Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Ima li dnevni kaos u Hrvatskoj – svrhu?

Objavljeno

na

Kad čovjek pokuša gledati s razumijevanjem ono što prikazuje HRT, primjerice  Studio 4 danas i na temelju toga zauzima stav o realnim vrijednostima hrvatskoga društva, a poglavito države – dođe mu onako iskreno reći – Bože nas sačuvaj!

Ako rukopisu HRT-a dodamo, recimo  višekratno ponavljanje NOVA TV da Hrvati peru zube svaki peti dan, da svaku treću ženu zlostavljamo, samo je pitanje dana kad će nas početi uvjeravati da imamo i – repove.

Logična poruka – ovakvom narodu, društvu i državi treba prinudni upravitelj.

Mislim da je to cilj kaosa koga vidimo.

Pogledajmo redom pa zaključimo sami.

HRT cijelu večer sinoć posveti isljeđivanju gostiju kako bi se saznalo – tko je kriv za poplave u Zadru i okolici. Pa se nesretni gradonačelnici preznojavaju, a dosta im i muke, jer nemaju zgodan odgovor na činjenicu da je palo nekoliko stotina litara kiše po metru u sat dva vremena, što ni Amazona ne bi progutala bez problema. Doslovno se sugovornike natjerava reći da su krivac ili klimatske promjene ili Bog. Pred njima je prazan papir, samo potpiši i slobodan si, jer antifama treba i jedan i drugi odgovor, a može i samo jedan, bilo koji. Točno tako sve češće  izgledaju emisije HRT-a.

Ljude strah okriviti Boga, iako je isplativ odgovor.

Jer, svjesni su mogućnosti da se odmah predloži zakon o zabrani pa nakon toga, ili prekršajnom kažnjavanju ili hapšenju Boga kao rješenju nevolja. Zato okrive klimatske promjene.

A ako nema ništa drugo – uvijek je tu „ustaša“ Keleminac.

Zatim cijeli dan slušamo Igora Rotima iz Budimpešte da je Predsjednica krenula u „diplomatsku ofenzivu“, a nigdje do kasno popodne ni Predsjednice ni ofenzive. Kako to u konačnici izgleda kad je Predsjednica u ofenzivi? Bilo bi primjereno televizijskom izvještavanju pokazati  sliku ofenzivnosti ili ofenzive, prikazati osobu na konju, na tenku, na nekom bojnom vozilu ili jurišnom bojnom stvorenju, kako juriša na Mađarsku, a tamo prikazati rovove kod Sigeta iz kojih, primjerice, viri Orban.

To bi bila ofenziva.

Pa se, dok se čeka Predsjednicu, u program uključuje Ivana Maletić iz „Europe“, te nas  uvjerava kako svi znaju da smo „mi u pravu“, što se naravno potvrđuje i po izjavama doslovno svakoga člana Europske komisije koji se očitovao o sporu sa Slovencima i iz čega se vidi da nitko ne zna da smo mi – u pravu.

Svi govore da Slovenci imaju pravo.

Naravno, Vlahov ju ne pita tu očitu sitnicu, jer ne smije.

A Maletićka komentira nužnost europskog zajedništva zbog kojega je potrebno ignorirati zahtjeve katalonskoga naroda za samostalnošću, pa se pozove ni više ni manje nego na sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una kao razlog skupljanja u njemačkom krilu i nepodržavanja katalonskih emancipacijskih težnji. Kao neki Britanac o zahtjevu za hrvatskom samostalnošću devedesetih, kome su razlog potpore Srbiji primjerice bili -Mongoli.

Vlahov naravno ni na to ne smije zucnuti.

Nije predviđeno prilikom izvršenja naloga o gostovanju u emisiji.

Pa se dva tri sata raspravlja je li esedepeovski Bero smio čestitati Bujanecu vjenčanje ili nije, spominje se da je podigao nekakav kredit, najavljuje se povijesna sjednica o opravdanosti čestitanja, smjenjuju se mudre glave i prilozi u programu, čista informativna milina, sapunica bez uložene kune u seriju.

Ili, s pozicije relevantnosti – potpuna luda kuća.

Pa se emitira što je rekao Bakir Izetbegović, koji je dosadio i Bogu i čovjeku, vjerojatno ga ni u kući toliko ne respektiraju kao na HRT-u, pa se ljudina Bakir žali na Čovića jer ovaj, eto, ima više razumijevanja za interese hrvatskoga naroda nego za njegove Bošnjake.

Stvarno zadrt taj Čović!

S odmakom dana program se višekratno zaoštrava kako bi se presudilo Mađarima, čeka se Predsjedničina pobjeda i skalp Viktora Orbana, neki dokaz da je – gotov.

Da smo odblokirani.

Cijeli dan HRT emitira javno čuđenje na postupak Mađara. Ljudi se iščuditi ne mogu. A isti taj HRT je šest godina vodio histeričnu kampanju bez ikakvih razloga i argumenata protiv Orbana, vrtio „dokazne“ slike iz gostionice gdje Sanader Hernadiju gura nekakav papir iako nitko nema pojma je li mu davao broj telefona neke prostituke, zajedničkoga pajdaša u Njemačkoj ili Francuskoj ili kontakt za korupciju, zatim dovodili Ježića iz sudnice na ekrane kako pokajnički priznaje zločin, primanje mita a novaca nigdje i nikada, zatim kroz stotine emisija sa sve manje upitnosti  i racionalnih pitanja od Mađara radili vukodlake, od Orbana Hitlera, od MOL-a kriminalce, izbjegavali primjereno istraživačko novinarstvo, a primjenjivali kampanje i potporu samoubilačkim arbitražama Kukuriku vlasti za koje se unaprijed znalo da će Hrvatsku koštati milijarde kuna, sve to usmjerili protiv orbanizacije, protiv Mađarske i mađarskoga naroda usporedivo samo s kampanjom protiv Trumpa.

I, čude se.

Isti ljudi.

I ista publika to trpi.

Tako, u tom otužnom ambijentu dočekamo i javljanje predsjednice iz Budimpešte, koja smireno kaže da su joj Mađari rekli da samo štite svoje poslovne interese.

Zamislite tih orbaniziranih Mađara!?

Predsjednica ne može od sramote reći da smo i Mađarima prekipjeli.

A o tome se radi.

Iskreno govoreći, da je na mjestu Orbana bio netko drugi, netko tko je manje vjerovao u međusobnu prirodnu usmjerenost i stratešku suradnju s Hrvatskom, a to nije moja pretpostavka nego iskustvo iz njegovih izjava o Hrvatskoj, počevši od one na sahrani predsjednika Tuđmana, vrlo bi vjerojatno zabranio i pticama iz Hrvatske – ulet u mađarski zračni prostor.

Orban je trpio sve dok nije vidio da HDZ više nije – Tuđmanov.

Toliko histeričnog neprijateljstva sa svih razina, od mainstream medija, među kojima je prednjačila HRT, do državnih dužnosnika – sjetite se samo Ranka Ostojića i Milanovića – stvarno je bilo teško i zamisliti.

Na toj razini sotonizacije se kroz povijest ili pripremala javnost za rat, ili slala prijeteća poruka narodu da se slučajno ne usude slijediti primjere takve zemlje, odnosno u ovome slučaju Orbana.

I, onda se čudimo!?

Pitate se što je svemu navedenome cilj i je li ovaj sumanuti javni kaos slučajan?

Nije.

Cilj je da prosječan gledatelj s gađenjem odmahne rukom na sve i kaže – neka vas vrag nosi, radite što god hoćete, samo me ostavite na miru.

Naglasak je na ovome – što god hoćete!

Marko Ljubić/Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Mladić osuđen, zlo nastavlja živjeti punim intenzitetom

Objavljeno

na

Objavio

Moram priznati da sam sa zadovoljstvom slušao izvješće iz Haaga u navodno podnevom Dnevniku HTV-a, kolege Branimira Farkaša, iako mu ne treba termin „rat na ovim prostorima“, a pogotovo sjajno uključivanje i bistre riječi Zoltana Kaboka iz Srebrenice. Ističem, jer jasnoća riječi i informacija, te poruka sve više postaje vijest u informativnom programu HTV-a, koja se kako smo vidjeli ogradila od Stankovića koji je to nastojao relativizirati, iako nisu rekli kako se ograđuju – dračom, kako torove ograđuju u Hercegovini i u Dalmaciji, žilet žicom kako su to radili Slovenci navodno pred najezdom Arapa, zidom kako su to radili Rusi u Njemačkoj, ili – duhom?

To ćemo valjda doznati, radi sigurnosti ako ništa drugo.

Usput, ne može ni u kojem slučaju Dnevnik, pa makar i zbog Mladića i njegove kazne, biti odgođen 12 minuta emitirajući reklame u tom vremenu. Dnevnik je centralni stup programa i može se odgoditi samo uz precizne obavijesti uslijed izuzetno važnih hrvatskih nacionalnih događaja, a ovo to nije bilo, ako je to razlog. Jer suđenje Mladiću nije zbog nečuvenoga i namjernoga propusta, kako haškoga tužiteljstva, toliko i hrvatskih državnih vlasti tijekom godina, te cjelokupne međunarodne zajednice, bilo hrvatski ultimativni interes, zbog neprocesuiranja stravičnih zločina u Hrvatskoj. To je možda najeklatantniji primjer političke trgovine zločinom kojega pamti suvremena Europa.

Farkaš je istaknuo sumnju u posljedične efekte doživotne kazne Mladiću, a Zoltan Kabok je jasno naznačio da usprkos toj kazni, nema sumnje da institucije, srpska javnost i uopće nacionalni duh koji je uvjetovao zločine zbog kojih se danas presuđivalo, nisu ni osvijetljeni, ni kažnjeni, niti im je suđeno.

A to je problem, ne samo hrvatski, ne samo bosansko-hercegovački, ne samo bošnjački, već strateški i srpski problem, te svakako – civilizacijski problem, bolje rečeno posrnuće.

Na tome problemu se ne može graditi međunarodna zajednica.

Mladić je na ovaj način izravno kanoniziran u srpskom imperijalnom duhu, koji je nažalost realno pretežit u tom narodu i danas, možda i više nego ikada, zbog neprimjerenoga odnosa Europe, Hrvatske i cijeloga svijeta prema srpskoj državi i odustajanja od čvrstih zahtjeva za preuzimanje odgovornosti za zločinačke politike, ali i zbog nepromijenjenog djelovanja njihove državne politike, njihovih najvažnijih nacionalnih institucija i prije svega njihove Crkve.

Netko tko nema obavezu, niti je prinuđen a sam ne želi, preuzeti na sebe odgovornost za zlo, nema ni jedan razlog ne misliti da se zlo – isplati.

Zlu se dakle nije ni presuđivalo, nego ga se pokušalo strpati u olupinu jednoga zločinca kako bi tisuće klica zla nastavile normalan razvoj i razvijanje duha novoga zla, koje će se kad tad koncentrirati u opasnu snagu. O tome se ne razgovara, na zaborav pa i na potpunu relativizaciju svega toga, te nevjerojatno opasne destrukcije potiču i najvažnije europske države, prije svih Njemačka Angele Merkel danas, pa je ovaj proces, kao i većina procesa pred ad hoc tribunalom u Haagu, zapravo samo demonstracija interesa najvažnijih međunarodnih sila, koji se može podvesti pod zajednički nazivnik- svi su oni krivi, divljaci, nedostojni međunarodne pravde i civilizacije.

A to je vrlo razoran poučak i zloćudna klica u temeljima suvremenih europskih politika.

Nama je problem što i u Hrvatskoj upravo ta klica ima gotovo pretežitu društvenu i političku moć, a njenu personalizaciju svakodnevno vidimo kroz imena i prezimena konkretnih ljudi, lica i naličja, pronositelja duha zla devedesetih godina u Hrvatskoj i njihovih novoformiranih sljednika zbog nekažnjavanja zla, kojima ne pada na pamet odreći se počinjenoga zla, nego službeno ustrajavaju na tome da je to bilo njihovo – prirodno pravo.

Ti ljudi, uključeni u SDSS i većinu srpskih manjinskih institucija u Hrvatskoj danas su kontrolori većinskoga paketa upravljačkih prava hrvatskom državom, time i društvenim standardima.

Zato je presuda Mladiću prilično banalna satisfakcija, koja će više poslužiti ako se ništa bitno ne promjeni, kao rasadnik novih epohalnih zala, nego kao –opomena. A to je imperativni zahtjev prije svega pred – hrvatsku državu.

Marko Ljubić narod.hr

Još jedna pobjeda Srbije u Haagu, a evo i zašto

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Škabrnja: Žalost što Mladić nije osuđen za zločine u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić izjavio je u srijedu da presuda haškog suda o doživotnom zatvoru za ratnog zločinca Ratka Mladića kod Škabrnjana samo izaziva žalost što Mladić nije osuđen za zločine u Hrvatskoj, a pogotovo u Škabrnji.

“Doživotni zatvor Mladiću ne znači mi ništa. Za nas u Škabrnji ona je žalost, žalost još veća nego prije jer mu se nije sudilo za zločine u Hrvatskoj, za zločine u Škabrnji”, prokomentirao je Miljanić za Hinu presudu Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju kojom je Mladić proglašen krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH, te osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Kazao je kako suosjeća sa žrtvama Srebrenice i drago mu je da su barem oni na taj način dobili zadovoljštinu, ali nikada neće moći shvatiti zašto nijedna hrvatska Vlada nije ništa učinila da se Mladića procesuira za zločine počinjene na hrvatskom tlu.

“Žalosno je da nijedna Vlada, naše pravosuđe i diplomacija nisu učinili ništa da se podigne optužnica za Mladićeve zločine počinjene na zadarskom i šibenskom području. Je li bilo teško sastaviti optužnicu za sve što je učinio u Hrvatskoj? Pa on je ovdje ispekao zanat, za zločine u Hrvatskoj nagrađen je generalskim činom, ovdje je sve počelo”, rekao je ogorčeni Miljanić.

Naše pravosuđe je kontaminirano i nije se puno promijenilo od vremena iz bivše države, prije 1990. godine. Hrvatska ovako ne može dalje, uvijek nam je netko drugi kriv, a krivi smo si sami. Ovo je dno dna, ustvrdio je Miljanić.

Osvrnuo se i na ponašanje Ratka Mladića u sudnici prilikom izricanja presude ocijenivši ga “arogantnim balkanskim mentalitetom”. (Hina)

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić: Nikome se ne sudi za Škabrnju

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari