Pratite nas

Magazin

Marko Ljubić: Lustracija je u javnom diskursu predstavljena kao lov na vještice

Objavljeno

na

TREBA LI ZABRANITI SIMBOLE TOTALITARNE PROŠLOSTI?

Europsko vijeće za toleranciju i pomirbu je 2015. godine službeno pokrenulo inicijativu da se u svim zemljama Europske unije najstrože zabrani propagiranje totalitarnih ideja i njihovih simbola, s naglaskom na komunizam, te da taj čin bude kazneno djelo. U EU postoje različiti pravni pristupi i prakse glede zabrane totalitarnih simbola. Vezano uz politiku Republike Hrvatske prema tim pitanjima, usvojena je Europska deklaracija o zabrani veličanja svih totalitarizama, međutim u praktičnom dijelu se ne provodi dosljedno, o čemu su u emisiji „Okrugli stol“ Hrvatskoga radija govorili novinar Marko Ljubić i stručnjak za ustavno pravo dr. sc. Dubravko Ljubić.

Javna rasprava o zabrani totalitarnih simbola u Hrvatskoj je nužna jer je hrvatsko društvo u svom javnom diskursu praktički paralizirano od osamostaljenja RH, upozorava Marko Ljubić.

„Izuzetno je važno bilo to pitanje institucionalizirati, postaviti ga na najvišu državnu točku raspravljanja. To je važan iskorak iz ignoriranja, iz ponašanja države kao da se nje to ne tiče, da je to pitanje sloboda, odnosa ljudi prema različitim svjetonazorskim i političkim pitanjima. Mislim da je to bilo neodgovorno ponašanje i smatram da je formiranje ovog Vijeća, uz sve svoje slabosti koje se daju naslutiti u okviru njega, dobar pravac preuzimanja državne odgovornosti za nametnute stvari.“

Koliko bi zabrana bila u neskladu s temeljnim ustavnim slobodama poput slobode mišljenja i izražavanja, upitan je dr. Dubravko Ljubić.

„Mi već imamo standarde u međunarodnoj zajednici koji su izgrađeni poglavito glede slobode mišljenja. Kad na enciklopedističkoj razini govorimo o simbolu, govorimo o jednom vizualnom izričaju, a svaki izričaj, prema članku 38 Ustava zaslužuje određenu zaštitu. Naravno, svaka sloboda nije apsolutna i može ju se ograničiti. Čl. 16 našeg Ustava kaže da se slobode mogu ograničiti zakonom, ali svako ograničenje mora biti razmjerno svrsi zbog kojeg se poduzima.“

Slobode se mogu ograničiti radi prava drugih ljudi, a drugi razlog je javni interes., rekao je Dubravko Ljubić.

Hrvatska kao članica EU morala je sve norme prenijeti unutar svog zakonodavstva. Komunistički simboli diljem EU zabranjeni su, a za Hrvatsku je, tvrdi Marko Ljubić, specifično što ona nije prošla društvenu i političku tranziciju.

„Nije prošla lustraciju o kojoj se nerado govori u zadnje vrijeme. Ona se ciljanom kampanjom u javnom diskursu predstavila kao nekakav lov na vještice, zanemarujući potpuno njezin sveobuhvatni politički, društveni i rekao bih higijenski značaj za svako civilizirano društvo. To je suočavanje s prošlošću. Najmanji je problem riješiti pitanje nekog simbola i onoga što je on značio, ako mi imamo osnovne metodološke osnove da pristupimo tom na jedan civiliziran, racionalan i argumentiran način“, kaže Marko Ljubić i dodaje: „Problem je kod nas što se ne dopušta racionalni i argumentirani dijalog, a razlog tome su neravnoteže u odnosima u društvu koje su naslijeđene od komunističkog režima, bivšeg jugoslavenskog režima. Mi danas imamo raritet. Nema nijedne države u Europi, koliko ja znam, u kojoj je nametnuto pitanje o kojem se vodi rasprava o tome je li ta država utemeljena na zločinačkoj ideji ili nije, je li potrebna ili nije. Mi imamo problem s tim pitanjima od samog početka.“

Problem je vidljiv u društvu, a Marko Ljubić iznosi i primjer:

„Ljudi koji zauzimaju visoka mjesta u znanstvenom, obrazovnom diskursu promoviraju i zagovaraju teze koje su neargumentirane i koje osporavaju državu i nacionalnu slobodu u kojoj se oni kreću.“

Jesu li simboli samo simboli?

„Simbolika koja ima i svoju transcendentnu pozadinu, koja pobuđuje sjećanja, uspomene, senzibilizira ljude prema nečemu što su doživjeli – ona se mora respektirati u okviru ukupnih sloboda na jednom realnom društvenom prostoru“, rekao je Marko Ljubić osvrnuvši se na pitanje ćirilice u Vukovaru.

„Dovodimo se u vrlo sklisku poziciju, S jedne se strane u Hrvatskoj nameće pravilo da je prihvatljivo i normalno nešto što se dogodilo unatrag 25 godina i ima duboku negativnu simboliku kod većinskog hrvatskog naroda. To se banalizira, a s druge strane nešto što se dogodilo unatrag 70 godina s istim negativnim percepcijama jednog drugog naroda koji živi s nama, to bi trebalo biti zabranjeno i to se kriminalizira. To je tendiranje neizgovorenom rasizmu. Jedni narodi imaju pravo na veći senzibilitet, a drugi nemaju“, zaključuje Marko Ljubić.

Totalitarizam kao posljedica lijevih politika

Smjena vlasti u Hrvatskoj događa se na izborima.

„To je temelj demokratskog uređenja. S druge strane, sve one političke opcije koje bi se mogle okarakterizirati, makar i krivo, kao desne –kod nas na izborima ne prelaze sve skupa izborni prag. Nisu zastupljene u saboru. Mi praktički ni s lijeve ni desne strane nemamo nijedne parlamentarne stranke, a s druge strane povijest nas uči da je svaki totalitarizam posljedica lijevih politika. Zbog čega? Vi iza sebe morate imati masu da bi vas donijela na vlast. Masu možete privući samo sjajnim riječima kao što su jednakost, bratstvo, sloboda…“, rekao je Dubravko Ljubić.

Marko Ljubić osvrnuo se na potrebu lustracije.

„U Hrvatskoj vi danas ne možete zahtijevati lustraciju bivših sudionika Republike Srpske Krajine, okupatorske vojske, policije, javnih tijela koja su sudjelovala direktno u agresiji i koja su izravno ili neizravno potpisala zločin koji je potvrđen i od Međunarodnog suda u Haagu. Vi ne možete to lustrirati bez velikih europskih potresa i velikih skandala u hrvatskom društvu. S druge strane, traži se da se lustrira nekakav preživjeli ustaša iz NDH, koji je sam po sebi redikul u ovome trenutku u Hrvatskom javnom i realnom diskursu. Tu dolazimo do ciničnih pozicija i mislim da bi hrvatska država i politika jasno morale reći što mi to hoćemo?“

Hrvatska ne treba poseban zakon kojim bi se branila simbolika totalitarnih režima, navodi Dubravko Ljubić.

„Mi imamo kazneno zakonodavstvo. Kazneni zakon kaže da svako djelo koje je počinjeno iz mržnje zahtjeva veću kaznu, svako djelo koje je učinjeno iz niskih pobuda zahtjeva veću kaznu… Kad sudovi raspravljaju o tome, oni uvijek moraju pogledati upotrebljava li se neki simbol radi afirmacije njegovog sadržaja ili radi kritike. Upotrebljava li se u kulturne svrhe, što spada u posebnu zaštitu. Upotrebljava li se kao protestni simbol.“

Kao protestnu formu izražavanja istaknuo je primjer upotrebe fašističkih simbola kao odgovor na fašizam koji se dogodio u Hrvatskoj od 1990- do 1995. „Taj simbol ustaškog slova „U“ nije veličanje ustaštva i NDH, to je protestna forma izražavanja svoga mišljenja“, pojašnjava Dubravko Ljubić.

Istanbulska konvencija i potpora različitim civilnim udrugama.

„Kad je u pitanju zaštita žena imamo uzoran sustav. Bojim se da se tu iza velike dreke, galame, donošenja različitih akata, odluka, krije pokušaj zadržavanja vrijednosti naslijeđenoga komunističko – jugoslavenskog poretka, u poziciji ne samo legalnoga, nego i legitimnog rasporeda moći u Hrvatskoj.(…) Hrvatska mora znati koji su naši nacionalni interesi, a ne tražiti mišljenje različitih komisija. U skladu s tim interesima treba podupirati ono što je u interesu hrvatskog naroda, a ono što je u suprotnosti ne stimulirati“, kaže Marko Ljubić.

„Mi danas imamo veliki problem. Imamo ulaganje golemih sredstava u afirmaciju simbolike koja je dokazano formirana na lažnim stereotipima, na lažnim povijesnim dogmama i čitavom nizu izmišljenih konstruiranih pozicija. Imamo ulaganja golemih sredstava u civilni sektor, medije, u čitave parastrukture koje pokušavaju gotovo nasilno u medijskom diskursu napraviti promjenu identitetskog diskursa hrvatskog naroda. S druge strane se potpuno zanemaruje financiranje i podupiranje autentičnih hrvatskih nacionalnih vrednota i interesa. To nije uopće ‘in’“, zaključio je.

Pokušaj uvođenja zabrana utemeljen je na onome što bi se nazvalo ‘politička korektnost’, kaže Dubravko Ljubić i zaključuje:

„To nije ništa drugo nego jednoumlje prebačeno na globalnu razinu. Svaka zabrana ide ka jednoumlju, htjeli mi to priznati ili ne. Bilo bi bolje da se poradi na tome da se Hrvatska demokratski ojača u svim segmentima, nego da se brane određeni simboli. Kaže se da ne ubijaju simboli nego ubijaju ljudi.“

Izvor: narod.hr/HRT

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Povratnik iz Austrije: Čežnja za domovinom bila je jača

Objavljeno

na

Objavio

1. kolovoza 1991. Marko Đurkov nikada neće zaboraviti. Imao je 11 godina, neprijatelji su napali Dalj i prekinuli mu bezbrižno djetinjstvo. S roditeljima i dvojicom braće napušta voljenu Slavoniju; odlaze rodbini u Austriju.

– Tamo smo upoznali dobre ljude koji su nam iznajmili jednu staru kuću u kojoj smo živjeli dok se roditelji nisu malo snašli. Onda su nam ti isti ljudi omogućili kredit. Rat je i dalje nastavio, nije se ništa smirivalo u Dalju, u Hrvatsku nismo mogli doći u našu kuću skroz do 97., 98., nismo mogli dolaziti tu – govori Đurkov za HRT

Novi su dom pronašli u Gradišću. Dobro su se uklopili. Roditelji su se zaposlili, braća školovala. Marko završava za soboslikara, polaže majstorski ispit, otvara obrt. Bio je najmlađi obrtnik u tom dijelu Austrije. Radio je i kao restaurator.

– U tih deset godina što sam otvorio obrt, svake godine sam zapošljavao sve više i više radnika. Zadnju godinu prije nego sam se sa suprugom vratio, imao sam 10 zaposlenih i posla jako puno i bili smo tamo na dobrom glasu. Ja sam tamo super živio, imao sam sve što god sam htio. Nisam čak ni morao više raditi toliko puno, to sve je fizički već bilo uhodano – prisjeća se Đurkov.

Sve to ga nije ispunjavalo. Čežnja za domovinom bila je jača. U Dalj se vraćao često. Upoznao je suprugu Snježanu. Poveo ju je u Austriju, gdje su dobili dvoje djece. No obećao joj je da će se vratiti.

– O povratku sam razmišljao od prvog dana. Svaku kunu, tadašnji šiling donosio sam ovdje. Onda smo kupili kuću, kupili smo plac. Onda kad smo pripremili malo naš dom onda smo počeli obdje graditi. Na ovom placu je bila jedna stara hala – kaže.

Tako je na mjestu nekadašnjeg mlina, tik uz Dunav, sagradio mini hotel s restoranom, koji privlači goste iz cijele zemlje, ali i inozemstva.

– U 10 godina ja sam ovdje uložio 300.000 eura gotovine koje sam tamo zaradio. I kad smo sve to izradili, ožbukali, onda nam je trebalo za pločice, boju, za fasadu, za namještaj, onda sam otišao u Osijek. 11 banaka je bilo prije 8 godina. Ništa nisam mogao dobiti. I onda sam na osnovu moga poslovanja tamo i poznanstva u Austriji dobio pomoć. Onda sam tamo dobio kredit. Uglavnom, tamo su mi ljudi puno više pomogli da bi ovdje mogao nešto izraditi – govori nam Đurkov.

Ni sredstva iz europskih fondova nisu mogli dobiti. Trenutačno imaju 25 zaposlenih, muku muče s radnicima. Supruga Snježana mještanima koji ne mogu hodati po povoljnijoj cijeni odvozi jelo. Velika je podrška suprugu. Ovdje su Iva i Stipa dobili brata. Nije joj, kaže, žao što su se vratili.

– Ima tu malih negativnih strana, ali ipak kad se vidi sve, nije nam žao jer tu vidimo svoju djecu, oni su našli svoje društvo. Kćerka je upisala voljenu školu, Stipa ima svoju neku viziju nogometa, krenuo je svojim putem. Luka sad će 5 g. za njega će se vidjeti što će dalje, alil isto voli tu biti – govori Snježana Đurkov.

Iako još otplaćuju kredite, svakodnevno se bore i rade po 18 sati, Snježana i Marko Đurkov ne žele odustati. Žele ostati u svom Dalju, u kojem se broj stanovnika prepolovio. Prije rata bilo ih je 7000.

– Što god da bude, drago mi je da sam ovdje nego bilo gdje dalje. Tamo su ljudi super, ali htio sam da moja djeca odrastu ovdje. Da li će oni ostati ovdje ilil ne, to nije moja odluka. Dao sam sve od sebe da oni odrastu u svojoj zemlji. Sad se nadam da će oni jednog dana reći – dobro je što smo se vratili. Najveća nagrada će mi to biti u životu. Onda sve ima smisla da su djeca djeca u Hrvatskoj da su svoj na svome, to što je mene ustvari vratilo ovdje – poručuje Marko Đurkov. (HRT)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Željka Markić: Zvali smo Škoru i prije da dođe na Hod za Život i da čak i pjeva, on to nije učinio

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica udruge U ime obitelji, Željka Markić, gostovala je u N1 studiju uživo i komentirala ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana, kao i kampanju i kandidate za predstojeće predsjedničke izbore.

“Imamo državu, obranili smo Hrvatsku u vrlo teškim okolnostima, nismo imali oružje, nije postojala vojska, nismo imali ljude koji su imali znanja, sve se to nekako uspjelo nadoknaditi prvenstveno radi volje i ljubavi hrvatskog naroda da se izbori za sebe i okolnosti koje su dovele do toga da se ljudi ujedine. To je bilo vrijeme kada sam ja radila kao ratna dopisnica na HRT-u i lijepo je bilo osjetiti zajedništvo. Ta se borba ne bi mogla voditi bez nekoga tko je imao viziju i kao ostavštinu nam ostavio državu. Predsjednik Tuđman omogućio je u Hrvatskoj nešto što smatram važnim, a to je da je omogućio da se otkupljuju stanovi u državnom vlasništvu. Danas ima puno ljudi koji imaju nešto vlastito, zbog njegove odluke”, rekla je Markić.

Komentirajući izjavu Vladimira Šeksa, koji Tuđmana amnestira i za pitanje privatizacije, koja mu se često spočitava, Markić je rekla: “Ono što ja vjerujem jest da je u okolnostima rata i okolnostima gdje spašavaš glavu, gradove, ljude, brineš kako zbrinuti prognanike, u tim okolnostima je na drugom mjestu da li netko paralelno krade. To ja mogu povjerovati i mislim da je to u nekakvom logičnom razmišljanju u koje svatko može vjerovati. Ali da danas imamo situaciju da imamo privatna vlasništva, da ljudi imaju ono što ne mogu objasniti kako su stekli. Tu nema političke volje za rješavanjem. U današnjoj Vladi sjedi Ivan Vrdoljak, koji je bio ministar gospodarstva u Milanovićevoj vladi. Ništa od toga Andrej Plenković, kojeg Šeks vatreno brani, nije otvorio javnim govorom, potaknuo da se o tome govori i mislim da tu nema političke volje za borbu protiv korupcije i za borbu protiv nepotizma.”

Hoće li na izborima podržati Miroslava Škoru.

“Ja ne znam hoće li Škoro biti uspješan, komentirali smo da će ovi izbori biti zanimljivi. Ja sam pobornica natjecanja u svakom pogledu, u gospodarstvu, natjecanja u politici, natjecanja u civilnom društvu i rekla sam da mi je drago da se Škoro kandidirao i da borba za glasove desnog centra ima više kandidata koji se za njih natječu”, rekla je Markić, pa otkrila koga podržava udruga U ime obitelji.

“Što se tiče podrške, udruga U ime obitelji odlučila je da nećemo podržati jednog kandidata, nadamo se da ćemo u drugom krugu moći birati između Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore, mislimo da bi to odgovaralo strukturi biračkog tijela u Hrvatskoj”, rekla je Markić.

Zoran Milanović kao kandidat za nju je neprihvatljiv iz mnogo razloga, otkrila je. “Uopće nije prepoznao migrantsku krizu, na unutarnjoj politici on je čovjek za vrijeme čije vlasti su se događale predstečajne nagodbe za koje nitko nije odgovarao, on ništa nije oko toga napravio. Treća stvar, on je neprekidno radio na razjedinjavanju ljudi. Njegovo geslo je bilo – ili mi ili oni”, rekla je Markić.

“Što se tiče Plenkovića, za mene ima niz problema vezano za njega. On je prevario biračko tijelo dovodeći HNS na vlast. Toj stranci je dao obrazovni sustav Republike Hrvatske, po mom mišljenju jedno od ključnih ministarstava, jer određuje o čemu će učiti naša djeca. Druga stvar je nepoštivanje volje građana, njegovih birača vezano uz Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum”, rekla je Markić.

Objasnila je i zašto udruga U ime obitelji podržava upravo aktualnu predsjednicu i Škoru.

“Između ta tri kandidata naša je procjena da trebaju dva ući u drugi krug, najbolje gospođa Grabar Kitarović i gospodin Škoro, kad kao trećega imamo Zorana Milanovića. Da je netko drugi možda treći, onda bi naša procjena bila drugačija. Ovo što govori Plenković, da se stalno lijepi za kandidatkinju HDZ-a, to je rašomon i teško je rasplesti tko je za koga i čija je kandidatkinja Grabar Kitarović”, rekla je Markić.

“Mislim da je jasno da se u ovoj situaciji Škoro i Grabar Kitarović natječu za dio istih birača, naravno da će se obraćati tijelu koje je slično i u jednom dijelu i isto. U HDZ-u sad imate pred nama unutarstranačke izbore. Sigurno da je ono što se sad događa na sceni priprema za unutarstranačke izbore. Ja bih rekla da su ti izbori za Plenkovića najvažniji. Sigurno da i na ovoj sceni predsjedničkih izbora vidimo različita previranja unutar HDZ-a koji se odražavaju na cijelu državu”, rekla je Markić.

Upitana je i hoće li gubitak izbora Kolinde Grabar Kitarović značiti i pad Andreja Plenkovića.

“Andrej Plenković se u svojim postupcima toliko lijepi, stalno putuje za gospođom Grabar Kitarović i time iritira ono tijelo koje predsjednica želi privući. Zanima me kako će izgledati unutarstranački izbori. Mislim da za Plenkovića postoje dva scenarija, a koja se mogu povezati s Grabar Kitarović. Jedan je da ona pobijedi i da na unutarstranačkim izborima ne podrži njega, nego drugu opciju, a drugi je da ona izgubi i da tako Plenković izgubi dvoje izbore u nizu. Meni je ona teza da je za njega najbolji Zoran Milanović sada najizglednija, iako sam joj se na početku smijala”, rekla je Markić, koja je poručila da je važno da što veći broj ljudi izađe na izbore, jer je tako manja mogućnost da se manipulira rezultatom izbora.

Komentirala je i izjavu Miroslava Škore, koji je u intervjuu za N1 rekao da će, postane li predsjednik, doći na Hod za život, ako ga organizatori pozovu.

“Jako mi je drago da je Škoro to rekao, jer mislim da je to dobro za demokraciju u Hrvatskoj. Imamo rastući pro-life pokret i drago mi je da je on prvi kandidat koji će doći. Zvali smo ga i prije da dođe i da čak i pjeva, on to nije učinio, ali drago mi je da je sada rekao da će doći kao predsjednik. Ja bih jako rado da on dođe i ako ne bude predsjednik. Predsjednicu smo isto pozvali, ona nije došla, ali je primila predstavnike svih gradova koji organiziraju Hod za život”, rekla je Markić. (N1)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari