Pratite nas

Komentar

Marko Jurič: Očito je da je Moody’s stao u zaštitu sadašnje uprave HNB-a

Objavljeno

na

Moody’sovo smanjenje kreditnog rejtinga Hrvatske je u očitoj vezi s inzistiranjem zastupnika Mosta da se o izvješću HNB-a glasa o prihvaćanju ili ne prihvaćanju, umjesto da ga se samo primi na znanje. Naime, ne prihvaćanje izvještaja HNB-a otvara pitanje smjene vodstva HNB-a.

[ad id=”93788″]

Dakle očito je da je Moody’s stao u zaštitu sadašnje uprave HNB-a i njihove tvrde politike nepromjenjivog tečaja, ali i brojnih drugih elemenata monetarne politike kao što je odnos prema bankama, valutna klauzula itd.

Vidljivo je to iz potpuno neuobičajenog komentara te agencije u kojem zastupnike Mosta smatra neiskusnim na razini središnje vlade što, kako kažu, pojačava rizik da nova vlada neće biti u mogućnosti zadržati podršku u parlamentu za ekonomske i fiskalne reforme. Dakle, inzistira se na provođenju fiskalnih i ekonomskih reformi, a o monetarnoj reformi ni slova. To u prijevodu znači, smanjivanje potrošnje. Dakle, prije ili poslije na red će doći smanjivanje plaća i otpuštanja u javnom sektoru, mirovine, razna socijalna davanja, štednje u zdravstvu odnosno poskupljenje participacija, školstvo, porez na nekretnine itd.

Nije uobičajeno da se te rejting agencije bave unutarnjim političkim analizama, pogotovo ne ovakvim ocjenama nečije političke sposobnosti kao što je slučaj u ovom izvještaju prema zastupnicima Mosta koji su u petak napustili zasjedanje Sabora. Pogotovo ne ovako promptno, da već slijedeći dan Moody’s ruši kreditni rejting Hrvatskoj. Očito je Most iskočio s platforme koju je Orešković dogovorio s europskim financijašima. Očito je to iskakanje stvorilo nervozu pa tako i reakciju međunarodnog financijskog kapitala. Očito je ovakav HNB u funkciji zaštite financijskih interesa europskih bankara. Drugim riječima, to znači da je Most pogodio u sridu kada je otvorio temu monetarne reforme, a što HNB brani kao Rusi Staljingrad – do posljednjeg čovjeka.

Kriza u Hrvatskoj je generirana upravo potezima monetarne politike kada je 1994. godine nakon zamrzavanja tečaja na 4,44 kune prema jednoj njemačkoj marki, kuna umjetno ojačala upravo zahvaljujući intervenciji HNB-a na 3,7 prema njemačkoj marki. Posljedica te odluke je bila da je proizvodnja u Hrvatskoj pa tako i izvoz postao preskup stranim kupcima, a uvoz je postao jeftin.

To je vrlo jednostavna računica. Jer tom je promjenom tečaja sva roba iz uvoza u trenutku postala dvadeset posto jeftinija, a sva roba koju je Hrvatska izvozila je postala dvadeset posto skuplja. Primjerice, tanker koji je hrvatsko brodogradilište gradilo po cijeni od 44 milijuna kuna u njemačkim je markama vrijedio 10 milijuna. Nakon promjene tečaja taj je tanker i dalje koštao 44 milijuna kuna, ali je to u njemačkim markama bilo 12 milijuna DEM-a. Dakle taj je tanker prestao biti konkurentan na svjetskom tržištu, postao je skup i nitko ga više nije htio kupovati. Slično je i s uvozom. Primjerice paradajz iz Italije koji je koštao 1 DEM u kunama je to bili 4,4 kune. Nakon promjene tečaja taj je paradajz pojeftinio na 3,7 kune i bio je konkurentniji od domaćeg. Posljedica je bila da su domaći uzgajivači paradajza propali jer nisu imali kupce za svoj ‘skupi’ proizvod. Slična je situacija bila s proizvođačima bilo čega u Hrvatskoj. Taj potez HNB-a iz 1994. godine je bacio hrvatsko gospodarstvo na koljena, uništio poljoprivredu, tekstilnu industriju, metalurgiju, brodogradnju, i cijeli niz proizvodnih grana koje su u Hrvatskoj postojale do prije dvadesetak godina. Druga izravna posljedica te promjene tečaja jest bila pretvaranje Hrvatske u uvoznički eldorado i meku za brojne strane trgovačke lance koji su na svakom koraku otvorili svoje velike prodajne centre, u kojima se prodaje jeftina strana roba i koji su uništili domaću ‘skupu’ proizvodnju.

Kako bi Hrvati mogli kupovati u tim trgovačkim centrima bilo je potrebno dati im kredite. Tako je već krajem devedesetih počelo hiper zaduživanje građanstva i firmi. Otvorile su se brojne kreditne linije pretežito stranih banaka. Njihov je trajni interes stabilni i nepromjenjivi tečaj kako bi zaštitili svoje kreditne aranžmane. Naime, u takvim slučajevima uvijek postoji opasnost da država promjeni tečaj svoje valute pa se zato primjenjuje instrument valutne klauzule. Jer da je HNB ukinuo valutnu klauzulu, mogao je promjenom tečaja olakšati građanima teret kredita, a u tom bi slučaju banke koje su posudile novac izgubile zaradu. Jer ako se netko zadužio u banci na kredit od 750 tisuća kuna što iznosi 100 tisuća eura, promjenom tečaja na, recimo, 10 kuna prema jednom euru taj bi kredit iznos 75 tisuća eura. Računica je jednostavna, banka bi izgubila. A da se to ne dogodi uveden je mehanizam valutne klauzule.

[ad id=”93788″]

Rješenje krize se uvijek nalazi u njenom začetku, nasatajnju, a to je ova intervencija monetarnih vlasti, odnosno HNB-a u tečaj 1994. godine. Tu je i niz odluka HNB-a kojima je kasnije pogodovano stranim komercijalnim bankama u Hrvatskoj. Promjena tečaja kune i povratak na prirodnu razinu, realan omjer iz 1994. godine, koji bi potom trebalo uvećati za godišnju inflaciju, po tom bi izračunu danas jedan euro trebo vrijediti najmanje deset do dvanaest kuna. Takva bi odluka za kratko vrijeme pokrenula proizvodnju i izvoz u Hrvatskoj, a u trenutku bi uvozna roba postala višestruko skupa te bi na taj način i negativna bilanca, dvostruko veći uvoz prema izvozu, bila promijenjena. Veći uvoz od izvoza pretpostavlja stalno zaduživanje jer se više troši, nego što se zarađuje.

Upravo je to ono što Mostov Ivan Lovrinović, pokušava inicirati u Saboru, promjena politike HNB-a. Sličnog su mišljenja i neki drugi ekonomisti poput Gorana Marića, Drage Jakovčevića, Slavka Kulića i dr. Oni zamjeraju politici HNB-a što je ovakvom tvrdom i nepromjenjivom monetarnom politikom bila u službi interesa stranih financijaša, stranih banaka i velikih trgovačkih lanaca, a ne razvoja domaćeg gospodarstva. Sad je vidljivo da za to HNB ima potporu međunarodnog kapitala, koji preko svojih rejting agencija šalje packe upozorenja. Poruka glasi: ‘pustite na miru HNB da radi onako kao i do sada’ Dakle izvještaj o radu HNB-a primiti na znanje, a ne o njemu raspravljati i ne prihvatiti ga. HNB je očito postao veleposlanstvo moćnih svjetskih bankarskih lobija kojemu je zadatak štititi njihove investicije i pretvoriti Hrvatsku u njihovu robovsku latifundiju. Takav HNB koji govori u ime stranih gospodara najveći je grobar hrvatskog gospodarstva, standarda, razvoja, a u konačnici gospodarskog suvereniteta i slobode ove države.
Nešto od takvih promjena monetarne politike je Orban izveo u Mađarskoj. Bili su ga zbog toga napali bankarski lobiji i prijetili da će zatvoriti svoje ispostave i napustiti Mađarsku. On im je elegantno ponudio pomoć u seljenje, ali ni jedna banka nije otišla iz Mađarske. I ne samo to nego se u Mađarskoj danas živi bolje nego prije pet godina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari