Pratite nas

Komentar

Marko Jurič: Kada se počne rovariti po temeljima onda se kuća opasno naginje

Objavljeno

na

Biti će zanimljivo vidjeti to zakonsko obrazloženje pod kojim će se ukloniti HOS-ova ploča u Jasenovcu. Ako se to učini uz obrazloženje kako je to ustaški pozdrav, onda je to otvaranje Pandorine kutije. Naime, nakon toga slijedi analogija koja po zakonskoj inerciji otvara niz pitanja o HOS-u i njegovoj ulozi u Domovinskom ratu.

To se onda pretvara u suđenje mrtvima i to onima koji su svoj život ugradili u temelje ove zemlje. A kada se počne rovariti po temeljima onda se kuća opasno naginje.

Dio je to trenda potpune i nasilne antifašizacije Hrvatske koja predmnijeva mnoštvo zaborava i nameće kolektivnu amneziju naciji. Ne treba čuditi ako će taj trend u nekom skorijem razdoblju proizvesti i neka nova ‘sjećanja’. Primjerice, o sudjelovanju antifašističkih odreda u obrani Hrvatske. Naime, ključni problem trenda antifašizacije jest upravo u dokazivanju njegovog neprekinutog niza. Jar ako je antifašizam bio ideologija partizana u Drugom svjetskom ratu nameće se logično pitanje gdje je ta ideja bila devedesetih godina?

Jer ako se antifašizam predstavlja kao civilizacijski doseg, kao ideja koja se suprotstavlja nasilju, nepravdi, totalitarizmu, kao politički standard na kojem počiva i ova naša hrvatska država zašto je onda taj antifašizam zašutio devedesetih godina? Zašto hrvatski antifašisti nisu 1991. godine osnovali antifašističke odrede i stali na branik svoje hrvatske domovine?

Primjerice, 8. svibnja se slavi kao ‘Dan oslobođenja Zagreba’. Ako se to oslobođenje dogodilo 1945. godine kao pobjeda antifašizma koji je donio slobodu Hrvatskoj, zašto se je Hrvatska morala još jednom oslobađati 1991. godine?

Da su se kojim slučajem te 1991. godine antifašisti organizirali u odrede i da su došli pomoći HOS-ovcima u borbi, da su zajedno s njima podijelili ratnu sudbinu pa tako i žrtve, Hrvatska bi danas bitno drugačije izgledala. Povijest Domovinskoga rata, a to onda znači i povijest Republike Hrvatske je ispisana krvlju hrvatskih ratnika, hrvatskih branitelja među kojima je i značajan broj pripadnika HOS-a.

U to vrijeme su antifašisti, čini se, bili negdje drugdje. Primjerice, značajan broj tih antifašista je u to vrijeme sjedio u SDP-u s Račanom i to u trenutku kada se donosila odluka o razoružanju hrvatske teritorijalne obrane. To je oružje predano JNA, a koja je to isto oružje potom podijelila srpskim pobunjenicima.

Možda su upravo tim oružjem teritorijalne obrane Hrvatske ubijeni HOS-ovci čija se imena nalaze na ploči u Jasenovcu? Drugim riječima, da nije bilo tih i takvih antifašista u Hrvatskoj nameće se logično pitanje bi li danas uopće imali ‘problem’ HOS-ove ploče u Jasenovcu? I to iz jednostavnog razloga jer bi možda ti isti HOS-ovci čija se imena nalaze na toj ploči danas bili živi.

Markov trg

Miroslav Tuđman: Uklanjanjem HOS-ove ploče, zapravo uklanjate ljude koji su ginuli za demokratsku Hrvatsku

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Plenković: Odluka o nabavi borbenih zrakoplova za nekoliko tjedana

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković u četvrtak se u Bruxellesu sastao s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.

“Činjenica je da je Hrvatska počela povećavati svoja izdavanja kao što smo se svi dogovorili 2015. Cijenimo ono što Hrvatska čini kad je riječ o pomaganju svim nejzinim susjedima na Balkanu na njihovom putu prema euroatlantskim integracijama”, rekao je nakon sastanka Stoltenberg.

Plenković je kazao kako je ovo bio plodan i konstruktivan razgovor te još jednom naglasio koliko Hrvatska želi sudjelovati u Savezu.

“Pokazali smo jasnu solidarsnost, prisutni smo u misijama Saveza već niz godina. Moramo se složiti oko načina kako postići cilj od 2 posto izdvajanja BDP-a na obranu. U godinu i četiri, pet mjeseci vlasti jasno smo pokazali proračunima za 2017. i 2018. da je Hrvatska povećala svoja izdvajanja. Želimo povećati svoju sposobnost”, rekao je Plenković.

Plenković je kazao da će odluka o nabavi borbenih zrakoplova biti objavljena u narednih nekoliko tjedana.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Amerikanci i „Bojna Čavoglave“ u Sarajevu

Objavljeno

na

Objavio

Što se treba dogoditi da se danas u Sarajevu, na nekom javnom mjestu, čuje pjesma Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“? Dakako, trebaju doći Amerikanci. Pa makar to bilo i u filmu… i otkriti nam još štošta.

Vjerojatno se mnogi sjećaju što se sve pisalo i kakvo je ozračje stvoreno kada je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u proljeće 2007. pokušalo organizirati koncert Marka Perkovića Thompsona u sarajevskoj Zetri. Iako je mnogo toga već bilo spremno i ulaznice dobrano rasprodane, događaj je otkazan zbog „sigurnosti posjetitelja i stvorene atmosfere linča“. Povijesna pozadina tomu je što se dotičnoga pjevača povezuje s ustaštvom, a Bošnjaci su – kako svatko nedvojbeno treba znati – u Drugom svjetskom ratu, svi odreda i bez iznimke, bili partizani. Pa odatle i protivljenja. No, Thompsonova se „najustaškija“ pjesma, i to ove godine, začula u Gradu podno Trebevića.

Odmetnici se odmetnuli

Dakako, i u ovom slučaju potvrdilo se da ako nam itko može donijeti „suživot i demokraciju“  onda su to Amerikanci. I to oni sjeverni, naravno. Jer oni znaju što komu u svijetu treba, a ne ona „latinska“ sirotinja koja se ne može ni sama o sebi pobrinuti…

Naime, u bh. kina je u veljači stigao „visokobudžetni“ film Odmetnici ili kako bi oni rekli „Renegades“, redatelja Stevena Qualea. I u po ovoga „bajkovitoga“ uratka, akciona družina – nakon što „razvali pola Sarajeva“ u diverzantskoj akciji protiv „jugo-četnika“ – zalazi negdje u nekakav kafić Korzo gdje se sluša ni manje ni više nego Thompson. I to Bojna Čavoglave. A Ameri pritom uživaju s ostalom „pozitivnom rajom“, koja brani svoju državu od srpskih negativaca. Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji koju je ispjevao Alen Mustafić. Vjerojatno su tada još uvijek bile svježe slike, kako je na humorističan način rečeno i u Audiciji, da su ustaše bile i babo, i amidža, i daidža…, a ne samo „anam oni“. Štoviše, Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić bi decidirano kazao: „Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska. Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.“ No, to su neke druge teme… A očito je da su se Odmetnici malo odmetnuli od onoga što bi sadašnjoj dominantnoj političkoj misli u Sarajevu odgovaralo pa pustili Thompsona.

Gdje se sve „kuhalo“?

U ovom slučaju filmskoga ostvarenja, Amerikanci (i njihovi saveznici) predstavili su nam što znaju o nama, našem zemljopisu i našoj povijesti. A i sadašnjosti, koja je by the way u znatnoj mjeri – barem „glavno jelo“ – skuhana u njihovoj kuhinji ili bi bilo bolje reći u fast food straćari.

Tako se kroz 105 minuta radnje, čiji scenarij potpisuje čuveni francuski režiser i scenarist Luc Besson (šira javnost ga pozna po filmovima: Veliko plavetnilo, Nikita, Léon, Peti element, Ivana Orleanska…), gledatelj suočava s događajima iz 1944. kada Nijemci kradu umjetnine, novac i zlatne poluge iz Francuske te ih smještaju u Grahovo koje će u međuvremenu potopiti partizani srušivši neku branu (!). Samo će se spasiti jedan dječak koji će priču, između ostaloga, ispričati svojoj unuci Lari – koja je ratne 1995. konobarica u onom „Thompsonovu“ Korzu, a ona će to prenijeti kao ideju petorici pripadnika Američke mornarice smještenih u Sarajevu. I odatle će krenuti akcija izvlačenja zlata u vrijednosti 300 milijuna US dolara. A da sve bude bajkovitije, nakon raspleta radnje – pri čemu, dakako, Amerikanci bez žrtava u vlastitim redovima, pobiju srpske zlikovce – Lara dobije polovicu novca za svoju fondaciju koja će pomoći obnovi u ratu porušene zemlje.

Bez obzira što je film, osim u Njemačkoj i na Malti, 44 dana sniman i u Hrvatskoj kada je angažirano bilo 190 filmskih djelatnika i više od 1 100 statista, ovi se „junaci“ nisu potrudili saznati logičnu pozadinu moguće radnje.

Sve isto, samo prosperiteta nema

Zapravo, i na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca. Kako u filmu tako i u stvarnosti! No, baš zato Odmetnici, koji zasigurno kao filmsko ostvarenje neće puno zaraditi, predstavljaju strance kao velike humaniste i dobrotvore. Istina je, međutim, da spas ovoj zemlji i njezin prosperitet ne dolaze od njih. Za to se narodi koji su „zavoljeli ovu mrtvaju pa neće iz nje“ moraju sami potruditi – ali na način da oni koji se istinski zalažu na tom polju, ne budu tretirani kao odmetnici.

Josip Vajdner / Nedjelja.ba

Thompsonov hit stigao do Hollywooda: Bojna Čavoglave u novom hit filmu

facebook komentari

Nastavi čitati