Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Dok HVO stupa, Silajdžić puže

Objavljeno

-

Dodik i Čović rade na nestanku BiH. Nastavljaju politiku 90-tih”, naglasio je Silajdžić. Iako je Silajdžić s Alijom Izetbegovićem bio kreator izrazito neprijateljskog odnosa prema Hrvatima tjekom 1992/93/94/95. godine, u jednom trenutku, pametniji od Bakira i militantnih islamista, upozoravao je da instrument Komšić radi štetu prvenstveno Bošnjacima homogenizirajući Hrvate i “ogađujući im BiH, izgledalo je da je prihvatio civilizacijsku nužnost trojedine BiH.

No, njegova izjava u trenutku kad Hrvati obilježavaju 30 – tu godišnjicu utemeljenja HVO-a, godišnjice pred kojom bi se dobronamjeran muslimanski lider, intelektualac i BiH patriot morao pokloniti zbog šanse koju je upravo HVO uz HV omogućio Bosni i Hercegovoni na kredit bez kolaterala, plaćajući tu šansu tisućama života i od muslimanske ruke i Silajdžićeve politike, dakle izjava koju citiram pokazuje da hrvatski narod i europska zajednica ne mogu baš ništa vjerovati ljudima koji predstavljaju Bošnjake.
I ne mogu, a Hrvati, bez obzira gdje bili, ne smiju.

Silajdžić kaže “nastavljaju politiku 90-ih”, čime samo potvrđuje ono što je govorio devedesetih kad je i u jeku najprljavijih zločina protiv Hrvata njegova i Alijina Armija, besramno samoproglašena prefiksom “BiH” već tada s jasnim negativnim stavom o pravu na BiH.
Pa kad već kaže što nastavljaju Čović, a u konačnici i Dodik, valja reći da jedini on nastavlja. Njih dvojica baštine sporazum o miru i stanje zajamčeno mirom bez ikakve, čak i izmišljene odgovornosti za bilo što zlo prije sporazuma o miru, dok Silajdžić, kao i Izetbegović, kao i Džaferović, baštine najblaže rečeno zapovjednu odgovornost i kreaciju tisuća smrti, pogotovo protiv Hrvata. Pod Silajdžićevom politikom prognano je i ubijeno više Hrvata nego pod Karadžićevom.

Istovremeno, svi prozori u svijet su i Silajdžića, i svakog Muslimana, uključivo obitelji svih članova vladajućeg poretka među njima, uključivo i ranjene u ratu s Hrvatima, te stotine tisuća civila, vodili preko Splita i Zagreba, ni jedan i nikoga preko Beograda.
I sad Čović i Dodik nešto “nastavljaju”.

Naravno da nastavljaju i da moraju nastaviti i završiti obranu svojih naroda, oni su srpski i hrvatski političari u BiH, nisu bosansko-hercegovački jer toga nema. Koliko se god Silajdžić proglašavao i dok se god proglašava bosansko-hercegovačkim političarem, intelektualcem i građaninom, on je bio, ostao i bit će musliman i Bošnjak.

Bez tih prefiksa nema državne zajednice BiH, a sa Silajdžićevim prefiksima nema Hrvata ni Srba.

Pozivati se ovdje ili uopće na povijesnu ulogu HVO i Herceg Bosne, na ulogu Republike Hrvatske u to vrijeme dok su Silajdžićeve trupe s prefiksom “BiH” sijale smrt i pustoš u mješovitim i hrvatskim krajevima umjesto da su oslobađale muslimanska mjesta pod srpskom okupacijom, besmisleno je i gubitnički, kao što je besmisleno i gubitnički pozivati Silajdžića ili Izetbegovića na obraz ili moral zbog ovakvih izjava.

Tko ima obraza, na obraz ga se ne poziva.
Tko nema obraza, ne vjeruje mu se i s njim nema očekivanja u “dobroj vjeri”, ni u osobnom životu, a pogotovo u politici zastupanja svoga naroda.

S takvima se uspostavljaju zidovi na avlijama i sve im se uvjetuje istom mjerom.
Što ti meni, ja tebi.

Veličanstvena proslava 30 – te godišnjice HVO – a u Mostaru, jasno pokazuje da Čović i njegovi kolege u hrvatskoj politici u BiH, te suradnici i prijatelji iz Republike Hrvatske, koje su predvodili predsjednik Republike Milanović i podpredsjednik Vlade general Medved, da Hrvati slijede svoje stečevine i da se njima ponose s razlogom. Stečevine se mogu slijediti i na pravednom ratu, što Hrvati mogu i moraju, no, ključna stečevina i prije rata, i tijekom rata a pogotovo u pokušaju izgradnje mira je – pravo na nacionalni suverenitet. To pravo, neovisno o ratu imaju danas i Srbi, i Bošnjaci muslimani i Hrvati. To pravo danas Hrvatima, posljedično i Srbima negira Silajdžić, dok Čović nastoji sačuvati i učvrstiti, neovisno o muslimanskom tumačenju, to pravo svoga naroda. I Dodik naravno.
A Silajdžić?
Nitko s ukradenim identitetom i na povijesnim falsifikatima nema budućnosti, pa je jasno kakav izbor ima.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari