Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Pupovac i Hrvatska, kao škorpion i žaba

Objavljeno

na

Nakon Milanovićevih poruka u Jasenovcu, koje su izazvale val zgražanja i čuđenja, došao na red Pupovac. Čuđenje u Hrvatskoj postaje sve više tragikomično, a javni gnjev, naročito na forumima i u internetskoj domeni, uz tu i tamo kakvu smislenu reakciju tipa Ante Đapića, koji se ne čudi, nego ukazuje na bit problema i recepturu liječenja čuđenja, i poprima dimenzije smrtonosne epidemije.

Što se više čudimo, razlozi čuđenja postaju sve banalniji i nezačudniji, postaju inflatorniji, imunitet na njih sve slabiji, čuđenje sve histeričnije. Samo se ljudi pomireni s podčinjenošću ili nesvjesni problema, s tim i mogućih rješenja mogu nakon toliko godina i toliko potpuno konzistentnih, prirodnih i posve očekivanih reakcija Milanovića, bilo koga referentnog s ljevice u Hrvatskoj, ili Pupovca, SPC-a, te srpskih organizacija u Hrvatskoj, s Novostima kao svojevrsnim razglasom, ali i mamcom čuditeljima, i dalje čuditi. I rigati gnjev. Pupovca i njegovo ponašanje najlakše je slikovito prikazati zgodom o žabi i škorpionu.

Kako vrlo otrovni škorpion ne zna plivati, a mora s jedne obale rijeke na drugu, priupita žabu pored sebe, koja se spremala na skok u vodu – Hoćeš li me prenijeti na drugu obalu? Zastane žaba, promisli i sjeti se da je škorpion smrtonosan, pa mu kaže – A kako ću biti sigurna da me nećeš upiknuti i ubiti? Škorpion joj odgovori – Neću, jer sam i ja u tom slučaju mrtav, s obzirom da ne znam plivati! Logično. Dobro – kaže žaba. Penji se, krećemo! Nasred rijeke, žaba osjeti bol u leđima. Upiknuo ju škorpion. -Što uradi jadan bio – očajno će žaba? -Jebi ga, ne mogu mimo sebe – smireno će škorpion.

Dok god postoji državno-politički i društveni okvir za postojanje političkog Pupovca, on ne može ne ići u Gradinu, Srb, Jadovno, ne može ne ići u Srbiju na komemoracije Oluje ili ukratko – prestati biti politički Srbin. To mu je posao i priroda, svrha i smisao njegovog postojanja. Tu dolazimo na organsku vezu između Pupovca i Milanovića, bez obzira što je Pupovac danas, a već i nepodnošljivo dugo razdoblje HDZ-ov, dakle, ne samo Plenkovićev partner u vlasti. Ne stvara HDZ Pupovca. Doduše ništa ni ne čini da ga ne bude kao političke konstante. Pupovac je proizvod tzv. antifašističke paradigme u Hrvatskoj, fizičkog, opasnog i razornog pokušaja ustavno-pravnog i političkog spajanja političke vatre i vode, bolesti i lijeka.

Zamisao da suvremena Republika Hrvatska službeno integrira naslijeđe bivšeg jugoslavenskog poretka pod formom i ubitačnim sadržajima antifašizma u demokratski poredak, da legalizira pod firmom ljudskih, demokratskih prava ili pod agendom poticanja različitosti, ne uviđajući da društvo ne može počivati na poticanju različitosti radi njihove afirmacije i ozakonjivanja, nego na izgradnji jedinstvenih sintetiziranih vrijednosti iz dijaloškog konflikta, katastrofalna je pogreška, koja je izvorište političkog srpstva.

Dakle, ovakvog Pupovca, koji se mogao zvati bilo kako, ali bio bi škorpion iz priče u svakom slučaju, ne može se efikasno eliminirati čuđenjem, niti svaljivanjem odgovornosti na njegovog trenutnog partnera Plenkovića, niti na bilo koga prije njega, koliko god svatko među njima bio i osobno zaslužan za jačanje političkog srpstva, ili činjenjem ili još više nečinjenjem.

Pupovac i političko srpstvo, da imaju deset Draža Mihailovića, ili Irineja i Lukijana zajedno u Saboru, služili bi kao sprdnja ili kao neka vrsta podsjetnika strašila u kukuruzu za nerazumne hrvatske žabe političare, da hrvatski državno-politički poredak nije konfiguriran po službenoj paradigmi antifašizma. Ta matrica, ne samo da ohrabruje političko naslijeđe politički i vojno poraženog režima u razdoblju između 1990.do 1995., nego ga je legalizirala, a prilagođavajući mu izborni sustav i ukupan politički poredak, omogućava mu i demokratski legitimitet, istina u parodiji demokratskog poretka.

Taj poredak daje snagu Pupovcu, jer mu civilno-aktivističkim, međunarodno denuncijantnim i obavještajnim, zatim paraznanstvenim krivotvorinama jača međunarodne pozicije slabeći Hrvatsku, a unutar zemlje povratnim međunarodnim utjecajem i logistikom, omogućava mu regrutaciju stotina, pa i tisuća pobočnika s visokim egzistencijalnim i statusnim benefitima.

Da je ljevica u Hrvatskoj, hrvatska ljevica, čija su načela i politička paradigma nacionalno-suvetenistička, Pupovac bi bio smješan, redikul i neka vrsta muzejskog eksponata. Ovako, dok god postoji ovakav poredak, dok god cjelokupan hrvatski narod ne odlučuje o državnim politikama izbornim sustavom, dok god je ustavno država definirana kao građanska za hrvatski narod, a nacionalna za nacionalne manjine, Pupovac može veličati ustavni patriotizam i upiknuti koga hoće, kad hoće, slabeći pozicije i onih koji ga uzimaju iz pragmatičnih razloga kao partnera i onih koji se iščuđavaju i zgražaju njegovim srbovanjem.

Da Hrvatska nema suspektnu tzv. ljevicu, s pretežitim izbornim tijelom, koje je vrlo rezervirano, da ne kažem neprijateljsko prema ideji hrvatske državnosti, Pupovac ne bi mogao ništa, niti bi ga bilo tko ikada uzeo, ne samo za partnera u vlasti, nego niti za ozbiljno. Tada bi nestalo mreže međunarodnih satelita u Hrvatskoj, status ili položaj Srba u Hrvatskoj nitko živ u svijetu ne bi gledao vrijednim spomena, a hrvatska država, pogotovo vlade desne provenijencije ne bi morale stalno dokazivati da nisu fašističke i vući kao dokaz škorpiona na leđima, usprkos toga što znaju da će ih upiknuti. Ta situacija je postala šizofrena u mjeri da se desne ili prodesne stranke i vlasti moraju braniti od Pupovčevih prirodnih braće i sestara, stranaka ljevice, i njihovog preuzimanja potpune kontrole nad državom, grleći baš njega.

Zato je postalo i nezrelo i groteskno javno se iščuđavati, lupati po HDZ-u i u osobnoj kvarnosti hadezeovih lidera tražiti satisfakciju za nacionalni gnjev, a ne vidjeti stvarne razloge sve opasnijeg političkog srbovanja i na temelju toga eliminacije te destrukcije iz političkog i društvenog života zemlje. U figurativnom smislu, iako je trenutno Plenković Pupovčev partner, njegov roditelj i politički brat je politička paradigma Zorana Milanovića.

Nemoguće je eliminirati političkog Pupovca, bez svođenja na realno beznačajnu reprezentativnost Zorana Milanovića, a to se ne radi vikom i jaukom, nego mozgom. Inače, i škorpioni imaju svoju ulogu i svrhu u živom svijetu, samo tu ulogu čovjek mora razumjeti i pronaći način koegzistencije s njima, bez žablje pameti.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Komentar

Jandroković dobio više preferencijskih glasova od Škore, čak triput više od Raspudića

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

Glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, uz rezultat stranke, može slaviti i svoj uspjeh na ovim parlamentarnim izborima, piše Direktno.hr

Naime, možemo reći da se Jandroković riješio stigme s posljednjih izbora jer je prema 68 posto obrađenih listića osvojio 10.406 ili 29,94 posto glasova s liste.

Inače, HDZ je prema aktualnim rezultatima iz druge izborne jedinice gdje je Jandroković nositelj osvojio šest mandata ili 34,45 posto.

Jandroković ima više preferencijskih glasova nego protukandidati iz iste jedinice Miroslav Škoro (7500), Rajko Ostojić (5746) i gotovo triput više nego Nino Raspudić (3484).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Reiner: Prednost HDZ-a zaslužena je radom tijekom cijelog prošlog mandata

Objavljeno

na

Objavio

Kandidat HDZ-a u 1. izbornoj jedinici Željko Reiner izrazio je u nedjelju zadovoljstvo rezultatom izlazne ankete, po kojoj HDZ ostvaruje 61 mandat, poručivši kako je ta prednost zaslužena radom tijekom cijelog prošlog mandata.

“Izlazna anketa daje značajnu prednost HDZ-u, mi smo to i očekivali. Ta prednost je uistinu zaslužena radom tijekom cijelog prošlog mandata. Vjerujem da ćemo na temelju takvih predviđanja imati otprilike slične rezultate izbora. Ovo je anketa bez dijaspore i rezultati mogu čak i bolje izgledati kada dođu konačni rezultati”, rekao je Reiner novinarima u HDZ-ovu izbornom stožeru u Arheološkom muzeju.

Zahvalivši biračima HDZ-a i svim građanima koji su izašli na izbore, podsjetio je kako su mnogi zastrašivali građane s bojaznima od pandemije korone. Zahvalio je i članovima izbornih stožera što su parlamentarni izbori prošli bez izgreda i što su se pridržavali mjera i preporuka epidemiologa.

Upitan kreću li pregovori o sastavljanju buduće vlade jer 61 mandat nije dovoljan poručio je kako treba pričekati konačne rezultate, a nakon toga će HDZ razgovarati sa svima s kojima dijele slična programska i svjetonazorska načela.

Zamoljen da komentira “veliki povratak Mosta”, Reiner je ustvrdio da se sa osam mandata ne može govoriti o “velikom povratku” jer je Most na prošlim izborima imao dvostruko više mandata.

Smatra kako treba respektirati rezultate lijevo-zelene koalicije, koja prema izlaznoj anketi dobiva isto osam mandata.

Na pitanje hoće li ponovno koalirati s Mostom poručio je: “Ako se dva puta opečete na vatru, teško ćete u nju treći puta staviti ruku”.

Vezano uz moguće koaliranje s Domovinskim pokretom podsjetio je kako se u predizbornoj kampanji često rabe i teške riječi. “Predizborna situacija je jedno, a nakon izbora se sasvim drugačije razmišlja”, rekao je, prenosi Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari