Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Nije mjera navijanje, nego igra i rezultat momčadi

Objavljeno

on

Facebook

Nakon poraza od Španjolske u utakmici dramatičnih rezultatskih obrata u reakcijama navijača s tzv. domoljubnog spektra, čak i u nekim objavama političkih stranaka koje su se samoproglasile čuvarima domoljublja, dominira neka vrsta oduševljenja činjenicom da hrvatski narod voli svoju reprezentaciju.

Ispada da je to nešto novo, samo po sebi dovoljno kada su u pitanju sportska natjecanja i da je apsolutno najvažnije u svakom trenutku pokazivati potporu Luki Modriću i nogometašima. To nikada nije bilo ni upitno, ni sporno. Ljubav prema svome, potpora, oduševljenje, sve su to potpuno normalne stvari, ali sve su to popratne pojave u sportu.

Opasno je nastup hrvatskih nogometaša preusmjeravati na područje ljubavi i oduševljenja, s tim zagušiti kompletan glavninu javnog prostora i svako razmišljanje o nogometu, rezultatu, konkurentnosti reprezentacije smatrati nekom vrstom izdaje, ili blago rečeno slabog domoljublja.

Razumni ljudi, koji istinski žele dobro svakome svome, svakome koga vole, moraju moći razlikovati emotivnu i identitetsku komponentu od one natjecateljske i od konkurentnosti svoje momčadi.

Bilo bi vrijeme da se nakon trideset godina slobode u kojoj barem možemo javno voljeti svoju zemlju, svoje sportaše, svoje simbole to prestane smatrati samodovoljnim.

Svoje reprezentacije vole sve nacije, nismo po tome ni posebni, ni drugačiji od bilo koga drugoga. No, voljeti i biti uspješan, voljeti i postizati optimalne rezultate se ne smije brkati ili jedno drugom pretpostavljati, pogotovo to ne smije biti zavjesa neuspjehu i odgovornosti za neuspjeh. Nastup hrvatske reprezentacije nije bio uspješan, a igre, organizacija igre, natjecateljska moć prema sportskim suparnicima bile se daleko i ispod plasmana među 16 najboljih reprezentacija.

Činjenica je da vrijednost momčadi izravno ovisi od vrijednosti pojedinaca koji čine momčad, a uspjeh ovisi od sinergije tih pojedinačnih vrijednosti, što je isključivo područje na kome se prepoznaje vrijednost trenera i njegovog stožera. To nije emotivno područje, to je pitanje golih pokazatelja i brojki, odnosno onoga što vidimo i što rezultat pokazuje.

Ako većina igrača u jednoj momčadi ne može pokazati svoj maksimum, ako su i najbolji, dokazani u najoštrijoj konkurenciji bili značajno ispod te razine, bez obzira na pojedinačne majstorije i bljeskove, jasno je kao dan da trener nije iz nekih razloga uspio složiti momčad kako bi bila uspješna, a svaki pojedinac bio najmanje na razini svojih potencijala ili više od toga.

Na ovom natjecanju reprezentacija je pokazala sve značajno lošije od očekivanog sinergijskog dometa nogometaša, koji u ponajboljim svjetskim klubovima čine razliku i natjecateljsku premoć. Onako kako je Daliću trebalo pripisati dio zasluga za uspjeh u Rusiji, treba ga danas s daleko više argumenata pitati – što je radio tri godine nakon Rusije?

To nikakvo navijanje, domoljubni zanos i nacionalno oduševljenje ne smije prekriti, niti odgurnuti na stranu. Jednako je to destruktivno, opasno i nedomoljubno u svojoj srži kao i sada pljuvati nogometaše zbog toga što su bili lošiji od svojih realnih mogućnosti.

Nisu ti momci manje željeli uspjeti nego jučer, nego u Rusiji. U to nema sumnje. Nikada nije bila sporna volja, pa je smiješno isticati da su ti mladići dali sve što su u tom trenutku psiho-fizički pojedinačno u okviru jednoga koncepta momčadi i organizacije igre mogli.

Očito se stvar mora usmjeriti u pitanje koncepta, organizacije igre i konkurentnosti momčadi, a to su pitanja s isključivim rukopisom trenera. Nisu ovakve igre na Euru plod nekog trenutka. Plod trenutka su bljeskovi protiv Čeha, Škota, Španjolaca, a koncept se vidio u svim tim utakmicama, ali i u nizu utakmica uoči Prvenstva, gdje je reprezentacija iz nekih razloga djelovala nemoćno protiv svakog suparnika. Sjetimo se utakmice sa Slovenijom u Ljubljani.

Zašto je to tako ne treba pitati Modrića jer on svoj posao radi najbolje u okvirima koncepta i ideje momčadi koju zadaje trener, to treba pitati ozbiljne i dokazane stručnjake i Dalića kao najodgovornijeg za optimiziranje pojedinačnih potencijala nogometaša.

To pitanje o rezultatu i uspjehu, o uzrocima igre kakvu smo gledali, o konačnom rezultatu i brojkama na kojima se temelji racionalna ocjena konkurentnosti je presudan znak domoljublja, a ne galama da smo uvijek uz svoju reprezentaciju. Zatvarajući oči pred slabostima uz pokliče domoljublja je – nedomoljublje.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari