Marko Ljubić: Kako je krenulo, ispast će da je Sjeverni tok minirao Šerbedžija

Zanimljivo je pratiti novu kampanju o miniranju ruskog plinovoda Sjeverni tok. Započeo New York Times, pozivajući se na neimenovane američke obavještajne izvore, pa kao Covid19 zahvatilo cijeli svijet, pri čemu se mediji, dokazano pošteni, neovisni i istinoljubivi, poznati po svom otklonu od nametnutih globalnih istina utrkuju tko će jače, brže i više razotkriti najnovije “istine”.

Taj istinoljubivi val zahvatio i Index, a okupao u mirisnoj istini njihovog dežurnog istinomena Duhačeka, koji je valjda prepisao ili tako nešto, otkrića njemačkog “javnog servisa” ARD-a, kako je grupa turista na jahti isplovila i – buuum, ode Sjeverni tok.

Naravno, turisti su Ukrajinci.

Pet muškaraca i jedna žena.

Ne zna se tko su, sliče na Ukrajince, u grupi je žena kako i priliči objavi na Dan žena i ženskoj emancipaciji, a nije isključeno da istraga ingenioznog Duhačeka i ARD-a otkrije da je ta žena bila Sandra Benčić, baveći se tjelovježbom u ljetnoj stanci Sabora.

Ili možda Bojana Genov, na što bi između redaka mogla ukazivati objava na Dan žena.

Možda Duhaček i ARD nanjuše da je bio Rade Šerbedžija, proslavljeni filmski ruski razbojnik koga nije teško prešaltati u ukrajinskog pravdoljubivog osvetnika.

Sliči vam ovo na zajebanciju?

Nije ni blizu zajebancije koju nam prodaju pod istinu.

Potpuno golu.

Očito je Seymour M. Hersh, legendarni američki istraživački novinar, dobitnik Pulizerove nagrade svojom objavom u veljači ove godine uzdrmao disciplinirani i potpuno kontrolirani globalni medijski poredak i njegovu sinkronizaciju u kreiranju službenih i prihvatljivih istina.

S druge strane, rekao bih parafrazirajući pokojnog Ćiru, rado si umišljam da je moja emisija “Kreatori istine” još uvijek oaza koju stampedo nije pregazio ili “istina i samo istina” nije nadvladala, pa i to u Hrvatskoj izaziva potrebu dodatnog zasoljavanja pokolebane javnosti. I inspirira istinoljupce na nove proizvodne napore.

Nakon Hershove objave, u kojoj se poziva na neimenovani insajderski izvor sudionika akcije miniranja plinovoda, gdje detaljno objašnjava ulogu savjetnika za nacionalnu sigurnost Jaka Sullivana i direktora CIA Williama Josepha Burnsa, navodi da su pripreme za diverziju započete u studenom 2021. godine, nekoliko mjeseci prije početka ruske agresije na Ukrajinu, zatim navodi polutajnu američku mornaričku postrojbu s Floride i razloge baš takvog izbora (na ronioce mornarice se ne može primjeniti savezna zakonska obveza svjedočenja pred senatskim i kongresnim istražnim odborima čime se sprječavaju naknadne posljedice uslijed gubitka vlasti u SAD), mediji diljem zapadnog svijeta su nastojali relativizirati te navode, vrlo često pribjegavajući kompromitaciji Hersha i neizravno ga, zbog njegovih objava o američkoj ulozi u izbijanju rata u Siriji, dovodeći u vezu s Putinom.

Posebno je tragikomičan pokušaj problematiziranja njegovog pozivanja na “neimenovane izvore” medija, koji su višestruko dokazali, a i priznali da su lagali pozivajući se na “neimenovane izvore”, za razliku od Hersha.

Upravo je NYT svojevremeno provalio podatak da je iniciranje rata protiv sirijskog predsjednika Asada bila najskuplja operacija CIA u povijesti, a nastoji se Hershove iste takve objave prikazati proputinovskim!

Klasična matrica.

Sjećate se “ministarstva istine”?

Nakon tih pokušaja neposredno nakon njegove objave, u priču i preusmjeravanje fokusa globalne javnosti su se uključile i američke obavještajne službe preko njihovog na žalost sve više i kroničnije globalističkog razglasa NYT.

Pa Index prenosi njihove navode. Pa će se uključiti N1, Telegram, Net hr., vrlo izvjesno JL, VL, Nova TV, ljudskopravaški portali, Faktograf a nije isključeno ni mišljenje Vesne Pusić ili HRT, te nekolicine službenih “analitičara” rusko-ukrajinskog rata.

Jer, istina se mora znati, jel tako!?

Kaže NYT, pozivajući se na neimenovane obavještajne američke izvore, koji su naravno “pouzdani” za razliku od izvora Seymoura M. Hersha, da su po najnovijim obavještajnim saznanjima Ukrajinci minirali Sjeverni tok.
Eto ga sad!?

Sreća.

Objasnit ću na kraju – zašto sreća.

Valja ovdje naglasiti radi sagledavanja vjerodostojnosti izvora i medija koji iznose saznanja vezana za miniranje plinovoda, slijedeće:

Prvo, američki predsjednik Biden je u sječnju 2022.godine, mjesec i nešto dana prije ulaska ruskih trupa u Ukrajinu pred tv kamerama i u društvu njemačkog kancelara Scholza izravno višekratno, nakon prve ničim izazvane objave da će Amerika uništiti Sjeverni tok, na pitanja, očito takvom objavom iznenađenih novinara u Bijeloj kući, ponovio da će SAD uništiti ruski plinovod. Mnogi su tu izjavu tumačili kao prijetnju Putinu, iako je bila prvenstveno namjenjena Nijemcima i kancelaru, koji očito nisu bili svjesni što se sprema.

Ovdje se nužno, svakom razumnom čitatelju nameće pitanje – čemu bilo kakvi “neimenovani izvori” kad postoji svakom na svijetu dostupna snimka Bidenovih riječi?

Kasniji razvoj događaja, u kojem najviši američki i europski saveznički funkcioneri javno tvrde da su Rusi izveli sabotažu na svojoj imovini, nužno nameće novo pitanje – koga ti ljudi smatraju budalom?

Nas sve, kojima se obraćaju, ili američkog predsjednika Bidena?

Što se može zaključiti gledajući snimku Bidenovog obraćanja novinarima u Bjeloj kući i slušajući desetak mjeseci kasnije riječi njegovih državnih tajnika i saveznika?

Biden beneda.

To je jedino logično.

Ili, drugo.

Možemo što god hoćemo, ljudi su stoka.

Drugo, nakon uništenja plinovoda, američka administracija, a istoga trenutka NYT, CNN i svi zapadni mediji, i hrvatski naravno prenoseći njihove informacije, optužili su Rusiju i to isticali kao posve neupitnu činjenicu, a generalni tajnik NATO-a Stoltenberg i predsjednica EK Ursula von der Leyen su odmah najavili nužnost formiranja specijalnih antiterorističkih snaga koje bi trebale spriječiti nove ruske sabotaže i očekivane terorističke akcije, kao što je miniranje Sjevernog toka.

Cinizam je bio u tome što je upravo Stoltenbergova norveška vlada ( bio predsjednik vlade Norveške) sudjelovala u akciji s Amerikancima, te tri mjeseca nakon polaganja eksploziva ne sve četiri cijevi plinovoda tjekom vojne vježbe, iz svoga zrakoplova ispustila plutaču s daljinskim detonatorom u more nad mjestom sabotaže.
Naravno, ni jedna od ovih objava i potvrda nije imala uporište u bilo kakvoj neovisnoj istrazi.
Niti je bilo takve istrage.

Niti minimuma logike, izuzev ako se logičnim ne smatra, da je Putin, sukladno višemjesečnoj kampanji da je bolestan, prolupao, nesvjestan realnosti, shizofren odlučio sam uništiti vlastitu žilu kucavicu.

Hm.

Jedna je stvar biti agresor, posve druga – budala.

Pogotovo s točke gledišta saveza i saveznika koji su stali uz Ukrajinu, i njihovih naroda, jer se nužno nameće pitanje preispitivanja povjerenja u vlastitu sposobnost i moć, ako se tako teško i s tako golemim resursima i žrtvama nikako ne uspijeva obračunati s takvom budalom!

O tome kreatori zapadne javne projekcije ne razmišljaju, ili, ako razmišljaju, očito ljude, javnost i narode drže sličnijim govedima nego razumnim bićima.

Strašno je, a proizilazi posve logično iz svega što nam se servira tjekom zadnjih godinu dana, pri čemu je svako razumno pitanje zločin potpore ruskoj agresiji, da svijet danas ovisi o dva prolupala, bolesna i neubrojiva čovjeka.

Putina i Bidena.

Pri čemu je jedan blesan dobar dečko, drugi loš dečko, ovisno iz čije se perspektive gledaju.

Samo površno analizirajući poruke i “otkrivene činjenice”, ako ćemo se držati elementarne logike i vjerovati medijima – nema sumnje da su i jedan, i drugi neubrojivi!

Ili?

Ili se od užasa i ispod užasa milijuna ljudi radi cirkus za milijarde ljudi, u kojem se nekolicina zavaljenih psihopata brutalno ruga čovječanstvu.

Treće, nakon svih tih objava i ponavljanja koja su stvorila službenu globalnu činjenicu, sad najednom – Ukrajinci minirali Sjeverni tok!?

Ito turisti s jahte.

Za malo Rade Šerbedžija.

Stvarno treba imati želudac za tu juhu.

S jedne strane dokazani lažljivci, počevši od NYT i CNN-a, koji su besramno višestruko tjekom četverogodišnjeg medijsko-aktivističkog i političkog rata protiv Trumpa lagali o izuzetno bitnim događajima, izmišljali događaje i to sve otvoreno priznavali ističući da je bilo opravdano lagati i izmišljati, pravdajući to “obranom od fašizma”, “ruskog utjecaja” i “zaštitom demokracije i ljudskih prava”, a s druge strane, očite činjenice koje je cijeli svijet vidio, zatim zdrav razum i konačno novinar koji je za svoj rad i hrabrost na otkrivanju istine dobio najviše i najpriznatije svjetsko novinarsko priznanje, Pulitzerovu nagradu u vremenima prije nego je laž u medijima postala standard i prihvatljiva.

Sad vi izaberite.

S jedne strane vrlo, vrlo mutna struktura, u zadnjih dvadeset- trideset godina nebrojeno puta uhvaćena u lažima i kompromitirana do srži, koja u ovom slučaju svoje laži i interese prodaje pod potporom ukrajinskom narodu u borbi za opstanak i slobodu, s druge strane ljudi, mediji i pokušaji, vrlo rijetki, koji nastoje sačuvati ideal borbe za slobodu čistim i neokaljanim, upozoravajući da lažima nije ni dobro, ni potrebno dodatno kvalificirati ovo što Putin radi Ukrajini, riskirajući zbog borbe za istinu kvalifikaciju Putinoljuba.

Razbojniku nikada nije trebalo izmišljati razbojstva, ako je razbojnik.

Niti ga se moglo spriječiti i sankcionirati razbojstvima i lažima.

Umjesto zaključka:

Iz hrvatske perspektive je još uvijek dobro da su se Amerikanci i NYT sjetili Ukrajinaca i njih navesti prema “obavještajnim saznanjima” kao izvođače diverzije na Sjevernom toku.

Jer, s istom uvjerljivošću i logikom su mogli “saznati” da je to organizirao Mario Banožić zato što se htio osvetiti Rusima “zbog drona na Zagreb, naoružanog s pedesetak kg eksploziva”.

Jedini razlog zašto nisu, bar za sad, “otkrili” Banožića je što nisu mogli utvrditi zna li plivati i roniti, a po svemu nije u dobrim odnosima s Prkačinom, jedinim koji je, ako je vjerovati, njemu i Buji, izvodio takve akcije protiv srpske mornarice na moru i kopnu.

I u zraku.

Otkriće antiruskog diverzantskog saveza Banožić-Prkačin, globalno je nešto neuvjerljivije od otkrića da je Zelenski minirao Sjeverni tok, a jednako je uvjerljivo kao kad danas povodom Dana žena, u svijetlu te globalne borbe za “istinu” Bojana Genov na N1 promiče prava žena, a potencijalni je komandos s ukrajinske jahte. Jedna među pet muških.

Blago ženama.

Ljudi bi rekli – Bog nas sačuvao ovakvih istina, ovakvih zaštitnica žena i ženskih prava na njenu sliku i priliku, kuge, gladi i ratova.
Kako bilo, za sad imamo “istinu”, dok ne bude potrebna nova i drugačija. Sreća da se istinoljupci nisu sjetili Hrvatske, iako ne znači da neće, pogotovo ako se potvrdi da je voďa “Ukrajinaca” s jahte bio Šerbedžija.

Rade, a ne Danilo.

Marko Ljubić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?