Marko Ljubić: Svjetlo nad Hrvatskom – nadrapao Mamić, ostali Mateša, Ferenčak, Gobac i Barišić

Ako je vjerovati orkestriranom bubnjanju medija u Hrvatskoj, te porukama silnih autoriteta u svemu i svačemu – riješili smo se kriminala u nogometu, s tim i u sportu.
Ili, bar je kriminalna narav na umoru.
Skapava odsječena.

Poražen Mamić.

Ufff, koje olakšanje!

Sad nam preostaje samo pripremati dočeke i slavlja nakon uspjeha sportaša.

Jamstvo su Mateša, Ferenčak, Gobac, Aco Petrović, Rađa, Barišić a kad znamo da su u blizini Mladen Vedriš, Franjo Gregorić, te cijeli niz nevidljivih uglednika iz sjene, pri čemu ne smijemo nikako zanemariti odlučnog Tomaševića i genetski demokratično modificiranu zagrebačku antifu i njihovu jamstvenost, nema sumnje.

Vrh sigurnosti, nekorumpiranosti, razvojnog potencijala.
Ili, financijskom terminologijom – kreditnog rejtinga.
Mamićev izgon bi bio – strukturna reforma.
Kažu ljudi, kad se nekom svane, drugom se smrkne. Zemlja, odnosno lopta je okrugla.
Neizbježni su dan i noć.

Hrvatskoj će izgleda uvijek biti dan.
To na muke stavlja UEFA, FIFA, FIBA, te ostale svjetske sportske asocijacije.
Nemaju druge nego uvesti natjecanja za drugo mjesto, jer, prvo je zajamčeno.
Otprilike kao što je za vrijeme Mamićevskog mraka i diktature, Hajduk mogao izboriti najviše drugo mjesto, pa se nije moglo mjeriti uspješnost u natjecanju. Samo se vredovala sposobnost izmišljanja neprijatelja.
Odnosno – otkrivanja.

U mraku, koji je istjeran iz Dinama, dakle i iz sporta uopće, ostaju Matešina Sportska TV, Ferenčakov “Nanbundo” podvig s kompanjonima Mesićem i Nobilom, Gopčevo savjetovanje u rukometu, Rađin pohod od Splita do Zagreba, Vedriševi mitski doprinosi svemu i svačemu, koji su zbog monumentalnosti potpuno nedostupni ljudskom oku, nešto kao Stvoritelj vjerničkom pogledu.
Ili monumentalna Barišićeva strpljivost, edukativna narav i spasonosnost.
Godine je taj mudri velikan educiran u nekadašnjem Genexu, pokušavao preodgojiti sposobnog i probitačnog socijalnog krkana Mamića i riješiti ga njegove hajdučko-kriminalne naravi.
Godinama se pravio da spava iako ga je čuo kako u mraku premješta stvari u podrumu i krade ono što je svom “ocu” tijekom dana donosio na čuvanje.

I šuti Barišić.
Šutio i šutio.
I, vidio Barišić da nema pomoći.
Dosta je reče u tren.

I odreče se sina.

Ljudi su se dokazali.
Primjerice Srećko Ferenčak.
Dosjetio se proglasiti nagradu Ante Kostelić, izraditi kipić Ante Kostelića, pa ga tutnuti dobrodušnom Gipsu.
Ko Mladen Pavković Veliku Plaketu posmrtno, vojskovođi Janku Bobetku.
Plaketu koju je prvo sam sebi dao.
Pa će za sto godina historičari sporta imati pisani dokaz da su Hrvatsku oslobodili Bobetko i Pavković, te da je Ferenčak rodio Gipsa, a on Janicu i Ivicu.

Evo rodoslovlja:
Hrvatska :
Prvo bijaše Pavković, pa Bobetko, pa Tuđman, pa opet Pavković, pa Radić, pa – ne zna se dalje.
Sport:
Prvo bijaše Stipe Mesić, pa Srećko Ferenčak, pa nastade Gips, pa rodi Janicu i Ivicu.
Tako to ide.
Pitat će Mamićevci, možda i Putinisti – daj ne zajebaji, gdje su rezulati tim tipovima?
Kakvo svjetlo, kakav dan? A rezultati?
Joj, joj, ljudi, baš ste mamićofili i putinofili.

Tko je vidio sumnjati u uspjeh.
Prvi korak svakog uspješnog puta je – vjera u uspjeh.
Naši smo, jel tako?
A pomalo se i pobjeđuje.

U košarci smo dogurali do nadmoći nad Luxemburgom, u rukometu se bacamo na glave i dajemo sto deset posto, gotovo smo pobjedili velesilu Nizozemce, a ni Kinezi nam se neće provući.
Zar Barišić nije simbol kontinuiteta, a?
Zar Rađa nije u Kući slavnih, a?
A tek Gobac!?

Čovjeka očekuje Nobelova nagrada.
Samo što još nisu shvatili Šveđani što znači izum Line Červara, koji je na jednom prvenstvu osvojio 17 medalja. Čim shvate, ode Zoki s partnerima Pavom i Jurčevićem u Stockholm.
Zato, dolje osuđeni kriminalac Mamić.
Živjeli neosuđeni uglednici koji hrvatskom sportu jamče neusporediv kreditni rejting.
Sve dok ima fanatika k’o Gips.
K’o Vlašić.
K’o Goran.

Tutni im kipić, proglasi uspjeh, organiziraj doček, zabrani im pjevati nevaljalosti, budi podoban i uključiv, nije zgoreg pomalo pederkast, dohvati se proračuna i – eto ga.
Kako sve izgleda rumeno-zlatno, gotovo duginobojasto od kad nema Mamića.

Marko Ljubič/fb

Što vi mislite o ovoj temi?