Pratite nas

Analiza

Marko Jurič: Hrvati – državni narod ili politički tamburaši

Objavljeno

na

Kako to da je u Hrvatskoj desnica toliko brojna, živa, prisutna, od pretežitog biračkog tijela do raznih stranačkih ili društvenih inicijativa, a unatoč svemu ljevica i dalje stoluje, caruje i vlada?

Istina, dogode se povremene promjene vlasti pa “lijeve” koalicije zamijene one “desne”, ali suštinski se ništa bitno u Hrvatskoj ne mijenja.

I dalje, već sedamnaest godina, Hrvatskom upravlja jedan te isti establišment koji nema nikakve veze s nacionalnim interesima. I dalje Hrvatskom vladaju preobučene i transformirane komunističke strukture, zajedno s agresivnim antifa “nevladinim” udrugama, potpomognute snažnom kadrovskom premoći u pravosuđu, DORH-u, akademskoj zajednici, visokoškolskom obrazovnju, diplomaciji, medijima, moćnom i agresivnom nevladinom sektoru i naravno, u poslovnim i poduzetničkim kruugovima.

Kada bi analizirali raspodjelu bogatstva u Hrvatskoj, lako je zamijetiti kako su upravljačke strukture vodećih poslovnih koncerna, ali i bankarskog sektora, u rukama ljudi koji pripadaju toj tzv. lijevo-liberalnoj političkoj sferi.

Kako to objasniti?

Na drugoj strani to većinsko, nacionalno, državotvorno, suverenističko, tradicionalno, kršćansko tzv. desničarsko političko tijelo se s obzirom na svoj društveni i politički status nalazi na krajnjim marginama društva. Drugim riječima, politički presjek strukture koja upravlja ovom zemljom nije u skladu s političkim presjekom njena stanovništva. Kako to razumijeti ako živimo u demokratskom društvu u kojem se svake četiri godine održavaju  višestranački izbori, a na svakim izborima taj nesklad je isti?

Zašto su vodeće tzv. nacionalne političke opcije, primjerice HDZ, Most, brojne pravaške frakcije, raznorazne građanske, obiteljske ili kakve već nazovi patriotske opcije, potpuno neučinkovite u ostvarenju tih nacionalnih interesa kada dobiju većinu na izborima, a vlast su držali devet od posljednijih sedamnaest godina? Je li to stvar neznanja, nestručnosti, njihovog političkog amaterizma, ili se radi o jednoj perfidnoj igri, manipulaciji, kojoj je cilj potpuno onesposobiti artikulaciju bilo kakve nacionalne i suverenističke političke opcije?

Postoje li danas djelatni a ne samo retorički hrvatski suverenisti uopće, ili se sve svodi na drugačiju formu onoga radi čega nas se još od vremena stare Jugoslavije, posprdno kvalificiralo tamburašima?

Za vrijeme kraljevine Jugoslavije, osobito u Mačekovom razdoblju Srbi su se dičili kao politički narod, a Hrvate su nazivali tamburašima i škrlakima. Nakon Drugog svjetskog rata, golemo hrvatsko izbjeglištvo, sada već prepolovljenog naroda, okupljeno i organizirano oko hrvatskih domova na svim kontinentima, imalo je žestoke prijepore upravo na toj liniji – je li smisao tih udruženja i domova organizirano političko djelovanje s ciljem stvaranja samostalne hrvatske države ili je dovoljno njegovati kulturu, tradiciju, organizirati plesne grupe i orkestre koji će ‘tamburati’ patničke taktove daleke im domovine?

Pogledajte što se danas događa, kako se i na koji način, te toliko spominjane, isticane, priželjkivane nacionalne ideje, u stvarnosti afirmiraju od strane onih koji slove kao nekakvi ‘desničarski’ mediji ili političari. Velika većina tema kojima se ti mediji bave, svodi se zapravo na dokazivanje, opravdavanje i polemiziranje s raznim spinovima koji imaju snagu i funkciju političke diskvalifikacije. Primjeri su, okršaji oko pozdrava ‘Za dom spremni‘ u kontekstu micanja HOS-ove ploče ili povremenih nogometnih spektakla ili glazbenih nastupa, kada se netko odvaži zaviknuti taj pozdrav pa završi u policijskoj marici, a potom i kod suca za prekršaje. Nakon toga slijede beskonačne analize povijesti i etimologije tog pozdrava i njegovo relativiziranje u odnosu na ustaški kontekst. I to traje danima i danima, tjednima, mjesecima i godinama.

Bez rezultata!

I dalje je taj pozdrav jednako proskribiran i opterećen političkom diskvalifikacijom. Istovremeno, dok se “raja zabavlja” tim dokazivanjima, neki mešri grabe pozicije u HEP-u, INI, JANAF-u, Hrvatskim šumama, vodama, ili u onim preostalim zdravim monopolističkim građevinskim firmama. Ili primjerice, dok se nacija sablažnjava zbog evidentne diskriminacije prava na pjevanje Marka Perkovića Thompsona, dotle u strukturama Ustavnog ili Vrhovnog suda, županijskih sudova, DORH-a, MUP-a, HRT-a, HINA-e, HAVC-a, raznih saborskih povjerenstava, državnih agencija, a da i ne spominjemo lokalnu samoupravu, mjesta zauzimaju kadrovi koji s tom istom nacijom nemaju puno veze osim što je ne podnose. Drugim riječima, dok se Hrvati bore za pravo na pjesmu i pozdrave, neki drugi im u ovoj, formalno njihovoj državi poručuju – Samo vi pjevajte.

Pogledajte malo pozornije tu tzv. desnu medijsku i političku scenu.

Kakav plod, kakav rezultat, koja se to kvalitativna politička promjena dogodila u Hrvatskoj u zadnjih sedamnaest godina? “Sjaši Kurta da uzjaši Murta“.

U raspodjeli dobara, bogatstva, poslovnih i poduzetničkih projekta ili društvenih nomenklatura, Hrvati su debela manjina u vlastitoj državi.

U čemu je stvar?

  • Kako to da, iako postoje svi demokratski mehanizmi i instrumenti, artikulacija hrvatskih nacionalnih interesa uvijek iuzostane?
  • Kako to da ne uspijemo maknuti slovensku žicu sa svojeg teritorija?
  • Kako to da država ne zna riješiti problem štediša Ljubljanske banke jednostavnim ograničavanjem trgovinske razmjene sa Slovenijom?
  • Kako to da ne znamo odgovoriti Izetbegovićevim krvnim i političkim sljednicima u BiH-a, koji nas sada reketare oko Pelješkog mosta ograničenjem pristupa luci Ploče?
  • Kako to da ne znamo riješiti problem INE, tako da Mađarima zakompliciramo vođenje INE dizanjem troškova poslovanja u Hrvatskoj pa da nam oni sami prodaju svoj udio ispod svake cijene?
  • Kako to da ne znamo obračunati sa četničkim spomenicima ili njihovim medijskim i političkim strukturama u Hrvatskoj jednostavnom zabranom ili zatvaranjem financijskih pipa državnog proračuna?
  • Kako to da država ne zna odgovoriti srpskim ili bosanskim optužnicama protiv hrvatskih branitelja jednostavnim recipročnim mjerama?
  • Kako to da se svake godine drastično povećava broj ‘slučajno’ izazvanih požara?
  • Kakvi su to požari i slučajevi, ako se nakon privođenja piromani puštaju zbog iznenadno otkrivene dijagnoze mentalne zaostalosti?
  • Kako to da nam pravosuđe u istim slučajevima donosi različite presude ili “naivno” pušta eklatantne ratne zločince na slobodu s pozivom na ročište, nakon čega ovi dignu sidro i uteku iz Hrvatske?
  • Kako to da u nekim evidentnim kriminalnim odlukama ministara ili drugih visokih državnih dužnosnika kojima se pogodovalo određenom dijelu poslovnih subjekata, a državi nanijela velika materijalna šteta, nije jasno uočena kriminalna namjera, nakon čega bi trebao uslijediti kazneni progon odgovornih?
  • Kako to da u Hrvatskoj posluje 40 tisuća firmi bez i jednog zaposlenog, a neke od njih imaju promet više desetina milijuna pa čak i milijardi? Kakvi su to poslovni genijalci?

Nažalost, mogli bi nastaviti s nabrajanjem. Međutim, o ovim temama nećete naći puno prostora u medijima pa ni u onim tzv desnima. Mediji će se radije baviti Mamićevim psovkama na sudu, Severininim ročištima za skrbništvo, ili raznim sočnim priopćenjima oko HOS-ove ploče u Jasenovcu.

Ovih je dana Predsjednica brže bolje smijenila admirala Davora Domazeta zbog njegove izjave o hrvatskim pješacima koji mogu biti u Ljubljani za 48 sati. Admiral Domazet je autor brojnih knjiga u kojima upozorava na poseban oblik specijalnog rata koji se odvija u Hrvatskoj. S admiralom se možemo slagati ili ne, ponekad ostavlja dojam ekscentrika, ali njegova uporna upozorenja na taj tzv. asimetrični rat, ili kako se to nekada zvalo specijalni rat, ne bi smjeli zanemariti. Upravo iz razloga što se to trenutno događa, na jedan suptilan način, briljantno isplaniran i prikriven.

Smisao svega je stvoriti ispušne ventile naciji, a istovrmeno usporedo s time postepeno preuzimati sve važnije pozicije u državi. I tako dok se nacija zabavlja psovačkim postovima na facebooku, oštrim tekstovima na tim tzv. desnim portalima, dok stavljaju četničke šubare Vesni Pusić, zvijezde petokrake Ivi Josipoviću, ili dok se napeto prate televizijske emisije samodopadnih voditelja na lokalnim tv postajama, dok odlaze na pojedine glazbene koncerte gdje se euforično pjevaju ‘prave hrvatske pjesme’, i dok se micanje naziva Trga maršala Tita smatra povijesnom političkom pobjedom, dotle se ozbiljni igrači bave konkretnim stvarima preuzimanja pozicija, financija, a u konačnici i vlasti. I to je taj politički amortizer, ispuh, sigurnosni ventil kojemu je zadatak održavati pritisak nacionalnog nezadovoljstva na podnošljivoj razini. Posljedično, od sveg tog domoljubnog pregnuča nema nikakve koristi. I dalje ostaje sve isto. Pored toga sustavno se ubacuju informacije razdora među političke protagoniste te nacionalne scene. Najčešće je to u provjerenoj i učinkovitoj formi optužbe “on je udbaš“, ili se nekoga uvjeri da je baš on “nacionalni mesija”, novi Tuđman koji će pokrenuti Hrvatsku pa se taj nesretnik ili nesretnici nakon sitnih izbornih pobjeda više nikome ne javljaju na telefon, anestezirani umišljajem vlastite političke velične, snage i povijesne odgovornosti.

I zato smo tu gdje jesmo danas. Izgubljeni narod koji odgovore traži od političkih tamburaša koji od tog tamburanja vrlo pristojno žive i ne pada im na pamet odsvirati neku “pogrešnu notu”. A za to vrijeme neki drugi grabe, neki drugi rade ozbiljan posao. Sve dok se ljudi ne osvijeste i ne počnu prepoznavati te političke tamburaše, političke obrtnike i razne hrvatske etnobiznismene, odnosno dok se ne počnu političke inicijative procjenjivati po rezultatima, a ne po jakim i oštrim dijalozima, replikama ili spektakularnim razotkrivanjima, dotle će biti ovako kako jest, učmalo, s vrlo izvjesnim trendom da postane još učmalije.

Marko Jurič / Projekt Velebit

Marko Jurič: Koja smo mi zemlja totalne inverzije!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

‘Nema rata, nema pravog mira’ – Analiza laži Carmela Agiusa

Objavljeno

na

Objavio

“Vidi ovog masonskog sorosevskog egzekutzora, rasističkog fundamentalista koji nije bio kadar osigurati pošteno suđenje generalu Praljku i ostalima, i po tome su on i njegov sud gori od suda Hitlerovog trećeg reicha, jer je sud tog istog Hitlerovog trećeg reicha osigurao poštenije suđenje za paljenje Reichstaga nego što su ga u Haagu imali Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić. pa je tako čelnik bugarskih komunista Georgi Dimitrov dobio oslobađajuću presudu, a što u slučaju šestorke jednostavno nije bilo moguće, i to samo iz razloga jer je haški sud rasistički a s pravdom ima manje veze nego sud Hitlerova zločinačkog režima”, piše Predrag Nebihi u Analizi članka (https://www.vecernji.ba/vijesti/nema-rata-ali-ni-pravog-mira-posebno-u-bih-1260281) kojeg je objavio večernji list.

Analizu donosimo u nastavku:

Počnimo od početka secirati navedeno u ovom članku:

1. Činjenica da je ovaj sorosevski egzekutor dobio nekakvu nagradu od udruge koja se zove “Centar za mir i multietničku saradnju”. Na prvi pogled, sve divno i politički korektno, a kad se zagrebe ispod površine vidi se da je riječ o jednoj ekstremno islamsko-fundamentalističkoj grupaciji ne čijem čelu se nalazi notorni muslimanski ratni zločinac Safet Oručević. Kako to da su mu baš oni dali nagradu? Činjenica da je ista ta udruga prošle godine, 14. srpnja, dodjelila ovu nagradu Stjepanu Mesiću govori dovoljno sam za sebe.

2. Agius kaže: . Godinama je Tribunal bio meta sustavnih i negativnih kampanja, motiviranih izričito politikom i nacionalizmom”

I hop, evo nas opet u pohodu protiv “hudog” nacionalizma.

Nacionalizam je inače, najprirodnija i najplemenitija ideologija današnjeg čovječanstva, a ovakvi poput Agiusa koji u sebi imaju i nešto komunističko i nešto nacističko i nešto kvaziliberalno namjerno taj pojam brkaju s pojmovima koji su puno prispodobiviji upravo njima, rasizam, šovinizam, nacizam, komunizam. Po haškom sudu, gdje su oni zapravo sudili Hrvatima iz BiH za nacionalizam, kao lajt-motiv tih presuda proteže se teza “Oni su nacionalnom davali prednost pred univerzalnim”. Po toj definiciji svi vi koji ste na zadnjem svjetskom prvenstvu navijali za Hrvatsku zato jer ste Hrvat i Hrvatica ste “nacionalisti” po onome kako oni tumače taj pojam. Na istom toim svjetskom prvenstvu vidjeli smo kompletnu brazilsku reprezentaciju kako drži ruku na srcu dok svira brazilska himna
(Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=EE3HqjFulak )

Po jednom drugom Sorosevcu, suradniku haškog tužiteljstva i svjedoku-krivokletniku Žarku Puhovskom, držanje ruke na srcu dok se intonira nacionalna himna znak je pripadnosti HDZ-u. E sad, valjalo bi pročešljati registar članova HDZ-a pa vidjeti kad su se to Neymar, Paulinho, Willian, Marcelo, Jesus, Couthino i ostali upisali u HDZ. ije nemoguće da je obavijest o članstvu Neymara i društva u HDZ-u Puhovskom dostavio još jedan “istinoljubac” Stjepan Mesić, koji je 1992. bio glavni tajnik HDZ-a i kao takav za Puhovskog vjerojatno relevantan izvor informacija.

Što tek reći o pozdravu koji prati izvođenje meksičke nacionalne himne na velikim turnirima?
(Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=A3vZrtHStaA )

Po Puhovskom, ovo je valjda ekstremno krilo HDZ-a, i još samo fali da uskrsne Josip Boljkovac i da kaže kako su tri Meksikanca 1991. ispaliliu armbrust na Borovo selo pa je eto tako počeo rat, ili da Sefer Halilović u Direktivi patriotske lige od 25. veljače 1992. navede Meksikance kao neprijatelje muslimanskog naroda.

Dakle, u ovom intervjuu antihrvatskog rasista i šovinista Carmela Agiusa možda je bitnije ono što se ne spominje nego ono što se spominje. Naime, nigdje nema termina “prihvaćanje presuda” nego postoji, i to samo na jednom mjestu, termin “prihvaćanje pravde”. Dakle, ja ne smjeram upadati u takve fiškalske zamke, jer je jasno da je ono što Agius smatra “pravdom” zapravo ono što je zapisano u haškim presudama. Među tim presudama je i nepravomoćna Šešelju, iz čijeg obrazloženja jednostavno strši jedna rečenica:

” Prije svega, Vijeće je prihvatilo da širenje nacionalističke ideologije nije samo po sebi zločinačko.”
(Izvor: str 11. http://www.icty.org/…/seselj/tjug/bcs/160331_judgement_summ… )
S obzirom na činjenicu da nigdje u pravomoćnoj presudi Šešelju ova rečenica nije stavljena van snage, ona je postala pravomoćno dosuđena činjenica. A Agius koji svojim napadom na nacionalizam kao takav, koji sam po sebi nije zločinački, zapravo ni sam ne priznaje hašku “pravdu”, odnosno, očito je priznaje do one mjere koja njemu odgovara.

3. Agius kaže: Nažalost, bilo je i ostaje teško za neke da prihvate da osude pojedinaca za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nisu značile osuđivanje njihove zemlje ili vlade, a još manje ljudi ili iste etničke grupe”

Ovo je totalno bolesna laž. Naime, već presudom u predmetu Naletilić-Martinović Republika Hrvatska i Hrvatska vojska peroiglašeni su “okupacijskom silom u BiH”. Presudom šestorci haški sud je samo potvrdio ti prijesnu i bolesnu laž. Još puno prije toga, u žalbenom procesu u predmetu Aleksovski, žalbeno vijeće kojem je na čelu bio britanski liberal i još jedan anti-hrvatski rasist io šovinist Richard May, preinačilo je stav raspravnog vijeća o međunarodnom sukobu, odnosno donijelo zaključak da se postupanje u zatvoru Kaonik odigralo u kontekstu rata između Hrvatske i BiH. Kasnije je taj nalaz samo dalje prenesen u predmete Blaškić, Kordić-Čerkez, Naletilić-Martinović i Prlić i ostali. U isto vrijeme, haški sud koji je u predmetima Tadić i Brđanin (nepravomoćne presude) utvrdio da je postojao međunarodni sukob između Srbije/SRJ i BiH, barem do svibnja 1992. (Tadić) odnosno do kraja 1992. (Brđanin) u kasnijim suđenjima, u bitnim predmetima (Krajišnik, Plavšić, Karadžić, Mladić), povukao je taj nalaz, i praktički je dosuđeno da Srbija nema veze ne samo sa zločinima u BiH, nego uopće s ratnim sukobom u BiH.

I sve se to dogodilo dok je Agius bio na čelu suda, koji je jednostavno prikrio činjenicu o umješanosti Srbije u rat u BiH, a iz čega je vidljivo da tadašnji predsjednik suda Carmel Agius ne samo što nije poštovao praksu, odnosno ranije presude haškog suda u međunarodnom sukobu između Srbije i BiH, nego ni svoju vlastitu presudu, jer je upravo on, Carmel Agius, bio na čelu raspravnog vijeća koje je u predmetu Brđanin donijelo zaključak o međunarodnom sukobu između Srbije i BiH i to “najmanje do kraja 1992. a izvjesno i kasnije”.

Osim navedenog, Hrvatska je u presudi šestorci presuđena za pokušaj secesije a zatim i aneksije dijela BiH.
Dakle, Agius besramno laže, jer kad kaže “… nisu značile osuđivanje njihove zemlje ili vlade, a još manje ljudi ili iste etničke grupe..” onda je morao dodati “osim ako govorimo o Hrvatskoj kao državi, hrvatskoj vladi, Hrvatima kao takvima i hrvatskom narodu u cjelini”. Tek tad to bi bila istina.

A o tome da ovakvi anti-hrvatski rasisti i šovinisti nemaju nikakvog srama govori i zadnja izjava:

4. Agius kaže: “Vidio sam također kako se kontinuirano negiraju najteži zločini iako ih je Tribunal više puta utvrdio”

Jedini koji je negirao najteže zločine bio je upravo haški sud na čijem čelu od prvog do zadnjeg dana sjede anti-hrvatski rasisti i šovinisti, a u čijem tužiteljstvu od prvog dana sjede teški i zadrti anti-hrvatski rasisti i šovinisti.
Isti su negirali najteže zločine nad Hrvatima u Hrvatskoj: Vukovar, Voćin, Baćin, Škabrnja, Nadin, Široka Kula, Četekovci, Čojlug, Balinci, Glinsko Novo Selo, Joševica i još cijeli niz hrvatskih gradova i sela u kojima su Hrvati ubijani na najsvirepije načine, kao ni progon pola milijuna Hrvata sa svojih ognjišta uništavanje i bezobzirno razaranje hrvatskih gradova, pljačku i uništavanje kulturnog blaga itd.

Niti jedan general tzv. JNA kojin je odgovoran za ove zločine uopće nije ni izveden kao optuženik pred taj rasistički i šovinistički anti-hrvatski sud.

Isto tako, ovaj sud je totalno negirao brutalne genocidne zločine koje su nad Hrvaima u BiH počinili Muslimani u mjestima:
Trusina, Grabovica, Uzdol, Doljani, Hudotsko, Gračanica, Križančevo selo, Jurići, Stipića livade, Orlište, Buščak, Jukići, Bjelovčina, Vrca, Radešine, Mrkosoci, Žitače, Čelebići, Donja Orahovica, Trešnjevica, Rodoč, Bistrica, Bojska, Sebešić, Vučipolje-Kaići, Crnići, Kandija, Garački Podovi, Kloster, Goruše, Humac, Zanesovići, Rosulje, Udurlije, Miletići, Maline-Bikoši, Podovi, Ovnak, Grahovčići, Dolac-Bila, Čukle, Brajkovići, Krpeljići, Orašac, Zenepići, Pribilovići, Šenkovići, Petačići-Budačići, Kasapovići, Kopila, Dusina, Fojnica, Buhine Kuće, Kiseljak, Prosje, Putiš-Kuber, Busovačke staje, Šarići, Orahovo, Bilalovac, Gojkovac, Nezirovići, Tomići., Hasanbari, Novakovići, Šušanj i još na desetine ovakvih mjesta koje je teško sve nabrojati, a uz sve to etničko čišćenje od Hrvata općina Vareš, Kakanj, Zenica, Travnik, Bugojno, Fojnica, Jablanica, Konjic, pa 331 logora u kojima su bile zatočena 14 444 Hrvata, ubijeno 121 malodobno dijete, ubijeno najmanje 1051 civila i najmanje 632 ratna zarobljenika HVO-a.

Činjenica koju sam spomenuo je da je u suđenjima Hrvatima za zločine protiv Muslimana (a kojih je bilo bar 5 puta manje nego zločina Muslimana nad Hrvatima) u 5 predmeta dosuđeno postojanje međunarodnog sukoba između Hrvatske i BiH. A postojanje međunarodnog sukoba uvjet je za primjenu članka 2 statuta, odnosno da se optuženicima može suditi za kršenje Ženevske konvencije iz 1949. godine, odnosno da se žrtvama prizna status žrtvama povrede Ženevske konvencije koja ih samim time štiti. Isto tako je činjenica da u suđenjima Muslimanima za zločine nad Hrvatima (Hadžihasanović-Kubura-Alagić, Halilović, Delić) nije dosuđeno postojanje međunarodnog sukoba, štoviše, u presudi u predmetu Hadžihasanović-Kubura (Alagić je u međuvremenu umro) u paragrafima 27. i 28. izrijekom stoji da je riječ o unutarnjem sukobu. Ove neoborive činjenice dovele su do rasističkog i šovinističkog zaključka koji je postao praksom haškog suda, a prema kojoj:

a) Hrvatima se može suditi za povredu Ženevske konvencije dok se Muslimanima ne može suditi za istu stvar unutar istog sukoba
b) Muslimanski civili su subjekti koje štiti Ženevska konvencija dok u isto vrijeme, u istom sukobu, hrvatski civili nisu subjekti koje štiti Ženevska konvencija.

Ovo je rasizam po definiciji, i pitanje je bi li ga se čak i zloglasni Hitler usudio ovako jasno i otvoreno definirati kao što je to učinila rasistička žgadija s haškog suda.

Kad bi Agius bio normalan, odnosno kad bio bio nacionalist, tad bi shvaćao da po kriterijima nacionalizma svaka nacija vrijedi jednako, i da se prema svakoj naciji treba odnositi s istim poštovanjem i prema jednakim kriterijima, a ne ovako rasistički, za jedne jedan a za druge drugi kriterij.

Jer, kad se sudi Hrvaima iz BiH onda je osnovna teza da su “Tuđman i Milošević htjeli djeliti Bosnu” a kad se sudi Srbima iz BiH onda je razlog rata drugi, onaj pravi “Srbi su htjeli stvoriti veliku Srbiju na zapadnim, granicama Karlobag – Karlovac – Virovitica”.
Muslimani i Hrvati zarate u BiH i Muslimani pobiju najmanje 5 puta više civila i ratnih zarobljenika, na najmanje pet puta svirepiji način, i protjeraju najmanje pet puta više Hrvata nego suprotno, i onda za to dobiju ukupno 5 i pol godina zatvora, a Hrvati ukupno 268 godina zatvora.

Na kraju krajeva, sama Carla Del Ponte u svojoj knjizi “Lov” navodi da je u haškom tužiteljstvu bila praksa Srbe nazivati “kurvinim sinovima” a Hrvate “podlim kurvinim sinovima” dok se Muslimane uopće ne spominje, pa i to dovoljno govori o jednon rasističkoj i šovinističkoj anti-hrvatskoj histeriji u tom sramnom sudištu.

A sve zato jer haški sud vode liberali a ne nacionalisti. Vidjeli smo na svjetskom prvenstvu zašto je nacionalizam najbolja i najprirodnija ideologija čovječanstva. Svi sjede ne tribinama u dresovima svojh nacionalnih boja, pomješani, jedni kraj drugih, i sve bez jednog incidenta. Vidjeli smo nerjetko scenu dvojice ljudi, jedan kraj drugog, u različitim dresovima gdje jedan od radosti vrišti a drugi u suzama tuguje. Vole ljudi svoju državu i svoju naciju, kao svi pravi nacionalisti, a isto tako poštuju tuđu državu i tuđu naciju, također kao svi pravi nacionalisti.

Netko će pitati, pa zašto onda ima toliko ratova, sukoba, nepravde, gladi, zla općenito?

Pa upravo zato jer nacionalizam nije glavna ideologija čovječanstva. Jer, kao što kaže jedna presuda haškog suda, širenje nacionalističke ideologije samo po sebi ne predstavlja zločin”. Zločine proizvode oni koji su orijentirani anti-nacionalistički, a to su u prvom redu sotonisti i ateisti, i to svih vrsta, rasisti i šovinisti, nacisti i komunisti, fašisti i socijalisti, pseudo-liberali i anarhisti i slična žgadija…

Predrag Nebihi

>-https://www.vecernji.ba/vijesti/nema-rata-ali-ni-pravog-mira-posebno-u-bih-1260281

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Prijedlog zakona koji okupi baš sve bošnjačke političke stranke zaslužuje detaljnu analizu

Objavljeno

na

Objavio

Na okupu su svi, od prikriveno islamističke SDA, navodno lijevo-građanskog SDP-a potpomognutog otpalim šovinističkim strančicama, a sliku nacionalne homogenizacije do kraja upotpunjuje privatna stranka SBB i unitaristički hipsteri iz Naše stranke koji su se također priklonili šprdanju Ustavnog suda BiH.

Kao što znate, riječ je o „Zakonu o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federacije BiH“ koji su u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH izglasale tzv. „probosanske snage“ SDA-SBB-SDP-DF-NS.

Analitički tim portala Poskok.info usporedio je broj izaslanika svakog od konstitutivnih naroda i ostalih iz svakog kantona, prema neustavnim odredbama Izbornog zakona BiH, s rasporedom izaslanika prema bošnjačkom zakonu o Izbornim jedinicama.

Ispod je tablica u kojoj je prikazan raniji neustavni način popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim zato što nije osiguravao legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.

Druga tablica prikazuje popunjavanje Doma naroda prema prijedlogu Zakona tzv. „probosanskih snaga“ kojim bi se, kako kažu, ispunila presuda Ustavnog suda BiH.

Raspored mandata je u potpunosti isti.

Namjera kreatora bošnjačkog Zakona o izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu FBiH je da se presuda Ustavnog suda implementira na način da raspored izaslanika po narodima i po županijama ostane isti onaj koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Čisto ismijavanje i izrugivanje presude Ustavnog suda!

Poskok podsjeća kako je Ustavni sud BiH je uočio da su odredbe Izbornog zakona BiH kojima se „svakom konstitutivnom narodu daje jedno mjesto u svakom kantonu“ pri popunjavanju Doma naroda u izravnoj suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, te naložio njihovo korigiranje, a zbog izostanka reakcije političkih aktera, naložio je i samo brisanje takvih neustavnih zakonskih odredbi. Ustavni sud BiH jasno je naveo da načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji BiH, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji BiH. To znači da ne može istim brojem izaslanika (jedan) biti predstavljeno 33.600 Hrvata Posavske županije i 24 Hrvata Bosansko-podrinjske županije.

Jedini smisao navedenog prijedloga svebošnjačke koalicije (SDA-SBB-SDP-DF-NS) je da po svaku cijenu zadrže mogućnost da izbornim inženjeringom popune trećinu Kluba Hrvata (6 od 17) i onemoguće Hrvatima zaštitne mehanizme koji su ustavna svrha postojanja Doma naroda. „Probosanske snage“ ne žele propustiti mogućnost da naprave izvršnu vlast u Federaciji od bošnjačke većine i hrvatskih fikusa, zaključuje se u analizi.

Državni ili entitetski zakon ?

Koji dio izbornog zakonodavstva JE moguće regulirati na entitetskoj razini?

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i Narodna skupština Republike Srpske imaju mogućnost definiranja višečlanih izbornih jedinica, te broja izravnih i kompenzacijskih mandata pri biranju zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i Narodnu skupštinu Republike Srpske, sukladno poglavlju 10.A i poglavlju 11 Izbornog zakona BiH.

Poglavlje 10.A. Izbornog zakona BiH se odnosi na Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i u njemu je jasno propisana mogućnost da Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH utvrdi granice višečlanih izbornih jedinica, te broj izravnih i kompenzacijskih mandata pri biranju zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. Dodatno, propisana je i obveza da svake 4 godine Parlament Federacije BiH preispita te izborne jedinice i broj mandata iz njih pazeći pri tome posebno na proporcionalnost broja mandata i broja birača upisanih u Središnji birački popis.

Znači, prijedlog tzv. „probosanskih snaga“ (SDA-SBB-SDP-DF-NS) koji definira drugačiju razdiobu mandata po višečlanim izbornim jedinicama pri biranju zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH nije sporan i ima utemeljenje u odredbama Izbornog zakona BiH.

Poskok navodi kako je „probosanski“ pisac ovog prijedloga definirao izbornu jedinicu 12 koja bi davala 2 člana, zanemarujući pri tome odredbu Izbornog zakona BiH (članak 10.2 stavak 3) koja propisuje da svaka višečlana izborna jedinica daje od 3 do 15 članova. S obzirom na razinu „aljkavosti“ trebalo bi provjeriti i sve ostale brojke u prijedlogu, iako zbog mehanizma kompenzacijskih mandata te brojke za Zastupnički dom i nisu toliko bitne.

Iste odredbe su u poglavlju 11. Izbornog zakona BiH definirane i za Narodnu skupštinu Republike Srpske koja ima mogućnost definiranja višečlanih izbornih jedinica, te broja izravnih i kompenzacijskih mandata pri biranju u Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Tu prestaje svaka usporedba Federacije BiH sa Republikom Srpskom jer entitet Republika Srpska nije sastavljen od federalnih jedinica (županija) koje imaju svoje ustave i zakonodavna tijela (županijske skupštine) iz kojih se biraju izaslanici u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a iz kojeg se onda biraju hrvatski i bošnjački izaslanici u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Koji dio izbornog zakonodavstva NIJE moguće regulirati na entitetskoj razini? Poglavlje 10.B. Izbornog zakona BiH se odnosi na Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Pročitajte pažljivo poglavlje 10.B! Jeste li uočili neke odredbe koje propisuju da entitetska razina (Federacija BiH) može na drugačiji način propisati način popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Niste! Pa niste niti mogli, zato što toga u Izbornom zakonu BiH i nema!

Dom naroda se ne bira na izravnim izborima, nego se popunjava posredno kroz izbore u županijskim skupštinama i taj način biranja i popunjavanja Doma naroda je definiran poglavljem 10.B Izbornog zakona BiH, kojeg jedino može korigirati Parlamentarna skupština BiH.

Način popunjavanja Doma naroda je definiran člankom 10.12. Izbornog zakona BiH. Tu je jasno propisana i odredba Središnjem izbornom povjerenstvu da nakon svakog provedenog popisa stanovništva izvrši ponovnu raspodjelu broja mandata.

Navodno su se u Središnjem izbornom povjerenstvu „usudili“ nešto i izračunati (sukladno članku 10.12.), ali se te brojke nisu svidjele „probosanskim patriotskim snagama“ pa su uz popratni medijski linč optužili članove SIP-a da ne kontaju osnovne matematičke operacije, pa će zato oni to sve izračunati na „probosanski kalkulator“ i definirati prijedlog kojeg smo eto svjedoci ovih dana.

Prijedlog „probosanskih snaga“ (SDA-SBB-SDP-DF-NS) u dijelu u kojem propisuje drugačiju popunu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH u suprotnosti je s odredbama Izbornog zakona BiH, a u suprotnosti je i s odlukom Ustavnog suda BiH koji je jasno naložio Parlamentarnoj skupštini BiH definiranje drugačijih odredbi o načinu popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH znajući da je to jedino moguće riješiti na razini Izbornog zakona BiH.

Zaključimo. U pitanju je dvostruko izrugivanje presude Ustavnog suda BiH od strane „probosanskih patriotskih snaga“ (SDA-SBB-SDP-DF-NS):

Pokušava se donijeti entitetski Zakon koji je u izravnoj suprotnosti s državnim zakonom (Izbornim zakonom BiH) unatoč jasnoj uputi Ustavnog suda BiH. Sadržaj predloženog zakona u cijelosti ponavlja odredbe koje je u svojoj presudi Ustavni sud proglasio neustavnim.

Inače, politički pokrovitelji ovog Zakona barem jednom mjesečno prijave nekoga Tužiteljstvu BiH za kršenje Ustava BiH, pa bi i u ovom slučaju trebalo aktivirati Tužiteljstvo BiH za jasno i nedvosmisleno nepoštivanje i izrugivanje odluka Ustavnog suda BiH./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari