Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Ima li dnevni kaos u Hrvatskoj – svrhu?

Objavljeno

na

Kad čovjek pokuša gledati s razumijevanjem ono što prikazuje HRT, primjerice  Studio 4 danas i na temelju toga zauzima stav o realnim vrijednostima hrvatskoga društva, a poglavito države – dođe mu onako iskreno reći – Bože nas sačuvaj!

Ako rukopisu HRT-a dodamo, recimo  višekratno ponavljanje NOVA TV da Hrvati peru zube svaki peti dan, da svaku treću ženu zlostavljamo, samo je pitanje dana kad će nas početi uvjeravati da imamo i – repove.

Logična poruka – ovakvom narodu, društvu i državi treba prinudni upravitelj.

Mislim da je to cilj kaosa koga vidimo.

Pogledajmo redom pa zaključimo sami.

HRT cijelu večer sinoć posveti isljeđivanju gostiju kako bi se saznalo – tko je kriv za poplave u Zadru i okolici. Pa se nesretni gradonačelnici preznojavaju, a dosta im i muke, jer nemaju zgodan odgovor na činjenicu da je palo nekoliko stotina litara kiše po metru u sat dva vremena, što ni Amazona ne bi progutala bez problema. Doslovno se sugovornike natjerava reći da su krivac ili klimatske promjene ili Bog. Pred njima je prazan papir, samo potpiši i slobodan si, jer antifama treba i jedan i drugi odgovor, a može i samo jedan, bilo koji. Točno tako sve češće  izgledaju emisije HRT-a.

Ljude strah okriviti Boga, iako je isplativ odgovor.

Jer, svjesni su mogućnosti da se odmah predloži zakon o zabrani pa nakon toga, ili prekršajnom kažnjavanju ili hapšenju Boga kao rješenju nevolja. Zato okrive klimatske promjene.

A ako nema ništa drugo – uvijek je tu „ustaša“ Keleminac.

Zatim cijeli dan slušamo Igora Rotima iz Budimpešte da je Predsjednica krenula u „diplomatsku ofenzivu“, a nigdje do kasno popodne ni Predsjednice ni ofenzive. Kako to u konačnici izgleda kad je Predsjednica u ofenzivi? Bilo bi primjereno televizijskom izvještavanju pokazati  sliku ofenzivnosti ili ofenzive, prikazati osobu na konju, na tenku, na nekom bojnom vozilu ili jurišnom bojnom stvorenju, kako juriša na Mađarsku, a tamo prikazati rovove kod Sigeta iz kojih, primjerice, viri Orban.

To bi bila ofenziva.

Pa se, dok se čeka Predsjednicu, u program uključuje Ivana Maletić iz „Europe“, te nas  uvjerava kako svi znaju da smo „mi u pravu“, što se naravno potvrđuje i po izjavama doslovno svakoga člana Europske komisije koji se očitovao o sporu sa Slovencima i iz čega se vidi da nitko ne zna da smo mi – u pravu.

Svi govore da Slovenci imaju pravo.

Naravno, Vlahov ju ne pita tu očitu sitnicu, jer ne smije.

A Maletićka komentira nužnost europskog zajedništva zbog kojega je potrebno ignorirati zahtjeve katalonskoga naroda za samostalnošću, pa se pozove ni više ni manje nego na sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una kao razlog skupljanja u njemačkom krilu i nepodržavanja katalonskih emancipacijskih težnji. Kao neki Britanac o zahtjevu za hrvatskom samostalnošću devedesetih, kome su razlog potpore Srbiji primjerice bili -Mongoli.

Vlahov naravno ni na to ne smije zucnuti.

Nije predviđeno prilikom izvršenja naloga o gostovanju u emisiji.

Pa se dva tri sata raspravlja je li esedepeovski Bero smio čestitati Bujanecu vjenčanje ili nije, spominje se da je podigao nekakav kredit, najavljuje se povijesna sjednica o opravdanosti čestitanja, smjenjuju se mudre glave i prilozi u programu, čista informativna milina, sapunica bez uložene kune u seriju.

Ili, s pozicije relevantnosti – potpuna luda kuća.

Pa se emitira što je rekao Bakir Izetbegović, koji je dosadio i Bogu i čovjeku, vjerojatno ga ni u kući toliko ne respektiraju kao na HRT-u, pa se ljudina Bakir žali na Čovića jer ovaj, eto, ima više razumijevanja za interese hrvatskoga naroda nego za njegove Bošnjake.

Stvarno zadrt taj Čović!

S odmakom dana program se višekratno zaoštrava kako bi se presudilo Mađarima, čeka se Predsjedničina pobjeda i skalp Viktora Orbana, neki dokaz da je – gotov.

Da smo odblokirani.

Cijeli dan HRT emitira javno čuđenje na postupak Mađara. Ljudi se iščuditi ne mogu. A isti taj HRT je šest godina vodio histeričnu kampanju bez ikakvih razloga i argumenata protiv Orbana, vrtio „dokazne“ slike iz gostionice gdje Sanader Hernadiju gura nekakav papir iako nitko nema pojma je li mu davao broj telefona neke prostituke, zajedničkoga pajdaša u Njemačkoj ili Francuskoj ili kontakt za korupciju, zatim dovodili Ježića iz sudnice na ekrane kako pokajnički priznaje zločin, primanje mita a novaca nigdje i nikada, zatim kroz stotine emisija sa sve manje upitnosti  i racionalnih pitanja od Mađara radili vukodlake, od Orbana Hitlera, od MOL-a kriminalce, izbjegavali primjereno istraživačko novinarstvo, a primjenjivali kampanje i potporu samoubilačkim arbitražama Kukuriku vlasti za koje se unaprijed znalo da će Hrvatsku koštati milijarde kuna, sve to usmjerili protiv orbanizacije, protiv Mađarske i mađarskoga naroda usporedivo samo s kampanjom protiv Trumpa.

I, čude se.

Isti ljudi.

I ista publika to trpi.

Tako, u tom otužnom ambijentu dočekamo i javljanje predsjednice iz Budimpešte, koja smireno kaže da su joj Mađari rekli da samo štite svoje poslovne interese.

Zamislite tih orbaniziranih Mađara!?

Predsjednica ne može od sramote reći da smo i Mađarima prekipjeli.

A o tome se radi.

Iskreno govoreći, da je na mjestu Orbana bio netko drugi, netko tko je manje vjerovao u međusobnu prirodnu usmjerenost i stratešku suradnju s Hrvatskom, a to nije moja pretpostavka nego iskustvo iz njegovih izjava o Hrvatskoj, počevši od one na sahrani predsjednika Tuđmana, vrlo bi vjerojatno zabranio i pticama iz Hrvatske – ulet u mađarski zračni prostor.

Orban je trpio sve dok nije vidio da HDZ više nije – Tuđmanov.

Toliko histeričnog neprijateljstva sa svih razina, od mainstream medija, među kojima je prednjačila HRT, do državnih dužnosnika – sjetite se samo Ranka Ostojića i Milanovića – stvarno je bilo teško i zamisliti.

Na toj razini sotonizacije se kroz povijest ili pripremala javnost za rat, ili slala prijeteća poruka narodu da se slučajno ne usude slijediti primjere takve zemlje, odnosno u ovome slučaju Orbana.

I, onda se čudimo!?

Pitate se što je svemu navedenome cilj i je li ovaj sumanuti javni kaos slučajan?

Nije.

Cilj je da prosječan gledatelj s gađenjem odmahne rukom na sve i kaže – neka vas vrag nosi, radite što god hoćete, samo me ostavite na miru.

Naglasak je na ovome – što god hoćete!

Marko Ljubić/Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Plenković: Odluka o nabavi borbenih zrakoplova za nekoliko tjedana

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade Andrej Plenković u četvrtak se u Bruxellesu sastao s glavnim tajnikom NATO saveza Jensom Stoltenbergom.

“Činjenica je da je Hrvatska počela povećavati svoja izdavanja kao što smo se svi dogovorili 2015. Cijenimo ono što Hrvatska čini kad je riječ o pomaganju svim nejzinim susjedima na Balkanu na njihovom putu prema euroatlantskim integracijama”, rekao je nakon sastanka Stoltenberg.

Plenković je kazao kako je ovo bio plodan i konstruktivan razgovor te još jednom naglasio koliko Hrvatska želi sudjelovati u Savezu.

“Pokazali smo jasnu solidarsnost, prisutni smo u misijama Saveza već niz godina. Moramo se složiti oko načina kako postići cilj od 2 posto izdvajanja BDP-a na obranu. U godinu i četiri, pet mjeseci vlasti jasno smo pokazali proračunima za 2017. i 2018. da je Hrvatska povećala svoja izdvajanja. Želimo povećati svoju sposobnost”, rekao je Plenković.

Plenković je kazao da će odluka o nabavi borbenih zrakoplova biti objavljena u narednih nekoliko tjedana.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Amerikanci i „Bojna Čavoglave“ u Sarajevu

Objavljeno

na

Objavio

Što se treba dogoditi da se danas u Sarajevu, na nekom javnom mjestu, čuje pjesma Marka Perkovića Thompsona „Bojna Čavoglave“? Dakako, trebaju doći Amerikanci. Pa makar to bilo i u filmu… i otkriti nam još štošta.

Vjerojatno se mnogi sjećaju što se sve pisalo i kakvo je ozračje stvoreno kada je Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u proljeće 2007. pokušalo organizirati koncert Marka Perkovića Thompsona u sarajevskoj Zetri. Iako je mnogo toga već bilo spremno i ulaznice dobrano rasprodane, događaj je otkazan zbog „sigurnosti posjetitelja i stvorene atmosfere linča“. Povijesna pozadina tomu je što se dotičnoga pjevača povezuje s ustaštvom, a Bošnjaci su – kako svatko nedvojbeno treba znati – u Drugom svjetskom ratu, svi odreda i bez iznimke, bili partizani. Pa odatle i protivljenja. No, Thompsonova se „najustaškija“ pjesma, i to ove godine, začula u Gradu podno Trebevića.

Odmetnici se odmetnuli

Dakako, i u ovom slučaju potvrdilo se da ako nam itko može donijeti „suživot i demokraciju“  onda su to Amerikanci. I to oni sjeverni, naravno. Jer oni znaju što komu u svijetu treba, a ne ona „latinska“ sirotinja koja se ne može ni sama o sebi pobrinuti…

Naime, u bh. kina je u veljači stigao „visokobudžetni“ film Odmetnici ili kako bi oni rekli „Renegades“, redatelja Stevena Qualea. I u po ovoga „bajkovitoga“ uratka, akciona družina – nakon što „razvali pola Sarajeva“ u diverzantskoj akciji protiv „jugo-četnika“ – zalazi negdje u nekakav kafić Korzo gdje se sluša ni manje ni više nego Thompson. I to Bojna Čavoglave. A Ameri pritom uživaju s ostalom „pozitivnom rajom“, koja brani svoju državu od srpskih negativaca. Dakle, branitelji Sarajeva opuštaju se uz nekog „ustaškog pjevača“. Doduše, sjetit ćemo se kako su stvarno „teritorijalci“ početkom rata 1992. kod sarajevskog glazbenog meštra Marina Meštrovića, naručili da se na podlozi Čavoglava uradi pjesma Hej, junaci branitelji koju je ispjevao Alen Mustafić. Vjerojatno su tada još uvijek bile svježe slike, kako je na humorističan način rečeno i u Audiciji, da su ustaše bile i babo, i amidža, i daidža…, a ne samo „anam oni“. Štoviše, Pavelićev doglavnik Ademaga Mešić bi decidirano kazao: „Muslimane ne možemo drugačije nazivati nego po našem jeziku kojim su govorili naši pradjedovi, djedovi i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam šira i uža domovina Hrvatska. Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine šire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.“ No, to su neke druge teme… A očito je da su se Odmetnici malo odmetnuli od onoga što bi sadašnjoj dominantnoj političkoj misli u Sarajevu odgovaralo pa pustili Thompsona.

Gdje se sve „kuhalo“?

U ovom slučaju filmskoga ostvarenja, Amerikanci (i njihovi saveznici) predstavili su nam što znaju o nama, našem zemljopisu i našoj povijesti. A i sadašnjosti, koja je by the way u znatnoj mjeri – barem „glavno jelo“ – skuhana u njihovoj kuhinji ili bi bilo bolje reći u fast food straćari.

Tako se kroz 105 minuta radnje, čiji scenarij potpisuje čuveni francuski režiser i scenarist Luc Besson (šira javnost ga pozna po filmovima: Veliko plavetnilo, Nikita, Léon, Peti element, Ivana Orleanska…), gledatelj suočava s događajima iz 1944. kada Nijemci kradu umjetnine, novac i zlatne poluge iz Francuske te ih smještaju u Grahovo koje će u međuvremenu potopiti partizani srušivši neku branu (!). Samo će se spasiti jedan dječak koji će priču, između ostaloga, ispričati svojoj unuci Lari – koja je ratne 1995. konobarica u onom „Thompsonovu“ Korzu, a ona će to prenijeti kao ideju petorici pripadnika Američke mornarice smještenih u Sarajevu. I odatle će krenuti akcija izvlačenja zlata u vrijednosti 300 milijuna US dolara. A da sve bude bajkovitije, nakon raspleta radnje – pri čemu, dakako, Amerikanci bez žrtava u vlastitim redovima, pobiju srpske zlikovce – Lara dobije polovicu novca za svoju fondaciju koja će pomoći obnovi u ratu porušene zemlje.

Bez obzira što je film, osim u Njemačkoj i na Malti, 44 dana sniman i u Hrvatskoj kada je angažirano bilo 190 filmskih djelatnika i više od 1 100 statista, ovi se „junaci“ nisu potrudili saznati logičnu pozadinu moguće radnje.

Sve isto, samo prosperiteta nema

Zapravo, i na ovaj je način predočeno kako ovdašnje podneblje tretiraju stranci. Njima je to „sve isto“ – sva imena, a poglavito prezimena na „ić“ zvuče jednako; tko se s kime i protiv koga borio – opet sve isto, s naglaskom da su Srbi nešto poput Vijetnamaca u njima poznatom scenariju; gdje su neka mjesta, rijeke i planine – i to im je nevažno; a o povijesti da i ne govorimo… Njima se sve vrti oko novca. Kako u filmu tako i u stvarnosti! No, baš zato Odmetnici, koji zasigurno kao filmsko ostvarenje neće puno zaraditi, predstavljaju strance kao velike humaniste i dobrotvore. Istina je, međutim, da spas ovoj zemlji i njezin prosperitet ne dolaze od njih. Za to se narodi koji su „zavoljeli ovu mrtvaju pa neće iz nje“ moraju sami potruditi – ali na način da oni koji se istinski zalažu na tom polju, ne budu tretirani kao odmetnici.

Josip Vajdner / Nedjelja.ba

Thompsonov hit stigao do Hollywooda: Bojna Čavoglave u novom hit filmu

facebook komentari

Nastavi čitati