Pratite nas

Komentar

Marko Ljubić: Svjetonazorska prostitucija

Objavljeno

na

Nakon što je MOST objavio da ide samostalno na izbore, otvoreno izražavajući sumnju u ljude oko Miroslava Škore s naglaskom na financijere njegovog političkog puta, uočljivo izdvajajući i nastojeći u toj izjavi posve poštedjeti njega samoga, s tim i svoj kredibilitet, zbog gotovo jednogodišnje snažne političke potpore, Škoro je reagirao na slijedeći način preko svoje Facebook stranice:

“Ovo povijesno poslanje morat ćemo izvršiti bez Mosta s kojim smo, u dobroj vjeri, dugo i ozbiljno pregovarali. Ti pregovori nažalost nisu uspjeli. Domovinski pokret neće, neposredno pred izbore koji su nam nametnuti, dodatno zaoštravati javnu retoriku sa strankom koja se već puno puta do sada pokazala kao težak i nepouzdan politički partner….

…Na kraju, ako je ovo Mostova konačna odluka, mogu je ovjeriti kod javnog bilježnika, nek’ bude vjerodostojno!”.

Prije toga Škoro je istaknuo da je s MOST-om strpljivo razgovarao nekoliko mjeseci, te da je nastojao i nastoji okupiti svjetonazorski srodne organizacije i stranke oko svoga pokreta, ističući u objavi kako mu je cilj razbiti duopol HDZ-a i SDP-a, nazivajući svoju političku misiju povijesnom.

Stvarno je teško biti u ovom slučaju slijepac i ne uočiti, ne samo gomilu neistina i netočnosti u ovoj izjavi, nego i karakternu prljavštinu primjedbi, koje usprkos pozivanju na nezaoštravanje javne retorike, još jednom posve otvoreno i zorno demonstriraju svu banalnu prijetvornost političkog projekta Škoro. U neposrednoj političkoj prošlosti rijetko je tko uspio od omiljenog, ali očito posve virtualnog nacionalnog favorita, toliko srozati i ogoliti svoj banalni i prizemni javni profil. O kakvom to svjetonazorskom savezu govori Škoro?

Umjesto odgovora na ovo pitanje, dovoljno se bez ostrašćenosti prisjetiti Škorinih stavova o Titu, antifašizmu, Jasenovcu koga bi i prekopavao, ali i išao položiti vijence, o ZDS, kome određuje sudbinu Kusićevog vijeća proglašavajući neusvojene navodne zaključke obvezom kao da su zakoni, zatim se valja prisjetiti Škorinih stavova o političkim pravima nacionalnih manjina, kojima bi dao još i više prava, a istovremeno drži da je Pupovac problem, a neviđene političke udare Milanovića, Mesića, Habulina i kompanije na HOS, na stotine tisuća hrvatskih žrtava jugoslavenskog genocida pred kamerama naziva šalom, a protagoniste te politike šaljivdžijama, dok Milanovićevu zloćudnu politiku naziva frajerlukom. Kakav to kriterij može ubojice i njihove današnje zagovornike nazvati šaljivdžijama, a istovremeno polaganje vijenaca pred kamerama za stotine, tisuće, stotinu tisuća žrtava tih “šaljivdžija” smatrati iskazivanjem poštovanja?

Nikakav. To je u najblažem smislu riječi kulturološka, komunikacijska, moralna i ukupno politička strahota ili potpuno posrnuće.

Koji to svjetonazorski kriterij povezuje Igora Peternela, dugogodišnjeg djelatnika globalističke organizacije u Hrvatskoj, koja baštini jednu od najtežih krivotvorina i specijalnoratovskih operacija protiv oslobodilačke operacije Oluja, ali i hrvatske države, poznatu kao brošura HHO-a o hrvatskim zločinima protiv Srba, koja Peternelu nije bila nikakav moralni problem tijekom rada u HHO-u, s navodnim projektom vraćanja države narodu? Kojemu narodu? Koji to svjetonazorski zajednički nazivnik povezuje Peternelovu izjavu da se nada da će hrvatska država čim prije nestati, zatim razdragano druženje s Budimirom Lončarom, Tinom Gazivodom, Mirjanom Mirt poznatom po divljačkim nasrtajima na Katoličku crkvu, foto ekstaze s Nenadom Stazićem, poznatim zagovornikom pokolja Hrvata na Križnom putu i kritičarem jugoslavenskih komunista zbog loše obavljenog posla i blagosti u tom istrjjebljenju, s politikom povratka hrvatske države hrvatskom narodu na kršćanskim i tradicionalnim vrijednostima? To nije samo nelogično, to, taj pokušaj prevare je najbezobraznije ruganje hrvatskom narodu u lice, koje i stariji pamte.

Kakvo je to svjetonazorsko zajedništvo takvog Peternela, bivšeg Josipovićevog savjetnika Bartulice, deklariranog konzervativca i nastavnika na Katoličkom sveučilištu, zatim Zlatka Hasanbegovića koji nikada niti jedne riječi ni stava nije izrazio o migracijama, o Marakeškom sporazumu, Zekanovića tzv. suverenista iz Ilčićevog prokršćanskog Hrasta, koji će ostati zapamćen po promotivnom prosvjednom odlasku u Marakeš i fotkanjem s hrvatskom zastavom i par deva u pozadini od čega je nastojao napraviti politički kapital? Kakvo moralno zajedništvo i kakvu to svjetonazorsku vrijednost nude svi nabrojani s Ružom Tomašič, navodno tvrdom državotvorkom, koja s Ilčićem krije od javnosti i prije svega izbornog tijela, da je u pozadini dogovorila podjelu mandata u Europskom parlamentu s Ladislavom Ilčićem i dobivajući golemu potporu sobom na visoko isplativu beneficiju vuče čovjeka, koji s oko 1700 glasova ne bi ni u varaždinskoj izbornoj jedinici prešao prag za Sabor, a istodobno javno izruguju političare HDZ-a, koji su po istom principu dobili pozicije koje im narod nije potvrdio?

Kakva je to tvrda desna državotvornost Ruže Tomašić, koja u Hrvatskoj grmi protiv nasrataja na HOS, na ZDS, snažno kritizira aktivističko turboantifovanje pravobraniteljice Lore Vidović, a u Bruxellesu joj daje potporu za kandidaturu za europsku pravobraniteljicu, potporu kojoj su joj dali isključivo ljevičari, a nisu primjerice Mislav Kolakušić, Sinčić i HDZ-ovi zastupnici?

Zaluđeni dio hrvatskog naroda ovo, kao i čitav niz drugih stvari mora znati, a baš zbog ovoga svega nabrojanog izjava Miroslava Škore nakon objave MOST-a da na izbore idu samostalno, nije samo neinteligentna i prozirna, nego spada u kategoriju ruganja u lice stotinama tisuća ljudi. Ukratko, ničega svjetonazorski, kulturološki, doktrinarno politički i programski nema zajedničkog u političkoj skupini oko Miroslava Škore izuzev jedinstvene namjere svih tih ljudi pojedinačno – dograbiti se saborske plaće i mogućnosti pregovaranja, trgovanja, dijeljenja i uhljebljivanja. Da se razumijemo, to je legitimna želja i cilj, no onda tu želju i cilj treba jasno izreći i tražiti suglasnost i izbornu potporu na tome i za to. Otprilike, kao što je unazad par godina neki Imoćanin u svome selu htio ismijati političke pervertite, kandidirao se, ljudima rekao da bi mu dobro došla plaća i malo vlasti i uvjerljivo pobjedio.

Škoro je završnom rečenicom s porukom da MOST ovjeri svoju odluku, naglašavajući prethodno namjeru izbjegavanja zaoštravanja, pokazao narav podmukle i nezrele osobe, čovjeka koji ne uvažava tuđu volju i stavove javno se srozavajući na mizeriju. Zašto je sve ovo bilo bitno reći? Zato što, kada se narodu umornom od neuspjeha političke oligarhije tijekom dvadeset godina nudi promjena, onda to u svemu mora biti promjena na bolje, promjena koju bezuvjetno personificiraju tzv. novi ljudi, njihove ideje, programi i ciljevi, njihove prepoznate kompetencije i moralnost, a ne ljudi i skupina, koja prije nego se i formirala javno i otvoreno pokazuje da je po svemu niža i dvojbenija od postojećih nevaljalaca na vlasti. To je bitno znati, pa birati.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Damir Krstičević: Hrvatski narod može biti ponosan na našu sjajnu Hrvatsku vojsku

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH / M. Čobanović (Arhiva)

„Od kad je svijeta i vijeka svaka država morala je imati svoju oružanu silu. Oružana sila je jedan od bitnih čimbenika za osiguranje suvereniteta, identiteta, opstojnosti države i naroda!“, Dr. Franjo Tuđman

Dragi vojnici, dočasnici i časnici pobjedničke Hrvatske vojske,

s ponosom vam čestitam 29. obljetnicu povijesnog postrojavanja Zbora narodne garde – Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske!
Otkada su prije 29 godina postrojbe Hrvatske vojske po prvi put predale prijavak prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu vi neprestano čuvate naš hrvatski narod i stvarate sve potrebne uvjete za prosperitet i napredak hrvatskog čovjeka.

Ključ svih naših pobjeda u Domovinskom ratu i najvrjedniji dio obrambenog sustava upravo je čovjek. Svih ovih godina neprestano ste jačali vezu vojske i naroda stvorenu u Domovinskom ratu, niti jednom niste iznevjerili ukazano povjerenje i svaku ste zadaću izvršili odgovorno i časno, bez obzira na napore i žrtve koje je trebalo podnijeti. Zahvaljujući vašem nesebičnom služenju ta veza živi i danas!

Zbog toga hrvatski narod može biti ponosan na našu sjajnu Hrvatsku vojsku – vojsku pobjednika koja je nositelj ugleda i jamac sigurne budućnosti Republike Hrvatske!

Uz želju da s istom požrtvovnošću, srčanošću i profesionalnošću nastavite izvršavati svoju časnu dužnost, još vam jednom čestitam Dan Hrvatske vojske i Dan Hrvatske kopnene vojske!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Herman Vukušić komentirao ulazak Nine Raspudića u političku arenu

Objavljeno

na

Objavio

O ulasku Nine Raspudića u političku arenu na listi Mosta na Facebooku se očitovao ugledni psihijatar Herman Vukušić.

NINO U ZMAJEVOM ŠEKRETU🙃

Čovjek bi pomislio da ulazak britkog intelektualca u političku arenu mora biti dobra stvar.

Malo morgen.

Referiram se na primjer profesora Nine Raspudića, čije kolumne redovno čitam, a koji je široj javnosti postao poznat postavljanjem spomenika Bruceu Leeju u Mostaru.

Inače, Bruce Lee, glumac i majstor borilačkih vještina, svoju je planetarnu slavu postigao odličnim akcijskim filmom “U zmajevom gnijezdu” (“Enter the dragon”) iz 1973. godine.

Već na samom početku političke karijere brzopletom izjavom o “debljini” svoje trudne supruge profesor Raspudić uspio je potaknuti novi javni pokret ogorčenih i ljutih trudnica koje su njegovu izjavu shvatile kao uvredu svim trudnim ženama.

Pokret se zove “Nino, vidi me” i po odazivu slavnih i poznatih već sada ne zaostaje za #spasime

Druga kontroverza koja se odmah vezala uz Raspudićev politički start jest saziv liste “Mosta” za onu izbornu jedinicu koju cijenjeni profesor nosi, a na kojoj su se našli članovi njegove najuže rodbine i prijatelja, poput supruge prof. Marije Selak i kuma dr. Trpimira Goluže.

Mnogi već sada po društvenim mrežama komentiraju kako na listi fali samo Bruce Lee…..

Premda zagovaram pravo svakoga da se bavi politikom, mislim da je poželjno prethodno iskustvo u smislu šireg društvenog aktivizma i direktnije komunikacije sa javnošću od one debatno-komentatorskog tipa, što postaje razvidno iz Raspudićevog primjera.

Kako je do izbora ostalo svega četrdeset dana, profesor Raspudić ima relativno malo vremena da ostane “na zmajevom putu” (još jedan film Bruce Leeja gdje prebije i Chuck Norrisa😳) umjesto “u zmajevom šekretu”…..

Raspudić u Nu2: ‘Ulazim u politiku’ – Ne želim biti ‘idiot’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari