Pratite nas

Vijesti

Marko Ljubić: Nužno je odmah spriječiti i suzbiti barbarske velikosrpske politike za sva vremena

Objavljeno

na

Sve češće me odnos Hrvatske i Srbije, Hrvata i Srba, a pogotovo Katoličke crkve u Hrvatskoj i SPC-a, podsjećaju na vrlo stari vic koji sam čuo dok sam studirao u Sarajevu. Naime, Mujo se pohvalio Hasi:

-Bolan Haso, dobro ti zaheba milicionera danas!

-Kako bolan Mujo?

-Došao on ba do vrata busa i dere se na mene – jesi ti Pero?

– I?- s nestrpljenjem će Haso.

-Šta i,hebaji ga. Vidiš kako izgledam- ljutito će Mujo, pokazujući mu modricu na modrici po glavi.

-Vidim ba, dobro te izmlatilo, al ne kontam- zbunjeno će Haso.

-Šta ne kontaš hebo ga ti. Gledam ja drota, gledam, pa velim, jesam. Ja sam Pero- zadovoljno će Mujo.

-I?

-Šta i, budalo. Zgrabi me milicajac, dođe još jedan, mrcina bolan, izvukoše me i ubiše boga u meni- odmahnu glavom Mujo. – Ne bi lako ba, ubiše, al kontam, nek sam vas zahebo budaletine- zadovoljno zaključi Mujo.

-Dobro si ih stare mi- složi se i Haso nesigurnim glasom.

Godinama Hrvatska pokušava što u izravnim odnosima, što u međunarodnom okruženju na sve moguće načine umiliti se Srbiji, hrvatskim Srbima bivšim pobunjenicima, SPC-u pogotovo, pri čemu su kompromisi i svekoliki postupci iz Hrvatske, prilično često na crti ili duboko ispod crte zdravoga razuma, ispod crte elementarnih načela na kojima počiva ljudska zajednica, međunarodni poredak i u konačnici europska kršćanska kultura.

Figurativno rečeno, Hrvatska iako nije Pero, priznaje Srbiji da jest – Pero. Što šutnjom, što glasom jednoga dijela petokolonaške, ali javno pretežite Hrvatske.

Ni uz najbolju volju čovjek ne može pronaći bar nešto u ponašanju Srbije, SPC-a, pobunjenih Srba u Hrvatskoj okupljenih ekskluzivno oko SPC-a i Pupovčevih institucija SNV-a i SDSS-a, te gomile navodnih društvenih organizacija, pri čemu ističem one kulturne i informativne, od Prosvjete do Novosti, što bi mogao nategnuto nazvati – pristojnim, kršćanskim, civilizacijskim ili ukratko – dobrim djelom dobronamjernih ljudi. Nema jednostavno baš ništa.

Teže je pronaći takav čin, takvu sitnicu nego na Sljemenu pronaći golemo zlatno nalazište i izvor blagostanja nacije. Problem je to što upravo suprotno tome realnom stanju, broj svjedočanstava o srpskoj dobroti, načelnosti, pravednosti, humanosti, nesebičnosti, ljubavi prema Hrvatima, europejstvu i konačno srpskim žrtvama u korist dobra i to od zle hrvatske ruke i uma, možemo u neograničenim količinama pronaći u gotovo svakom najvažnijem mediju u Hrvatskoj.

Logičnost, istinoljubivost i opća kultura takvoga javnoga diskursa i pristupa ponašanju Srbije, Pupovčevih pobunjenih Srba i SPC-a prema hrvatskom narodu, jednaka bi bila mogućoj istinoljubivosti i pristojnosti javnoga diskursa, koji dnevno naciju bombardira informacijama je Bandić pronašao najbogatije nalazište zlata na Medvednici. Ni manje ni više.

Bilo bi smiješno da nije postalo tragično!

U prvom slučaju takvo informiranje i javno ponašanje, a pogotovo šutnja na tu javnu dominaciju drži se pristojnim, europskim, civiliziranim, kulturnim i tolerantnim, pa i kršćanskim, a sve zajedno navodnim antifašističkim, a kad bi na istoj vrijednosnoj razini kriterija, mediji navalili objavljivati o nalazištu zlata na Medvednici, vjerojatno bi većina njih intervencijom države završila u – Vrapču na psihijatriji.

Zašto je najednom i tako uporno prihvatljivo biti idiot kad je ponašanje Srbije, SPC-a i Pupovčevih pobunjenih Srba prema hrvatskom narodu i lažno svjedočenje o njihovoj civilizacijskoj prihvatljivosti, društveno poželjno i prihvatljivo, a bilo koja druga bolesna laž manje prihvatljiva ili bolesna?

Nema ni jednoga razumnoga razloga, a ako bi se ta dva slučaja morala uspoređivati, laž o otkriću zlata na Medvednici nikoga ne bi koštala glave, a povijest je nedavno pokazala da srpske laži koštaju tisuća hrvatskih glava, pa čak i danas na njihovim minskim poljima po Hrvatskoj.

Tko se to smije staviti u ulogu arbitra i prkositi u Hrvatskoj u ime nacionalne sudbine ovakvim pitanjima i činjenicama?

Nitko nema takav legitimitet niti je pozvan doprinositi takvom razvoju događaja.

Ni riječju, ni dijelom, ni propustom.

Čitam jutros na Narodu izvode iz intervjua srpskog pravoslavnog patrijarha Irineja. Kaže Irinej da ga „to što se događa u Hrvatskoj nimalo ne raduje“, zatim da „ima dojam kako pobijeđena ideologija ponovo nalazi utočište i tlo na tim prostorima“, zatim veliča papu Franju riječima „kako je papa Franjo čovjek koji je sagledao vrijeme, prirodu i misiju crkve u svijetu“ te “da je svjestan događaja iz prošlosti koje je činila Rimokatolička crkva na štetu cijeloga kršćanstva”.

Irinej ističe „da se te nemile pojave i danas događaju“ naglašavajući da upravo te pojave u Rimokatoličkoj crkvi „ onemogućavaju zbližavanje Crkvi“.

Srpski patrijarh „te pojave“ navodi kao prepreke zbližavanju Crkvi i naroda. Zatim notorni srpski pravoslavni patrijarh naglašava da je upravo zbog svijesti o tim preprekama, a prepreke su zlo naslijeđe Rimokatoličke crkve, pogotovo u Hrvatskoj kako je implicitno naveo, povod odluci pape Franje o formiranju zajedničke komisije o ulozi bl Alojzija Stepinca.

Irinej zaključuje: „Mi preko naše Komisije pružamo povijesne činjenice koje su nepobitne, a njihovo je koliko će to uvažiti”.

Koje besramno pljuvanje po – Božiću!?

Suočeni s ovakvim navodima, ljudi radi čitavoga niza nametnutih, ali i stečenih komunikacijskih navika u civiliziranom društvu i pogotovo naslijeđene provincijalne i kolonijalne svijesti prema Beogradu i Srbiji, uistinu dolaze u teško iskušenje.

Ako se na ovo što je rekao Irinej čovjek osvrne uljudno i pokuša argumentirano i dijaloški prihvatljivo komentirati, a u kontekstu ukupnog ponašanja ne samo SPC-a, iako je ta navodna Crkva uvjerljivo najvažniji nositelj izrazitoga zla prema hrvatskom, muslimanskom, bošnjačkom, crnogorskom, makedonskom, albanskom i svim ostalim okolnim narodima, prilično sigurno se svodi na – Muju iz vica.

Ako se na te umotvorine osvrne na primjerenoj razini s koje govori Irinej, tada je nužno tom čovjeku i svemu što predstavlja reći – sram vas bilo, lažete sve što govorite! Jer jednostavno – čovjek namjerno i svjesno laže – sve.

Baš sve.

To je dvojba koja Hrvatsku razdire, ne toliko državnu politiku, jer je i ona bila krcata „irinejima“, a još uvijek nije nimalo imuna na irinejizam u samim njedrima, koliko sve više i sve dublje, hrvatski narod.

Neshvatljivo je da hrvatska državna politika ne uviđa razmjere te dvojbe i opasnosti od stalnoga računanja na strpljenje hrvatskoga naroda, koje jednostavno mora imati granica. Kao i sve.

Vlada mora prestati očekivati od hrvatskoga naroda da više vjeruje njima bez ikakvoga razloga, nego svojim očima. Da opet ne navodim prispodobu iz vica.

Ako hrvatska Vlada i aktulna vlast stvarno misli da ovakve dnevne provokacije, ovakvu besramnost, ovakav sve agresivniji srpski udar na hrvatski nacionalni senzibilitet i zdrav razum ljudi, može netko trajno pokrivati povjerenjem bez pokrića i stalnim izbjegavanjem javnoga i jasnoga obračuna s tim bezobrazlukom i otvorenom ugrozom, grdno se vara i usput izlaže dubokom i povijesnom prijeziru svoga naroda.

Valja se podsjetiti političkih epizoda Stipe Mesića, ali i Ive Josipovića, pa kome je to nacionalni ideal u politici i kome ne smeta obilježje koje oni nose, neka izvoli. Samo, dosta je više na račun strpljenja hrvatskoga naroda. Neka sam plaća tko to izabere.
Nije više dovoljno tu i tamo reagirati na besramnu razbojničku politiku, poruke i namjere Srbije, SPC-a i pobunjenih Srba oko Pupovca. Nužno je to odmah spriječiti i suzbiti za sva vremena. Da Irinej ne bi ponovo slao poruke iznenađenja o tome da „pobijeđena ideologija ponovo nalazi utočište na ovim prostorima“.

Prvo, ta ideologija nije pobijeđena, jer da jest ne bi se Irinej tako ponašao, drugo, nije to „ta ideologija“ nego velikosrpska barbarska i zločinačka ideologija, i treće, ne događa se to na „ovim prostorima“ nego u – Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A to je hrvatska nacionalna obaveza spriječiti i trajno uništiti u obje zemlje.

Jer, u suprotnom, Hrvatska će biti – Mujo.

Navodno će ispasti mudra, navodno će zahebati srpskog razbojnika a bit će dnevno modra i izudarana i u duši i na tijelu, sve dok ne skapa.

To bi svaki hrvatski državnik morao znati, pri čemu upirem prstom u Andreja Plenkovića i u njegovu europsku paradigmu, upravo najviše zbog nje, iako je ponajmanje kriv za zatečeno stanje. To što je zatekao takvo stanje odnosa, ni najmanje ga ne oslobađa odgovornosti da takve odnose uništi. Koliko je god to neprilika, toliko je i državnički izazov.

Ako misli biti Mujo- neka bude na svoj račun i neka zna da pamtimo taj vic, kao i puno opasnije događaje od vica. A hrvatski narod, iako sve više zbog državne politike sliči na Muju, ipak nikada to nije bio. Niti će biti.

Marko Ljubić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Projekcija filma ‘A Plastic Ocean’ – U sklopu obilježavanja 28. obljetnice osnutka 4. GBR

Objavljeno

na

Objavio

U sklopu programa obilježavanja

28 .OBLJETNICE OSNUTKA 4. GARDIJSKE BRIGADE

pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović

 Ronilački klub veterana 4. gardijske brigade poziva vas na

Projekciju dokumentarnog filma ‘A Plastic Ocean’ (Plastični ocean)

u subotu 27. travnja 2019. u 20 sati,  Sjeverni toranj  Sveučilišne knjižnice u Splitu, Ruđera Boškovića 31

Organizatori projekcije su Ronilački klub veterana 4. gardijske brigade i Udruga „La Révolution Albatros“ (Francuska), u suradnji sa Sveučilištem u Splitu. 

Uvodnu riječ održati će Ćiro Ugrin – predsjednik  Ronilačkog kluba veterana 4. gardijske brigade i Ana Elizabeta Robb – predsjednica udruge ‘La Révolution Albatros’. Moderatorica ovog događanja je članica Ronilačkog kluba veterana 4. gardijske brigade i znanstvena suradnica ‘La Révolution Albatros’,  dr.sc. Ljiljana Zmijanović.

O filmu Plastični ocean (A Plastic Ocean)

U ovom avanturističkom dokumentarcu, redatelj Craig Leeso udružio je snage s roniteljicom na dah Tanyom Streeter te međunarodnim timom znanstvenika i istraživača. Zajedno sa svima njima upustio se u četverogodišnje putovanje na dvadeset lokacija diljem svijeta, kako bi istražio krhko stanje naših oceana, razotkrio alarmantne istine o zagađenju plastikom i ukazao na razna rješenja koja se mogu odmah inicirati, s trenutnim učinkom. Film ‘Plastični ocean’ pomogao je i doprinio globalnoj raspravi, utjecao na legislativu, prouzročio industrijske inovacije, natjerao trgovce da ponovno promisle svoje poslovanje, a potrošače da donose inteligentnije odluke prilikom kupnje. Sniman u više od 60 zemalja i na četiri kontinenata, film je ovjenčan s brojnim nagradama na međunarodnim filmskim festivalima, uključujući Njemačku nagradu za filmove o okolišu, čiji je prethodni dobitnik bio Al Gore.

Craig Lesson nagrađivani je novinar, filmaš, televizijski voditelj i javni govornik. Osnivač je Leeson Media International i Ocean Vista Films, a uz to predsjedava Shot Hong Kong Film Festivalom. Također je i azijski dopisnik za Seven Network te međunarodni dopisnik za globalnu mrežu Al Jazeera English. Svoju je dokumentarističku filmsku karijeru započeo na National Geographic Channel.

Redatelj: Craig Leeson
Scenarist: Craig Leeson, Mindy Elliott
Glazba: Miriam Cutler
Glumci: David Attenborough, Sylvia Earle, Craig Leeson
Zemlja: Ujedinjeno Kraljevstvo, Kina, SAD
Godina: 2016.
Trajanje: 102′

Besplatnu projekciju filma omogućila je Ana Elizabeta Robb (vlasnica važeće licence),u suradnji s dr.sc.Ljiljane Zmijanović, a cjelokupan doprinos svih sudionika je ‘pro bono publico’.

U tjednu prije prikazivanja filma završena je velika ekološka akcija ronilačkog čišćenje glomaznog otpada podmorja Gradske luke Split,  u organizaciji Ronilačkog kluba veterana 4. Gardijske brigade i Lučke uprave Split.

Ćiro Ugrin, Predsjednik Ronilačkog kluba veterana 4. Gardijske brigade

Dr.sc.Ljiljana Zmijanović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Šestorica osumnjičenih u aferi Uljanik ostaju u istražnom zatvoru

Objavljeno

na

Objavio

Sutkinja istrage Županijskoga suda u Rijeci Ksenija Zorc odlučila je u srijedu da šestorica osumnjičenih u aferi Uljanik ostaju u istražnom zatvoru, a sutra će se odlučivati o produljenju 30-dnevnog pritvora koji istječe 26. travnja.

U pritvoru su bivši predsjednik Uprave Uljanik grupe Gianni Rossanda, bivši članovi Uprave Marinko Brgić i Veljko Grbac, bivši predsjednik Uprave “3. maja” Maksimilijan Percan, bivši direktori Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić i  Uljanik Brodogradilišta Silvan Kranjc,

Uhićeni su 26. ožujka, a 28. ožujka im je određeno 30-dnevno zadržavanje u istražnom zatvoru kako bi se spriječio utjecaj na svjedoke. Izvanraspravno vijeće Županijskoga suda u Rijeci 18. travnja ukinulo je rješenje o pritvoru i vratilo na ponovno odlučivanje nakon žalbe odvjetnika okrivljenika kako bi se ponovno razmotrile odlučne činjenice – osnovana sumnja na počinjenje i razlozi za određivanje pritvora zbog utjecaja na svjedoke, kako je tada  objašnjeno na riječkome Županijskom sudu.

Uz njih šestoricu, osumnjičeno je još osam osoba te tvrtka Uljanik plovidba, i to za kažnjiva djela zloporabe u gospodarskom poslovanju i subvencijsku prijevaru u tvrtkama Uljanik i “3. maj” kojim je tim tvrtkama i državnom proračunu nanesena šteta od 1,2 milijarde kuna. Sumnja se da su kaznena djela počinjena na području Rijeke i Pule od siječnja 2010. do sredine listopada 2017. Osumnjičeni su još i bivši predsjednik Uprave Uljanik grupe Anton Brajković i bivši direktori Uljanik Shipmanagementa Darko Šorc, Uljanik Pomorstva za usluge Elvis Pahljina, Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan, bivši direktori “3. maja” Zdravko Pliško i Domagoj Klarić te još dvije osobe čiji identitet ne navodi Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci.

Za neke od njih Županijsko državno odvjetništvo nije ni tražilo zadržavanje u istražnom zatvoru, a neki su pušteni da se brane sa slobode nakon ispitivanja u PNUSKOK-u.

Zamjenik županijske državne odvjetnice u Rijeci Nenad Bogosavljev, nakon završenog ročišta, na pitanje novinara kad će početi ispitivati svjedoke, rekao je da će to učiniti nakon što rješenje o provođenju istrage postane pravomoćno. Na dodatno pitanje kad bi to moglo biti, rekao je da su trojica okrivljenika preko svojih branitelja podnijela žalbu na rješenje o provođenju istrage pa je predmet dostavljen sutkinji istrage na odlučivanje, a rok za odluku je osam dana.

 Nobilo: Današnja odluka besmislena i unaprijed napisana

Odvjetnik Anto Nobilo, branitelj Giannija Rossande, ocijenio je kako je “katastrofalno za suđenje u ovom postupku” to što je sutkinja istrage imala napisano rješenje o zadržavanju u istražnom zatvoru okrivljenika prije nego što je završilo današnje ročište, što su branitelji primijetili. “Bilo bi normalno i u skladu sa zakonom da su obje strane zauzele svoje stavove pa da sud potom presudi. Ona je imala unaprijed napisano rješenje i onda pustila strane i okrivljenike da iznose argumente”, rekao je.

“Ljude su strpali u zatvor i potom ni sud ni državno odvjetništvo nisu napravili ni jednu radnju u mjesec dana. Tijek postupka ovdje u Rijeci je nezabilježen u analima hrvatskog pravosuđa, nitko od nas odvjetnika to dosad nije vidio”, istaknuo je Nobilo.

Naveo je da se već sutra odlučuje o produljenju pritvora za sljedeća dva mjeseca, a danas je odlučeno o istražnom zatvoru u prvom mjesecu.

” Sad se žalimo, ovo je nepravomoćno rješenje, a sutra se donosi novo pa ovo prvo postaje besmisleno ako će se sutra, a vjerojatno hoće, donijeti novo rješenje o produljenju pritvora”, rekao je.

Upitao se nije li vrijeme da se zatraži izuzeće suda u Rijeci i rekao da će se o tome konzulitrari s kolegama odvjetnicima, braniteljima u ovom predmetu. Ustvrdio je da je očito prevelik utjecaj različitih čimbenika na sud u Rijeci da bi se moglo provesti pravedno suđenje. “Ti utjecaji su –  od politike do moguće nezadovoljnih ljudi čije obitelji rade u ‘3. maju’. Ovo nije slučajno, ne može biti pitanje nesposobnosti suda”, ocijenio je.

Na novinarsko pitanje o kojim je utjecajima iz politike riječ, Nobilo je odgovorio: “Nisam im držao svijeću, ali znam da kad su se odvijala ova spektakularna uhićenja, Vlada je donosila odluku da će prestati financirati brodogradilišta i do tada su se faktično stekli uvjeti za stečaj. Tada je politici sigurno odgovarao spektakl. Analiza spisa pokazuje da policija nije bila spremna za podizanje kaznene prijave pa su je skrpali kroz noć, a to je netko naručio.”

Budimir: Veliko razočaranje u prvosudni sustav – u ulogu suca istrage

Braniteljica Dragutina Pavletića Marija Budimir ocijenila je da je današnje ročište veliko razočaranje u pravosudni sustav i u ulogu koju bi sudac istrage trebao imati. Rješenje o određivanju istražnog zatvora bilo je pred sutkinjom dok su okrivljenici iznosili svoja očitovanja na prijedlog ŽDO u Rijeci o pritvoru, rekla je, dodajući da je sutkinja istrage otvorila to rješenje i pročitala odmah nakon što je zadnji okrivljenik iznio svoje očitovanje.

“Potreba izuzeća riječkog suda se nameće sama po sebi jer je do toga doveo sud svojim postupanjem. Od dana kad je donesena odluka o ukidanju rješenja o istražnom zatvoru do danas proteklo je deset dana bez ikakve odluke te je žalosno da netko može biti lišen slobode bez ikakve odluke suda”, rekla je.

Branitelj Silvana Kranjca Ivan Smokrović je rekao kako bi se, s obzirom na to da nije ispitan nijedan svjedok u mjesec dana, a sprečavanje utjecaja na svjedoke je razlog zadržavanja u istražnom zatvoru, tim tempom istražni zatvor mogao pretvoriti u izdržavanje kazne, a to bi bila povreda svih elementarnih prava. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari