Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Plenkovićevi aduti su hrvatske slabosti

Objavljeno

na

Predsjednik HDZ-a i Vlade svoju je kandidacijsku listu i planirani rezultat, koji će mu, i koji bi mu trebao osigurati nesmetan proces pretvorbe HDZ-a u bezličnu, a moćnu anacionalnu i trajno vladajuću birokratsku strukturu, pokušao osigurati, s jedne strane klasičnim inženjeringom na desnici, medijskim manipulacijama i miješanjem anketnih karata, a s druge strane, pritiscima na infrastrukturu stranke i mahanjem europskim fondovima. Inženjering mu iznimno dobro funkcionira, koliko zbog višegodišnjeg HDZ-ovog rukopisa i naslijeđa, još i više zbog zabrinjavajuće nespremnosti i neznanja desne konkurencije, koja i svima vidljive bisere pretvara u blato.

No, Plenković je najranjiviji na dva područja pa je čudno, usprkos posvemašnjoj kontroli medijskog prostora, kako mu desna konkurencija ne otvori rane na tim područjima. Rijetki i uspješni pokušaji su, vrlo lucidna reakcija Peđe Mišića na Pupovčevo pitanje kako je biti Srbin u Hrvatskoj, te odlična reakcija Ruže Tomašić na dvojnom plakatu s Dubravkom Šuicom i istaknutim statistikama konkretne učinkovitosti u EU parlamentu. Sve ostalo za zaborav ili podsmijeh.

Razbuktana javna kampanja pretresanja grijeha utjecajnih HDZ-ovaca, već odavno institucionalizirana protiv Brkića, te naglo isturena protiv Tolušića, je, koliko god bilo stvarnih razloga za provjeru političkog morala tih ljudi, prije svega upozorenje dugogodišnjim bardovima stranke na regionalnim i lokalnim razinama, da se ne igraju i da imaju dovesti na birališta propisan broj ljudi. Inače bi moglo biti svašta. A može biti svašta, jer takve stranke godinama svoju strukturu prešutno potiču da zagazi u miniran teren, malo si prste umoče u med, što je svojevrsna inicijacija, stvaranje zatvorenog kruga međusobne ovisnosti s isključivim ishodištem na vrhu, koji onda kadrovira miješajući karte bez otpora oslanjajući se na presudan utjecaj na državne institucije. Jer med curi sa svačijih prstiju. Nema sumnje da su stranački šefovi i njihovi zaštitnici u vrhu, dobili javnim čerupanjem Brkića i Tolušića ozbiljnu ponudu koja se ne odbija, te da će većina sve učiniti da članstvo disciplinirano podupre šefovu listu i daljnje političke namjere sa strankom.

Prema rezultatima, ne postotcima, nego prema broju glasova u županijama i gradovima, s popriličnom će se sigurnošću moći ustvrditi, uz sve ostalo, koliko su tamošnje organizacije i njihovi šefovi polizali meda iz tuđih posuda. Ekvivalent lizanju je poslušnost i broj glasova.

Druga opasna slabost Plenkovićeve kampanje su euro fondovi. Lutaju Hrvatskom, nosaju sporazume, potpisuju, obnavljaju, milijarde sijevaju iz torbi pred zbunjenim ljudima, koji baš i nemaju osjećaj da je to tako, ali, pusti ti to, reći će neki smrtnik iz Šibenika, Dubrovnika, Baranje, iz Slavonije, milijarde su milijarde.Rijetko će kome pasti na pamet razmisliti zašto je Hrvatska tako neuspješna u realizaciji korištenja eurofondova, te, smije li se jedna cijela nacionalna ekonomija osloniti na te fondove, a prije toga na turizam u trajanju od tri četiri mjeseca? Hrvatska je upravo osloncem na mit o eurofondovima, s jedne strane kupila novu očajničku i nerealnu nadu, iz koje će usprkos infrastrukturnoj izgradnji ostati realna pustoš, a s druge strane, zanemarujući praktično sve ostalo u razvoju nacionalnih potencijala, doslovno postala igračka europske administracije, bez trunke subjektiviteta. Niti jedna zemlja članica EU nije se pretežito razvila i promijenila svoju gospodarsku i društvenu strukturu te postala uspješna zbog uspješnog privlačenja europskih fondova. Pogotovo ne Poljska, koja se ističe kao najuspješnija.

Loša realizacija europskih findova je vjerna slika stanja nacionalne ekonomije, a ova političkog poretka, koji ne može opstati ovakav kakav jest, s pretežitom kontrolom mahom anacionalne kaste ako dopusti zamah slobode, time i poduzetništva. Figurativno, ne možete u posudu od jednog litra, naliti deset litara vode. To je odnos koji odgovara na pitanje zašto Hrvatska loše realizira europske fondove. Tipujući na golemi udio turizma u BDP-u i europskih fondova u investicijskom razvoju, sve hrvatske vlade, a naročito Plenkovićeva, čine Hrvatsku satelitom i egzistencijalno ovisnom o tuđoj političkoj volji. O tome se uopće ne govori, ta pitanja ni ne pokušava istaknuti nitko s nacionalne opozicijske scene, izuzev tu i tamo kada ima ograničenu priliku mr. Jure Vujić. A to nije dovoljno. Zato će Hrvatska morati duboko zaroniti u bitna pitanja, a u tom zaronu zbog opasne kratkoće daha, bit će nužno bez strasti i emocija razlučiti stvarne ronioce od običnih plutača na nacionalnom spektru, komentirao je Marko Ljubić na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: ‘Do danas nije otkopano ni jedan posto svih grobišta’

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang, razlog sporosti otkrivanja zločina komunističke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata i poraća vidi u tome što su do danas sve vlade bile većinom komunističke.

– U prvoj hrvatskoj vladi 1990. jedino ja nisam bio član Saveza komunista nikada. U zadnjem predsjedništvu HDZ-a u kojem sam bio 2009. bio sam jedini koji nije nikad bio član Saveza komunista. To je razlog zbog čega se grobišta ne otkopavaju i zbog čega se priča razvlači, istaknuo je Hebrang u izjavi za Direktno.hr, prenosi hrsvijet.net

Podsjetio je kako su oni koji su se bavili tom temom u Hrvatskoj pronašli, a postoje i dokumenti i policijski izvještaji koji to potvrđuju, više od 940 lokaliteta koje treba otkopati.

– Do danas nije otkopano ni jedan posto, kaže Hebrang.

Tvrdi kako je od samih početaka hrvatske neovisnosti postojao jak otpor u pronalaženju istine.

– Godine 1990. Franjo Tuđman oformio je saborsku komisiju koja je otkopala 1163 tijela na Maceljskoj gori i onda neslužbeno prestala s radom. Osobe iz komisije primale su prijetnje, nisu smjele o toj temi nastupati u javnosti. I tih 1163 jadnika, njihove kosti su 20 godina zaboravljene i nespomenute bile u crnim vrećama i ležale na tavanu patologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nakon 20 godina smo ih pokopali u Macelju i napravili zavjetnu crkvicu pokraj tog najvećeg hrvatskog groba, podsjeća Hebrang.

Dodaje kako je komisiju službeno ukinuo Ivica Račan 2000. godine i da se po tom pitanju ništa nije događalo sve do 2011. godine.

– Tad sam u Saboru uspio progurati zakon o osnivanju Ureda o otkrivanju komunističkih zločina. Prvo smo se počeli baviti Gračanima jer smo tamo točno znali lokalitete zahvaljujući higijeničaru pokojnom Miroslavu Haramiji. Njega su, naime, 1945. komunisti angažirali da dezinficira grobove pobijenih nakon rata. Haramija je 1991. godine objavio u jednim dnevnim novinama svoj brižno čuvani popis grobišta, ali ni sljedećih 20 godina nije zakopana lopata s ciljem otkopavanja i ljudskog zbrinjavanja posmrtnih ostataka, podsjeća Hebrang.

Podsjeća i na zabrane u režiji Zorana Milanovića.

-Učinili smo to tek mi u organizaciji navedenog Ureda i to nam je bio posljednji posao. Naime, za vrijeme postojanja Ureda uspjeli smo istražiti samo tri lokaliteta, u jednom od njih bile su kosti maloljetnih osoba, i onda nam je vlada Zorana Milanovića zabranila rad i ukinula Ured”, kaže Hebrang i dodaje da nije bolje stanje ni danas.

Tvrdi kako je osobno premijeru Andreju Plenkoviću dao program i objasnio gdje se što nalazi.

– Sad su oni počeli s otkopavanjem, ali u tajnosti kako bi sakrili bilo kakvu priču o tome. Dakle, ni s ovim otkopavanjem nije se dogodilo ništa jer to nije ni jedan promil od ukupno ubijenih, a nije otkopano ni jedan posto svih grobišta, kaže Hebrang, prenosi hrsvijet.net.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Miroslav Škoro: ‘g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru’

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro na Facebooku se osvrnuo na jučerašnje izjave saborskog zastupnika i predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca o napadu na pripadnike srpske zajednice kod Knina.

“Znakovita je šutnja hrvatskog državnog vodstva na uvredljive izjave Milorada Pupovca koji se koristi retorikom i stavovima srbijanskog predsjednika Vučića. Umjesto da smiruje tenzije nastale u incidentu, g. Pupovac nadolijeva ulje na vatru i očito želi profitirati na napadu na hrvatske građane koji je za svaku osudu.

Od njega, kao zastupnika u Hrvatskom saboru, očekivao sam puno više mudrosti, a puno manje ostrašćenosti. Politika je, kako je govorio moj profesor Lauc, “toplo srce, hladna glava i čiste ruke”. Očito se g. Pupovac, kao hrvatski političar, inspirira za ovakve istupe na velikosrpskom derneku na Fruškoj gori. Žalosnija od Pupovčeve huškačke retorike je samo gromoglasna tišina njegovog glavnog koalicijskog partnera, koji šutke prelazi preko takvih izjava”, stoji u Škorinoj objavi.

Škorio je komentirao jučerašnju konferenciju za medije zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca, Borisa Miloševića i Dragane Jeckov, koji su komentirali napade na Srbe s područja Knina.

“Neki političari traže da se Pupovcu začepe usta. Dok imam fizičke snage i mentalne sposobnosti ne postoji nitko tko će mi začepiti usta. Može samo posegnuti za tim da mi oduzme fizičku snagu ili mentalnu moć. Ljudi koji mi na službeni, fakultetski mail i druge adrese šalju prijetnje nastavljaju rat protiv ljudi koji nikada nisu bili za rat. Nastavljaju progone ljudi koji ničim ne pokazuju neprivrženost i nepoštovanje Ustava ove države. Ima li netko tko to čuje i razumije”, upitao je jučer Pupovac.

“Griješi se, jer stvari neće prestati postojati jer ih se ne zove pravim imenom. Nije ovdje riječ o izoliranom incidentu niti je riječ o slučajnom događanju. Komemorativne prakse ratnih događaja, bilo da obilježavaju stradanja ili pobjede, najčešće u sebi nose poruke međuetničke netolerancije. Nismo uspjeli stvoriti komemorativne prakse koje neće poticati na rat i nepoštivanje srpske zajednice. Komemorativnim praksama na različite načine nastavljamo rat, a neki time žele protjerati i ovo malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj. I medijske poruke u funkciji komemorativne prakse doprinose tome. Ne vode računa o tome kako će razlučiti ljude koje nemaju veze s Miloševićem i njegovom politikom od ljudi koji to imaju. Takve poruke pojedinci i grupe razumiju onako kako su razumjeli ljudi u Uzdolju”, kazao je Pupovac.

Pupovac usporedio današnju demokratsku i slobodnu Hrvatsku s NDH i predskazao joj istu sudbinu i kraj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari