Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Što se krije pod Plenkovićevim ‘različitostima’ u čestitki Profiriju i Pupovcu?

Objavljeno

na

Zanimljivo je koliko se u nekoliko rečenica izgovorenih u formi i sa sadržajem čestitke, može uočiti lutanja, netočnosti, površnosti, ali i dubokog neznanja o temeljnim stvaralačkim procesima u društvu. Kad se to sve otkrije u čestitci najodgovornijega čovjeka za stanje u društvu, onda to nije ni blizu pitanje osobne nekvalificiranosti, nego potencijalno, a u današnjoj Hrvatskoj i realno, vrlo opasan poremećaj sustavne naravi. Svaka čestitka predsjednika vlade Republike Hrvatske bi morala biti ogledalo znanja, stava, uvjerenja i konačno opći izraz kulture naroda koji je u temeljima državnog poretka, a kad se radi o čestitci jednoj društvenoj manjinskoj grupaciji koja realno nosi biljeg neposrednog i povijesnog opterećenja za skladan razvoj hrvatskog društva, kao što je to srpska zajednica u Hrvatskoj, prvenstveno njene institucije sa SPC na čelu, onda ta čestitka mora biti i izraz hrvatskog nacionalnog, te kršćanskog stava. A on je nemoguć na neznalačkim i potpuno pogrješnim premisama.

Ne znam tko Plenkoviću piše slične javne poruke, ali tko god to bio, piše po njegovom izboru, dakle na njegovu sliku i priliku, zadajući na taj način prevladavajući smjer društvenim tokovima, pa u konačnici i cilju.

I ta je čestitka na njegovoj komunikacijsko-kulturološkoj razini, pa s tim i s njegovim vrjednosno-političkim profilom. Plenkovićeva čestitka pravoslavnim vjernicima povodom Božića počiva na nevjerojatnoj pogrješci, a bez okolišanja se može reći i na neznanju, što ukazuje na već izgrađen Plenkovićev društveni tip, ili brand – vrlo površno i prigodničarski zainteresiranoga, ili čak kad su temeljne nacionalne vrjednosti u pitanju i potpuno indiferentnog čovjeka.

Bar bi na čisto kuluturnoj razini netko tko ovisi formalno, makar ne na žalost i stvarno, o raspoloženju većinskog hrvatskog naroda, morao minimalno voditi računa o tome, i ako već ne uspjeva u složenijim porukama i politikama, bar u pet rečenica nastojati biti na kulturoloskoj razini svoga naroda.

No, ništa od toga.

Plenković kaže : “Obogaćeni duhom Božića želimo podsjetiti da različitosti obogaćuju i spajaju svaku zajednicu“.

Nastavak njegove poruke u kojoj se ističe razumjevanje, tolerancija pa i ljubav, samo potvrđuje duboko nerazumjevanje samoga stvaralačkog sadržaja različitosti, koje se mogu u tom stvaralačkom procesu poistovjetiti s nužnom jedinstvenošću svakoga čovjeka, ali nužno u tom procesu polaze od zajedničkog cilja, i ljudi pojedinaca, i u ovom slučaju društvenih skupina.

Iako bi u normalnim društvenim okolnostima bilo neprimjereno uoči Božića, tko ga god slavio, sa prokršćanskog stajališta isticati goleme i razorne suprotnosti dvije zajednice u jednome društvu, nemoguće je ne zastati i izravno ne pitati Plenkovića – govori li o različitostima u interpretaciji oslobodilačke akcije Oluje, o različitostima u interpretaciji doslovno svih ključnih povijesnih događaja u odnosima većinskih pravoslavaca Srba i većinskih katolika Hrvata, ne samo u Hrvatskoj, iako u ovom slučaju primarno u Hrvatskoj?

Radi se naime o temeljnim vrijednosnim obilježjima hrvatskog naroda, ukljičivo s njegovim božićnim vrjednotama, kao Stepinac, pa je afirmacija uoči Božića takvih različitosti potpuno vrijednosno suprotna samoj biti Božića. Tko božićuje slaveći te razlike, ruga se Božiću, čak perverznije nego recimo Klasić sa svojom interpretacijom Božića.

Jer Božić i laž, Božić i ustrajavanje na opravdanosti zla, Božić i krivotvorine nemaju ništa zajedničko.

Govori li Plenković o tim razlikama, i želi li to “u duhu Božića” ljudima reći, kao i toliko puta tjekom mandata sa svojim najbližim suradnicima, da je sve što su ljudi znali i baštinili stotinama generacija u biti bezvrijedno, te da on donosi jedinu ispravnu interpretaciju svih temelja hrvatskog čovjeka, pa i onih vjersko-identitetskih?

Teško se oteti upravo tom dojmu u kontekstu tolikih tumačenja i vjere i razuma tijekom prošle godine.

I govori li o različitostima programsko-političkog vrjednosnog okvira koji u Hrvatskoj doslovno u svim društvenim pitanjima zastupa SPC i sve relevantne institucije hrvatskih Srba, u svemu suprotivim temeljnim vrjednotama hrvatskog većinskog naroda? Ističem ovdje pojam “suprotnim”, jer i taj pojam čini različitost, ali joj nikako ne dopušta elemente stvaralačkoga procesa, nego isključivo nosi destruktivne i razarajuće elemente u svim sferama društvenosti u Hrvatskoj.

I stalna je prijetnja baš svemu što primjerice Božić simbolizira, a što Plenković ističe u čestitci, izvedeno kao zaključak iz afirmacije samih različitosti.

To je i misaono, na taj način i u svakoj implikaciji smisla poruke, posve nenačelno, netočno i u konačnici neutemeljeno u bilo kojem civilizacijskom postignuću. Održivom i povjesno neupitno prihvaćenom, naravno.

U konstrukcijama tzv.mainstream politike i lažnim vrjednotama bez ikakvog uporišta, može se i to uzeti kao konstruktivno polazište, ali kad je nešto utemeljeno na laži, nenačelnosti i izopačenosti, onda se od svega izvedenoga, i toga i na tome, može proglašavati što se hoće. Pa je razaranje stvaranje, razum nerazum, znanje neznanje, sloboda nesloboda, ravnopravnost neravnopravnost, smisao besmisao. I obratno.

Nikada ništa u ljudskoj povijesti nije ni nastalo, ni postalo samo na različitostima, samima po sebi.

Neće ni nastati, ni postati.

Zato je idiotizam, da ne kažem bezobrazluk dizanje pojma različitosti na univerzalni oltar razvoja, jer na tom oltaru ima mjesta samo za jedno u konačnici – jedinstvo.

Afirmacija bezuvjetnog sadržaja različitosti u Hrvatskoj je postala matrica za razaranje temeljnih obilježja i stupova društva, od samoga čovjeka putem rodne ideologije, preko obitelji putem inerpretativne homoseksualne ljubavi i prava na njoj utemeljenih, do temelja same državnosti hrvatskog naroda preko stimulacije etničke političke paradigme manjina, nasuprot afirmacije građanske paradigme prema i nad većinskim narodom.

To je postala prevlađujuća kvalifikacija svih bitnih društvenih pravaca u Hrvatskoj, a nitko je tako ubitačno i beskrupulozno ne osustavljuje u svemu kao Plenković.

Zato je u njegovoj božićnoj poruci pojam različitosti u biti njegovo temeljno obilježje, koje se možda ponajbolje zrcali upravo u ovoj prigodi.

Različitosti nasuprot Plenkovićevog poimanja u Hrvatskoj moraju biti samo izraz individualne volje, izbora i mogućnosti trajnog i svakodnevnog i vječnog cilja, prosperiteta hrvatskog naroda i hrvatskog društva. Tek utoliko u tom narodu i društvu pravoslavci srpske ali i svake druge etničke pripadnosti mogu biti bogatstvo društva i potencijal njegovoga razvoja.

Ineče su prema današnjoj vrjednosnoj kategorizaciji, te prema svim povijesnim iskustvima, upravo zbog političke kanonizacije samih različitosti, vrlo destruktivne sa stalnom tendencijom i esencijalnim obilježjem suprotnosti.

Konačno, iz ovakve afirmacije različitosti nemoguće je postići kreativnu toleranciju, razumjevanje i dobrobit zajedničkog društva, jer prije svega s različitostima koje Plenković afirmira i u ovoj poruci, prvenstveno zbog onih kojima je upućena, nema zajedničkog društva. Postoje ljudi i skupine koje žive na istom prostoru, međutim, prostor je samo jedan, i to ponajmanje opredjeljujući element zajedničke društvenosti. Ona naime ne može počivati na suprotnostima, a različitosti u ovome slučaju su baš u svemu bitnome na čemu može opstati zajedničko društvo – eliminacijske suprotnosti.

Zato je govoriti u tom slučaju o razumjevanju i toleranciji, tragikomično, jer razumjevanje suprotnosti je jedino nužno radi njihove eliminacije, a tolerancija je potpora – razaranju same ideje zajedničkog društva.

Marko Ljubić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Gordana Zelenika: ‘Blago zemlji koja vas ima …’

Objavljeno

na

Objavio

Još uvjek čujem glas moga oca kako mi govori.
“Ja tebi neću moći pomoći puno u životu, sve ćes morati sama.”

Bila sam peti razred osnovne škole i pitala sam kako to da iako sam odličan učenik ne mogu nikada ići na skijanje.
Ni na more. I zašto mi nemamo vikendicu na moru? I zašto nikada nemamo novaca?
I kako to da živimo u kući bez parketa i nisu dobili stan kao svi drugi?
I zašto je čovjek koji je pogledao našu kuću rekao mami da više nikada ne šalje zahtjeve za kredit jer dobro zna zašto ga neće dobiti?
I zašto je mama plakala?

On mi je tiho objasnio da ja ne moram ovdje ostati.
Da dobro učim, izaberem fakultet u kojemu Partija ništa ne može odlučivati.
I da jednog dana jednostavno odem van.
Daleko odavde.
Život se posložio tako da sam u istinu i otišla.
Gotovo bez pozdrava.
Oni su odlučili da jedan od nas mora preživjeti.
U Zagreb su donijeli moju odjeću i knjige.

I ja sam otišla zadnjim PAN American letom u New York.
Oni su ostali na milost i nemilost Četnicima i
JNA koji su nemilice tukli moj Osijek okružen sa tri strane.
Godine na rubu gladovanja, učenje na stranom jeziku po 12 sati dnevno,
na socijalnoj margini u novoj zemlji.
Tuđoj.

Neizvjesnost hoću li ikada više vidjeti svoje najdraže.
Prosvjedi, davanje zadnjih dolara doslovno odvojenih od usta..
Košmar.
Negdje tamo na drugom kontinentu stvarala se moja Hrvatska.
Na krvi moje braće, mojih prijatelja.

Naučila sam u stranoj zemlji podignuti glavu.
Biti ponosna na svoje ljude,
na svoju zemlju.
Iako mi je strana zemlja dala ogroman osjećaj slobode, nagradila sve moje napore i otvorila bezbroj mogucnosti, u srcu je ostala bol.
Za slikama moga djetinjstva.
Za poznatom mirisom kuće i majke.
Za mojim ljudima.
Neopisiva je to bol.
Zna ju samo onaj tko ju je na ovaj način osjetio.
Emigrant.

Vratila sam se očekujući je ponosnu i sretnu !
Lijepu kao u snovima.
Dočekala me tužna, opljačkana, sa ljudima pognutih glava, osramoćenim pobjednicima gurnutim na margine društvenog života.
A tamo gore, neka stara poznata pjesma.
Ona sa početka priče.
Neki čudni ljudi na krivim mjestima.
Poznata su mi bila imena stranaka, ali ono sto govore nikako se sa tim imenima više se nije moglo povezati.
Tko je ovdje sada moj?
Je li itko?
I zašto svi šute kada je tamo, odakle dolazim, bilo sasvim normalno da se pobunimo radi
širine plaže koju su nam obećali a nisu napravili??
I onda jasno i glasno čujem jedno ime
koje jasno i glasno
uz odobravanje svih koji na njegove izjave šute, govori o tome kakva treba biti njihova Hrvatska.

Ime tog gospodina je Krešo Beljak.

Gledam ga isključivo kao žena, povratnica iz emigracije, nacionalno osvještena Hrvatica i katolkinja.
I pitam one koji navodno “zovu “iseljenu Hrvatsku da se vrati, kako će objasniti ne činjenje na riječi upućene ženi, povratnici, Ruži Tomašić :
“Još jedna ustaška emigrantica, ova iz Kanade a porijeklom iz Bosne. Mi smo zemlja koja se oslobodila fašizma vlastitim snagama za razliku od Austrije, koja nam sada docira i ući nas antifašizmu zahvaljujući ovakvim domaćim izdajicama.
Sikter iz Hrvatske!!!”
Kako će objasniti katoliku Hrvatu koji je prodao kuću i poslao novac za obranu Hrvatske riječi upućene katoličkom aktivistu Batarelu :

“Za KATOLIKA Vicu želim da što prije opet postane Vincent John. Da izmoli 100 Oče naša na Zagrebačkom aerodromu prije nego što zauvijek odleti nazad tamo odakle je došao. Da pokuša svoju zatucanu, primitivnu pripizdinu stvarati u rodnoj Australiji a ne kod nas.“
Kako će objasniti nama koji smo naučili na suživot sa ljudima raznih rada i vjeroispovjesti divljački napad na dr Zlatka Hasanbegovića, Hrvata muslimanske vjeroispovjesti :

“a Hasanbegović je uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda i jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića samo je prevelika kukavica da to javno prizna. Efendija Hasanbegović je obićni domaći izdajnik, kriptonacist, lažljivac, provokator, saboter hrvatske pred međunarodnom javnošću.”

Kako će oni koji pozivaju Hrvate da se vrate objasniti da nitko riječju nije reagirao niti osudio brutalno vrijeđanje Hrvatskog domicilnog naroda u njihovoj vlastitoj zemlji riječima kojima ih nikada u stranim zemljama u kojima žive se nitko ne bi usudio vrijeđati?

Doček naših srebrnih nogometaša koji su proslavili ime svoje zemlje
Krešo Beljak naziva ovako: Radi Thompsona koji je svirao kada je emigracija sakupljala novce !

„Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… ali ne će, nabijem njega i sve fašiste!!! Danas samo Hrvatska..”

Beljak ovako vidi ljude koji se ne slažu sa politikom Milorada Pupovca

“Bagra“ sve su glaniji i sve jači a većina šuti i gleda… do kad!?!? Dok ne počnu otvoreno ubijati Srbe, pedere a onda i sve nas ostale koji se ne uklapamo u „njihovu“ zatucanu Hrvatsku”

A u isto vrijeme proziva cijenjenu umjetnicu, ženu Meri Cetinić ovim riječima :
JER SE OGLASILA ZBOG MICANJA HOSOVE PLOĆE PODIGNUTE POGINULIMA: „Zvali su je crvena Meri. U pravilu su politički, vjerski, nacionalni ili spolni konvertiti najglasniji. Kompleksi su zeznuta stvar.“

Čovjeku koji na javnoj TV otvoreno priznaje da puši marihuanu i zalaže se za njenu proizvodnju, jos bi se u nekim okolnostima takve izjave i dale razmotriti, no ako je on predsjednik političke stranke i član Amsterdamske koalicije koja odabire ljude za EU Parlament, teško se ovako nešto igdje u civiliziranom svijetu može tolerirati.

Gospodo ! Pozivate Hrvate da se vrate?
A stotine tisuća obitelji radi ovakvih političara upravo sada govore iste riječi koje je moj otac meni govorio prije 40 godina u komunističkoj
Jugoslaviji !

I na koncu, čestita Krešo pobunu u Srbiji protiv vlasti u Beogradu
I on bi tako nešto priredio !!!
A na pravoslavni Božić zaklinje se u bratstvo i jedinstvo..i zazivlje Tita !

No eto.. želja mu se ispunila pa tako će imati prosvjed protiv sebe 23.3. u Samoboru..
Demokratski.. jer mi Hrvati želimo ipak civiliziranu demokratsku zemlju u kojoj nas nitko neće smatrati građanima drugog reda.
A jednom kada se retorika i ponašanje ovakvih političara civilizira, možda se i vrati iseljena Hrvatska i prestanu se mladi dalje iseljavati…

Tragedija u svemu je da je slogan njegove Amsterdamske koalicije “ Lijepa naša Europo..”
Da… blago zemlji koja vas ima…

i koji bi ovakvu viziju i bogatstvo svoje kulture reprezentativno prenosili dalje po svijetu !

Gordana Zelenika

Beljak u elementu: ‘Gazite bandu! I mi ćemo uskoro’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijan Knezović: O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama

Objavljeno

na

Objavio

Za manje od 24 sata gotovo cijeli svijet je znao za svakog od ubijenih muslimana na Novom Zelandu, što je dobro jer zlo ne treba tajiti i pretvarati se kako ne postoji, pokoj im duši svima. No, zašto u našem hrvatskom društvu, a kamoli u svijetu, tek rijetki znaju za:

1. Doljane
2. Križančevo Selo
3. Uzdol
4. Trusinu
5. Dusinu
6. Čukle
7. Lužane
8. Gusti Grab
9. Orlište
10. Sušanj
11. Grm
12. Miletiće
13. Krpeljiće
14. Maljine
15. Vitez
16. Kraljevu Sutjesku
17. Drenovnik
18. Slapnicu
19. Ljubince
20. Vrbanju
21. Bugojno
22. Kiseljak (Žepče)
23. Zabilje
24. Grabovicu
25. Vrbicu
26. Hudutsko
27. Kopljare
28. Vareš
29. Fojnicu
30. Buhine Kuće
31. …

Ovo nisu ni sva stratišta Hrvata na kojima su tadašnje muslimanske postrojbe klale, ubijale civile, starice, starce, trudnice, djevojčice, dječake i zarobljene pripadnike HVO-a, već tek ona koja mi padaju na pamet dok ovo pišem. O njima ne da se ne govori, već nemamo procesuirane ni izvršitelje, a kamoli nalogodavce.

Mnogi su danas profesori, vozači autobusa, konobari, ekonomisti, inženjeri… Žive i dalje kuću do kuću s onima čije su obitelji ubili. Samo u Srednjoj Bosni pripadnici ABiH pobili su 1051-og hrvatskog civila (121 hrvatsko dijete.)

Postoje i fotografije i video materijali koji pokazuju i dokazuju tko je takve stvari činio, ali ti zločinci danas mirnije šetaju nego hrvatski narod koji u praksi nema osnovna ljudska ni politička prava.

O nekim se stvarima očito ne smije pričati na većim razinama. Ili oni koji bi trebali, a za to su plaćeni, a jednostavno ne znaju.

 

Raguž: Bošnjačka Armija RBiH protjerala je 170 000 Hrvata, to je više od udruženog zločinačkog pothvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari