Marko Ljubić: Juniorski poučak Hajduku

Hrvatska, pomalo euforično, ali zasluženo ističe i slavi plasman juniora Hajduka u polufinale juniorske Lige prvaka. Prirodno je da se veseli hrvatski narod, pogotovo Hajdukove navijačke armije, međutim nije mi jasno razumiju li nacionalne televizijske sportske redakcije da se veličajući euforično ovaj uspjeh splitskih mladića, zapravo rugaju sami sebi.

I, upravi Hajduka, svim upravama, savjetnicima, zastupnicima, sociolozima, psiholozima, odvjetnicima u posljednjih gotovo 20 godina.

Točno toliko se, umjesto konkurentnosti na terenu i pobjeđivanja suparničke momčadi, gubilo na terenu i vodila kampanja protiv “HNS pedera, lopova, mamićevaca”, protiv sudaca, suše, kiše, bure itd. Kampanja je s vremenom poprimala sve veće dimenzije histerije i bolesti, a slavni Hajduk na terenu je sve više i opasnije zaostajao za Dinamom, ali i Rijekom, pa neko vrijeme i Osijekom. Lako je uočiti korelaciju.

Što su god predsjednici Hajduka više zaoštravali odnose s Dinamom i HNS-om, na terenu je bivalo sve više nogometaša u bijelom dresu, koji u slavnoj povijesti kluba ne bi konkurirali ni za poštenog Torcidaša.

Uspjeh juniora Hajduka je zato pametnim ljudima u Splitu, s jedne strane odgovor na sva pitanja u potrazi za uspjehom, s druge strane, žestoka kritika gotovo dvadesetogodišnjeg lošeg rada.

Dječacima iz Splita nije mogao nauditi niti zločesti Mamić, niti “pederski HNS”, ni “korumpirana UEFA i FIFA”, a bome ni Putin.

Ni britanski Kralj.

Zašto i kako?

Momci znaju igrati nogomet bolje od konkurencije, a očito netko s njima zna raditi.

Svaki dan u hrvatskoj ligi uočimo sjajnog nogometaša nekog kluba, koji rasturi Hajduk na terenu, koga je kao neperspektivnog otkantala seniorska struka i uprava Hajduka.

Vjerojatno bi se ekvivalent Realu mogao napraviti od otjerane talentirane djece iz Hajduka. Na čelu s Modrićem.

Nakon dvadeset godina, zapravo nakon Asanovića i njegove generacije, Hajduk prvi put ima ĉarobnjaka na terenu.

Livaju.

I on se našao u Splitu gotovo slučajno, nakon lutanja svitom.

No, natjecanje nije bajka, niti je nogomet vračanje.

Čarobnjaku trebaju sekundanti.

To je visoka razina vještine.

Pouka:

Nemojte zbog sebe, Splita, slavne povijesti na putu odrastanja pogubiti ove mladiće. Kad su bolji od konkurencije danas, moraju biti i sutra. Da bi to bili, moraju imati upravu i trenere.
I društvenu klimu prvenstveno u Splitu i Dalmaciji.

Nije Mamić pobjeđivao s Dinamom zato što je bio kriminalac. Pobjeđivao je jer je znao od talentirane djece, ponajbolje u Europi, napraviti ponajbolje odrasle nogometaše u svijetu.

To je znao raditi.

I prodati.

Je li omastio brk u tome?

Nije me briga.

To je njegov i državni problem.

Niti je izvan javne histerije pune pozadinskih interesa to bitno bilo kojem navijaču Dinama, hrvatskog nogometa.

Ti su momci proslavili, ne samo Dinamo, nego i svjetske nogometne gigante, ove čije vršnjake danas pobjeđuju splitska djeca.

Proslavili su Hrvatsku.

Točno to imaju ovi dječaci Hajduka.

Zato je njihov uspjeh prvenstveno kritika upravama svoga kluba.

I pljuska medijima koji su pomagali lošim upravama tražiti alibi za neuspjeh.

Pobjednici ne kmeče.

I kad gube u sebi traže uzroke, otkrivaju ih, popravljaju, idu dalje, padaju i ustaju.

I na koncu pobjeđuju.

Marko Ljubić/fb

Što vi mislite o ovoj temi?