Pratite nas

Komentar

Marko Jurič – “Park je moj”

Objavljeno

na

Upravo sam na RTL-u odgledao film ‘Park je moj’ ( The park is mine) iz 1986. godine s Tommy Lee Jonesom.

[ad id=”93788″]

Zanimljivo kako američka javnost sasvim drugačije gleda na probleme svojih ratnih veterana. To je vidljivo već iz sadržaja filma. Dakle, Mitchov (T. Lee Jones) prijatelj Mike, ratni veteran, ubio se skokom s nebodera. Ubio se zato što je obolio od raka i što se nije mogao suočiti s polaganim umiranjem. Mitchu je ostavio oproštajno pismo, a uz pismo i poruku. Poruka glasi:

‘Uzeli ste mi život, nadanje i snove, prava i budućnost, ali Park je moj’!

Mitch ne može prihvatiti činjenicu kako njega i njegove suborce zemlja za koju su bili spremni dati svoje živote sustavno zanemaruje i ponižava. Uvjeren kako se ništa neće promijeniti ne uzme li stvar u svoje ruke, Mitch se okreće onome što najbolje zna raditi, a to je otvorena borba. Jedan od najvećih gradskih parkova pretvara u svoj posjed, pokušavajući serijom neočekivanih poteza nagnati vlasti da promijene svoju politiku. Dok čita pismo, Mitch postaje svjestan da sve ono o čemu Mike piše vrijedi i za njega: i on je jedan od gubitnika kojima ništa u životu ne ide kako treba, bez novca, bez posla, s bivšom ženom koja mu jedva dopušta da vidi sina, jer mjesecima nije u stanju platiti alimentaciju…

Koliko je nevjerojatno puno sličnosti u zapletu ovog scenarija s problemima koje imaju naši branitelji. Činjenica da se ovakav film snimi u jednoj Americi u kojoj je državni sistem na razini nacionalne svetinje govori koliko su im njihovi ratni veterani još veća svetinja i koliko do njih drže. Zamislite da se u Hrvatskoj snimi film u kojoj ratni veteran oružjem zauzima Maksimir i drži ga po opsadom. I još ono najvažnije da takav čin bude prikazan kao moralno opravdan, iako društveno neprihvatljiv. Kratkotrajno pojavljivanje plinske boce na Savskoj dovelo je umalo do državnog ustanka protiv braniteljske okupacije na broju 66, danas trga Nevenke Topalušić.

Međutim, osim takvog stava američke javnosti prema svojim braniteljima zanimljivo je i koliko hrvatski branitelji sami sebe tvrdo sude. Ovih je dana objavljena brojka kako je oko 2800 branitelja počinilo suicid nakon rata. Zamislite da je jedan, makar jedan od svih tih nesretnih hrvatskih branitelja učinio nešto drugo, bilo što drugo umjesto da je digao ruku na sebe. Da je, primjerice kao lik iz ovog filma, držao Maksimir pod opsadom 24 sata ili tako nešto. Mislim da bi odnos vlasti, ali i dobrog dijela javnosti prema braniteljima bio sasvim, sasvim drugačiji.

Marko Jurič/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari