Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Nevjerojatne teorijske eskapade Vidović Krišto

Objavljeno

-

U svom, već poprilično tragikomičnom pisanju pisama i obraćanju dijelu naroda, računajući na neznanje, političarka Karolina Vidović Krišto piše sebi sličnom političkom i umnom lumenu Peđi Grbinu:

“Moja izjava je bila vrlo jasna, a ona se odnosila na nepoštivanje Ustava i zakona od strane gospođe Šimprage i njezine stranke, jer, kao što je poznato, ustavna Deklaracija o Domovinskom ratu koju je predložila Račanova vlada, a usvojio Hrvatski sabor, obvezujuća je za sve hrvatske državljane”.

Ustavna Deklaracija!?

Neshvatljivo je koliko se gospođa Vidović Krišto upušta u područje totalne kompromitacije najnižeg minimuma znanja, koje bi morala imati s obzirom na stručno zvanje magistrice novinarstva.

Nakon “otkrića” o značenju politoloških pojmova naroda, nacije, nacionalnih i narodnih manjina, koje je javno forsirala jedno vrijeme nailazeći na sažaljiv podsmijeh koliko toliko obrazovanih ljudi, eskapada s “ustavnom Deklaracijom” o Domovinskom ratu je uistinu samo dno.

Nema ustavne deklaracije.

To je sintagma čije riječi potpuno isključuju jedna drugu. Ako je nešto ustavno, obavezno je i ne može se nazvati, niti može značiti deklaratornim. Deklaracija je poziv, izraz neobavezujućeg stava, koji se u politici isključivo odnosi na individualni poziv na moralnu odgovornost sudionika, bez ikakvih društvenih i političkih sankcija.

U biti, pojam “deklaracija” je u suprotnosti s pojmom država i državno. Eventualno može imati nekakvu društvenu dimenziju. Baš zbog toga je Račanova koalicija deklaracijom štitila stečevine i simboliku Domovinskog rata, a ustavno-zakonski sve učinila da destruira državni poredak koji bi bio ekvivalent toj simbolici.

Naime, gospođa Šimpraga, zbog koje je Vidović Krišto reagirala, upravo je afirmirana kao primarna politička Srpkinja u državno-političkom poretku zemlje ustavnim odlukama Račanove koalicije, zato je i samo zbog te ustavne pozicije moguće da joj je apsolutno najvažnija politička referenca to što je Srpkinja. To nema baš nikakve veze s Deklaracijom Sabora o Domovinskom ratu, jer nikoga ta Deklaracija ne obavezuje izvan individualnog stava o Domovinskom ratu, pa i o Oluji.

Karolina Vidović Krišto​ – Pismo Grbinu: ‘Iznijeli ste nedvojbene laži, a da se pri tomu niste ni zacrvenjeli’

Tragično je koliko se zbog totalnog neznanja upravo s tzv. desnice političari, novinari, komentatori i analitičari pozivaju na tu Račanovu Deklaraciju mašući s njom u javnosti i izazivajući podsmijeh. Uz sve to, upravo Račana koji se s tom Deklaracijom doslovno narugao Domovinskom ratu i državotvornoj simbolici, ne znajući afirmiraju kao državotvorca, posredno, opet totalno neznalački pristajući na podmukle procese tzv. detuđmanizacije.

To neznanje nije od jučer, niti ga pokazuje samo gospođa Vidović Ktišto. Zato je to zabrinjavajuće.

Naime, i danas u javnom diskursu prevladava narativ da je Račan u lipnju 1991. godine napustio Sabornicu odbijajući poduprijeti Deklaraciju o nezavisnosti RH.

Račan i tadašnji SDP su poduprli Deklaraciju, no, kada je sadržaj Deklaracije trebalo proglasiti Ustavnom odredbom – napustili su Sabornicu.

Zašto?

Zato što su točno znali i razlikovali značaj i posljedice Deklaracije i Ustavne odluke. Svaki, baš svaki gimnazijalac koji je prošao par lekcija sociologije bi to morao znati i razlikovati.

Baš zato što korifeji tzv. desnice, suverenizma i čega sve ne, upravo o tako važnim pitanjima, veze nemaju, a još uz to se nastoje javno predstaviti idejnim predvodnicima naroda, Anja Šimpraga, i ne samo ni blizu ona, komotno rade što hoće. Najmanji bi problem bio što to ne zna i što o tome lupeta političarka i dugogodišnja urednica na državnoj televiziji Vidović Krišto, iako se upravo zbog njenog agresivnog moraliziranja u političkom djelovanju nameće pitanje kompetencija i zaslužnosti vrlo visokog društvenog statusa i prihoda koje ostvaruje na poslovima koji ultimativno podrazumijevaju minimum znanja o tim pitanjima.

Problem je što jedan dio dobronamjernih hrvatskih ljudi, koji ni ne moraju, ni ne trebaju znati ove stvari, a nezadovoljnih nizom stvari, nasjedaju na ova lupetanja i politički ih mogu honorirati, čime zapravo nehotice i u najboljoj vjeri podupiru upravo procese i protagoniste protiv kojih se bore.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari