Pratite nas

Istaknuto

Marko Jurič: U Hrvatskoj traje politički građanski rat

Objavljeno

na

Čitam postove neznanih čitatelja u kojima raskrinkavaju Mesića, u kojim prokazuju Mesića kako je prije dvadeset godina govorio jedno, a danas nešto sasvim drugo.

[ad id=”93788″]

Slično je i kod mnogih drugih tema gdje Hrvati sustavno raskrinkavaju neku neistinu, nepravdu, neprincipijelnost, političko licemjerje i sl.

Što znači sve to? Koja je razlika u reakciji na nepravdu kod slobodnog čovjeka, a koja kod kmeta?

Kmet na nepravdu sastavlja popis argumenata iz kojih se jasno vidi struktura te nepravde, kako je ona nastala i tko je za nju odgovoran.

Kmet skuplja argumente, s njima maše okolo, svima ih pokazuje jer očekuje da će ih gospodar razmotriti i u svojoj pravednosti ispraviti nepravdu učinjenu tom njegovom kmetu.

Lijepo se to vidi iz velike većine postova u kojima se uporno razotkrivaju sve te bezbrojne nepravde. Svi ti postovi su u stvari svojevrsne optužnice s kojima oni koji ih pišu pokušavaju isprovocirati proces za ispravljanje te nepravde.

Piše se, razotkriva se, optužuje se i čeka se kako će nekakvi pravedni gospodar sve te nepravde, slijedom tih činjenica, ispraviti.

Slobodan čovjek ne razmišlja tako. On ne piše, on ne govori o nepravdi. Slobodan čovjek uzima pravdu u svoje ruke. Slobodan čovjek se obračunava s onim tko mu nanosi nepravdu.

Zato u Hrvatskoj nema demonstracija kakve možemo vidjeti u drugim europskim zemljama. Samo su u Hrvatskoj prosvjedi ‘mirni i dostojanstveni’.

Toliko mirni da u njima nema ničega što ima veze s ljudskim dostojanstvom pa vam dođe muka od takve nacionalne pasivnosti i gluposti, a u konačnici pravog robovskog mazohizma.

U Hrvatskoj žive bivši robovi i bivši goniči robova. Gospodara smo otjerali prije dvadeset godina kada se dogodila pobuna robova. Danas Hrvatskom uglavnom upravljaju ti bivši goniči robova koji su i sami bili robovi, ali oni naraštajima žive udoban život kao nagradu za to što su radili. I to je njihov način postojanja.

Između robova i goniča robova postoji nepremostiv jaz nepovjerenja, opterećen teškim zlodjelima. Goniči robova se boje osvete robova, a robovi se boje povratka na staro.

Vrijeme prolazi, zemlja polako tone u zaduženost jer traje jedan oblik građanskog rata između ta dva tabora. Rat je vrlo iscrpljujući, vodi se optužbama, etiketama, stigmatiziranjem, denunciranjem.

Bivši goniči robova optužuju bivše robove da su ustaše jer je to bila teorija i model po kojemu su, za vrijeme posljednjega gazde, robovi bili robovi. Kod robova postoji smrtni strah od te optužbe jer je ostalo pamćenje teških posljedica od takve optužbe, a i danas se zbog te optužbe može ostati bez posla i sl. Goniči robova denunciraju robove susjednim zemljama da prizivaju ideju protiv koje su se te zemlje borile u Drugom svjetskom ratu i to onda izaziva i njihovu osudu bivših robova Hrvatskoj pa izaziva strah od povratka na staru u ono potpuno ropstvo.

Formalno su na izborima bivši robovi dobili većinu u parlamentu, ali su bivši goniči robova puno iskusniji u političkim lukavostima, koriste neslogu i strah robova pa im onemogućuju stvarno preuzimanje vlasti.

Bivši robovi samo kmeče, jamraju, pravdaju se da nisu ustaše, dokazuju to ovim ili onim povijesnim i pravnim okolnostima, stalno se posipaju pepelom, ispričavaju, ograđuju od nečega što nisu bili, od nečega što je kao optužba fikcija, izmišljena u poslijeratnoj kuhinju goniča robova.

Vrijeme prolazi. U Hrvatskoj traje politički građanski rat, pokušaj gušenja pobune bivših robova i njihovo postepeno vraćanje u stare robovske okove i kmetski jaram.

Svakom isprikom, svakim poklonom u raznim hramovima izmišljene i nametnute povijesne mitologije, bivši su robovi sve dalje od života slobodnih ljudi. Ukratko, baš kao uvijek i svugdje kroz povijest dok je svijeta i vijeka, u ovakvim situacijama robovi moraju ‘dignuti ustanak’, pobuniti se protiv svojih dojučerašnjih goniča robova, s njima konačno obračunati i ukloniti ih s pozicija upravljanja njihovom sudbinom, životom i slobodom. U protivnom će ponovo postati robovi. To se ne postiže razotkrivanjem očitih činjenica, šaptanjem o nepravdi, pisanjem bijesnih postova, mirnim i dostojanstvenim prosvjedima i čekanjem da netko drugi konačno nešto poduzme i riješi problem. Riječi moraju postati dijela. Istini za volju i ovo su samo riječi.

[ad id=”93788″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari