Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Dušobolja u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Foto: Dankec i Radek
Foto: Dankec i Radek

U Hrvatskoj je sve razvijenija industrija duševnih boli. Ljudi bi očekivali gledajući što se događa zadnjih dvadesetak godina pomisliti da se u toj najnovijoj industrijskoj i tržišnoj utakmici natječe većina hrvatskog naroda, iz više razloga.

Ponajprije jer velika većina ljudi polazi od toga da imaju dušu i ima ih što boljeti. No, baš one koji se ponašaju kao da imaju dušu ne boli duša na industrijski način, niti im pada na pamet neka poslovna ideja vezano za dušobolju. Interesantno je da s dušoboljom ponajviše i to kao na nekadašnjim industrijskim trakama na kojima su se u socijalističkim gigantima proizvodile serije različitih nepotrebnih proizvoda, poslovno koriste perjanice današnjeg antifašizma u Hrvatskoj, koji manje više ne priznaju postojanje duše. Neki od najpoznatijih dušoboljaca su tako Drago Pilsel, Hrvoje Zovko, a u zadnje vrijeme opasno im rastućom službenom dušoboljom prijeti čuveni “strateški” u Hrvatskoj i okolnim zemljama od Baltika do Jadrana i Crnoga mora, Danko Končar, piše Marko Ljubić.

Navalilo čovjeka boljeti, a s obzirom da je “strateški”, bolest je sve vidljivija, boli sve teže, a izazivača sve nepodnošljivijih boli sve više. Nakon što se jedno vrijeme tužeći i pokušavajući naplatiti presudama sve poštenijeg pravosuđa, zadržavao u Istri, u zadnje vrijeme proizvodnju je odlučio proširiti na ostatak Hrvatske. Pa, gdje će nego na Velebit. Vidi čovjek da je Velebit monumentalan, vidljiv sa svih strana svijeta, vrhovi mu sežu od Argentine do Novog Zelanda, pa računa da bi, kad ga već boli, to mogao biti biznis, nešto usporedivo nekadašnjoj američkoj zlatnoj groznici.

Ne znam je li, strateškast kakav već jest, uzeo u obzir da je zlatna groznica nosila sa sobom puno opasnosti, a i na Velebitu nema kakve nema zvjeradi, pa prikupljanje trava ili zlatnika za liječenje sve težih boli, može biti i rizično. Uz taj rizik, biznismenima dušobolje valja na vrijeme reći da je to u uvjetima ovako poštenog pravosuđa istina dobar i često isplativ biznis, no, kao i u svakom poslu, postoji i ono ali. Pa se može u nekontroliranom procvatu posla pojačanom brzim rastom profita dogoditi, s obzirom da je proizvod duševna bol, da se nakrcaju skladišta, duša postane pretijesna i kronično oboli, pa čak i antifašisti koji jedino imaju dušu kada je boli spopadnu, postanu skroz naskroz bolesni pa im država oduzme pravo odlučivanja o samome sebi i uzme ih u zaštitu proglašavajući ih trajno nesposobnima i duševno bolesnim. Onda nema ni biznisa.

Valja o svemu voditi računa, a mi na Velebitu posebno smo osjetljivi na opasnu pogibelj kojoj su izloženi najdragocjeniji primjerci, kao ova trojica koju sam naveo. S obzirom na krizu, ipak smo najosjetljiviji na stanje Danka Končara. Jer je “strateški”. Zato pozivamo državu da uspostavi državno pravobraniteljstvo za dušobolju. Ako ne preveniraš, dobiješ epidemiju.

Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari