Marko Ljubić: Radić, Kapulica, Pupovac i Pavo ‘Rus’

Mario Radić, izvan svake sumnje najutjecajniji čovjek DP, poprilično je natrljao nos Hadezeovcu Kapulici neku večer, u polemici o govoru mržnje.

Doduše, nije neka vijest da je Kapulicu netko ispljuskao pred TV kamerama. Vijest je, i to začuđujuća, da HDZ ne shvaća da “temeljitelja” Kapulicu ni u ludilu ne bi smjeli puštati u javnost, jer je čovjek zastrašujuće netalentiran i krajnje skučenih komunikacijskih mogućnosti.

Slati Kapulicu pred javnost da mu brani ili promiče političku uvjerljivost može samo netko kome je dosadio politički život ili, kad je stranka u pitanju, netko tko stranci radi o glavi.
Ta činjenica relativizira Radićev uspjeh.

Radić je s pravom demostrirao naslovnice “Novosti”, koje, hajde da se ne šicamo izrazima, koje ne moramo u prilično poremećenom javnom diskursu nazivati “govorom mržnje”, poentirajući pred širokim spektrom gledatelja činjenicom da su te naslovnice izraz političke volje Hadezeovog koalicijskog partnera.
Sve točno.

Radić je tom demonstracijom postigao taktički uspjeh kod ljudi koji ne ulaze dublje u bit stvari.
Naime, da bi njegove riječi imale ozbiljan značaj, a politika iza tih riječi konstruktivnu i hrvatsku perspektivu, morao bi se u prvom koraku osloboditi već kronične stigme da se upravo iz njegove izravne i neizravne blizine godinama emitiraju huškački sadržaji, laži, manipulacije, da se za njega vežu tzv. komercijalni ugovori i aranžmani koji su dokumentirano prokazani kao vrlo prljave kampanje protiv ljudi u politici.

Bio s druge strane Pupovac, kronično ozloglašen u hrvatskoj javnosti ili ne, onome što u hrvatsku javnost, kulturu i društveni život unosi bar nemir, kao naslovnicama i tekstovima “Novosti” ne treba odgovarati natječući se s njima u divljaštvu.

Jer, ovo je Hrvatska, a divljaštvo, huškanje, laž, uvreda, kleveta su to što jesu i ne štete Srbima, ni Pupovcu, ni HDZ-u, već – Hrvatskoj.
Ako uzmemo da je politička agenda iza “Novosti” nanositi štetu Hrvatskoj, to ne bi smjela biti agenda nikome, kome je stalo do Hrvatske, a valjda je svakom razumnom jasno da sve što je loše na hrvatskom tlu, nanosi štetu Hrvatskoj. Da se utakmica u divljaštvu između “Novosti” i ovih iz Radićeve blizine igra u Paraćinu, Hrvatska bi se mogla i smijati. Ovako, nije baš smiješno.

Bez obzira na ingenioznog komunikatora Kapulicu, niti je baš za pohvaliti se ako se njega nadigra.
Iako Radić ispravno upozorava na štetnost koalicije s Pupovcem u hrvatskoj najširoj političkoj percepciji, to nije dovoljno, čak ni ne pije vode samo upozoravati na to i klepati s tim po HDZ-u.

Radić kao uspješan biznismen zna da nije rješenje u smjenjivanju ili kažnjavanju poslovođe u Pevexu, ako je došlo do pobune kupaca zbog faličnih frižidera, što može ugroziti dobar ugled kompanije. Kompanija će, a i Radić kao njen suvlasnik učiniti sve da obešteti kupce, povuče seriju proizvoda s greškom iz prodaje, preuzeti na sebe gubitke u tom slučaju, ali i odmah prevenirati svaku mogućnost da loše odluke takve razine prođu sustavom upravljanja.
Neće poslovođa stradati.
Nego uzročnik problema.

To je prvenstveno proizvođač, koji je iznevjerio povjerenje.
Tu se trebaju otklanjati nevolje.
Pupovac je sistemski problem hrvatskog državnog poretka i neće se taj problem otkloniti lupajući po Hadezeu zbog koalicije s njim. On će uvijek s nekim koalirati, dok god mu poredak omogućuje 3 zastupnika u Saboru.
Uvijek će nekome trebati većina.

A upravo zbog sistemske greške, “Novosti” će raditi to što rade, bio Pupovac u vladajućoj koaliciji, ili ne.
Zato bi bilo HDZ pametnije kritizirati jer ništa ne pokušava napraviti da se ta pogreška u državnom poretku otkloni i da Pupovac i svaki hrvatski državljanin djeluje kao politički Hrvat, pripadnik hrvatske nacije, a ne, zanemarujući svoje sistemsko i programsko neznanje, prigovarati HDZ-u koaliciju s – političkom činjenicom. I to, prigovarati preko Kapulice!?

Da je ta politička činjenica ugodna, nije.
Ali, valja ju znati otkloniti u korijenu.
Nije olakšavajuća okolnost Radiću to što ju HDZ ne zna, ne može ili neće otkloniti, čak i usprkos tome što se lider HDZ-a Plenković snažno zalaže za politiku mainstreama, koja bi po definiciji morala otklanjati incidente kao što su ustavna segregacija državljana po etničkom podrijetlu, a što Pupovca čini političkim Srbinom u Hrvatskoj.

Kad je HDZ takav, svatko tko želi biti bolji i legitimno se nuditi narodu kao bolje rješenje, morao bi to znati, nuditi riješenje, pozvati HDZ i svu dobronanjernu Hrvatsku na suglasnost po tom pitanju, a ako HDZ odbija suradnju na otklanjanju sistemskih grešaka, zbog toga kritizirati HDZ, a ne likovati što je namlatio Kapulicu.

I “otkriti” HDZ-ovu slabost koju svatko vidi, a nitko ne skriva. Na to može ukazati svatko tko nema potvrdu o mentalnoj insuficijenciji, a to riješiti, što bi s hrvatskog stajališta trebao biti cilj, mora znati svatko tko se namjerava ozbiljno baviti državnom politikom.

Nije valjda cilj opozicijske politike vikati da HDZ ne valja, ili pokazivati nadmoć nad Kapulicom. To je svakako u suprotnosti.
Bilo bi pametno hvaliti i poticati na što više nastupa Kapulicu i slične, ako se želi nauditi HDZ-u. Tu taktiku primjenjuju mediji prema Grmoji, forsirajući ga na dnevnoj osnovi i nudeći mu iluziju značaja, sve veću iluziju ukoliko se više blamira razarajući svaku šansu MOST-u, potpuno ga prekrivajući Grmojinom javnom slikom.
To su prastare taktike.

“Novosti” svakako ne pozivaju na ljubav prema Srbima, još manje prema Hrvatima, jer pripadnike jednog dijela još uvijek zaluđenih Srba u Hrvatskoj huškaju na Hrvate, kao što to rade i srpske krovne civilne, političke i vjerske organizacije.
Takva politička agenda ne može opstati bez reakcije. Zato se svojski i uporno trude.

Uz huškanje dijela zaluđenih Srba, koliko svojim uvredljivim naslovnicama i porukama, toliko i političkim provokacijana, te bezobraznom cenzurom internacionalne naravi s biltenom SNV šaljući krajnje lažnu poruku moći pristalicama i dovodeći ih u egzistencijalnu zabludu, daleko je hrvatskiji problem što ciljano, rekao bih partnerski, provociraju huškače i jednako tako nositelje poruke “ljubavi” iz Radićevog okruženja, čime od Hrvatske i jedni i drugi godinama rade – privid brloga.
I ratišta.

Upravo to ” ratište” na javnoj sceni drži živim političkog Pupovca i njemu najviše pogoduje.
Pogoduje i svakom neprijatelju Hrvatske.
Nema Hrvatska koristi od utakmice u srpskoj i hrvatskoj mržnji, ili “ljubavnim” stimulacijama.
To saznanje, uz detekciju uzroka je daleko važnije i hrvatskije polazište i zalog povjerenja većine naroda, nego demonstracijom posljedica sistemskih grešaka namlatiti Kapulicu. Tako se može pridobiti samo onoga koga već imaš – bujičare. To može biti gušt, ali dobra politika – nije.

Nekako u isto vrijeme, većinski Radićev partner u Pevexu, bez koga nije moguće financirati ni ručak u nekom restoranu, kamo li izdvajati desetine milijuna kuna za medijsko-političke bitke, Pavo Vujnovac nastoji objasniti da nije “ruski čovjek”, ističući da uz Gazprom radi s mnogobrojnim partnerima diljem svijeta u trgovini energentima.
I, ima gospon Pavo pravo.
On zbog poslovanja s Rusima nije “ruski čovjek”.
Nitko u svijetu tko u energetskom biznisu drži do sebe i nešto znači nije mogao ne surađivati s Rusima. Nema takvih ni danas, bez obzira na vagone sankcija. Svi surađuju, danas češće posredno, ili neposredno.
A rijetke se naziva zbog toga “ruskim ljudima”.

Zašto bi onda netko u Hrvatskoj Pavu nazivao “ruskim čovjekom”, a pogotovo – zašto bi on dokazivao da nije!?
Nije njega nitko nazivao “ruskim čovjekom” dok nije posve neinteligentno udario u politiku.

Od te odluke samo je neinteligentniji model koji je odabrao. Taj model, akvizicija u medijski koncept neskrivenog divljaštva i destrukcije, s okupljanjem raznoraznih tipova u politici, koje bi teško zaposlio na svojim ulazima, i koji po naravi mogu samo izazivati nered, na tom modelu su provjereni, dokazani, a za bilo kakvo riješenje niti su kad imali, niti će imati potencijala, upravo je model koji ruske službe primjenjuju u državama koje im nisu od primarnog interesa i gdje im je u interesu neredom nauditi globalnim suparnicima.

Takvo ponašanje, Rusi, kao i sve moćne države koje nastoje osigurati svoje interese diljem svijeta vežu uz strateške biznise, jer je jedino tako moguće osigurati agenture, agente i nagraditi izvršitelje.

Dakle, Vujnovac se zapravo samooptužuje javno potencirajući da nije “ruski čovjek” zbog poslovanja s Rusima. Samo skreće pozornost na sebe, pri čemu ljude koji se bave ozbiljnim analizama političkih činjenica neće zanimati s kim on posluje, nego kako se ponaša u Hrvatskoj.
Kupovati od Rusa plin je normalno, jer, plin je plin. Bio ruski, ili bilo čiji.
Rusija danas nije ozloglašena zbog prodaje
plina, nafte ili uglja, nego zbog – politike.

Zato se Vujnovac nema potrebe opravdavati zbog plina, a ima, iako na uspjeh nema izgleda, zbog politike. Zbog toga ga “bije ugled” ruskog čovjeka, koga sve veći broj ljudi u Hrvatskoj vidi kao stvarnog kreatora medijsko-političkog kaosa zadnjih godina, kome Radić služi kao paravan. Za skidanje vrlo loše stigme ne pomažu HDZ-ove slabosti, pogotovo poentiranje na Kapulici.

Marko Ljubić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?