Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Može li civilizacija nastati u šumi?

Objavljeno

on

Kad je i do kad je nešto državni praznik, neka se obilježava, dok se drugačije ne ozakoni, ili nešto drugo ne ozakoni. No, stvarno je teško ne pitati se danas što znači naziv – Dan antifašističke borbe?

Kakve borbe, tko protiv koga i kad već u nazivu imamo pojam “borbe”, koji zvuči nezavršeno, aktualno. Kad je ta borba toliko važna da je državni praznik, kao Dan pobjede recimo, onda bi bilo logično očekivati da trajnost te borbe znači i trajnost onoga protiv čega se država bori. Ako je “borba” antifašistička i traje, onda su državni neprijatelji fašisti i bome ih ima dovoljno da država ne može mirno spavati.

Pitanje zdravom razumu – je li to istina ili je opasno zastranjivanje?

Drugo, promotori antifašizma među, po svemu, nepostojećim fašistima veličaju odlazak Plenkovića u Brezovicu tumačeći taj čin kao njegovu namjeru svrstavanja Hrvatske na “civilizacijsku i pobjedničku stranu”.

Koje civilizacije i o kakvim pobjednicima govorimo?

Europska civilizacija uspostavljena 1945.godine odlukama ratnih pobjednika je s jedne strane bila esencijalno potpuno vrijednosno suprotstavljena, a s druge strane, upravo zbog te neodržive suprotstavljenosti urušila se kao kula od karata između 1988. godine i 2000. godine.

Nasuprot pobjedničke civilizacije iz 1945.godine nastalo je dvadesetak novih europskih nacionalnih država s posve suprotnim političkim, kulturološkim i vrijednosnim sadržajem u odnosu na pobjedničke namjere, vrijednosti i odluke iz 1945.godine.

Dakle, o kojoj to “pobjedničkoj civilizaciji” govore promotori antifašizma!?

Onoj nasuprot koje je po definiciji uspostavljena današnja Hrvatska.
Što to znači?

Znači jedino i stvarno da hrvatska država ima ozakonjenu svoju potpunu suprotnost kao svoju vrijednost.
A to ne može dugo.

Jedna suprotnost mora poništiti onu drugu da bi hrvatsko društvo imalo mogućnost sudjelovati u civilizaciji nacionalne i ljudske slobode.

Zato čestitam suvremenim “partizanima” i njihovom “besmrtnom odredu”, svakako Tvrtku Jakovini i Zoki Pusiću uz iskrenu želju da tragom svojih uzora čim prije krenu njihovim stopama po šumama i gorama, a “fašistima” konačno prepuste nacionalne institucije, pa neka se u šumama bore za ” vraćanje” Hrvatske na “pobjednički put”.

Marko Ljubić/facebook

Ratni zločinac ne može biti antifašist!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari