Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: ‘Ondje gdje nedostaju jasni odgovori vlada Pernar’

Objavljeno

na

U sisačkoj bolnici od posljedica gripe umrlo je do sada deset osoba, doznajemo od dr. Tomislava Dujmenovića, ravnatelja bolnice u Sisku. To je najveći broj umrlih od komplikacija uzrokovanih gripom u ovoj bolnici.

U teškom stanju zbog gripe i upale pluća još je pet pacijenata koji su na respiratorima. No, stanje je što se tiče pritiska novooboljelih, puno bolje nego prethodnih tjedana, kada je na respiratorima u teškom stanju bilo dnevno od deset do 14 pacijenata. Zbog manjka respiratora bolnica je prije dva tjedna zatražila pomoć Ministarstva zdravstva i Sisačko-moslavačke županije.

Na snazi je još uvijek zabrana posjeta bolesnicima u svim bolničkim odjelima, a iz bolnice i dalje pacijente koji bi ovih dana trebali ići na ranije zakazane pretrage i kontrolne preglede, da ne dolaze u bolnicu ukoliko imaju neke od simptoma gripe, a bolnica će im osigurati naknadni termin.  

Inače, kako je izvijestio Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u cijeloj Hrvatskoj do sada je dojavljeno 60 smrtnih ishoda zbog komplikacija nastalih gripom. Najnoviji podaci govore da je sezona gripe dosegnula svoj vrhunac koji uobičajeno traje nekoliko tjedana, nakon čega će broj oboljelih postupno padati, navodi HZJZ u svom redovitom izvješću o gripi. U Hrvatskoj je, zaključno s 3. veljače, službeno registrirano ukupno 39.914 oboljelih od gripe”.

Prethodni citat je iz teksta novinara Mate Piškora, ( Jutarnji list, 07.veljača 2019.godine.) Naslov teksta je glasio: EPIDEMIJA NA VRHUNCU:  U Sisku deset osoba umrlo od gripe

Na stranicama HZZJ ( Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čiji je ravnatelj današnji član kriznog stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske u borbi protiv pandemije koronavirusa dr Krunoslav Capak) u travnju 2019.godine piše ovo:

„Ove sezone bilježi se veći broj dojava o smrtnim ishodima zbog gripe i njezinih komplikacija u uspredbi s prethodnim sezonama, pa je tako do sada dojavljeno 113 smrtnih ishoda, dok je u sezoni 2017./2018. bilo prijavljeno ukupno 29 umrlih. Navedeni podaci upućuju na tzv. višak smrti odnosno povećani broj umrlih u odnosu na broj umrlih izvan sezone gripe. To je posljedica činjenice da je gripa u određenim rizičnim skupinama kao što su osobe u dobi od 65 godina i stariji te kronični bolesnici neovisno o dobi, češće praćena komplikacijama i smrtnim ishodom.

Teško je reći koliko stvarno osoba umre izravno ili, što je češće, neizravno od gripe (kao posljedica pogoršanja osnovne bolesti ili komplikacije, poput upale pluća ili sepse). Procjenjuje se da u Hrvatskoj zbog gripe umire do 500-tinjak osoba godišnje, od kojih samo manji broj bude i službeno prijavljen.

U Hrvatskoj je, zaključno s 7. travnja 2019. godine, službeno registrirano ukupno 61 017 oboljelih od gripe, od čega su u 14. tjednu pristigle 132 prijave, što upućuje na skori završetak sezone gripe“. Zatim se na istoj stranici navode preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, koja je proglasila aktualnu pandemiju:

Usporedite preporuke s preporukama za ponašanje u krizi s koronavirusom.

10 BITNIH OBRAZACA PONAŠANJA ZA VRIJEME EPIDEMIJE GRIPE

„Svjetska zdravstvena organizacija, a u skladu s njome i naša zemlja ne preporuča zbog situacije s novom gripom nikakva ograničenja u međunarodnom prometu ljudi i roba.

1. Savjetuje se jedino onima koji planiraju neki međunarodni put, da ga odgode ukoliko imaju bolest s temperaturom, dok ne ozdrave.
2. Također se savjetuje ljudima koji se iz inozemstva planiraju vratiti u našu zemlju da taj put također odgode ukoliko su bolesni, do ozdravljenja.
3. Budite na distanci barem 1 metar od osoba koje kašlju ili kišu, te izbjegavajte rukovanje i ljubljenje
4. Izbjegnite pothlađivanje i koristite prikladnu odjeću i obuću prilikom naglih temperaturnih promjena
5. Prekrite lice dok kašljete ili kišete po mogućnosti maramicom za jednokratnu upotrebu, a nakon toga obavezno operite ruke
6. Perite ruke učestalo s sapunom i vodom u skladu s higijenskim preporukama; te rukama ne dodirujte lice
7. Ako osjetite simptome bolesti ostanite kod kuće i kontaktirajte liječnika telefonom
8 Uslijed povišene temperature dolazi do značajnog isušivanja organizma stoga uzimajte dovoljno tekućine a temperaturu snižavajte lijekovima ili tuširanjem u mlakoj vodi, a pojedine simptome ublažite prikladnim sredstvima (grlobolja –pastile; curenje iz nosa-kapi za nos; suhi kašalj – antitusik)
9 Za bolesnu osobu osigurajte poseban prostor u kući na razdaljini od barem jedan metar od ostalih ukućana; te prostoriju redovito provjetravajte
10 Prema preporuci liječnika u prvih 48 sati od pojave bolesti, moguće je primijeniti protuvirusne lijekove
– Bolesnoj osobi osigurajte samo jednog njegovatelja te ograničite kontakte s ostalim osobama
– Obratite pažnju na teže simptome bolesti i u tom slučaju odmah se javite liječniku (teškoće u disanju i kratkoća daha; bol u prsima; slabost; nemogućnost kretanja i poremećaj svijesti; povišena temperatura više od tri dana; u djece grčevi i teškoće pri buđenju iz sna)“.

Usporedite navedene podatke s podacima o epidemiji koronavirusa danas u Hrvatskoj, a nema razloga po svim dostupnim podacima da je posve isti rezultat usporedbi i u svim drugim zemljama s uređenim  zdravstvenim i državno-političkim sustavima. Prisjetite se mjera koje su tada poduzimale vlade, države, zdravstvene institucije, nije teško, samo je godinu dana vremenski odmak. Prisjetite se tada života u Sisku, u Hrvatskoj.

Tada je puno više, neusporedivo više ljudi i oboljevalo, umiralo, a cijeli svijet je funkcionirao redovno, normalno. Službeni podatak HZJZ da godišnje od gripe ili komplikacija s gripom umire prosječno oko 500 ljudi baš nitko nikada tjekom ove aktualne krize nije spomenuo niti ga pokušao usporediti s aktualnim stanjem ili projekcijama broja oboljelih i umrlih od koronavirusa.  Zašto?

Je li život tada vrijedio toliko malo ili brojčano desetine puta manje nego danas, jesu li države i međunarodna zajednica tada bili toliko beskrupulozni i bešćutni, surovi, a danas, samo godinu dana kasnije naglo se sve promjenilo pa je negdje netko odlučio zaustaviti cijeli svijet i vratiti čovječanstvo u ambijent srednjovjekovlja radi veličanja i spašavanja daleko manjeg broja života?

Jesu li životi postali dragocjenost ili je čovjek postao mizerija, obična manipulativna, trgovačka činjenica?

Jesu li isti ljudi koji su vodili narode svijeta, pa i hrvatski narod, postali toliko sućutniji i drugačiji nego nazad godinu dana?

Konačno, zašto danas Jutarnji list, Večernji, Slobodna Dalmacija, HRT, Nova TV, RTL i svi ostali mediji tzv.mainstreama ne postavljaju pitanja članovima nacionalnog kriznog stožera o ovim egzaktnim činjenicama, zašto se takva pitanja ne postavljaju državama i vladama, političarima, ako im je osnovni motiv informiranje ljudi i stvaranje kritičnog minimuma društveno relevantne svijesti bez koje nije moguće ni demokratsko, ali ni ljudsko društvo?

Naime, izbjegavajući ove i ovakve usporedbe, silno se i s razlogom pojačavaju sumnje u baš sve stupove ljudskoga društva, a otvaraju se vrata i neodgovornim ljudima i egzibicionistima, koji onda koriste izostanak logičnih odgovora i saznanja za konstrukcije različitih vrsta.

Kolokvijalno rečeno, ondje gdje nedostaju jasni odgovori vlada Pernar.

Kako je moguće da smo prošle godine u isto vrijeme bili u crkvama, slavile su se Sv. Mise, a gripa je bila po svim elementima tu, uz nas, kao i svake sezone i godine ranije, bila je smrtonosnija i raširenija po svim raspoloživim podatcima, čak i po projekcijama nego ova danas? Postoji li itko živ tko može danas na približno mjerljiv način usporediti već sada jasne zastrašujuće posljedice pandemije koronavirusa na čovječanstvo u odnosu na posljedice sličnih bolesti i epidemija tjekom desetina godina unazad?

Ova pitanja, a još više mogući odgovori na temelju ovakvih usporedbi strahovito uznemiruju.

Što se to događa?

Ima li danas u čovječanstvu bilo koga tko može ovaj zastrašujući nesrazmjer učiniti približno prihvatljivim, logičnim i dati suvisao odgovor? Jesmo li kao čovječanstvo toliko posrnuli? Gdje je znanost, zašto nema o ovakvivm činjenicama javnih rasparva i dostupnih mišljenja u sredstvima javnoga priopćavanja, na televizijama,a pogotovo u situaciji kad su ljudi u izlozaciji u svojim domovima i primorani su se ravnati isključivo prema informacijama koje im se nude, od čega im uveliko ovisi psihofizičko stanje i budućnost.

Nesagledive posljedice zastoja čovječanstva traže minimalno prihvatljiv logičan i mjerljiv odgovor, s dokazivim argumentima.

Zašto Katolička crkva, papa, biskupi i svećenici ne postave pitanje o ovim zastrašujućim usporedbama i zašto se ne postave primjerom razuma ispred svoje žive Kristove crkve?

O čemu se tu radi?

Marko Ljubić/Maxportal

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Jure Vujić: Trumpovo proglašavanje terorističkom organizacijom pokret „Antifa“ moglo bi biti presedan za cijelu Europu i Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Najava Američkog predsjednika Donalda Trumpa da će njegova administracija uvrstiti krajnje lijevi pokret “Antifa” (antifašisti) na američku listu terorističkih organizacija ( optuženi za nerede i nasilje tijekom prosvjeda u Minneapolisu i diljem SAD zbog pogibije afroamerikanca George Floyda), mogla bi biti pravni i politički presedan na kojeg bi se mogle i pozvati vlade država članica EU i Hrvatske, u kojima također djeluju Antifa organizacije i grupe ekstremističke ljevice.

Što se tiče političkog lijevog ekstremizma, zanimljivo je podsjetiti da je u posljednjem godišnjem izvješću EUROPOL-a istaknut porast ljevičarskog ekstremizma u obliku organiziranog terorizma i to kao nova prijetnja u Europi pored islamskog radikalizma. Primjerice Njemački ured za očuvanje ustavnopravnog poretka je registriralo 1.608 terorističkih napada radikalne ljevice za 2014-2015 na svom tlu, daleko više negoli slična djela krajnje desnice. EUROPOL navodi kako su ljevičarske ekstremističke grupe provele 27 nasilnih napada u 2016. godine unutar EU.

Riječ je o mrežama autonomnih grupa koji se povezuje putem koordinacija : u Njemačkoj, « Antifaschistische Aktion », u Velikoj Britaniji « Antifascist Action » , u Francuskoj mreža No Pasaran, dok u SAD djeluju preko 200 grupa poput Anti-Racist Action , Rose City Antifa, NYC Antifa, pokret Black Lives Mattera, radikalni ljevičarski pokret koji je osnovan 2013. kao reakcija protiv policijskih ubojstava crnaca, a koji se širi nakon prosvjeda u Fergusonu kada je ubijen mladi crnac Michael Brown.

Također treba napomenuti kako su međunarodne mreže “antifa” (antifašistička akcija je neformalna svjetska mreža antifašista koja ima i svoje krakove u Hrvatskoj) pa i domaće “antife”( http://www.crvena-akcija.org/category/akcije/antifa/ Antifašistička akcija, Antifašistička liga Hrvatske, Radnička fronta, itd…) izrazito agresivne ne samo po pitanju učestaloga govora mržnje i pozivanja na “oružani ustanak” kao prijetnja ustavno-pravnom poretku RH na društvenim mrežama već i po pitanju političkog nasilja. Treba podsjetiti da je američka savezna država New Jersey uvrstila antifašistički pokret među terorističke organizacije, a u SAD je pokrenuta peticija u kojoj više do 130.000 američkih građana traže od vlade da se zabrane Antife pokreti kao terorističke organizacije.

U Hrvatskoj anarhistička i radikalna ljevica u sprezi s antifašističkim mrežom i portalima dobivaju snažnu potporu drugih srodnih europskih struktura po pitanju organiziranja tribina, festivala, konferencija. U 2011.godini lijevo-radikalni subverzivni film festival je ugostio kao predavača Antonio Negrija (http://www.kinoeuropa.hr/program/4-subversive-film-festival-18056), talijanski filozof postmarksističkog operaizma, koji je poznat je po svojoj terorističkoj prošlosti unutar redova radikalne ljevice za vrijeme Olovnih godina u Italiji. 1979 optužen i suđen je za sudjelovanje u ubojstvo Aldo Moroa i povezivanja s Crvenim Brigadama.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Opasne igre nad Hrvatskom

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA

Serija Milanovićevih postupaka, počevši od inauguracije, preko uklanjanja bista hrvatskih velikana iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske, zatim poruke iz Jasenovca i eskalacija s napuštanjem državnog protokola u Okučanima, bile su samo potvrda zlućudne političke platforme koja čini Milanovića i društvenu i političku strukturu, koju on predstavlja. Njegovo ponašanje na Dan državnosti je i slijepcu trebalo otvoriti oči.

Idiotske, prigodničarske, nezrele i iznad svega manipulativne interpretacije tog zloćudnog niza, kao nekakvog izraza Milanovićevog osebujnog karaktera, njegove incidentnosti, nepromišljenosti i pogotovo kao nekakve javno-političke finte ili igrokaza između Milanovića i Plenkovića, puno su opasnije od samih postupaka tog čovjeka i demonstracije realne politike, koju predstavlja. U rasponu od Milanovićevog pajdaša Kotromanovića, koji poručuje da se Milanović i Plenković “zajebaju” sa svima, do Škorine, identične ocjene o frajerluku i šaljivdžijama, te sinkroniziranog tumačenja autoriteta s ljevice i desnice da Milanović ovim postupcima ide na ruku Plenkoviću, baš sve što čujemo i čemu svjedočimo u javnosti, ukazuje na duboku, duboku nevolju u kojoj se trenutno nalazi hrvatski narod i njegova državnost.

Kada predsjednik Republike na Dan državnosti, dakle na datum koji je usvojen na jedini mogući način i potvrđen kao Dan državnosti, otvoreno kaže da to nije Dan državnosti, da on to ne prihvaća i da zakone može donijeti tko god ima zakonodavnu većinu, otvoreno iskazujući neprihvaćanje takve zakonodavnosti, to je više nego jasna poruka nepoštivanja temeljnih ustavnih vrednota državnog poretka, temeljnih načela na kojima počiva civilizacija kojoj pripadamo i što je najzolućudnije to je izravno zastupanje i promicanje boljševičko-revolucionarnog modela društvenog uređenja u narodu prepoznatog u Titovim riječima – ne držimo se zakona kao pijan plota! Iza i ispod tih riječi pobijeno je, zlostavljano i protjerano stotine tisuća Hrvata s najstrašnijim ubilačkim udarom u nacionalnoj povijesti. Pod tom agendom ubijeno je u svijetu preko sto milijuna ljudi, a milijarde su zaustavljene u svom povijesnom razvoju, pri čemu su mnogi narodi vraćeni stoljeća unatrag, a hrvatski narod gotovo uništen.

Na to zlo treba znati odgovor primjeren njegovoj razini. I treba ga htjeti i znati javno zastupati, a ne banalizirati ili se skrivati iza zvučnih riječi i deklaracija. Konačno, pokojni Ivica Račan je povijesni eksponent bezbačajnosti deklaracija, usvojivši ih i podržavši uvijek i istodobno ozakonjujući suprotnosti u presudnim trenutcima, pa bi čak i s paradigmatske strane nacionalna Hrvatska morala to imati na umu i pozabaviti se uzrocima a ne posljedicama.

U tijeku je pokušaj završnog udarca u sami korijen višestoljetnog, dobrano okljaštrenog hrvatskog nacionalnog stabla i Milanović je izabran baš zbog svog individualnog profila raskopčane osobe, pomalo neodgovornog, lijenog i nesustavnog atipičnog ljevičara, ili lijevog suverenista kako je minuciozno predstavljan u zbunjenoj javnosti godinama, pogotovo sa strane desnih intelektualnih javnih autoriteta, što je gotovo idealan profil i stereotip za pogrešno usmjeravanje pozornosti s vrlo opasnih politika i ciljeva na njegov osobni profil.

Javno usmjeravati problematiku države i političke postupke na klackalicu na kojoj s jedne strane sjedi Milanovićeva politika raskapanja korijena državnosti, u nekakvu istoznačnost s Plenkovićem, iznimno je opasna prevara. Pri tome je Andrej Plenković osobno gotovo nebitan, makar da je i deset puta anacionalniji, jugoslaveniziraniji ili europsko-oligarhijski profiliran, jer on je nakon izbora u HDZ-u postao personalni eksponent političke volje, identiteta i kulture za više od 60 tisuća članova te stranke, koje se nikako ni usprkos svim greškama stranke ne može dovesti u ravan istoznačnosti s Milanovićevim politikama ili proglasiti idiotima, ili pokvarenjacima. Ako tom broju pridodamo nekoliko stotina tisuća ljudi,koji uporno podupiru tu političku ideju, postavlja se pitanje pred ocjenjivače, odakle vam pravo taj dio hrvatskog naroda proglašavati izravno ili neizravno suspektnim?

Predstavljati Milanovičeve navedene politike, ne incidente nego upravo i jedino politike, kao politički igrokaz s Plenkovićem, posve je isto kao bilo koju opravdanu ili neopravdanu kritiku Milorada Pupovca ili političkog srpstva, proglašavati igrokazom, jer, posve isti bi se argumenti mogli i morali upotrijebiti za logičan zaključak. Zar se ne bi onda Pupovčeva izjava da ne dolazi u obzir nikakvo partnerstvo ni s kim tko će surađivati sa Škorom, morala po istoj matrici tumačiti kao igrokaz Pupovca i Škore, ili Pupovčeva potpora Škori? Pada li ljudima koji pristaju na preuveličavanje inače ustavno pozicionirane Pupovčeve velikosrpske pozicije i proglašavanje Pupovca guvernerom Hrvatske, na pamet, da je upravo lijeva, pretežito anacionalna Hrvatska Pupovčevo prirodno okruženje s kojim ne treba ni koalirati, niti biti u “trgovačkom” savezu da bi dobio više nego traži, te da mu je upravo strateški cilj oslabiti u toj mjeri HDZ, kako u najgorem slučaju ne bi mogao bez njega, ako već ljevica ne može formirati vlast, te na taj način sisati krv nacionalnoj Hrvatskoj na najbolniji način, razarajući stranku, koja se što zbog svojih slabosti, što zbog trajnog koordiniranog pritiska i s ljevice i s desnice, dovodi u sve težu poziciju, vukući za sobom cjelokupan narod, ili u najboljem slučaju, usporavajući razvoj Hrvatske u svim elementima?

Naravno da se takva pitanja ne mogu čuti, ni na ljevici, a pogotovo na jurišničkoj desnici, kojoj se kao uljudbeni spas ucjepljuje Peternel, godinama u krugovima Željke Markić pripreman za manekena nacionalno-kršćanske Hrvatske s dnevnom afirmacijom na portalu narodnog imena (.opa K.). Tako se ostvaruje relativizacija, pere karijera i stvaraju modeli. Hoćemo li dakle konzistentnu logiku primijeniti na sve navedene primjere i zanemarivati utemeljene motive, a fabricirati nategnute?
Naravno da ne bi smjeli, a upravo tome svjedočimo. Kao što bi se svaka javna kritika na isti način mogla relativizirati, a predmet i bit kritike preusmjeriti i banalizirati. Nema opasnije činjenice i stanja od sveopće relativizacije, niti ima efikasnijeg modela uništenja jednog društva i naroda od relativizirajućeg kaosa, koji ljudima oduzima mogućnost racionalnog sagledavanja problema i nužno ih prirodnim refleksom zbija u skupine na temelju projiciranog ili proizvedenog dojma.
Upravo se taj instrument koristi stvarajući prihvatljivu javnu sliku i percepciju, pronalazeći takve ljude ili proizvodeći takve protagoniste, ako treba i negativnim kampanjama, kako bi u neosvojivom dijelu političkog tijela kreatori pozadinskih namjera i ciljeva postigli ono što ne mogu otvoreno i javno izravno.

Zato se upravo na nacionalnom tijelu hrvatskog naroda stalno potiču i održavaju histerične optužbe o udbašima, jugoslavenčinama, kosovcima, s ciljanim efektom. Ako je svatko udbaš, onda nije nitko, zato se korupcija gotovo isključivo veže za protagoniste nacionalne političke scene, isključivo se njih progoni, kao što se ratne zločine gotovo isključivo projiciralo i procesuiralo na hrvatskoj strani, i u Hrvatskoj i u BiH, naročito u Federaciji. Zato se svako malo, nakon istrošenih inicijativa i manekena, pojavljuju novi, potroše se, izazovu kaos, potaknu prvo nadu velikog broja ljudi, a onda izazovu frustracije i malodušje, pa potpunu rezignaciju, koja završava ili povlačenjem iz društvenih procesa ili odlaskom iz zemlje. Treba samo usporediti vremena nastanka MOST-a, njegovu političku misiju u bitnim stvarima, njegovo osipanje i marginalizaciju, a danas pojavu Škore sa svim saveznicima koji nude to što nude.

Također vrijedi znati da je model tako nastalih, uvijek umjetno potaknutih i produciranih sudionika političkih procesa, vrlo zvučna retorika, milozvučna i prihvatljiva deklarativnost, vrlo širok spektar, što više, ali nikada presudno puno, stvarno i dokazano prihvatljivih ljudi, sa što manje ili nimalo jasnih vrijednosnih zajedničkih načela, te usmjeravanje djelovanja na “naše” nevaljalce, prokušani uspješni scenarij ovladavanja državnim i društvenim procesima i zadržavanja postojećeg stanja moči. Dok se ljudi sjete, vlakovi prođu, a na kolodvore se već spremaju novi, kićeniji.

Prastara je mudrost zrelih naroda ne zatvarati si šansu. Zato nije danas u ovom izbornom razdoblju prvo pitanje za koga glasovati, nego s kim se ima barem malo šansi ostvariti nekoliko najvažnijih ciljeva, a ključna referenca za odgovor na to pitanje je – tko ima ili može imati potrebnu moć za postizanje proklamiranih ciljeva? Jer, obećanja bez sigurnog potencijala moći su egzibicionizam, a iza njega najčešće obična prevara. Odgovor na tu enigmu je bit racionalnog političkog odlučivanja.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari