Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Četnički debakl u Australiji i hrvatska šutnja

Objavljeno

na

Foto: Anzac day

“Vijest o konačnoj zabrani četničkog sudjelovanja u mimohodu australskih veterana i njihovih ratnih saveznika iz WW2, proširila se po Australiji kao požar na vjetru, nakon što je najprominentniji australski dnevnik “The Australian” u današnjem vikend izdanju, na drugoj stranici objavio da je Projekt Velebit sa supotpisnicima “Domovinom” iz Sydneya i Odborom Hrvata u Victoriji, priskrbio izbacivanje četničkih predstavnika iz mimohoda u kojemu svake godine, uz Australce sudjeluju američki, francuski, britanski, kanadski i drugi veterani ratnih savezničkih država, među kojima su u Melbourneu, unatoč protesta koje su dolazili svake godine, sudjelovali i srpski četnici”.

Kolega Dinko Dedić obavještava na ovaj način hrvatski narod diljem svijeta o politički nesagledivo važnom događaju, koji u međunarodnim političkim okvirima prvi put koliko i najstariji Hrvati pamte, znači neupitnu hrvatsku, istodobno i civilizacijsku, pobjedu nad stoljetnom ružnom srpskom kampanjom laži, krivotvorenja i u konačnici zla.

Dok najvažnije australske novine i mediji tome daju golemi značaj, dok australske službe sigurnosti istražuju nevjerojatne prijetnje razgolićenih barbara kolegi Dinku Dediću, u Hrvatskoj kao da je netko umro. Samo što nije proglašen dan žalosti.

Ni jedan jedini mainstream medij, pogotovo HRT ni jednom riječju nije informirao hrvatski narod o tome, a s obzirom da je u tijeku predizborna kampanja, niti jedna stranka, savez, grupa ili inicijativa nije se riječju osvrnula na ovaj događaj. Izuzev Velimira Bujaneca, hercegovačkog portala Kamenjar.com, Direktno.hr i Maxportal.hr, niti jedan navodno desni ili suverenistički alternativni medij nije zabilježio slova o ovome, a definitivno se ovaj događaj može i mora uzeti kao primjer i dokaz da je znanjem, voljom i odlučnošću itekako moguće razoriti srpske laži o hrvatskom narodu i porušiti krivotvorine na kojima počivaju.

Ovo je pravac slobode. Prilično je sigurno da šutnja u Hrvatskoj više nego bilo što pokazuje da današnjem društvenom i političkom poretku nije cilj razaranje srpske agresivne politike i ubilačkih ciljeva, nego korištenjem upravo i srpskih uz antifa laži, razoriti hrvatsku državnost i vratiti ju na pozicije prije devedesete godine prošlog stoljeća.

S druge strane srodni mediji, uz čast navedenim iznimkama, pri čemu govorim na žalost i o autorima u koje se godinama zaklinje nacionalna javnost, pokazuju da im je ispod visokozvučnih deklaracija, zapravo jedini cilj, svrha i opravdanje – utezgariti štogod nad hrvatskom žrtvom i porazima, kako bi imali nad čime plakati i izazivati patetične suze i komercijalnu sućut.

I kako bi njihovo postojanje imalo opravdanja u fingiranoj stalnoj “borbi” protiv “Srba i udbaša”, koja nikada ne smije završiti eventualnim uspjehom ili nekakvom taktičkom pobjedom, jer u biti jedni druge uvjetuju svojim postojanjem osiguravajući društveni prosperitet jedni drugima.

Konačno, jasno je zašto šuti državni vrh, ministarstvo vanjskih poslova i kontrolirani mediji, jer akcija Projekta Velebit i nekolicine australskih hrvatskih organizacija zorno je pokazala da problemi nisu nerješivi, nego da država i diplomacija jednostavno – ne žele štititi hrvatski i univerzalni interes.

Zato nastoje prešutiti ovaj vrhunski presedan i poučak o tome što se sve može, koji kao presedan može pokrenuti i lavinu promjena u zemlji, pa to ugrožava same temelje režima koji se štiti i velikosrpskim krivotvorinama.

Svakako zato informaciju o ovome događaju valja dijeliti društvenim mrežama, jer vraća toliko potrebno samopouzdanje i pobjednički duh hrvatskom narodu, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

ANZAC dan je nacionalni dan sjećanja na borce koji su bili dio kontingenta Australian and New Zealand Army Corps (ANZAC) koji su se borili u Galipolju za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ovaj praznik se slavi u Australiji i Novom Zelandu 25. travnja. (izvor: wikipedia)

Vijest o izbacivanju četnika jako odjeknula u Australiji

 

Četnicima zabranjeno sudjelovanje na mimohodu ratnih veterana u Melbourneu!

 

 

Vijest o izbacivanju četnika jako odjeknula u Australiji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ponosan sam što sam Hrvat/Hrvatica

Objavljeno

na

Objavio

Pripadam narodu koji uspijeva opstati na povijesnoj pozornici unatoč svim nevoljama. Ima kulturnu i političku baštinu, povijest koja se može pratiti od 852. godine i domišljati i rekonstruirati i stoljećima prije toga.

Dužnost je svakog Hrvata/Hrvatice gajiti vlastitu nacionalnu, domoljubnu i rodoljubnu svijest. Ponos na hrvatstvo je prirodan osjećaj pogotovo što je on utemeljen na divljenja vrijednim ostvarenjima hrvatskih ljudi i naroda.

Neznanje je najveći neprijatelj domoljublja. Hrvatski jezik i umjetnost na njemu ostvarena, hrvatska kulturna tradicija i umjetnost, politička borba i nastojanja, njegova su dična povijest. Svijest o hrvatskom kulturnom i političkom identitetu temelj je opstojnosti hrvatskoga naroda, uspostava, održavanje i očuvanje potrebnih nacionalnih institucija obveza.

Svakodnevna skrb za hrvatski jezik sveta je dužnost, jer, kao što pjesnik kaže, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi. Jedino kroz očuvanje jezika, kulture i političkog okvira (države i državotvornosti) narod može očuvati vlastito ime i opstojnost.

U svjetonazornom i vrijednosnom smislu (u skladu s tradicijom) važno je očuvanje i njegovanje pripadnosti katoličkoj crkvi. U krilu crkve trajali smo i postojali. Odgajali se i uzrastali. A da bi to i dalje mogli potrebno je jačati obitelj (i obiteljske vrijednosti).

Očuvanje i zaštita obitelji je imperativ. Ona rađa i odgaja. Pravo na život i pravo na rad kao temeljna ljudska prava ostvarivati u svojoj zemlji.

Pomagati vlastite ljude. Opstati na hrvatskom tlu obveza je i odgovornost. Oni koji su u svijetu u tome su dužni pomagati one koji su ostali. Pomagati svekoliki napredak Hrvatske i Hrvata u BiH kako bi se jednom imali gdje i mogli vratiti. I oni sami trebaju promišljati vlastiti povratak. Život u tuđini bit će mnogo lakši ukoliko se neprestano dotiču vlastiti korijeni i osnažuju konopci ljubavi.

Zanimanje za naše u tuđini, ostvarivanje pretpostavki za njihovo uključivanje u narodni život, neprestana i živa komunikacija: institucionalna, obiteljska i pojedinačna treba činiti jedinstveni hrvatski kulturni i politički prostor.

Zadaća je svakog hrvatskog čovjeka raditi sve da se ostvari što je moguće veći povratak hrvatskih ljudi.
Jer, ipak, samo je ovdje Dom i Domovina.

prof. dr. sc. Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari