Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Je li Nacionalni stožer izabrao dobar model krizne komunikacije?

Objavljeno

na

Vlada i nacionalni stožer opredijelili su se za strategiju obrane od koronavirusa, koja će omogućiti relativno funkcionalno djelovanje zdravstvenog sustava. Ministar i ljudi u sustavu zdravstva vrlo vjerojatno, iako na žalost ne sigurno, znaju što mogu podnijeti. Koronavirus nije po svemu čemu svjedočimo smrtonosniji od desetine sličnih virusa, ali se brže širi i kada je taj virus u pitanju, očito se ne radi o borbi protiv njegove izravne, nego o borbi protiv njegove posredne ubitačnosti.

Ta ubitačnost izravno se odnosi na opće zdravstveno stanje nacija, zatim na kapacitete zdravstvenih sustava, gdje onda koronavirus zbog svoje brzine prijenosa izaziva posredne ubitačne posljedice. Prof. Matko Marušić je, na svoj osebujan način štiteći državni poredak i disciplinirano se postavljajući prema odlukama tog poretka naznačio, više posredno nego neposredno ovu činjenicu, pridržavajući se odanosti znanstvenoj etici i biomedicinskoj struci. Bit stvari je, dok se ne proizvede uspješno cjepivo, da se stvori pretežit imunitet nacije, a to znači da otprilike, kako je Angela Merkel najavila za Njemačku, oko 70% Nijemaca će u svakom slučaju biti zaraženo. Ovdje su Nijemci u biti baš svi drugi narodi u doticaju s tim virusom. Tu brojku i relaciju može teorijski promjeniti i poboljšati samo cjepivo. No, njega zbog brzine širenja virusa neće biti na vrijeme da se njime zaustavi epidemija.

Hrvatski nacionalni stožer se s obiljem argumenata u struci i iskustvima epidemiologa cijeloga svijeta opredijelio za taktiku usporavanja širenja virusa, ne zato što će ga na taj način spriječiti ili uništiti, ili zato što je koronavirus sam po sebi smrtonosniji od iskustvenih virusa, nego zato da omogući funkcionalno liječenje ljudima oboljelim od opasnijih bolesti, a to ne bi bilo moguće ukoliko bi se dopustila eksplozija epidemije. Dakle, razumljiva je odluka stručnjaka, koji su donosili odluku o načinu borbe protiv koronavirusa, jer su očito polazili od podataka o broju izrazito ugroženih ljudi, od realnog stanja u zdravstvenom sustavu i što nije zanemarivo, od opće zdravstvene kulture hrvatskog naroda, gdje je vrlo moguće da puno ljudi i ne zna s kakvim se stvarnim zdravstvenim tegobama nosi. U takvim realnostima posve su razumljive ovakve odluke s kojima živimo. No, potpuno je pogrešan izbor komunikacijskog modela, jer se upravo to moralo reći naciji, a nije.

U slučaju nekontroliranog širenja virusa sve bi se slabosti razotkrile, pri čemu govorim o najširem spektru sigurnosnog sustava i prije svega upravljanja o čemu je kod Sandre Križanec na N1 govorio izvrsni Željko Cvrtila, što državnom sustavu ne odgovara nikako, jer bi to sobom povuklo stotine sličnih problema i neugodnih pitanja u svim ostalim sustavima Republike Hrvatske, na koje moraju odgovoriti politike, a ne primarno struke, pri čemu se mora naglasiti da golemu većinu slabosti Hrvatske danas imamo upravo zbog političkog djelovanja i odlučivanja usprkos strukama i postojećim najvišim znanjima. Po svemu poznatom oko odluka države, zdravstvenih vlasti, prema iskustvima izvan Hrvatske i ovim s čim se suočavamo u Hrvatskoj, jasno je da usporavanje širenja virusa znači izravno dugoročnije usporavanje cijeloga društva, što sobom nosi s jedne strane manju koncentraciju smrtnosti naših sunarodnjaka u jedinici vremena i veće mogućnost spašavanja života ljudi iz rizičnih skupina, a s druge strane izravno nosi dugoročnije i dublje sveukupne posljedice na ukupan život nacije, od kojih je najopasniji ekonomski i socijalni slom. U tom odnosu je trebalo pronaći nekakav srazmjer, oslanjajući se na mogućnosti države i naroda da se mogu uspješno oduprijeti sekundarnim sveukupnim posljedicama usporavanja širenja virusa. Jer ne treba po svemu dostupnom imati iluzija. Virus će prije nego bez cjepiva postanemo otporni na njega, morati zahvatiti gotovo tri milijuna Hrvata. Samo je pitanje, ako razvučemo taj proces toliko dugo da ne slomi zdravstveni sustav, hoće li slomiti u strateškom smislu sve ostale društvene, naročito ekonomske potencijale održivosti države i nacije. I pitanje je, bez emocija i patetike, što je opasnije za opstanak hrvatskog naroda.

Mislim da je jedina ozbiljna pogreška nacionalnog stožera to što je od virusa komunikacijski stvarao vuka, pokušavajući ostaviti prostor za prikrivanje realnih slabosti obrambenih sustava Republike Hrvatske, a to znači slabosti aktualne države. Isti bi se efekti postigli da su prije svega zdravstveni stručnjaci u stožeru jasno naglasili da su mjere koje poduzima država nužne zbog spašavanja funkcionalnosti zdravstvenog sustava i s tim već bolesnih ljudi, s jasnim naglaskom na ulogu virusa u tome. Ovako, otvara se prostor za špekulacije zbog očitog nesrazmjera same izravne pogibeljnosti virusa u odnosu na čitav niz virusa s kojima smo se suočavali prethodnih godina i mjera koje su primijenjene sa sekundarnim nesagledivim posljedicama. Očito je na stručni izbor više utjecala politička nego stručna argumentacija, iako je politika na ovaj način kupila vrijeme, a po svemu sudeći dobila gotovo nerješive probleme.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ministar pravosuđa komentirao odluku o ‘ZDS’: Moramo znati da su ti dečki, koji su ginuli za hrvatsku, ginuli s tim pozdravom

Objavljeno

na

Objavio

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjakovićem u Dnevniku Nove TV odgovarao je na pitanja Mislava Bage o aktualnostima pravosuđu o kojima se ovih dana naveliko govori – curenju informacija iz DORH-a i presudi kojom poklik ”Za dom spremni” nije prekršaj.

Presuda Visokog prekršajnog suda o tome da poklik ”Za dom spremni” nije prekršaj pokrenula je lavinu reakciju u javnosti. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u Dnevniku Nove TV je kazao da će se odluke o konkretnim slučajevima u kojima netko koristi poklik ”Za dom spremni” donositi u odnosu na uvjete tom slučaju.

“Ako povik može izazvati nerede, tada će to vjerojatno biti procesuirano i sankcionirano”, kaže Bošnjaković.

Na pitanje smatra li da je u redu da se o ”Za dom spremni” odlučuje od slučaja do slučaja, Bošnjaković je odgovorio da je u odluci suda istaknuo da se Thompsonova pjesma Bojna Čavoglave, u kojoj se koristi taj izraz, pjeva već 20 godina i da se očekuje da će se ”Za dom spremni” uzvikivati na koncertu.

Odluka od slučaja do slučaja

”Tamo gdje to znači nered, pozivanje na nasilje, mržnju – to će biti procesuirano. A ovo je koncert koji je u duhu svih ostalih. Uvijek će od slučaja do slučaja procjenjivati”, kazao je.

”Ja osobno nisam fan tog pozdrava i neću ga nigdje izgovoriti jer mislim da on asocira na ona neka vremena u NDH. Međutim, moramo znati da je taj pozdrav sadržajni dio grba HOS-a. Moramo znati da su ti dečki, koji su ginuli za hrvatsku, ginuli s tim pozdravom. I u to vrijeme taj je grb imao potpuno drugačije značenje i konotaciju”, rekao je Bošnjaković na pitanje bi li on zakonom zabranio korištenje tog poklika.

O curenju informacija i aferi vjetroelektrane

Bošnjaković je za Novu TV komentirao izjavu premijera Andreja Plenkovića koji je rekao da očekuje da DORH i policija procesuiraju i one koji su vezani uz SDP i, primjerice, javnu nabavu za Europsku predstavnicu kulture u Rijeci. Kaže da ne vidi ništa sporno u premijerovoj izjavi.

Na pitanje smije li uopće političar govoriti da očekuje istragu osobe ili stranke, Bošnjaković je odgovorio: ”Ja ne mogu reći da očekujem da oni vas procesuiraju, ali očekujem da procesuiraju ono što je negativno”. Rekao je da ne zna je li premijer govorio o SDP-u.

Kada je riječ o provaljenim mjerama tijekom istrage u aferi vjetroelektrane, u kojoj je, između ostalih, uhićena i Josipa Rimac, Bošnjaković kaže da pitanje odgovornosti zbog curenja informacija nije pitanje za njega.

”To je pitanje za tijela progona, tijela istraživanja, oni se time bave. Ja očekujem da oni te stvari efikasno naprave kako se takve stvari u budućnosti ne bi događale”, rekao je.

Hoće li napustiti politiku?

Kazao je da ne zna koliko je ljudi radilo na tom slučaju tijekom istrage. ”Ako ja znam taj broj, onda previše ljudi ima tu informaciju i to je onda previše ranjivo”, objasnio je. Dražen Bošnjaković kaže da je kazna za otkrivanje informacija do tri godine zatvora.

Na pitanje hoće li napustiti politiku, kratko je odgovorio da za time nema razloga.

Velika Thompsonova pobjeda! SUD ODLUČIO: ‘ZDS’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ nije prekršaj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Paradoksi ispod Škorinog kišobrana

Objavljeno

na

Objavio

Uvijek je trenutak pokazati ljudski integritet, a on se pokazuje na dosljednom pristupu svim izazovima i problemima. Jedna od najvažnijih obilježja kršćana je načelnost i primjena polazišta – ne čini drugome ono što ne želiš da drugi učini tebi. To bi značilo da ne ocjenjuješ drugoga drugačijim mjerilima nego sebe, a ako primjenjuješ suprotna mjerila i polazišta, onda je to teški grijeh, koji se u današnjoj civilizaciji još može nazvati i namjerni pokušaj denunciranja.

Baš u tom okvirnom i vrijednosnom kontekstu, ponašanje i javne poruke Miroslava Škore, bezuvjetno se mogu nazvati krajnje licemjernim, pokvarenim i ruganjem temeljnom kršćanskom načelu. Ruganjem zato što se baš na njega poziva. Evo kako je reagirao na odluku Marijane Petir da na izbore ide s HDZ-om:

“Prema vlastitoj izjavi, izabrala je svoj put ne želeći dodatno dijeliti desnicu. Kada je desnica u pitanju, pri tome sam za suradnju i otvoren za razgovore i dogovore, pogotovo međunarodne, ali ne može desnicu u Hrvatskoj predstavljati stranka koja je tako hladno isforsirala i ispotpisivala Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum, koja odbija referendumske inicijative vlastitog naroda… Ne može se predstavljati suverenističkom opcijom ako našu naftu šalje na obradu u Mađarsku i predstavljati se da brine o svom narodu, a pri tome koristi svaku prigodu da negdje ‘čopne’ milijardicu, negdje dvije, a negdje i više. Žao mi je što to moram reći, ali to je uistinu tako” kaže Škoro.

Teško je reći radi li se ovdje, odnosno u ovome nizu prilično besramno kontradiktornih javnih poruka, o neznanju i neinteligentnosti čovjeka s potpisom “doktor” bilo kakvih znanosti, ili nevjerojatnom bezobrazluku utemeljenom na teškom potcjenjivanju zdrava razuma velike većine hrvatskog naroda ili još gore – o ruganju!?

Škoro mjesecima već inzistira, iskreno s punim pravom, da nije desničar, niti je njegova politička platforma i ideja, što god to bilo, desnica. To je u po mnogo čemu nevjerojatnom razgovoru neku večer eksplicitno potvrdio i na HTV-u. U ovoj izjavi se Škoro, točno kao militantni ateisti kada za udare na Katoličku crkvu prizivaju Bibliju, ili Isusa, pozicionira na ekskluzivnog tumača desnice, ne ostavljajući ni minimum prostora za drugačiji pristup. I, ne polazeći od mogućnosti da bi netko mogao pitati – pa dobro, što si i tko si ti, kakvi su ti oko tebe, da si preuzimaš takva javno arbitrarna prava?

Kada već prigovara Petirki savez s desnicom, osporavajući HDZ-u pravo na desni ili dio desnog političkog profila, te Marijani Petir osporavajući smisao poruke da joj je motiv saveza s HDZ-om spriječavanje dolaska ljevice na vlast, onda bi Škoro, kao svaki političar s integritetom i običan čovjek, morao polaziti od minimuma vlastite pozvanosti. A pozvanost je polaziti od sebe, jer se ne može drugima prigovarati točno ono što sam jesi ili činiš.

Za Škoru HDZ nije desnica, a s tim je i Petir nevjerodostojna, da ne kažem lažljivica, jer desnica ne može podupirati Marakeški sporazum. Približno točno, jer se odnos prema Marakeškom sporazumu ne kvalificira lijevim ili desnim idejama, nego isključivo sa suverenističkog ili globalističkog polazišta, no odnos prema Marakeškom sporazumu može skrivati i u pozadini označava odnos prema identitetu i profilu Europe, povratku njenim kršćanskim korijenima, ili islamizaciji Europe i uništenju njenog civilizacijskog profila.

Ovo drugo, a u biti prvo dubinsko pitanje, zanemaruje Škoro i pokušava prodati kao desno ili suverenističko polazište. Njemu je prva zvučna politička akvizicija bio predsjednik Bloka za Hrvatsku, Zlatko Hasanbegović, koji nikada u brojnim javnim i političkim istupima nije izgovorio ni jednu jedinu riječ neslaganja s euro-oligarhijskim migrantskim politikama i useljavanju milijuna muslimana u Europu, niti je bilo kada izgovorio kritičku riječ o Marakeškom sporazumu i globalnoj legalizaciji golemih migracija prema kršćanskom svijetu, a saveznika u Škorinom pokretu, hrastovca Ladislava Ilčića nazvao je šovinistom jer je u jeku migracijskog stampeda ukazao na kulturološke i civilizacijske, posve prirodne, razlike islamskih i kršćanskih naroda. Da ne spominjemo višegodišnje političko ignoriranje islamističke antikršanske i antihrvatske komponente bošnjačke politike u BiH. Dakle, odakle onda s tih polazišta Škori, prije svega moralno pravo upućivati Marijani Petir javne prijekore?

S druge strane, kada već višestruko javno tijekom zadnjih godinu dana Škoro tvrdi da nije predstavnik desnice, a nije baš ni po čemu, izuzev po prilično militantnom eksponiranju i očekivanju njegovih pristaša, i na to ima političko pravo, nejasno je i nepošteno pokušavati arbitrirati na desnici, a još je podmuklije i kvarnije javno osporavati bilo kome nekakvu nečistoću i nevjerodostojnost, iz vlastite nečistoće i nevjerodostojnosti.

Pogotovo je to opasno, ako se od toga gradi javna politička iluzija, pojačana klasičnim huškanjem nezanemarivoga broja frustriranih i nezadovoljnih ljudi očajnički željnih hrvatske političke vjerodostojnosti. To je neusporedivo opasnije i podmuklije od otvorenog neprijateljstva i otvorene prevare, jer se s jasnim i otvorenim iskušenjima ljudi znaju nositi.

Ili, uzmimo primjer poruka Škorinih oslonaca, već spominjanog “desničara” Peternela, čija je karijera obilježena globalističkim organizacijama u Hrvatskoj, s javnim stavovima o građanskom ratu u Hrvatskoj ili najnovije akvizicije Hermana Vukušića, koji slijedom Škorinog izjednačavanja NDH i Titove Jugoslavije, Tita i Pavelića, ZDS i Smrt fašizmu sloboda narodu, slavodobitno najavljuje programsko načelo da nije bitno tko je gdje bio 1945., ili 1991.godine!? Ispod ove opasne poruke, koja bi mogla biti idiotizam da se radi recimo o poruci Ćipe Mlinarića, Marijana Pavličeka ili hrastovca s ilčićevski prisvojenim suverenističkim brandom Hrvoja Zekanovića, ipak je teško govoriti o idiotizmu ako se radi o visoko obrazovanom Hermanu Vukušiću.

Zamislite načelo u kojemu je jednako jesi li letio svezan u lanac žrtava u Hudu ili stotine drugih jama, ili si bio nad jamom i naoružan bacao ljude u smrt!? Zamislite načelo u kojemu je nebitno kolješ li, ili si zaklan, progoniš li ili si prognan, potčinjavaš li ili si potčinjen? Tko u kršćanskom i uopće poželjnom civiliacijskom diskursu, izuzev tu i tamo Nenada Stazića, Mate Kapovića ili SPC-a i srpskih institucija trajno, uopće smije javno izustiti takve poruke, pa čak imati takve primisli!? Očito pod Škorinim “kišobranom”, kao nekada kod majstora Laze, može sve.

Zamislite načelo u kojemu je vrijednosno isto, jesi li bio Stanimirović 1991.godine, ili si bio Blago Zadro recimo? Ili si bio tada hrvatski branitelj, a danas vrlo nezgrapna politička figura Ćipe Mlinarić, pripadnik tzv. Turbo voda, ili Šoškočanin? Upravo u krilu političara Ćipe Mlinarića, pod već legendarnim “Škorinim kišobranom”, Herman Vukušić izjednačuje svojom porukom te suprotnosti, kako bi ispao veći Škoro od Škore.

Kako se izborna priča zahuktava, postaje sve gadljivije i tužnije pratiti srozavanje baš svih načela, i to od ljudi i platforme, koja nudi zamjenu za “postojeći duopol”, pod kojim se u biti krije histerična kampanja uništenja, inače kronično bolesnog HDZ-a, koga pod svaku cijenu treba spriječiti od bilo kakve mogućnosti ozdravljenja, ili bar spašavanja zdravih cjelina. Stvarno treba biti zaluđen ili idiot, ali ne Raspudićev, pa ne vidjeti ove nevjerojatne kontradikcije i nelogičnosti, koje su svoju čak i simboličku dimenziju i firmu dobile u liku i dijelu Lazara Grujića, turbodesničara.

Marko Ljubić / Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari