Connect with us

Komentar

Marko Ljubić: Patologija Glavaševićeve poruke o Merčepu

Published

on

“Umro je osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep, smrću neusporedivo milosrdnijom od one koju je namijenio nedužnim civilima za čije mučenje i ubojstva je osuđen. Njegovim odlaskom svijet je postao malo bolje mjesto. Za neke je zlotvore i pakao preblaga kazna”, napisao je Bojan Glavašević, sin simbola hrvatskog otpora srpskoj agresiji, Siniše Glavaševića.

Ne znam je li svijet postao “malo bolje mjesto”, to ćemo valjda vidjeti svi mi kao i Bojan, ali svijet koji on zaziva s ovom porukom, potpuno je drugačiji i u suprotnosti sa svijetom kojemu smo pripadali i kojemu mnogi među nama pripadaju i danas, a počiva na kanonu da se nitko normalan ne raduje ničijoj smrti.

S obzirom da se Bojan Glavašević deklarira kao ultimativni zagovornik ljudskih prava, među kojima je poziv protiv smrtne kazne, bilo bi konzistentno s njegove strane da ne likuje nad nečijom smrti. Bilo bi također konzistentno da ne likuje sin brutalno usmrćenog čovjeka nad bilo čijom smrti.

Bojan Glavašević, osobno posve nezasluženo s bilo čim, političkim i akademskim, iako je priksrbio i politički i akademski status u hrvatskom društvu, arbitrira posmrtno, suprotno svim načelima društvene zajednice kojoj pripada, arbitrira jednom čovjeku.

Ovaj njegov javni istup je sumrak socijalne inteligencije, svjedočanstvo neviđenog odgojnog i razvojnog poremećaja i točka na “i” jedne sumanute idejne platforme, koja počiva na odreknuću od sebe. Ovdje je pokojni Merčep najmanji problem.

Problem je platforma i mladić koji misle da mogu arbitrirati o temeljnim načelima društva u kojem djeluju, zlorabeći do krajnjeg nemorala simboliku toga društva. U ovom slučaju simboliku oca, koju zlorabi sin protiv nje same. To je opasan patogeni socijalni poremećaj.

Marko Ljubić / facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari