Pratite nas

Kolumne

Marko Ljubić: Plenković mora razoriti politike ljevice, a na samo pobjediti Milanovića

Objavljeno

na

Pred izborima za Hrvatski sabor

Kako mjeriti mjere Andreja Plenkovića na njegovom putu ususret izborima za Hrvatski sabor? Je li dovoljno što je on nasuprot Milanoviću jasno istaknuo da je Srb u vrijeme komunizma korišten za izazivanje kompleksa i krivnje hrvatskom narodu, da osuđuje sve oblike totalitarizma, da će njegova vlada smanjiti PDV i znatno ojačati položaj Hrvatske, u svakom pogledu? Nije to malo, pogotovo nije malo u usporedbi s Milanovićem, ali sve ukazuje da je situacija u zemlji puno dramatičnija od duga koji imamo, broja nezaposlenih i blokiranih, jer je upravo politički poredak i njegova destruktivnost generator svih nevolja hrvatskoga naroda.

U Hrvatskoj danas nije dovoljno biti bolji od Milanovića, nužno je zadobiti povjerenje hrvatskoga naroda za uništenje ideje i politike koju Milanović predstavlja. A to se ne može nadmudrivanjem s njim oko nebitnih stvari.

Činjenica jest da je više od stotinu milijardi kuna zemlja zadužena, a da je u međuvremenu progresivno rasla samo industrija antifašizma, broj uposlenih antifa i financiranih antifa udruga snažno bujao dok su svi ostali pokazatelji zaposlenosti rapidno opadali, broj državnih sinekura isključivo toj strukturi rastao, a sve nacionalno se urušavalo. Rasla je proizvodnja krivnje hrvatskome narodu, kao i agresivnost neokomunističkih struktura i velikosrpska politička agresija utoliko više što su jasniji i poznatiji bili dokazi njihovih epohalnih zločina. U državni poredak su pored tisuća postojećih vraćani agenti KOS-a kao Pejnović, najbliži suradnici Mike Špiljka, čiji je politički rukopis danas na sudu za krvave zločine u Münchenu.

U tom kaosu, koji se valja zemljom, značajne osobe postaju i politički patuljci miletićevskog profila, koji promoviraju i državnost Istre, računajući na industrijski pogon antife i isplativost neprijateljstva prema Hrvatskoj. U takvim postupcima čak ni javna percepcija napušenoga tipa i još napušenije politike nije opravdanje niti igra. I miš može nauditi teško bolesnom slonu. Ispod svega toga je politički rukopis Milanovićeve koalicije, to se ponovno nudi na izborima kao – rješenje.

Političko srbovanje

Ljudima od kojih HDZ očekuje potporu treba jasno reći što se događa s Hrvatskom danas. Srb je pokazao potpuno jasno da je, uz sve ostalo destruktivno, Milanovićeva politika – političko srbovanje. Milanović je osudio svaku primjedbu protiv Pupovčevog velikosrpskog rituala u Srbu, žestoko se obrušio na HDZ zbog toga, jasno podržao Pupovca i velikosrpske orgije na tom simboličkom i latentnom žarištu velikosrpske politike u Hrvatskoj, a govornici na skupu su bili Milanovićevi ljudi s izbornih lista.

Plenković i HDZ iskreno govoreći mogu biti zahvalni tim tipovima, jer im silno olakšavaju političku kampanju, kreiranje poruka i odgovarajućih politika, te u konačnici animiranje hrvatskoga naroda.

Što je Plenkoviću činiti?

Nije dovoljno popratiti svakodnevne manifestacije zlokobne antife i velikosrpske politike pune mržnje i nasilja pod pokroviteljstvom suvremene hrvatske države, tako da HDZ osuđuje sve oblike totalitarizama. Jer, ne osuđuje.

Ništa ne znači deklaracija o „osudi“ ako se to neće pretvoriti u zakone i društvene standarde. Ako će i dalje Pupovac i Srbija otvoreno današnju Hrvatsku nasilno vraćati uz pomoć antifa politike na pozicije prije devedesete godine, a to je upravo smisao „antifašizma“ u Srbu i srpskog antifašizma u Hrvatskoj, to je smisao i motiv naziva Srpsko narodno vijeće, koje je utemeljeno u lipnju 1991. godine upravo u Srbu nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, a Pupovac ga je oživio i obnovio i danas djeluje kao legalni politički okvir za unutarnju agresiju na hrvatski narod. Nadalje to je smisao i motiv obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno koji je utemeljen za vrijeme Republike Srpske Krajine, to je smisao kompletne politike Milorada Pupovca i kompletne lijeve koalicije. Poništiti rezultate nacionalnog referenduma, proglašenja neovisnosti Hrvatske i pobjede u oslobodilačkom ratu. Upravo tome svakodnevno svjedočimo. To je i motiv izbjegavanja „rasprava o prošlosti“. Upravo zbog toga što to nije – prošlost nego sadašnjost i budućnost.

Deklarativna osuda za takvu bolest i takav razorni udar na esenciju hrvatske državnosti nije dovoljna. Nužno je naciji jasno i glasno objaviti namjeru donošenje zakona koji će takve oblike „političkoga djelovanja“ kriminalizirati, a nositelje takvih namjera – službeno proglasiti razbojnicima. Tako se osuđuje totalitarizam.

Plenković i HDZ moraju jamčiti potpuno političko uništenje političke ideje Milorada Pupovca i navodnog “antifašizma” koji on, Mesić, Milanović, Pusić i slični – predstavljaju. Ako su Plenković i HDZ ono za što se predstavljaju. Plenković zbog toga mora špekulacije oko mogućnosti velike koalicije imperativno otkloniti, te predstaviti politike koje će u skorom vremenu potpuno uništiti zlo i legalitet takvim namjerama u samostalnoj hrvatskoj državi. To se neće riješiti smanjivanjem PDV-a, neće ni investicijama, neće ni povlačenjem sredstava iz EU fondova niti najgenijalnijom ekonomskom politikom.

Ako se Plenković opredjeli za takvu snažnu nacionalnu politiku, neće morati povlačiti za rukav Turke, Židove, Amerikance, Francuze, doći će mu već u kampanji desetine Hrvata iz cijeloga svijeta koji i hoće i mogu uložiti milijarde eura u svoju slobodnu domovinu s uređenim državnim okvirom. Ali, zemlja mora biti slobodna. Ti ljudi ne dolaze jer se od zemlje i države napravila karikatura, a pogotovo su oni smetnja zbog možebitnoga nepoćudnog utjecaja na unutarnjo-političke procese pod kontrolom antife i naslijeđenih antihrvatskih struktura. Na to treba računati, tu je izlaz, ne samo iz političkih problema, jer je svako političko riješenje izravno rješenje desetine drugih posrednih zahtjeva i potreba.

Ekonomska politika nije izvorište problema, a izvorište, primarna emisija zla i metastaza se mora otkloniti. Bez toga nema nikakvoga oporavka i nikakvoga razvoja. Bez toga nema budućnosti naroda, hrvatskoga naroda.

Izbjeći nejasne poruke

Plenković mora nužno izbjeći za početak nejasne i pogotovo netočne poruke, naročito one koje bi se mogle lako upotrijebiti za razbuktavanje ciljano posijanih sumnji protiv njega. To je dobrim dijelom Karamarka stajalo glave, svakako više nego sva moć antifa ili Mosta. Pri tom ne mislim na poruke koje će razljutiti antifu, nego na poruke svome izbornom tijelu.

Na svu sreću prestao je javno ponavljati da je njegova vizija i misija vratiti HDZ-u povjerenje „građana“, jer je to teška pogreška. Zbog čega? Zbog toga što u Hrvatskoj imamo temeljni udar na hrvatsku državnost upravo preko nasrtaja na identitet hrvatskoga naroda, a tek onda se ta subverzija i razaranje prenosi i na – građanska, ljudska, osobna i svaka druga prava i statuse. Ne može neslobodan narod biti temelj građanskih sloboda, niti zamaha ukupnih razvojnih potencijala. To je i teorijski i praktično nespojivo. Ali, nije se odrekao opasne višeznačnosti s „izvorištima u politici europskih pučana“.

Plenković ističe: „Ono što je važno i što želim reći, hrvatsko selo, hrvatska poljoprivreda, Slavonija, naši ribari, bit će visoko među prioritetima našeg političkog programa i očekujemo da se brojni simpatizeri, pa i članovi HSS-a, pronađu u prioritetima koje će HDZ predstaviti na rujanskim izborima”.

Zatim kaže: „…koji će moći predstaviti HDZ onakvim kakvim ga ja vidim, a to je jedna jasno definirana stranka desnoga centra, čvrsto ukorijenjena u obitelj Europske pučke stranke koja poštuje univerzalne humanističke vrijednosti i baštini i narodnjačku i demokršćansku tradiciju”.

Da vidimo ima li političkog centra između poruke Milorada Pupovca u Srbu i njegovih trabanata Mesića, Pusića, te naknadno Milanovića i bilo čega – nacionalnog hrvatskog. Što bi bio taj centar? Toga nema. Dakle, nemoguće je logički ujediniti, povezati izraze „jasan“ i „centar“ jer je politički centar u ovakvoj Hrvatskoj, gdje se vodi ogorčena bitka za i protiv postojanja hrvatske države, izmišljotina. Kao što je u sadržajnom smislu zapravo teorijska izmišljotina, koja se primjenjuje za održavanje besmislenih ravnoteža u društvima i nametanje potpuno izmišljenih navodnih vrednota, standarda i umivanje klasičnih nastranosti. To je centar.

Centar je skrovište globalnih nastranosti, odnosno Las Vegas politike. Ili, figurativno, to je pokušaj uvjeravanja ribara da s ribičkim štapom i mamcima ode duboko u pustinjski pijesak umjesto na more ili rijeku, bacati udicu po dinama. Ribu može dobiti samo ako ispadne iz zrakoplova. Plenković i HDZ će dobiti glas na centru koliko i ribar uloviti ribu u pustinjskom pijesku, zanemarujući milijune riba u bistrim hrvatskim izvorima, kojima ili ne znaju ili ne žele pristupiti. A vrlo je jednostavno, pokucaj i otvorit će ti se.

Ljudi znaju što se dogodilo u Srbu

U Hrvatskoj ljudi znaju što se dogodilo u Srbu u više navrata. Znaju i namjere Milorada Pupovca i što on i njegovi kompanjoni simboliziraju, znaju prepoznati ponašanje današnje Srbije, znaju što rade Pusić i Milanović, znaju što simbolizira Mesić. I, upravo s tim se na personalnoj razini suočavaju na predstojećim izborima. Kako izjednačiti ili učiniti humanističkim standardima i univerzalnim vrijednostima opravdavanje i reletiviziranje agresije protiv hrvatskoga naroda, koju je najviši sud međunarodne zajednice nazvao agresijom s elementima genocida, s upornom i otvorenom kriminalizacijom oslobodilačke akcije Oluja kojom su poništeni rezultati genocida i zločinačke agresije? Pupovac to uporno radi godinama predstavljajući takvu politiku slobodom i pravom srpske nacionalne manjine, nazivajući Oluju i oslobođenje Hrvatske od zla, genocidom. Kako dakle te stvarnosti, ta iskustva, te politike i njihove predstavnike dovesti u svezu s činjenicama na kojima počiva i međunarodni pravni poredak i kolektivna svijest hrvatskoga naroda?

To je nemoguće.

Što je europsko i univerzalno u tome?

Ništa.

To je izrugivanje europskim načelima.

Što je demokršćansko u toleriranju takvih standarda?

Apsolutno ništa.

Sve potpuno suprotno.

Zbog toga treba upravo to reći svome biračkom tijelu.

Ponavljam, nemoguće je imati dobru državu koja tolerira neprijateljstvo takvih razmjera prema svome narodu. Europa suverenih naroda i slobodnih država počiva na sasvim drugim standardima. Prihvaćajući legalnima standarde koje u Hrvatskoj nameće Milanovićeva ljevica, Pupovac, antife i Srbija, Hrvatska se potpuno odriče Europe i svrstava se sadržajno, društveno, politički i državno u dojučerašnje balkansko blato. I, na taj način, odričući se načela i istine, ulazi na teren na kojemu hrvatski narod nikada nije bio na svome, izlaže se nestanku i gubitništvu epskih razmjera.

Što Plenkoviću znači višestruko ponavljanje da je njegova vizija HDZ-a „ukorijenjena u obitelj Europske pučke stranke“? Ukorjenjivanje nečega je isticanje temeljnih izvorišta svih stranačkih politika upravo u tom korijenu. Nije li temeljni korijen svih hadezeovih politika prije svega – hrvatski narod, njegova povijesna baština, tradicija, kultura, vrijednosti? Čemu isticati apstraktne europske vrijednosti pored svojih nacionalnih, na kojima je uostalom i nastala suvremena Europa?

Zar je Europa manje Europa uz integrirane hrvatske vrijednosti? Nije. Niti je cjelovita bez njih.

O kojoj Europi pričamo?

Plenković griješi ističući u prvi plan europske pučke vrijednosti, jer između ostaloga s tim jako pojačava sumnje svoga izbornoga tijela, a suparnicima na ljevici i nepovjerenju na desnici daje povoda za snažno jačanje antifa stereotipa o tome da je on samo i jedino briselski birokrat sa zadatkom pacificirati Hrvatsku. A griješi i ako misli da će impresionirati hrvatske birače s tim što je on prihvatljiviji Europi, od Milanovića. To je potpuno nebitno za odluku na izborima.

Dakle, što je polazište Plenkoviću? Neka apstraktna, univerzalna i nedefinirana politička vrijednost koja se može tumačiti od prigode do prigode kako tko hoće, do mjere da čak i Milorad Pupovac i njegove kreature iz Srba to mogu proglasiti kada hoće svojim političkim i vrijednosnim izvorištem, odnosno svojom Europom ili – izvorna hrvatska vrijednost, koja je operativno primjenjiva i ostvariva u Hrvatskoj.

Dakle, o kojoj Europi pričamo?

Europa koja počiva na relativizaciji zločina, laži, koja bez rezerve grli ovakvu Srbiju – ne treba Hrvatskoj. To je sva istina.

Nije smisao saveza europskih pučana u tome da se na nacionalnim razinama prihvati apstraktna vrijednost, pa se iz nje izvlače operativne politike, već je smisao u obrnutom redoslijedu. Od konkretnih nacionalnih politika, vrijednosti i ciljeva jedino je moguće stvoriti konkretan, realan i održiv zajednički Europski savez. Usprkos kanonima ni Katolička crkva se nikako ne može, ako želi ostati vjerna Kristu, posve jednako  ponašati u Njemačkoj i Hrvatskoj. Jednostavno, problemi žive Crkve, dakle ljudi, su različiti, različite bi i poruke živoga Isusa Krista bile tim ljudima. Zbog toga ljudi i vjeruju u njegovu božanstvenost.

Sve drugo je izrazito pogrešno.

Dakle, kakve politike primjeniti?

Politike dijaloga i održavanja društvene ravnoteže s otvorenom mržnjom u Srbu koju simbolizira Pupovac, otvorene potpore toj mržnji koju javno ističe Milanović i njegova koalicija, otvorene mržnje i agresije koju dnevno emitira Srbija oslanjajući se na takve politke u Hrvatskoj, koje realno mogu preuzeti upravljanje državom, ili javno objaviti da će HDZ sa svojim saveznicima spriječiti te politike i strateški ih političkim sredstvima sasjeći u korijenu?

Plenković, ako je razborit političar, nema alternative ovom drugom.

Autor: Marko Ljubić/ Hrvatsko Nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari