Marko Ljubić: Hrvatska država jest kriva za ugroženost hrvatskih Srba

Čitam na webu Jutarnjeg lista slijedeće:

“Srbijanski ministar vanjskih poslova Nikola Selaković poručio je u četvrtak da je Srbija “dosljedno opredijeljena za unapređenje odnosa s Hrvatskom”, ali je kritizirao odnos prema Srbima u Hrvatskoj gdje su oni i dalje “marginalizirani i diskriminirani”.

Selaković je naglasio da će “predstavnici vlasti Hrvatske imati u vlastima Srbije i u budućnosti partnera” u naporima da se odnosi dviju država i naroda “unaprijede na najvišu razinu”.

Međutim, kako je istaknuo, “moramo dobiti jasnu potvrdu iskrene želje naših partnera da doista idu tim putem, jer sve češće do nas stižu sasvim suprotni signali” (završen citat).

Bome, Srbima u Hrvatskoj stvarno nije lako, niti im je perspektiva ružičasta.

Pa kako neće biti diskriminirani kada ih predvode Pupovac, Dejan Jović, Dragana Jeckov i Saša Milošević, kada im budućnost osvjetljavaju “Novosti”, a navedenima je alternativa Milaković od Vukovara. I uz sve to, štiti ih Srbija, a duhom napaja SPC.
Ljudi bi rekli, Bog te sačuvao kuge…..itd.

Nisam ipak siguran odgovara li statusu Srba u Hrvatskoj pojam ” diskriminirani”, jer uz ovakvo predstavljanje, uz već legendarnu srpsku državnu zaštitu, koja ih je dva puta u 20. stoljeću nahuškala na Hrvate i oba su puta prošli kao bosi po trnju, ili što Đapić kaže za Izetbegovićeve stalne prijetnje Hrvatima u BiH – kao da su golom guzicom plašili ježa, neusporedivo točnije je za dio njih reći zaluđeni i opijeni, a za ostale – poniženi i osramoćeni.

Naravno, pored ove dvije skupine, ili čak klase, postoji i nadklasa onih koji prvima potiču iluzije, druge ponižavaju i sramote.
Hrvatska im može biti jedino kriva zbog toga što zbog pat pozicije između antisuverenističkih i suverenističkih politika, zbog nezapočete tranzicije iz bivšega režima u zrelu demokraciju, ovim zaluđenima stvara iluziju šopajući im rukovodstva i uske skupinice privilegijama i tolerirajući njihove besramne zahtjeve, a ovim drugima, poniženima od srbijanske zaštite i Pupovac-Jović-Jeckov- Milaković-Novosti zastupanja, te duhovne skrbi SPC-a, također je hrvatska država realno kriva, jer ne presjeca tu shizofrenu situaciju oslobađajući konačno u tim nesretnim ljudima potencijal slobode i civilizacije u okviru hrvatskog naroda. Tako da je hrvatska krivnja, pogotovo nakon vojne pobjede, više nego očita. Jer, sve što se događa u Hrvatskoj nužno, ili ide u prilog državi, ili ju tereti.

Sumnjam da srbijanski šef diplomacije govori o ovome sadržaju pojma diskriminacija, a trebao bi ako svome narodu s obje strane granice želi dobro. Ne sumnjam da Gordan Grlić Radman ima znanja, načina i instrumenata, potaknuti srbijanskog kolegu na razmišljanje o jedinom ispravnom načinu oslobađanja hrvatskih Srba iz okova diskriminacije po srbijanskim kriterijima.

Prvi korak bi bio – prestati ih štititi modelom “zaštite” kroz 20.stoljeće. Da srpski šef diplomacije više čita niz “slučajnih” događaja iz svijeta, na različitim područjima, stvarnih poruka hrvatske vanjske politike s rukopisom njenog šefa, koji bi i priučeni diplomat lako prepoznao, manje bi koristio neprijateljsku retoriku prema Hrvatskoj jer s njom ne može nauditi Hrvatima, ni Republici Hrvatskoj, a može vrlo lako doći do točke na kojoj kao ni Milošević ranije, neće moći kontrolirati zvijer koju je rodio i odgojio, koja zbog nemogućnosti lova u tuđim lovištima uvijek nasrne na svoje gospodare.

Problemčić je Srbinu diplomati u ovom slučaju i to što mantrajući o diskriminaciji Srba u Hrvatskoj, svakim danom sve više i pogubnije diskriminira svakog Srbina, pogotovo srpsku državu potvrđujući ju civilizacijskim ruglom, koju još ponetko iz svijeta ima razloga podupirati, jer moćnima trebaju “momci” za prljave poslove. Kad ih odrade, zgužvaš ih, baciš i opereš ruke.

Marko Ljubić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?