Pratite nas

Analiza

Marko Jurič: Hrvati – državni narod ili politički tamburaši

Objavljeno

na

Kako to da je u Hrvatskoj desnica toliko brojna, živa, prisutna, od pretežitog biračkog tijela do raznih stranačkih ili društvenih inicijativa, a unatoč svemu ljevica i dalje stoluje, caruje i vlada?

Istina, dogode se povremene promjene vlasti pa “lijeve” koalicije zamijene one “desne”, ali suštinski se ništa bitno u Hrvatskoj ne mijenja.

I dalje, već sedamnaest godina, Hrvatskom upravlja jedan te isti establišment koji nema nikakve veze s nacionalnim interesima. I dalje Hrvatskom vladaju preobučene i transformirane komunističke strukture, zajedno s agresivnim antifa “nevladinim” udrugama, potpomognute snažnom kadrovskom premoći u pravosuđu, DORH-u, akademskoj zajednici, visokoškolskom obrazovnju, diplomaciji, medijima, moćnom i agresivnom nevladinom sektoru i naravno, u poslovnim i poduzetničkim kruugovima.

Kada bi analizirali raspodjelu bogatstva u Hrvatskoj, lako je zamijetiti kako su upravljačke strukture vodećih poslovnih koncerna, ali i bankarskog sektora, u rukama ljudi koji pripadaju toj tzv. lijevo-liberalnoj političkoj sferi.

Kako to objasniti?

Na drugoj strani to većinsko, nacionalno, državotvorno, suverenističko, tradicionalno, kršćansko tzv. desničarsko političko tijelo se s obzirom na svoj društveni i politički status nalazi na krajnjim marginama društva. Drugim riječima, politički presjek strukture koja upravlja ovom zemljom nije u skladu s političkim presjekom njena stanovništva. Kako to razumijeti ako živimo u demokratskom društvu u kojem se svake četiri godine održavaju  višestranački izbori, a na svakim izborima taj nesklad je isti?

Zašto su vodeće tzv. nacionalne političke opcije, primjerice HDZ, Most, brojne pravaške frakcije, raznorazne građanske, obiteljske ili kakve već nazovi patriotske opcije, potpuno neučinkovite u ostvarenju tih nacionalnih interesa kada dobiju većinu na izborima, a vlast su držali devet od posljednijih sedamnaest godina? Je li to stvar neznanja, nestručnosti, njihovog političkog amaterizma, ili se radi o jednoj perfidnoj igri, manipulaciji, kojoj je cilj potpuno onesposobiti artikulaciju bilo kakve nacionalne i suverenističke političke opcije?

Postoje li danas djelatni a ne samo retorički hrvatski suverenisti uopće, ili se sve svodi na drugačiju formu onoga radi čega nas se još od vremena stare Jugoslavije, posprdno kvalificiralo tamburašima?

Za vrijeme kraljevine Jugoslavije, osobito u Mačekovom razdoblju Srbi su se dičili kao politički narod, a Hrvate su nazivali tamburašima i škrlakima. Nakon Drugog svjetskog rata, golemo hrvatsko izbjeglištvo, sada već prepolovljenog naroda, okupljeno i organizirano oko hrvatskih domova na svim kontinentima, imalo je žestoke prijepore upravo na toj liniji – je li smisao tih udruženja i domova organizirano političko djelovanje s ciljem stvaranja samostalne hrvatske države ili je dovoljno njegovati kulturu, tradiciju, organizirati plesne grupe i orkestre koji će ‘tamburati’ patničke taktove daleke im domovine?

Pogledajte što se danas događa, kako se i na koji način, te toliko spominjane, isticane, priželjkivane nacionalne ideje, u stvarnosti afirmiraju od strane onih koji slove kao nekakvi ‘desničarski’ mediji ili političari. Velika većina tema kojima se ti mediji bave, svodi se zapravo na dokazivanje, opravdavanje i polemiziranje s raznim spinovima koji imaju snagu i funkciju političke diskvalifikacije. Primjeri su, okršaji oko pozdrava ‘Za dom spremni‘ u kontekstu micanja HOS-ove ploče ili povremenih nogometnih spektakla ili glazbenih nastupa, kada se netko odvaži zaviknuti taj pozdrav pa završi u policijskoj marici, a potom i kod suca za prekršaje. Nakon toga slijede beskonačne analize povijesti i etimologije tog pozdrava i njegovo relativiziranje u odnosu na ustaški kontekst. I to traje danima i danima, tjednima, mjesecima i godinama.

Bez rezultata!

I dalje je taj pozdrav jednako proskribiran i opterećen političkom diskvalifikacijom. Istovremeno, dok se “raja zabavlja” tim dokazivanjima, neki mešri grabe pozicije u HEP-u, INI, JANAF-u, Hrvatskim šumama, vodama, ili u onim preostalim zdravim monopolističkim građevinskim firmama. Ili primjerice, dok se nacija sablažnjava zbog evidentne diskriminacije prava na pjevanje Marka Perkovića Thompsona, dotle u strukturama Ustavnog ili Vrhovnog suda, županijskih sudova, DORH-a, MUP-a, HRT-a, HINA-e, HAVC-a, raznih saborskih povjerenstava, državnih agencija, a da i ne spominjemo lokalnu samoupravu, mjesta zauzimaju kadrovi koji s tom istom nacijom nemaju puno veze osim što je ne podnose. Drugim riječima, dok se Hrvati bore za pravo na pjesmu i pozdrave, neki drugi im u ovoj, formalno njihovoj državi poručuju – Samo vi pjevajte.

Pogledajte malo pozornije tu tzv. desnu medijsku i političku scenu.

Kakav plod, kakav rezultat, koja se to kvalitativna politička promjena dogodila u Hrvatskoj u zadnjih sedamnaest godina? “Sjaši Kurta da uzjaši Murta“.

U raspodjeli dobara, bogatstva, poslovnih i poduzetničkih projekta ili društvenih nomenklatura, Hrvati su debela manjina u vlastitoj državi.

U čemu je stvar?

  • Kako to da, iako postoje svi demokratski mehanizmi i instrumenti, artikulacija hrvatskih nacionalnih interesa uvijek iuzostane?
  • Kako to da ne uspijemo maknuti slovensku žicu sa svojeg teritorija?
  • Kako to da država ne zna riješiti problem štediša Ljubljanske banke jednostavnim ograničavanjem trgovinske razmjene sa Slovenijom?
  • Kako to da ne znamo odgovoriti Izetbegovićevim krvnim i političkim sljednicima u BiH-a, koji nas sada reketare oko Pelješkog mosta ograničenjem pristupa luci Ploče?
  • Kako to da ne znamo riješiti problem INE, tako da Mađarima zakompliciramo vođenje INE dizanjem troškova poslovanja u Hrvatskoj pa da nam oni sami prodaju svoj udio ispod svake cijene?
  • Kako to da ne znamo obračunati sa četničkim spomenicima ili njihovim medijskim i političkim strukturama u Hrvatskoj jednostavnom zabranom ili zatvaranjem financijskih pipa državnog proračuna?
  • Kako to da država ne zna odgovoriti srpskim ili bosanskim optužnicama protiv hrvatskih branitelja jednostavnim recipročnim mjerama?
  • Kako to da se svake godine drastično povećava broj ‘slučajno’ izazvanih požara?
  • Kakvi su to požari i slučajevi, ako se nakon privođenja piromani puštaju zbog iznenadno otkrivene dijagnoze mentalne zaostalosti?
  • Kako to da nam pravosuđe u istim slučajevima donosi različite presude ili “naivno” pušta eklatantne ratne zločince na slobodu s pozivom na ročište, nakon čega ovi dignu sidro i uteku iz Hrvatske?
  • Kako to da u nekim evidentnim kriminalnim odlukama ministara ili drugih visokih državnih dužnosnika kojima se pogodovalo određenom dijelu poslovnih subjekata, a državi nanijela velika materijalna šteta, nije jasno uočena kriminalna namjera, nakon čega bi trebao uslijediti kazneni progon odgovornih?
  • Kako to da u Hrvatskoj posluje 40 tisuća firmi bez i jednog zaposlenog, a neke od njih imaju promet više desetina milijuna pa čak i milijardi? Kakvi su to poslovni genijalci?

Nažalost, mogli bi nastaviti s nabrajanjem. Međutim, o ovim temama nećete naći puno prostora u medijima pa ni u onim tzv desnima. Mediji će se radije baviti Mamićevim psovkama na sudu, Severininim ročištima za skrbništvo, ili raznim sočnim priopćenjima oko HOS-ove ploče u Jasenovcu.

Ovih je dana Predsjednica brže bolje smijenila admirala Davora Domazeta zbog njegove izjave o hrvatskim pješacima koji mogu biti u Ljubljani za 48 sati. Admiral Domazet je autor brojnih knjiga u kojima upozorava na poseban oblik specijalnog rata koji se odvija u Hrvatskoj. S admiralom se možemo slagati ili ne, ponekad ostavlja dojam ekscentrika, ali njegova uporna upozorenja na taj tzv. asimetrični rat, ili kako se to nekada zvalo specijalni rat, ne bi smjeli zanemariti. Upravo iz razloga što se to trenutno događa, na jedan suptilan način, briljantno isplaniran i prikriven.

Smisao svega je stvoriti ispušne ventile naciji, a istovrmeno usporedo s time postepeno preuzimati sve važnije pozicije u državi. I tako dok se nacija zabavlja psovačkim postovima na facebooku, oštrim tekstovima na tim tzv. desnim portalima, dok stavljaju četničke šubare Vesni Pusić, zvijezde petokrake Ivi Josipoviću, ili dok se napeto prate televizijske emisije samodopadnih voditelja na lokalnim tv postajama, dok odlaze na pojedine glazbene koncerte gdje se euforično pjevaju ‘prave hrvatske pjesme’, i dok se micanje naziva Trga maršala Tita smatra povijesnom političkom pobjedom, dotle se ozbiljni igrači bave konkretnim stvarima preuzimanja pozicija, financija, a u konačnici i vlasti. I to je taj politički amortizer, ispuh, sigurnosni ventil kojemu je zadatak održavati pritisak nacionalnog nezadovoljstva na podnošljivoj razini. Posljedično, od sveg tog domoljubnog pregnuča nema nikakve koristi. I dalje ostaje sve isto. Pored toga sustavno se ubacuju informacije razdora među političke protagoniste te nacionalne scene. Najčešće je to u provjerenoj i učinkovitoj formi optužbe “on je udbaš“, ili se nekoga uvjeri da je baš on “nacionalni mesija”, novi Tuđman koji će pokrenuti Hrvatsku pa se taj nesretnik ili nesretnici nakon sitnih izbornih pobjeda više nikome ne javljaju na telefon, anestezirani umišljajem vlastite političke velične, snage i povijesne odgovornosti.

I zato smo tu gdje jesmo danas. Izgubljeni narod koji odgovore traži od političkih tamburaša koji od tog tamburanja vrlo pristojno žive i ne pada im na pamet odsvirati neku “pogrešnu notu”. A za to vrijeme neki drugi grabe, neki drugi rade ozbiljan posao. Sve dok se ljudi ne osvijeste i ne počnu prepoznavati te političke tamburaše, političke obrtnike i razne hrvatske etnobiznismene, odnosno dok se ne počnu političke inicijative procjenjivati po rezultatima, a ne po jakim i oštrim dijalozima, replikama ili spektakularnim razotkrivanjima, dotle će biti ovako kako jest, učmalo, s vrlo izvjesnim trendom da postane još učmalije.

Marko Jurič / Projekt Velebit

Marko Jurič: Koja smo mi zemlja totalne inverzije!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Ubojite viper – zmije otrovnice na hrvatskom nebu?

Objavljeno

na

Objavio

Prema nekim saznanjima, Hrvatskoj se smiješi aranžman s najpouzdanijim strateškim partnerom i  liderom NATO saveza, Sjedinjenim Američkim Državama. Vrlo sličan ako ne i istovjetan posao realiziran je prije vise od godinu dana u transferu donacije Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu,16 borbeno izviđačkih helikoptera OH-58 D, Kiowa Warrior. Bio je to iznimno povoljan transfer visokih tehnologija u odnosu na nabavnu cijenu koju smo mogli postići u međunarodnom natječajnom procesu.

Troškovi su podrazumijevali transport do Hrvatske i školovanje naših posada uz prvi set naoružanja koje je već isproban na bojevim gađanjima danju i noću. Nase posade i službe održavanja tih helikoptera dobile su najviše ocijene američkih instruktora. U završni dio procesa do pune operabilnosti helikoptera Kiowa Warrior uključen je i sporazum koji je potpisan sredinom prošle godine kada je Hrvatsku posjetila delegacija američkog proizvođača Lockheed Martin koji sadrži nabavu ubojitih raketa zrak-ciljevi na zemlji, Hellfire koje inače koriste već godinama sve bespilotne letjelice USAF. Osim sporazuma i dopreme raketa Hellfire sporazum s Hrvatskom obuhvaća i nabavu sustava zračnog motrenja kao i bitan segment ove priče, punu podršku Lockheed Martina u procesu održavanja borbenih aviona F-16.

Taj dio suradnje sa strateškim partnerom nekako se zrcali i u vrlo izvjesnoj budućoj suradnji oko nabave višenamjenskog (multi roll), noćno i dnevno (night and day) te nimalo nebitno, zrakoplova koji suvereno djeluje u svim vremenskim uvjetima (all weather operation). Ta i takva zrakoplovna platforma podrazumijeva vrlo zahtjevnu i identičnu obuku adekvatnu zahtjevima predviđenih tehnologija, procedura, operativnih priručnika te check-lista kako pilotskog tako i zemaljskog osoblja HRZ.

Značaj strateške suradnje s SAD-om

Sve te karakteristike objedinjuje F-16 Block 25\30 National Guard of Minnesota koji su nakon isporuke i probnih letova angažirani i konzervirani kao ratna rezerva Dakle, ti zrakoplovi posjeduju veliku vrijednost prije svega zbog ogromnog broja slobodnih sati naleta, a koji iznose vrtoglavih 12.000 sati sto u konkretnim usporedbama s drugim ponuđačima nema premca. U direktnim dogovorima sa SAD i proizvođačem stručno povjerenstvo će kao i do sada uspješno znati procijeniti koje i kakve nadogradnje su potrebne HRZ za uloge koje mu predstoje. Tvrtka Lockheed Martin upravo ovih dana provodi modernizaciju Grčkih F-16 koji će poput naših ako se taj posao realizira a svi su izgledi da hoće,dobiti atribut 4++ sto u prijevodu znaci da će F-16 Block 25\30 nakon uloženih sredstava koja su bila predviđena za nabavu inačice Barak, postati inačica F-16 50\52 V. Slovo V-Viper /naziv je za zbir od 20-ak poznatih zmija otrovnica/  dobile su sve moderne inačice F-16. Tu platformu dobivamo kao sto su i Izraelci kao donaciju dobili prije 30-ak godina F-16 i nadogradnjama u suradnji s Lockheed Martinom pretvorili u uspješnu varijantu pod nazivom Barak potvrđuje ako do te realizacije dođe, nedvojbenu stratešku suradnju sa SAD. Samo lose informirani te oni koji se prije svega bave jeftinim spletkama misle da će država Izrael koja od Lockheed Martina nabavlja i najsuvremenije F-35 te zračne cisterne i svoju trenutnu perjanicu, Boeingov F-15 ugroziti svoju poziciju u odnosu na najvećeg proizvođača i distributera vojnih tehnologija SAD zbog nerealiziranog posla s Hrvatskom.

Vojna industrija države Izrael će zasigurno pronaći svoju nišu u suradnji s Hrvatskom i u budućnosti. Tu valja naglasiti iznimno bitan pristup koji se do sada a i u buduće će se pokazati kao uspješan i pouzdan pristup u pregovorima država s državom. Taj pristup se pokazao kudikamo transparentniji od pregovora s tvrtkama što pokazuje totalni fijasko i svu svoju suspektnost kada je riječ o vojnim tehnologijama u lošoj priči od koje i danas trpimo iznimno teške posljedice nakon modernizacije-remonta u Ukrajini (jedna četvrtina eskadrile Mig-21 je u operabilnom statusu).

Usporedbe borbenih zrakoplova

Usporedni i kratki osvrt na dosadašnje pretendente natječaja država s državom oko nabave borbenog zrakoplova za Republiku Hrvatsku (Južnokorejski FA-50 ipak je slabija kategorija pa smo ga izostavili).

F-16 Barak

Kroz godine nadogradnji i ojačanja trupa, sletnih sustava i snažnijeg motora dobio je na ukupnoj težini i većoj nosivosti goriva te ubojnih sredstava a time mu se povećala potrošnja goriva u letnom stanju. Barak je time poboljšao svoju ubojitost ali je povećao operativne troškove sata leta na oko 8000 dolara. Prednosti su mu mogućnost korištenja opreme i naoružanja američkih proizvođača kao i mogućnost korištenja opreme i naoružanja izraelskih proizvođača, a za sami odabir korištenja naoružanja za vrijeme leta piloti koriste Izraelski ili Američki Mission Computer sto mu daje veliku operativno taktičku prednost pri djelovanju u svom bliskoistočnom okruženju a time i djelomičnu neovisnost u proizvodnji i nabavi opreme i naoružanja. Barak kao i ostale izraelske inačice F-16 u svojim borbenim misijama djeluje u zajedništvu s ostalim zrakoplovima Izraelskog ratnog zrakoplovstva a to su prije svega, Boeingov F-15 te najnovija akvizicija Lockheed Martina F-35. Tako da u svojem okruženju nemaju ravnopravnog suparnika. U od Izraela predloženoj suradnji spomenuta je i izgradnja tvornice streljiva na području Hrvatske,zajednički projekti oko razvoja i proizvodnje bespilotnih letjelica,suradnja u navodnjavanju Slavonije te druge oblike suradnje na vise razina.Sve u svemu,Barak i vezani projekti su bili jak argument za suradnju s Hrvatskom.
12 Baraka + ostali segmenti suradnje Hrvatsku bi koštali oko 500 milijuna dolara.

F-16 Block 25\30 (Grčki)

Grčka ponuda njihovog dijela prizemljenih eskadrila (koje nisu mogli držati u letnom stanju zbog krize i recesije koja je zahvatila tu zemlju) uklapa se i u onaj dio koji ćemo obraditi kroz vrlo izvjesnu mogućnost donacije i modernizacije F-16 Block 25\30 Nacionalne Garde države Minnesote Republici Hrvatskoj.

F-16 Block 50\52 V(Viper)

14. listopada 2018. veleposlanik SAD Robert Kohorst između ostalog je izjavio: „Hrvati biti ćete zadovoljni.”

Ako je niže navedeni projekt izvor našeg zadovoljstva onda i istinski možemo biti zadovoljni. Za nadati se je da bi oslonac na lidera NATO oživio pregovore oko LNG terminala na Krku da bi eventualno snažno pokrenuo realizaciju logističke baze na zračnoj luci u Udbini koja je evidentno na sjajnom geostrateškom položaju i to naslonjena na naše autoceste smjera sjever-jug te velike blizine morskih luka Zadar, Split i Rijeka. Realizacijom projekta logističke baze na Udbini zasigurno bi došlo da zapošljavanja tisuća radnika tog kraja što je nemalo postignuće za našu zemlju i vrlo potentna lokacija za glavnog strateškog partnera Republike Hrvatske.

Osnovni troškovi, oni operativni troškovi sata leta ovog zrakoplova iznose oko 7000 dolara. Pokreće ga motor dokazanog proizvođača General Electric F 110.Maksimalna težina na polijetanju(uz osnovno naoružanje za ciljeve u zraku i na zemlji)oko 20 tona. Cijena modernizacije koja bi se provela oko 25-30 milijuna dolara po platformi, a u onoj početnoj varijanti mogla bi obuhvatiti vrlo napredne i ubojite rakete za ciljeve u zraku i to u rasponu od raketa na dometu do 5 kilometara te onih i do dometa 70 kilometara. Ključna podrška tom dijelu operabilnosti bio bi i najmoderniji radar Northrop Grumman za otkrivanje i praćenje ciljeva koji se ugrađuje u Viper inačicu F-16 a koji može u realnom vremenu pratiti dvadesetak potencijalnih ciljeva u zraku I to pod kutom od + –  60 stupnjeva.

Sličan kompjutorski sustav sudjeluje u odabiru ciljeva na zemlji te pametnim projektilima na vanjskim ovjesima daje brzu i preciznu informaciju te njihovu aktivaciju. Obuku naših budućih instruktora i mehaničara provodili bi oni najbolji ,američki instruktori. Sve razine letačke obuke do pune integracije u sustav HRZ i HV završno bi se odvijale (kao i u slučaju Rumunjske) izvođenjem operacije punjenja goriva u zraku u za to propisanim zonama koje već od 1993. postoje iznad akvatorija otoka Visa, NATO zona SONNY. Hrvatska nakon te donacije i modernizacije dolazi u vlasništvo sjajnog zrakoplova 4 ++ generacije. Stvar je daljnjih i stručnih pregovora koji se u dobro uređenim zemljama vode daleko od medija i o mogućnosti donacije 10 jednosjeda i 2 dvosjeda ili kao u Slovačkoj varijanti(F-16 Block 70\72)10 jednosjeda i 4 dvosjeda. Prednosti F-16 V ugradnjom najnovije generacije obrambeno-ofenzivnih sustava te taktičke uloge u NATO sustavu su nemjerljive za nasu zemlju iz vise aspekata. Takvim rješenjem Hrvatska nema ravnopravnog oponenta na nebu jugoistočne Europe.

Što možemo ponuditi NATO članicama i susjedima?

Mudrim i dosljednim pregovorima dolazimo u poziciju da NATO članicama u našem neposrednom okruženju ponudimo pod povoljni uvjetima AIR POLICING PROGRAM (nadzor zračnog prostora kojeg sve članice NATO moraju osigurati). Moguće korisnice naših usluga bile bi tako Slovenija (sada taj posao obavljaju Talijani i Mađari),Crna Gora, Albanija (posao za sada dijele Talijani i Grci), Kosovo (što bi sjeverno od Prištine zasigurno izazvalo sveopće oduševljenje) . Budućim i dobro odrađenim pregovorima s NATO susjedima i uspostavom naše izvedbe AIR POLICINGA te realnom cijenom za 4 do 5 godina mogla bi se i u cijelosti povratiti investicija u modernizaciju donirane F-16 V platforme. Dakle, realizacijom donirane i modernizirane inačice F-16 V naša zemlja bi i u ovom segmentu postala novi i snažan igrač na geostrateškoj karti jugoistoka Europe. Malo se  govorilo o sinergiji koja bi dobila svoju puninu i kompletnost integracijom F-16 V u već postojeće elemente HV. Dobro obučen i uvježban pješak kopnene vojske,16 samohodnih haubica od 155 mm,PzH 2000 te izvidničko borbena varijanta OH-58 D Kiowa Warrior uz izvjesnu realizaciju modernizirane inačice F-16 V jamstvo su uspješnog, sinergijskog djelovanja te odvraćanja potencijalnog agresora. Zasigurno se film u nečijim glavama koji se odvijao 1991.godine do VRA Bljesak i Oluja više nikada ne bi montirao, a posebice ne izvodio. Realizacijom projekta F-16 V taj zrakoplov postao bi najoštriji ‘nož’ Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Miljenko Kniewald, pilot i instruktor letenja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Neven Pavelić – Analiza aktualne političke situacije

Objavljeno

na

Objavio

Glavni urednik portala Hrvatska danas Neven Pavelić na Studiju 4 u analizi aktualne političke situacije: Odnosi Plenković – Pantovčak, afera SMS, nabavka borbenih zrakoplova, preletači i raspad HSS-a, politička korupcija, EU izbori….

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari