Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Dušobolja u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Foto: Dankec i Radek
Foto: Dankec i Radek

U Hrvatskoj je sve razvijenija industrija duševnih boli. Ljudi bi očekivali gledajući što se događa zadnjih dvadesetak godina pomisliti da se u toj najnovijoj industrijskoj i tržišnoj utakmici natječe većina hrvatskog naroda, iz više razloga.

Ponajprije jer velika većina ljudi polazi od toga da imaju dušu i ima ih što boljeti. No, baš one koji se ponašaju kao da imaju dušu ne boli duša na industrijski način, niti im pada na pamet neka poslovna ideja vezano za dušobolju. Interesantno je da s dušoboljom ponajviše i to kao na nekadašnjim industrijskim trakama na kojima su se u socijalističkim gigantima proizvodile serije različitih nepotrebnih proizvoda, poslovno koriste perjanice današnjeg antifašizma u Hrvatskoj, koji manje više ne priznaju postojanje duše. Neki od najpoznatijih dušoboljaca su tako Drago Pilsel, Hrvoje Zovko, a u zadnje vrijeme opasno im rastućom službenom dušoboljom prijeti čuveni “strateški” u Hrvatskoj i okolnim zemljama od Baltika do Jadrana i Crnoga mora, Danko Končar, piše Marko Ljubić.

Navalilo čovjeka boljeti, a s obzirom da je “strateški”, bolest je sve vidljivija, boli sve teže, a izazivača sve nepodnošljivijih boli sve više. Nakon što se jedno vrijeme tužeći i pokušavajući naplatiti presudama sve poštenijeg pravosuđa, zadržavao u Istri, u zadnje vrijeme proizvodnju je odlučio proširiti na ostatak Hrvatske. Pa, gdje će nego na Velebit. Vidi čovjek da je Velebit monumentalan, vidljiv sa svih strana svijeta, vrhovi mu sežu od Argentine do Novog Zelanda, pa računa da bi, kad ga već boli, to mogao biti biznis, nešto usporedivo nekadašnjoj američkoj zlatnoj groznici.

Ne znam je li, strateškast kakav već jest, uzeo u obzir da je zlatna groznica nosila sa sobom puno opasnosti, a i na Velebitu nema kakve nema zvjeradi, pa prikupljanje trava ili zlatnika za liječenje sve težih boli, može biti i rizično. Uz taj rizik, biznismenima dušobolje valja na vrijeme reći da je to u uvjetima ovako poštenog pravosuđa istina dobar i često isplativ biznis, no, kao i u svakom poslu, postoji i ono ali. Pa se može u nekontroliranom procvatu posla pojačanom brzim rastom profita dogoditi, s obzirom da je proizvod duševna bol, da se nakrcaju skladišta, duša postane pretijesna i kronično oboli, pa čak i antifašisti koji jedino imaju dušu kada je boli spopadnu, postanu skroz naskroz bolesni pa im država oduzme pravo odlučivanja o samome sebi i uzme ih u zaštitu proglašavajući ih trajno nesposobnima i duševno bolesnim. Onda nema ni biznisa.

Valja o svemu voditi računa, a mi na Velebitu posebno smo osjetljivi na opasnu pogibelj kojoj su izloženi najdragocjeniji primjerci, kao ova trojica koju sam naveo. S obzirom na krizu, ipak smo najosjetljiviji na stanje Danka Končara. Jer je “strateški”. Zato pozivamo državu da uspostavi državno pravobraniteljstvo za dušobolju. Ako ne preveniraš, dobiješ epidemiju.

Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari