Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Nezahvalni Zagrepčani

Objavljeno

-

Opća je ocjena da mi Hrvati puno jadikujemo, a Zagrepčani pogotovo. Pa onda zbog sveopćeg jadikovanja i velike nevolje dođu i prođu nezapaženo, ili jedva vrijedne spomena. Evo recimo, sad svi navalili na Tomaševića i njegove zbog smeća, divljih svinja u gradu, a već se nagađa da bi mogli biti krivci i za majmunske boginje. Ne bi baš toliko trebalo dušu griješiti.

Mislim da su Tomaśević i njegovi puno bolji nego njihovi pajdaši u američkim gradovima i okruzima koji godinama tamo vladaju.
Iako globalni mediji, pa onda i ovi naši, kriju sve posljedice vlasti tamošnjih antitrumpovskih Tomaševića, dobro je znati radi usporedbe da u Zagrebu još uvijek nije zabilježen niti jedan slučaj – kuge. U Americi jest i to u nizu gradova s demokratima tomaševićevskog tipa.
Eto kakvi smo, kukamo, a nemamo kugu!?

Zatim, ako ćemo pošteno, nije li Tomašević pobjedio nudeći građanima ekološki procvat, obilje zelenila, šarenila, prirode?
Je.
U čemu je problem s divljom svinjom u gradu, štakorima, lisicama u nabujalom zelenilu visokom preko metra u kvartovima, kome to smetaju osinjaci, zmijska legla, eventualno kakav medvjed? Zar ćemo se bojati majke prirode i prirodnog prehrambenog lanca!?

Hrvati se vole pozivati na kršćanstvo, a baš ovi najbučniji nemaju nimalo razumijevanja za ljude oko sebe i njihove identitetske potrebe.
Recimo, ako mi u procesijama štujemo svoje svece, hodočastimo u svetišta, gradimo kapelice i podižemo križeve uz ceste i borimo se za očuvanje te naše višestoljetne tradicije, ne bi li bilo ljudski i kršćanski, bratski, imati razumijevanja za ostarjele partizane i njihove nasljednike odgojene na hodočašćima revoluciji po šumama i gorama?

Vrijedi razmisliti čak i o razumijevanju za tradiciju krvoprolića kao u Srbu, samo nek nikoga današnji ustanici ne kolju i ne peku na ražnju. Ljudima je važan identitet, jel tako?

Ti stari antifašisti su zavoljeli šume, vole visoku travu i grmlje jer ih podsjeća na prikradanje mrskim ustašama i Švabama, srca im zadrhte od radosti kad vide vepra i prisjete se gozbi nakon gladnih dana, a ni štakori im nisu bili neprijatelji. Dapače, bili su saveznici u kanalima uoči diverzantskih akcija, a dobro su došli i za gladi.

Trebala bi nas obuzeti milina kada zamislimo negdje na Trnju u prirodnoj oazi Zoku Pusića, Vilija Matulu, Radu Borić, Sandru Benčić sa skupinom pajdaša kako sjede u travi i uz vatru oduševljeno gledaju izvedbu najnovije predstave nadahnutog Juričana, Peđa Grbin izbija iz mrkle noći s jelenom oko vrata, a vepar rokće u blizini.

Ne valja ljude istrgnuti naglo iz tog svega, pa bi baš mi katolici trebali imati za Tomaševićeve najviše razumijevanja. Ljudi su antifašisti, time se diče i poduprimo im afinitete. Doduše, jedino moramo biti oprezni da im se ne probudi krvoločna narav i nasrnu na homoseksualce. Nikad ne znaš. Prirodu se kažu nikad ne može potpuno pripitomiti.

Rekao bi moj susjed Jure, Ličanin koji pamti “antifašistički ustanak” u Srbu, jer je jedva izvukao živu glavu pred osloboditeljima – “mali, uležo se narod, samo kukaju i svak na svakog reži. Neće ovo na dobro izać”!
Ili, bunimo se zbog uklanjanja hrvatskih zastava s ulica.

Malo tko razumije stratešku dobrobit od toga, odmah napadamo čovjeka.
Zaprljaju li se zastave?
Jesu.

Treba li ih oprati s vremena na vrijeme?
Treba.
Treba li deterdžent pri pranju?
Treba.
Je li to kemijska tvar?
Je.
Gdje će završiti deterdžent nakon pranja zastava?
U Savi.
Teče li Sava Slavonijom?
Teče.
Kužite li sad?

Ljudi moji, umjesto da pozdravimo stratešku zaštitu slavonske zemlje i vode, naše prirode i hrane, mi navalili – skidati zastave.
A čovjek štiti Hrvatsku!

Nadalje, čemu strah od majmunskih boginja? Pa nismo majmuni. Dobro, valja biti sućutan, govori se da ta bolešćurina napada homoseksualce, pa je ugroženo puno naših sugrađana ako je gledati brojnost na ovim njihovim paradama. No, ne razumijem kakve veze oni imaju s majmunima i s tim boginjama Meni je to perverzno. Zašto se onda ne nazovu homeseksualne boginje, jel tako?

Pa nije valjda da je prikladnije neku nevolju prikrpati majmunima ni krivima ni dužnima, izuzev, Bože mi oprosti, ako nije negdje legalizirana sodomija kao ljudsko pravo, pa ljudsko-pravaši nasrnuli na majmune, a onda došli u Zagreb kad su čuli da je ponovo nakon 1990. oslobođen!?

Sve u svemu, usprkos ovim iskušenjima, ne bi trebali biti malodušni i nezahvalni. Dobro je nama. Nemamo kugu, a vraćamo se majci prirodi, pa je opasnost od gladi sve manja.

Čini mi se da iza ove kuknjave većinom stoji HDZ. Vide oni opasnost od upravljačke revolucije koja se valja Zagrebom, preko Puljka je zahvatila i Split, pa bi se narod mogao u cijeloj Hrvatskoj dozvati pameti i pitati se – zašto mi plaćamo onoga Marića, onu Tramišak, sad ovoga Filipovića koji nas je najviše uvjeravao nekakvim brojevima da Tomašević ne valja, koji nam nude riješenja tolike godine i nikad kraja, a Tomašević i njegovi su za samo godinu dana pokazali što znači ekonomski, prirodni, prehrambeni, ali i identitetski suverenitet.

Umjesto da se bavimo eurima, obveznicama, industrijom, izgradnjom koja uništava majku prirodu, pustimo brate da raste trava, smeće prehranjuje zemlju, pred svakim ulazom se pojavljuju veprovi, zečevi, svakojake ptice, lešinari, raste drveće, nema deterdženata i zagađenja i umjesto da ideš u šoping samo iziđi, ubijaj, beri, deri kožu, sašivaj odjeću, stječi prirodni imunitet, loži vatru, peci i jedi, živi k’o čovjek. Jel tako?
Ljudi su slijepi pored zdravih očiju.

Ne shvaćaju da je upravo ta strategija razlog da i danas, 77 godina nakon II. svjetskog rata imamo toliko vitalnih antifašista. Zdravi i borbeni k’o Sijuksi.

U Zagrebu se upravo događa povratak izvornom antifašizmu. Vratimo se prirodi i nema straha od Putina, Amerikanaca, Turaka. Jedino nam tu Srbi mogu biti problem, ali dok je antifašista, nema straha ni od njih.

Marko Ljubić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari