Pratite nas

Kolumne

Marko Ljubić: Plenković mora razoriti politike ljevice, a na samo pobjediti Milanovića

Objavljeno

na

Pred izborima za Hrvatski sabor

Kako mjeriti mjere Andreja Plenkovića na njegovom putu ususret izborima za Hrvatski sabor? Je li dovoljno što je on nasuprot Milanoviću jasno istaknuo da je Srb u vrijeme komunizma korišten za izazivanje kompleksa i krivnje hrvatskom narodu, da osuđuje sve oblike totalitarizma, da će njegova vlada smanjiti PDV i znatno ojačati položaj Hrvatske, u svakom pogledu? Nije to malo, pogotovo nije malo u usporedbi s Milanovićem, ali sve ukazuje da je situacija u zemlji puno dramatičnija od duga koji imamo, broja nezaposlenih i blokiranih, jer je upravo politički poredak i njegova destruktivnost generator svih nevolja hrvatskoga naroda.

U Hrvatskoj danas nije dovoljno biti bolji od Milanovića, nužno je zadobiti povjerenje hrvatskoga naroda za uništenje ideje i politike koju Milanović predstavlja. A to se ne može nadmudrivanjem s njim oko nebitnih stvari.

Činjenica jest da je više od stotinu milijardi kuna zemlja zadužena, a da je u međuvremenu progresivno rasla samo industrija antifašizma, broj uposlenih antifa i financiranih antifa udruga snažno bujao dok su svi ostali pokazatelji zaposlenosti rapidno opadali, broj državnih sinekura isključivo toj strukturi rastao, a sve nacionalno se urušavalo. Rasla je proizvodnja krivnje hrvatskome narodu, kao i agresivnost neokomunističkih struktura i velikosrpska politička agresija utoliko više što su jasniji i poznatiji bili dokazi njihovih epohalnih zločina. U državni poredak su pored tisuća postojećih vraćani agenti KOS-a kao Pejnović, najbliži suradnici Mike Špiljka, čiji je politički rukopis danas na sudu za krvave zločine u Münchenu.

U tom kaosu, koji se valja zemljom, značajne osobe postaju i politički patuljci miletićevskog profila, koji promoviraju i državnost Istre, računajući na industrijski pogon antife i isplativost neprijateljstva prema Hrvatskoj. U takvim postupcima čak ni javna percepcija napušenoga tipa i još napušenije politike nije opravdanje niti igra. I miš može nauditi teško bolesnom slonu. Ispod svega toga je politički rukopis Milanovićeve koalicije, to se ponovno nudi na izborima kao – rješenje.

Političko srbovanje

Ljudima od kojih HDZ očekuje potporu treba jasno reći što se događa s Hrvatskom danas. Srb je pokazao potpuno jasno da je, uz sve ostalo destruktivno, Milanovićeva politika – političko srbovanje. Milanović je osudio svaku primjedbu protiv Pupovčevog velikosrpskog rituala u Srbu, žestoko se obrušio na HDZ zbog toga, jasno podržao Pupovca i velikosrpske orgije na tom simboličkom i latentnom žarištu velikosrpske politike u Hrvatskoj, a govornici na skupu su bili Milanovićevi ljudi s izbornih lista.

Plenković i HDZ iskreno govoreći mogu biti zahvalni tim tipovima, jer im silno olakšavaju političku kampanju, kreiranje poruka i odgovarajućih politika, te u konačnici animiranje hrvatskoga naroda.

Što je Plenkoviću činiti?

Nije dovoljno popratiti svakodnevne manifestacije zlokobne antife i velikosrpske politike pune mržnje i nasilja pod pokroviteljstvom suvremene hrvatske države, tako da HDZ osuđuje sve oblike totalitarizama. Jer, ne osuđuje.

Ništa ne znači deklaracija o „osudi“ ako se to neće pretvoriti u zakone i društvene standarde. Ako će i dalje Pupovac i Srbija otvoreno današnju Hrvatsku nasilno vraćati uz pomoć antifa politike na pozicije prije devedesete godine, a to je upravo smisao „antifašizma“ u Srbu i srpskog antifašizma u Hrvatskoj, to je smisao i motiv naziva Srpsko narodno vijeće, koje je utemeljeno u lipnju 1991. godine upravo u Srbu nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, a Pupovac ga je oživio i obnovio i danas djeluje kao legalni politički okvir za unutarnju agresiju na hrvatski narod. Nadalje to je smisao i motiv obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno koji je utemeljen za vrijeme Republike Srpske Krajine, to je smisao kompletne politike Milorada Pupovca i kompletne lijeve koalicije. Poništiti rezultate nacionalnog referenduma, proglašenja neovisnosti Hrvatske i pobjede u oslobodilačkom ratu. Upravo tome svakodnevno svjedočimo. To je i motiv izbjegavanja „rasprava o prošlosti“. Upravo zbog toga što to nije – prošlost nego sadašnjost i budućnost.

Deklarativna osuda za takvu bolest i takav razorni udar na esenciju hrvatske državnosti nije dovoljna. Nužno je naciji jasno i glasno objaviti namjeru donošenje zakona koji će takve oblike „političkoga djelovanja“ kriminalizirati, a nositelje takvih namjera – službeno proglasiti razbojnicima. Tako se osuđuje totalitarizam.

Plenković i HDZ moraju jamčiti potpuno političko uništenje političke ideje Milorada Pupovca i navodnog “antifašizma” koji on, Mesić, Milanović, Pusić i slični – predstavljaju. Ako su Plenković i HDZ ono za što se predstavljaju. Plenković zbog toga mora špekulacije oko mogućnosti velike koalicije imperativno otkloniti, te predstaviti politike koje će u skorom vremenu potpuno uništiti zlo i legalitet takvim namjerama u samostalnoj hrvatskoj državi. To se neće riješiti smanjivanjem PDV-a, neće ni investicijama, neće ni povlačenjem sredstava iz EU fondova niti najgenijalnijom ekonomskom politikom.

Ako se Plenković opredjeli za takvu snažnu nacionalnu politiku, neće morati povlačiti za rukav Turke, Židove, Amerikance, Francuze, doći će mu već u kampanji desetine Hrvata iz cijeloga svijeta koji i hoće i mogu uložiti milijarde eura u svoju slobodnu domovinu s uređenim državnim okvirom. Ali, zemlja mora biti slobodna. Ti ljudi ne dolaze jer se od zemlje i države napravila karikatura, a pogotovo su oni smetnja zbog možebitnoga nepoćudnog utjecaja na unutarnjo-političke procese pod kontrolom antife i naslijeđenih antihrvatskih struktura. Na to treba računati, tu je izlaz, ne samo iz političkih problema, jer je svako političko riješenje izravno rješenje desetine drugih posrednih zahtjeva i potreba.

Ekonomska politika nije izvorište problema, a izvorište, primarna emisija zla i metastaza se mora otkloniti. Bez toga nema nikakvoga oporavka i nikakvoga razvoja. Bez toga nema budućnosti naroda, hrvatskoga naroda.

Izbjeći nejasne poruke

Plenković mora nužno izbjeći za početak nejasne i pogotovo netočne poruke, naročito one koje bi se mogle lako upotrijebiti za razbuktavanje ciljano posijanih sumnji protiv njega. To je dobrim dijelom Karamarka stajalo glave, svakako više nego sva moć antifa ili Mosta. Pri tom ne mislim na poruke koje će razljutiti antifu, nego na poruke svome izbornom tijelu.

Na svu sreću prestao je javno ponavljati da je njegova vizija i misija vratiti HDZ-u povjerenje „građana“, jer je to teška pogreška. Zbog čega? Zbog toga što u Hrvatskoj imamo temeljni udar na hrvatsku državnost upravo preko nasrtaja na identitet hrvatskoga naroda, a tek onda se ta subverzija i razaranje prenosi i na – građanska, ljudska, osobna i svaka druga prava i statuse. Ne može neslobodan narod biti temelj građanskih sloboda, niti zamaha ukupnih razvojnih potencijala. To je i teorijski i praktično nespojivo. Ali, nije se odrekao opasne višeznačnosti s „izvorištima u politici europskih pučana“.

Plenković ističe: „Ono što je važno i što želim reći, hrvatsko selo, hrvatska poljoprivreda, Slavonija, naši ribari, bit će visoko među prioritetima našeg političkog programa i očekujemo da se brojni simpatizeri, pa i članovi HSS-a, pronađu u prioritetima koje će HDZ predstaviti na rujanskim izborima”.

Zatim kaže: „…koji će moći predstaviti HDZ onakvim kakvim ga ja vidim, a to je jedna jasno definirana stranka desnoga centra, čvrsto ukorijenjena u obitelj Europske pučke stranke koja poštuje univerzalne humanističke vrijednosti i baštini i narodnjačku i demokršćansku tradiciju”.

Da vidimo ima li političkog centra između poruke Milorada Pupovca u Srbu i njegovih trabanata Mesića, Pusića, te naknadno Milanovića i bilo čega – nacionalnog hrvatskog. Što bi bio taj centar? Toga nema. Dakle, nemoguće je logički ujediniti, povezati izraze „jasan“ i „centar“ jer je politički centar u ovakvoj Hrvatskoj, gdje se vodi ogorčena bitka za i protiv postojanja hrvatske države, izmišljotina. Kao što je u sadržajnom smislu zapravo teorijska izmišljotina, koja se primjenjuje za održavanje besmislenih ravnoteža u društvima i nametanje potpuno izmišljenih navodnih vrednota, standarda i umivanje klasičnih nastranosti. To je centar.

Centar je skrovište globalnih nastranosti, odnosno Las Vegas politike. Ili, figurativno, to je pokušaj uvjeravanja ribara da s ribičkim štapom i mamcima ode duboko u pustinjski pijesak umjesto na more ili rijeku, bacati udicu po dinama. Ribu može dobiti samo ako ispadne iz zrakoplova. Plenković i HDZ će dobiti glas na centru koliko i ribar uloviti ribu u pustinjskom pijesku, zanemarujući milijune riba u bistrim hrvatskim izvorima, kojima ili ne znaju ili ne žele pristupiti. A vrlo je jednostavno, pokucaj i otvorit će ti se.

Ljudi znaju što se dogodilo u Srbu

U Hrvatskoj ljudi znaju što se dogodilo u Srbu u više navrata. Znaju i namjere Milorada Pupovca i što on i njegovi kompanjoni simboliziraju, znaju prepoznati ponašanje današnje Srbije, znaju što rade Pusić i Milanović, znaju što simbolizira Mesić. I, upravo s tim se na personalnoj razini suočavaju na predstojećim izborima. Kako izjednačiti ili učiniti humanističkim standardima i univerzalnim vrijednostima opravdavanje i reletiviziranje agresije protiv hrvatskoga naroda, koju je najviši sud međunarodne zajednice nazvao agresijom s elementima genocida, s upornom i otvorenom kriminalizacijom oslobodilačke akcije Oluja kojom su poništeni rezultati genocida i zločinačke agresije? Pupovac to uporno radi godinama predstavljajući takvu politiku slobodom i pravom srpske nacionalne manjine, nazivajući Oluju i oslobođenje Hrvatske od zla, genocidom. Kako dakle te stvarnosti, ta iskustva, te politike i njihove predstavnike dovesti u svezu s činjenicama na kojima počiva i međunarodni pravni poredak i kolektivna svijest hrvatskoga naroda?

To je nemoguće.

Što je europsko i univerzalno u tome?

Ništa.

To je izrugivanje europskim načelima.

Što je demokršćansko u toleriranju takvih standarda?

Apsolutno ništa.

Sve potpuno suprotno.

Zbog toga treba upravo to reći svome biračkom tijelu.

Ponavljam, nemoguće je imati dobru državu koja tolerira neprijateljstvo takvih razmjera prema svome narodu. Europa suverenih naroda i slobodnih država počiva na sasvim drugim standardima. Prihvaćajući legalnima standarde koje u Hrvatskoj nameće Milanovićeva ljevica, Pupovac, antife i Srbija, Hrvatska se potpuno odriče Europe i svrstava se sadržajno, društveno, politički i državno u dojučerašnje balkansko blato. I, na taj način, odričući se načela i istine, ulazi na teren na kojemu hrvatski narod nikada nije bio na svome, izlaže se nestanku i gubitništvu epskih razmjera.

Što Plenkoviću znači višestruko ponavljanje da je njegova vizija HDZ-a „ukorijenjena u obitelj Europske pučke stranke“? Ukorjenjivanje nečega je isticanje temeljnih izvorišta svih stranačkih politika upravo u tom korijenu. Nije li temeljni korijen svih hadezeovih politika prije svega – hrvatski narod, njegova povijesna baština, tradicija, kultura, vrijednosti? Čemu isticati apstraktne europske vrijednosti pored svojih nacionalnih, na kojima je uostalom i nastala suvremena Europa?

Zar je Europa manje Europa uz integrirane hrvatske vrijednosti? Nije. Niti je cjelovita bez njih.

O kojoj Europi pričamo?

Plenković griješi ističući u prvi plan europske pučke vrijednosti, jer između ostaloga s tim jako pojačava sumnje svoga izbornoga tijela, a suparnicima na ljevici i nepovjerenju na desnici daje povoda za snažno jačanje antifa stereotipa o tome da je on samo i jedino briselski birokrat sa zadatkom pacificirati Hrvatsku. A griješi i ako misli da će impresionirati hrvatske birače s tim što je on prihvatljiviji Europi, od Milanovića. To je potpuno nebitno za odluku na izborima.

Dakle, što je polazište Plenkoviću? Neka apstraktna, univerzalna i nedefinirana politička vrijednost koja se može tumačiti od prigode do prigode kako tko hoće, do mjere da čak i Milorad Pupovac i njegove kreature iz Srba to mogu proglasiti kada hoće svojim političkim i vrijednosnim izvorištem, odnosno svojom Europom ili – izvorna hrvatska vrijednost, koja je operativno primjenjiva i ostvariva u Hrvatskoj.

Dakle, o kojoj Europi pričamo?

Europa koja počiva na relativizaciji zločina, laži, koja bez rezerve grli ovakvu Srbiju – ne treba Hrvatskoj. To je sva istina.

Nije smisao saveza europskih pučana u tome da se na nacionalnim razinama prihvati apstraktna vrijednost, pa se iz nje izvlače operativne politike, već je smisao u obrnutom redoslijedu. Od konkretnih nacionalnih politika, vrijednosti i ciljeva jedino je moguće stvoriti konkretan, realan i održiv zajednički Europski savez. Usprkos kanonima ni Katolička crkva se nikako ne može, ako želi ostati vjerna Kristu, posve jednako  ponašati u Njemačkoj i Hrvatskoj. Jednostavno, problemi žive Crkve, dakle ljudi, su različiti, različite bi i poruke živoga Isusa Krista bile tim ljudima. Zbog toga ljudi i vjeruju u njegovu božanstvenost.

Sve drugo je izrazito pogrešno.

Dakle, kakve politike primjeniti?

Politike dijaloga i održavanja društvene ravnoteže s otvorenom mržnjom u Srbu koju simbolizira Pupovac, otvorene potpore toj mržnji koju javno ističe Milanović i njegova koalicija, otvorene mržnje i agresije koju dnevno emitira Srbija oslanjajući se na takve politke u Hrvatskoj, koje realno mogu preuzeti upravljanje državom, ili javno objaviti da će HDZ sa svojim saveznicima spriječiti te politike i strateški ih političkim sredstvima sasjeći u korijenu?

Plenković, ako je razborit političar, nema alternative ovom drugom.

Autor: Marko Ljubić/ Hrvatsko Nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Mile Prpa: EU – Melting pot ili tragedija naroda

Objavljeno

na

Objavio

EU i globalizacija

Da će EU, šireći se na cjelokupni prostor europskih država, dovesti, kroz globalizaciju ili još lokalnije – euglobalizaciju do stravičnih razmjera da su počeli mesti (nestajati) cijeli narodi, koji odlaze s područja svojih milenijskih država i teritorija, to nitko nije predvidio, osim možda onih tajnih (masonskih društava) koji vrlo snažno, i recimo mudro, razmišljaju o globalizaciji kao njihovom cilju.

Ostvaruje se njihov vjekovni san da nestanu nacionalne specifičnosti, da se u Europi ugasi multietičnost, multijezičnost, multi kultura, multi konfesija i sve ono što mnoge narode čini prepoznatljivim s njihovim povijesnim, milenijskim identitetom.

Na tu opasnost davno su reagirali euskeptici, koji nisu smjeli i nije im dopušteno da taj skepticizam iznose u stream medijima, već na ponekom portalu, u ponekom klubu, uglavnom njihov glas je zataškan.

Široki krug slojeva naroda (množ.) po cijeloj Europi još nemaju spoznaju što im se događa.

EU postaje crna rupa ukoju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne.

EU

Nova karta Europe koju je izradio kartograf te češki lingvist i matematičar Jakub Marian otkriva u kojim je europskim državama velik broj ljudi odlučio preseliti se i živjeti u inozemstvu.

Na vrhu te liste nalazi se Bosna i Hercegovina, za vratom joj pušu Albanija, Makedonija, Portugal, Crna Gora i Moldavija, no tu je i – Hrvatska.

Iz tih je zemalja vodeći se podacima iz 2015. emigrirala gotovo petina tamo rođenog stanovništva.

Najveći broj odselio se iz Bosne i Hercegovine. Oko 1,6 milijuna ljudi rođenih u toj zemlji živi u inozemstvu što je 43.3 posto – pet posto više od iduće zemlje na popisu – Albanije.

Deset država s najvećim brojem ljudi koji su se odlučili odseliti iz rodnog kraja i trenutno žive u inozemstvu

Bosna i Hercegovina – 43.3 posto (1,3 milijuna)

Albanija – 38.8 posto (1 mijun)

Makedonija – 24.8 posto

Portugal – 22.3 posto

Crna Gora – 22.1 posto

Srbija 900.000

Moldavija – 21.8 posto

Hrvatska – 20.4 posto (u to je uključen i ratni egzodus)

Litva- 18.9 posto

Rumunjska – 17.5 posto”

(Napomena, ti su podaci relativni,radi se o procjeni, također jer je taj proces još ubrzan iz godine u godinu, dovodeći do nestanka i tragedije cijelih balkanskih naroda. Podaci su relativni i baziraju se na procjenama.A stvarno su možda još tragičniji)

Što se to događa sa starim kontinentom Europom?!?

Globalizacija je učinila svoje, oduzela im je i njihovo domaće tržište, a na petsto milijunskom tržištu EU ne mogu biti konkurentni. Bogati zapadnjaci pokupovali su (za nikakve novce ) preko domaće političke mafije, sve najvrijednije gospodarske, bankarske i druge vrijednosti. Zapadna, gospodarski razvijenija Europa nakon što ih je gospodarski opljačkala, poput kakvog vrtloga usisava u sebe i njihovu inteligenciju, ali i mišiće (radnu snagu). Cijele pokrajine su opustjele u tim državama.

Ovdje moram napomenuti, da će neinformirani reći da se dobivaju sredstva, po raznim osnovama, iz EU, za razvoj tih država. Kad se generalno sve sagleda radi se o mrvicama, u usporedbi s onim što je globalizacijom tim državama oteto.

Nigdje nema demografske obnove, sve je krenulo nizbrdo i ubrzano nestaju najstariji europski narodi, a tom nestanku je kumovao i politički liberalizam u tim državama. Bolesno strančarenje dovelo je do masovne korupcije i lopovluka, ali i do masovnog beznađa kod svojih naroda. Umjesto demokratskih, te države su se pretvorile u klijentalističke države, što otvara širom vrata korupciji, a mafije u tim državama sežu da najviših državnih tijela. Na meti su državni, regionalni i lokalni proračuni. Po principu krade se (uzima se) tamo gdje se ima što uzeti.

Posebno se treba akcentirati na korumpirana pravosudna tijela u tim državama. U tim tijelima vlada anarhija, korupcija, bezvlašće, kriminal i sl. Sve je to dobra podloga za nepovratni egzodus cijelihnaroda. Po tom pitanju je Hrvatska posve poseban slučaj u negativnom smislu.

Koje su to „duhovne“ sile koje tjeraju pojedine narode na masovna iseljenja sa svojih milenijskih ognjišta i dovođenja u tzv. melting pot. (Melting pot] (engl.: lonac za taljenje), ideja da se multietničko društvo integrira tako da se od kulture svake etničke skupine uzme ponešto kako bi se uspostavila zajednička kultura i identitet te što čvršća međusobna povezanost.

Štoviše, te iseljeničke mase idu iz domaćeg dužničkog ropstva u strano ropstvo, gdje za šaku dolara prodaju svoje znanje i intelegenciju, a posebno i za još manju šačicu dolara, i cijelodnevni rad prodaju mišiće, radništvo (fizikalce).

Ti trendovi su snažno krenuli i nije ih moguće više zaustaviti, a kamo li okrenuti u drugom pravcu.

Ako pogledamo s druge strane, što to sve znači zapadnoj bogatoj Europi. Po onoj staroj izreci da u svakom zlu ima i poneko dobro, ali i obrnuto – da u svakom dobru ima i poneko zlo.

Treba otvoreno reći da te imigracije u zapadnu Europu mijenjaju njenu duhovnu sliku na gore. Uz azilante druge rase i mentaliteta porijeklom iz brojnih islamskih i crnačkih država, stvara se i dijaspora jugoistočnog dijela Europe.

Pojavljuje se snažni politički segment tzv. “tigrove kože”. To će reći da se određene skupine pristiglih vanjskih naroda, vanjskih kultura i stranog mentaliteta posebno koncentrariraju kao džepovi, koji poput tigrove kože premrežuju te bogate države.

Ti ljudi, sada već narodi, donose im svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno naslijedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja.

Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj evropskoj i i svjetskoj povijesti.

Majka tog kaosa, i njen najveći kreator je politika gospođe Angele (ili Anđela) Merkel koja će ostati u povijesti, tada već “razorene” Europe. Njena politika je stvorila podloge i za vjerske, ideološke, rasne i svake druge sukobe koje u doglednoj budućnosti prijete Europi. Volio bih da to ne bude tako, ali svi parametri ukazuju na kretanje događaja u tom pravcu.

SSSR se preselio na zapad i sad se zove EU

Europa u tom svom Melting potu ne može slijediti Ameriku. Amerika nema nacionalne korijene, u njoj su gotovo svi došljaci. Europa ima duboke milenijske nacionalne korijene i u njih se ne bi smjelo dirati, jer to je fitilj za veliku eksploziju.

Živimo u svijetu u kojemu svako zlo nasrće na nas, zlo koje nas zauvijek želi uništiti.

To je zlo još agresivnije ako napada plemenitog čovjeka. Prešućivanje je jedan od najgorih oblika napada na plemenitog čovjeka. (Codex moralis Croaticum)

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a oholost političara najavljuje diktaturu. (Codex moralis Croaticum).

Mile Prpa / HKV

 

 

Stranke vlade Angele Merkel doživjele težak poraz u Bavarskoj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari