Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Slaviti muku i žrtvu 12 redarstvenika može se samo pobjedama

Objavljeno

na

Foto: Hina

Kad god se kršćani prisjećaju njih 12, uz odanost, čast, hrabrost i žrtvu, nemoguće je ne dotaknuti se i svega suprotnog, jednim imenom Jude. Među njima u Borovu Selu nije ga bilo, ali je postojao, živio, bio stvaran kao i njih 12, i kao njihove ubojice.

Krenuli su iskorijeniti zlo na hrvatskom tlu i upali su u sačekušu. Nisu se vratili tada, ali njihova priča i poruka nastavila je živjeti. Doduše u obruču i okovima “juda” i sve slabija, što se više više pojedinačno pripovjeda.

Danas, 28 godina kasnije zlo s kojim su se borili nije ubijeno, “jude” se nisu povješale da bi stekle pravo zvati se Juda, ubojice nisu nestale iz Borova Sela, nego su s “judama” napravile sačekušu hrvatskom narodu na Markovu trgu. I čeka se novih 12, 112, 1012, 10012. Ne zna se, ako se ne probije današnji obruč i unište ubojice u zasjedi, hoće li i do kada živjeti sjećanje na njih 12.

Ne zna se kako će se neki novi junaci zvati i ne zna se tko će im upaliti svijeće. Zna se vrlo izvjesno tko će biti, tko već jesu “jude”, a tko će biti ubojice. Jednoga dana neće više biti ni Stevea Culeja koji je zamijenio državu, neće više biti uspomene, ne uništi li se “jude”. I njih 12 će drugi put i po stoti put, još teže i zvjerskije biti masakrirani.

Masakr duha nakon oskvrnuća tijela, pa sjećanja, dnevno se obnavlja i ponavlja, teži je i bolniji jer se ruga njihovoj žrtvi odajući im državnu počast u zagrljaju s ubojicama.

Iznad spomenika njih 12 stoji mauzolej ubojice, ubilačka ideja stoluje u Zagrebu, umjesto njih u autobusu po slobodu, danas dolaze autobusi s porukama zla poslati ubilačku ideju i ljude u svijet, preko hrvatskih birališta u Bruxelles umjesto priče o njima.

Hrvatski narod ih se neće vječno moći sjećati i molitvom im izraziti zahvalnost ne bude li Stevu Culeja zamijenila Republika Hrvatska, ne bude li u prah i pepeo sravnjen mauzolej zloj ideji, ne bude li ulicom Borova Sela svakoga jutra odjekivao skladan zvuk trčećih koraka hrvatskih specijalaca u tamošnjem kampu za obuku čuvara uspomene i narodne slobode.

Zaborav će prekriti njih 12 izuzev u obiteljskim oazama slobode, odreći će ih se njihov hrvatski narod koliko se god kao Petar zavjetovao Isusu da neće, ako u Saboru bude ijedan zastupnik koji će bojkotirati izložbu o njima, ako samo jedan pronositelj zla iz sačekuše bude društveni primjer, ako generacije Hrvata budu odgajali Budak i njegovi trabanti, ako ikada i igdje pod hrvatskim imenom bude svijetom ideju zla pronosio nasljednik ubojica u Borovu Selu. Svemu tome svjedočimo.

Odričemo se njih 12 licitirajući svetinjama pod kojima su umrli za mizerne ciljeve u okruženju zla. Slaviti muku i žrtvu njih 12 može se samo pobjedama, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Dvanaest hrabrih mučenika

 

 

12 junaka Domovine: Njihova žrtva temelj je samostalne Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Goran Milić: ‘Muče me ovi podaci o smrtnosti Talijana od koronavirusa’

Objavljeno

na

Objavio

Facebook/Goran Milić

Svakodnevno prebrojavanje zaraženih i umrlih od korona virusa u svakom kutu svijeta i njihovo plasiranje putem medija, tjednima stvara psihozu iz koje, čini se, izlaza nema… Najcrnji u svemu tome, nakon Kine, djeluju podaci koji stižu iz Italije, gdje je jučer umrlo, kako se navodi, rekordnih 919 ljudi.

Sumirajući sve ovo, poznati novinar i tv voditelj Goran Milić postavio je nekoliko pitanja na svom Facebook profilu:

– Muče me ovi podaci o smrtnosti Talijana od coronavirusa.

Danas je umrlo rekordnih 919.

Prije nego sto je nastala corona, npr. u cijeloj 2018 god. u Italiji je umrlo cca 647.000 osoba. U prosjeku, 1770 na dan.

Sada samo od corone umire 919 dnevno.

Znači li to da sada, u prosjeku, u Italiji umire 2. 689 svakoga dana?

Ili se smrti od srca, vena, raka, aidsa, gripe, upale pluća itd, dobrim dijelom, u ovoj konfuziji i dezinformiranosti, pripisuju coronavirusu?

Jer, čudno je da talijanskoj statističkoj službi do sada nije postalo relevantno da usporedi ukupnu smrtnost npr. u ožujku 2018. sa ožujkom 2020.

Pitanje je jasno, umire li sada 919 Talijana vise dnevno, ili je naglo opala smrtnost drugih bolesti?

Uopće ne sumnjam na neke teorije urote, samo bih volio biti nešto blize spoznaji koliko je smrti od tradicionalnih bolesti, koliko od starosti, a koliko od korone…? – napisao je Goran Milić na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: ‘Sramotni agitprop u Dnevniku Nova TV o dječjim superjunacima’

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

Jučerašnji prilog u centralnom Dnevniku Nova TV o modernim uzorima i junacima hrvatske djece bio je više nego upozoravajući. Dječica su u svojim domovima nacrtala hrvatske supermene, redom ministra Davora Božinovića, ministra Beroša i dr. Alemku Markotić.

Dječja mašta i slike na koje su osuđeni s roditeljima, djedovima i bakama, te očajnička potreba ljudi da dobiju novu informaciju o situaciji izvan četiri zida koju prati kombinirana psihoza i snažna nada u bolje, koja se htjeli ili ne prenosi na djecu može izroditi svašta, a u općem osjećaju ugroze pogotovo svoje junake od kojih ovisi spas njihovih najmilijih. Međutim, kada “slučajno” ti dječiji junaci i milijun gledatelja sazna za to, kada televizija nekako “istraživački” valjda dozna za te izraze dječjeg oduševljenja, pa kada se ti crteži i dječica emitiraju usred Dnevnika, a uz to se uvede jednog od junaka, ministra Beroša u program, kako razgovara s malenim dječakom, stvari postaju gadljivo agitpropovske.

Nemoguće je izbjeći grč u želucu gledajući sve to, pogotovo splet tolikih slučajnosti. U svakoj nevolji iskažu se posebni ljudi, posebnim djelima. Neposredna hrvatska prošlost puna je junaka s neusporedivo posebnijim i neupitnim herojskim djelima i žrtvom od ovih koje se danas primitivnim agitpropovskim rukopisom predstavlja superjunacima. Međutim, nikada, baš nikada niti u jednoj prigodi na televizijskim programima nisam vidio djecu i crteže tolikih junaka, od kojih su neki bili samo malo stariji od njih. To televizije ne prikazuju, naročito ne u Dnevnicima, čak ni u obilježavanju događaja koji su duboko obilježili hrvatsku svekoliku povijest. Nedavno sam reagirajući na tekuću glorifikaciju s obilježjima kanonizacije ministra Beroša, njegovo ponašanje pred kamerama pomalo upozoravajući, pomalo podrugljivo, nazvao pauniziranjem.

Njegov pristanak na razgovor s tim dječakom u Dnevniku, nije čisto ljudski nemoguće razumjeti, ali njegova služba za komuniciranje je morala redakciji Dnevnika, ako naravno nije sama kreirala tu gadljivu scenu, lijepo zahvaliti i reći ne, uz napomenu da ministar samo radi posao za koji je plaćen, a vrlo izvjesno bi u istoj “junačkoj” poziciji bilo stotine drugih da su na njegovom mjestu, s ništa manjim nadama, očekivanjima ljudi i prilično izvjesno i s lošijim, ali i s boljim realnim rezultatima iz scene, koju gledamo na ekranima. Uz to, mi uopće još niti izbliza ne znamo koliko dobro, racionalno, optimalno i efikasno Božinović i Beroš upravljaju ovom krizom.

Sve bitne informacije su centralizirane, što i treba biti u ovakvim situacijama, ali jednom brzo, već sutra, ljudi neće očajnički gledati uključivanje televizija u pressice Stožera, a novinari će imati puno više saznanja i mogućnosti za postavljanje pitanja, bez straha od proglašenja petokolonašima. Pitanje je vrlo realno, razumno i veliko, s velikom vjerojatnošču dubokih pukotina u cijeloj operaciji upravljanja krizom, jer nije moguće da relativno loša država puna slabosti do jučer, sad najednom savršeno funkcionira.

Dakle, sve je stvar dojma na temelju dostupnih informacija. Na temelju tog dojma i scenarija televizijskih propagandista danas proglašavati supermene i koristiti djecu za to je krajnje nisko, čak i nedopušteno zbog moguće zlouporabe malodobne djece. I prilično banalno političko profiterstvo. Konačno, ne bi zgorega Božinoviću i Berošu, kojima je Markotićka samo kolateral, bilo sjetiti se da su tako nekada djeca crtala i Čedu Jovanovića, Bulata, Savu Kovačevića, te čitav niz “narodnih heroja”, pa je došlo vrijeme kad se taj herojski veo strgnuo s njihovih imena. Jer, junaštvo se najmanje kao i znanstveni rad, mora višestruko dokazati i ne ostavljati rupe, pogotovo eventualne laži ispod dojma.

Ne radite to, gadljivo je i opasno, nosi duboki smrad političke zlouporabe i potiče ozbiljne sumnje, ako vam je stalo do ozbiljnog povjerenja ljudi. Novinari Nova TV koji su se tome “dosjetili”? Čisto ljudski i profesionalno na virtualnoj nastavi mora se reći – sjedite, jedan. Uz ukor zbog lošeg vladanja.

Marko Ljubić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari