eura? Ili možda spomenuti izlete bivšeg predsjednika Josipovića u srpsko veleposlanstvo gdje je odnosio tajne dokumente? Možda miniranje tužbe RH protiv Srbije na Međunarodnom sudu upravo od dijela hrvatskih vlasti? Možda ne reagiranje nadzorne Agencije za elektroničke medije, koju je donedavno vodila deklarirana suradnica jugoslavenskih tajnih službi, prema pojedinim medijima koji, poput N1 televizije, potpuno ilegalno emitiraju u Hrvatskoj ili krše zakone?

Ili sumanuto financiranje dijela nevladinog sektora i pripadajućih medija kojima je jedini cilj stvaranje kaosa i razni oblici specijalnog rata protiv Hrvatske kako bi se ponovo izbrisala razlika između žrtve i zlostavljača? Odgovor na ovo pitanje nas ponovo dovodi do početka ovog teksta i do onog famoznog štokholmskog sindroma, koji će se možda u nekim budućim varijacijama nadgradnje sociologije ili psihijatrije s pravom nazvati hrvatski sindrom. Jedini lijek za to je povratak ponosa hrvatskom narodu, za početak s nekoliko sudskih procesa za veleizdaju i terorizam. Za to nam zakona ne manjka. Manjka li nam sudaca i odvjetnika sudaca i državnih odvjetnika, e to je već drugo pitanje.

Marko Jurič/ProjektVelebit

Meri Cetinić: Imaju li ovi mediji i novine imalo savjesti i profesionalnosti….?

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

PETERNEL: Mnogi se ne usude reći, ali emisiju NU2 treba ukinuti

Objavljeno

na

Objavio

Prekrasno je što brojni zabrinuti izražavaju podršku Stankoviću iako se može primijetiti da kod nekih drugih slučajeva nisu bili toliko pravdoljubivi zagovornici slobode govora.

Pitanje koje se nameće je u čemu je problem čak i ako se emisija ukine?

Zar je Nu2 doživotna emisija na koju Stanković ima ljudsko pravo?

Nije problem sto je Aco rekao nešto sto se nekome ne sviđa, to ne smije biti problem, već što mu se emisija potrošila i što permanentno govori gluposti koje se većini uljuđenih ne sviđaju – loš je, šablonski subverzivan, nepripremljen, nameće stavove, izlizala se forma. privatizira termin te selektivno prijateljsko-ideološki promovira izdavače, knjige, autore, firme, a omalovažava neistomišljenike.

Jednostavno je zreo za hlađenje i novi novinarski zadatak.

Mnogi se to iz nekog razloga ne usude reći, ali ja otvoreno kažem da tu emisiju treba ukinuti. Trebalo je još prije tri godine otkad kvalitetom ne zadovoljava standarde, napisao je potpredsjednik HHO-a Igor Peternel.

Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara: Šteta koju je Stanković nanio je nemjerljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara: Šteta koju je Stanković nanio je nemjerljiva

Objavljeno

na

Objavio

Postavlja se pitanje do kojih granica novinar ima pravo pozivati se na slobodu govora. Smije li pri tome vrijeđati i omalovažavati druge?, poručuje predsjednik Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara Zvonko Čurković

Udruga veterana zagrebačkih branitelja Vukovara pohvalila je danas stav HRT-a, koji se ogradio od izjava Aleksandra Stankovića o Domovinskom ratu u emisiji Nedjeljom u 2.

Podsjetimo, HRT se ogradio od izjava koje je Stanković dao u svojoj emisiji ispitujući gosta Predraga Mišića, a to ograđivanje osudio je HND nazvavši ga “licemjernim napadom vodstva HRT-ova na vlastitog novinara”.

“Pohvaljujemo stav Hrvatske radio televizije da su zaposlenici javnoga medijskog servisa obavezni objektivno i nepristrano raditi te poštivati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske što je navedeni novinar prekršio svojim nastupom te se nadamo da će HRT nastaviti dosljedno štiti dignitet Domovinskog rata.

Štetu koju je novinar Aleksandar Stanković nanio dignitetu Domovinskoga rata i hrvatskim braniteljima koji su zbog njegovih neprimjerenih izjava ponovno proživljavali svoje ratne traume je nemjerljiva i na žalost dugo ćemo osjećati posljedice tih izjava”, stoji u priopćenju koje potpisuje predsjednik Udruge veterana zagrebačkih branitelja Vukovara Zvonko Čurković.

Dodaje da Stankovićevi istomišljenici “nastavljaju s vrijeđanjem hrvatskih branitelja i propitkivanjem karaktera Domovinskoga rata sve pod krinkom prava na slobodu govora”.

“Postavlja se pitanje do kojih granica novinar ima pravo pozivati se na slobodu govora. Smije li pri tome vrijeđati i omalovažavati druge? Smije li narušavati suverenitet države i kršiti Ustav Republike Hrvatske, zakone, deklaracije te druge propise? Smije li iskrivljavati povijesne činjenice? Smije li novinar svojom javnom riječi širiti mržnju među građanima?

Trebaju li svi građani postati taoci takvih novinara koji će pravo na slobodu govora širiti do te granice da se ugrožavaju slobode i prava drugih ili državne institucije koje financiraju te novinare trebaju podvući crtu između prava na slobodno izražavanje i ugrožavanja prava drugih.

Ti isti novinari kada netko iznese stav koji je suprotan njihovim vrijednostima zaboravljaju na pravo slobode govora i koriste svoj javni utjecaj kako bi omalovažili tuđe (drugačije) mišljenje.

Stoga smatramo da je doista važno s više strana promotriti je li dozvoljena ekstenzija prava na slobodu govora da tih granica da je se percipira na način da svatko može govoriti što želi bez baratanja činjenicama i bez obzira kakve posljedice izrečena riječ ostavlja”, kaže Čurković.

Kamenjar.com

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi traži suspendiranje Aleksandra Stankovića

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari