Pratite nas

Kolumne

Marko Ljubić: Tajna Plenkovićeva strategija

Objavljeno

na

 Lider Plenković i tajna strategija

Sad je sve izvjesnije da je ključ Plenkovićeve dobitne strategije razvoja Hrvatske utemeljene na uključivosti moguće integrirati u samo četiri imena: Fred, Karlos, Vaso i Ivo.

Namjera mi je pokazati u ovome tekstu smisao i sinergijsku povezanost Karlosove najave samospaljivanja, zatim iznenadne Fredove nakane otići iz Hrvatske, Ivine navale na Katoličku crkvu, te Vasinih facebook balada i muške odlučnosti prema Srbima i neprijateljima svih uzrasta i boja.

Nema u tim istupima ništa osobno, vjerujte mi.

Sve je dio jedinstvene i tajne strategije Andreja Plenkovića, njegove vizije uključivosti,a to mi je odao jedan – viđeni hadezeov vjernik tvrdeći da „Andrej zna što radi“.

Fred je Predrag Matić.

Potencijalni je zlatni rudnik Hrvatskoj.

Pokušavam naime proniknuti u duboke vode nacionalne obrazovne strategije, koju preuzima Plenković od Vican, za Divjak s ingenioznom pratnjom uličnih revolucionara.

Kvaka obrazovne reforme su – Fred, Karlos, antifa pobratimi, a riješenje su Ivo zaštitnik autorskih prava i pregovarač Vaso.

Fred je jedno od strateških rješenja, orijentir što i kako proizvoditi u budućnosti, počevši od pilot projekta reforme do beskonačnosti. On je odgovor na pitanje – kako hrvatsko obrazovanje i postojeće potencijale prilagoditi suvremenim zahtjevima tržišta, a to su otkrili Željko Jovanović, Budak i naravno – Jokić.

E, pa poslušajte.

Fred kaže da će spakirati koferčić i napustiti ovakvu Hrvatsku, pronaći mjesto za život i dio svoga tržišta, tipujući na Finsku, Švedsku, Dansku, gdje se cijeni rad, znanje i poštenje.

Strateška je to varka.

Globalni antifašizam

Ja mislim da je on pred potpisivanjem četverogodišnjeg ugovora u ljetnom prijelaznom roku s Talibanima u Afganistanu, kao svjetski poznati razarač tenkova i oklopnjaka, pa da ljudima pomogne u naredne četiri godine uništavati američke oklopnjake, koje je izgleda Trump odlučio umnožiti u toj zemlji. Pažljivo pratite, jer, ovdje dolazimo do idejne platforme Fredovoga angažmana protiv Trumpa. To je globalni antifašizam.

Postavlja se pitanje što bi Hrvatska u tom slučaju, ako on eventualno iznajmi svoje sposobnosti Talibanima, kako bi se ostvarila Krstičevićeva strategija nacionalne sigurnosti?

Teško, ali riješenje je osmišljeno kurikularnom reformom čiji ključić drži Divjakica.

Zato Plenković pročišćava put svojoj ministrici.

Jer ima viziju.

Zna čovjek što radi.

Andrej je vrlo vjerojatno, a to očekuju i u to se zaklinju hadezeovci danas suočeni s Plenkovićevim odlukama čije ciljeve ne znaju proniknuti, niti smiju pitati šefa za viziju, pa sa strepnjom čekaju znojeći se, svojom maksimom uključivosti genijalno smislio plan zavaravanja potencijalnih napasnika, pa tvornicama u Ozlju, Đuri Đakoviću i DIV brodogradilištu, zapovjedio proizvodnju Fredova.

Pa će proizvesti par tisuća Fredova i postaviti ih duž dunavske obale ili granice prema Srbiji i Republici Srpskoj u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini, zatim tisuće Fredova postaviti oko Sv. Gere, duž granice i uz žilet žicu sa Slovenijom, a pogotovo ploveću platformus nekoliko tisuća Fredova na pontonu postaviti da plove sredinom Savudrijske vale, oko Neuma platformu s načičkanim Fredovima postaviti pred nasrtaje bošnjačke mornarice, te u Boki Kotorskojispred razularenih Crnogoraca.

I, konačno za svaki slučaj jednoga Freda s isukanim raketnim bacačem u obliku vila na spomeniku u Srbu, postaviti preko puta Joška Jorasa da ima s kim ratovati.

A nakon prvoga očekivanoga razaranja američkih oklopnjaka u Afganistanu, presretni će Talibani na video snimkama objaviti svijetu Freda sa zelenim rupcem oko čela i crnom zastavom utisnutom u košulju s leđa, tako da će biti dovoljno diljem svijeta, pogotovo po Africi samo na crte bojišnice početi postavljati – Fredove.

Eto ga.

Svi neprijatelji će bježati kao vrag od tamjana.

Recimo, skupini Boko Haram će same dolaziti curice na silovanje čim na brdu iznad svojih sela vide Fredove.

A tko će proizvesti tolike Fredove?

Kina, tko bi drugi?

Hrvatska će imati autorska prava i kalup.

Sumamed će biti mala beba za to što nas očekuje u budućnosti.

Postavlja sepitanje što s Karlosom?

Karlos je Pilsel zaboga, nemojte da tu bude nepoznanica.

Kako od njega napraviti zlatni rudnik i eksploatirati njegov epohalni potencijal u sinergiji s proizvodnjom Fredova?

Malo je tu zapelo ako je vjerovati medijima, ali znajući Plenkovićeve diplomatske vještine, gdje se kao i oko spomenika u Jasenovcu pristane na ucjene, donese odluka pa onda pregovara, nemamo se razloga bojati.

Tito uklonjen, a ništa ne gori

Carlos Pilsel

Nije lako s tim tipovima, pa je tu Plenkoviću nužnije uključiti Vasu s njegovim integritetom, mislim na ovaj politički, da ako nešto ne štima milom ili pregovorima, onim diplomatsko-uključivim i dijaloškim, da se, prvo pokuša Vasinom facebook poezijom i baladama te eventualno kojom molitvom umrtviti Karlosova upornost i principijelnost, a ako to ne pomogne odlučnošću koju Vaso pokazuje na srpsku bezobraštinu, a ako i to zapne – šamarčinom.

A, ako zapne Vaso, tu je Ivo.

Karlos je navodno najavio javno samospaljivanje ako se donese odluka o uklanjanju Trga maršala Tita.

Tito uklonjen, a ništa ne gori.

Kako to?

Koleba se Karlos, a prema nekim informacijama nije uspio s vladom ispregovarati zadovoljavajuća autorska prava, čak ni pored toga što se u sve uključio Ivo.

Koji Ivo?

Pa profesor Ivo zaboga, onaj s pravnog fakulteta, Ivo Josipović.

Zapeo Karlos.

Kad je vidio da je vrag odnio šalu, da ni Bandić više nije što je bio, odlučio javno opovrći svoje samospaljivanje, usprkos tisućama oduševljenih fanova koji su ga na forumima hrabrili, navijali i vikali – naprijed legendo, svaka ti čast, s tobom smo, treba li kanta benzina, javi ako treba upaljač i slične izlijeve oduševljenja i potpore.

Ali, Karlos zapeo zasad.

Zato je on trenutni prioritet Plenkovićeve uključivosti.

Da se kojim slučajem Fred spali, recimo na Kaptolu čemu je naginjao njegov kompanjon Ivo Josipović, nahrlile bi antife cijeloga svijeta po inspiraciju kojoj više ne može odgovoriti Zuppa, milijuni bi ih hodočastilo, vjerojatno bi mu podigli i spomenik nasuprot Katedrale, a pretpostavljam da bi ga možda proglasili i svojevrsnim antifa svecom.

Neslućene su mogućnosti takve atrakcije, jer poznavatelji svjetskih prilika tvrde da bi taj Karlosov možebitni čin mogao kao ništa do sada trenutno ujediniti interes ugroženih skupina i privući milijune, a pogotovo islamiste pune iskrenog oduševljenja i senzibiliteta za miris spaljenog Karlosa.

Možda im postane inspiracija.

Tu, u toj točki bi se sinergijski dopunili potencijali Freda i Karlosa, Merkel i Macron sasuli bi milijarde eura preko Junkera u promidžbu, ali i plaćena hodočašća mjestu samospaljivanja našega Karlosa. Zagreb bi se za godinu dvije proširio do Knina s jedne strane, do Rijeke s druge, te do Jasenovca na trećoj strani.

A Bandić, turistička zajednica, Plenkovićeva vlada, čak i Pupovac i Štromar bi trljali ruke zbrajajući utržak i porast BDP-a. Ne bi loše prošle ni mnogobrojne udruge antifa, jer bi se mladi mogli opredjeliti za antifašizam poučeni takvim epohalnim djelom ali i očekivanim bogovskim prihodima.

Svatko to vidi, ali Karlos zapeo i točka.

A hadezeovci nestrpljivi, jer plan uključivosti ne ide bez njega.

Zato je svojom rastegljivom uključivošću Plenković potajno angažirao Ivu Josipovića, a ovaj da bi se bolje maskirao navalio lupati po Crkvi. Da nitko ne posumnja u savez demokršćana i ateista.

Uključivost i vizija lidera

Josipović

S obzirom da je Karlos kao mladić skrivio smrtnim grijehom protiv Židova, Ivo ga nastoji inspirirati upravo dobrotom prema njima. Tako je Ivo nesebično zanemario popratne posljedice eventualnoga vraćanja imetka Židovima i ostalim nesretnicima kojima je NDH oduzela imovinu, a to blagoslovio jugoslavenski „oslobodilački“režim s Titom na čelu, te oteto verificirao dajući ga zakonskim i revolucionarnim presudama Josipovićima i gomili današnjih antifa odnosno njihovih otaca ili djedova.

Da se množe.

Koliko čujem Plenković namjerava upravo to iskoristiti.

Bar tome se nadaju hadezeovci očarani uključivošću i vizijom svoga lidera.

Pa ispuniti želju Ivi.

Pa se dosjetio plana da se isplate svi oteti stanovi predratnim Židovima, Hrvatima, Nijemcima, Srbima, bilo kome, ali da im naknadu za to ne plati – hrvatski narod.

Hadezeovci vjeruju da upravo tako misli Plenković.

Jer, pučanin je.

Zaboga nije narod živio u vilurinama, niti u mnogosobnim stanovima u kojima su Ivo i njegovi istomišljenici na antifi odrastali i stasali upijajući revolucionarnu svijest i viziju od svojih roditelja i djedova revolucionara, niti je narod imao pristup tome.

Republika Hrvatska bi danas nastojeći uključivo ispuniti Ivine želje i civilizacijsku obvezu, trebala ispostaviti račune svim obiteljima „osloboditelja“ Zagreba, ali i osloboditeljima svih hrvatskih gradova i imanja, prije svega naplatiti im po tržišnoj cijeni višedesetljetno beplatno posjedovanje tuđe imovine i njeno korištenje, zaračunati im kamate, štete koje su prouzročili vlasnicima imovine, zatim ih istjerati iz otetih kuća, vila, stanova, tvornica, imanja, zatim oduzetom imovinom – obeštetiti obitelji i nasljednike nesretnika kojima je to ili NDH, a kasnije Jugoslavija i Tito oteli.

Pohvalno je i vrlo inspirativno to što Ivo Josipović svjesno predlaže taj model na svoju štetu riskirajući beskućništvo, a sve s ciljem da razgali Karlosu dušu i ovaj – se spali.

Zamislite poruke civilizaciji?

Bez vlastite žrtve i primjera nema ništa, jel tako?

Vrlo je primjereno očekivati da se s tom vizijom riješavanja obveza prema pobijenim ili protjeranim Židovima suglasi i

Pupovac, jer Beograd se odavno zalaže za to.

Domislio se Andrej

Nema problema – domislio se Andrej.

Zatim bi se ta općeprihvaćena civilizacijska stečevina primjenila i na Srbe u Hrvatskoj čiji šef Pupovac ne da ni govoriti ispod granice pravde i poštenja poučen srpskim iskustvima kojima „osloboditelji“ Zagreba recimo nisu htjeli dati cijeli Zagreb kao naknadu za milijun žrtava, pa svakodnevno inzistira na tome da su oni oduvijek obespravljeni i ugroženi, te je posve očekivano da u otetim židovskim, srpskim i hrvatskim, te njemačkim stanovima, imanjima i vlasništvu – danas ili nakon revolucije i proglašenja antifašizma – nije bilo Srba.

Srbi su naime otimali samo ustašama, a to je antifašizam.

Zatim bi Plenković, dosljedan i transparentan kakvim ga već potpuno poznajemo, s vizijom koju doduše ne shvaćaju njegovi hadezeovci, ali svjetluca im negdje pred očima i izginuli bi za nju, nešto kao Karlos uz Vasinu pomoć, nastavio uvoditi red.

I pribavljati blagostanje i stabilnost.

Novosti

Pa bi onda tragom toga svim aboliranim Srbima u ratu devedesetih valjalo ispostaviti račun, onako civilizacijski i pošteno, na čemu njihov lider Milorad inzistira svakoga dana boreći se za pravdu i jednakost u Hrvatskoj, za sva razaranja i oduzimanje života hrvatskom narodu i ljudima. Pa bi to bilo nekih stotinjak milijardi eura izravne štete, još tolikoneizravne, a iz tih golemih sredstava Pupovac bi mogao plaćati do mile volje „Novosti“, Dežulovića i Bajtu, dok ne zanijeme od antifovanja i prosvjećivanja zalupanih Hrvata.

Na naslovnici „Novosti“ bi pisalo – Braća Srbi lepo plaćaju!

Ja mislim da bi Srbi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku jedva dočekali da preuzumu odgovornost jer im je dosta podcjenjivanja i statusa tetkica u koje ih je pretvorio Pupovac stalno kukajući o nekakvoj njihovoj ugroženosti. Nije lako biti ratnik i nejač istodobno, junak i tetkica. To razara junački duh. A ne sumnjam da bi i Srbija rekla- evo, nećemo našu nejač mrcvariti, idemo mi to preuzeti i narednih dvjestotinjak godina Hrvatskoj plaćati po milijardu eura.

Što vi mislite?

Ja bih im takav rok odobrio, jer nije nama u interesu da nam susjed zbog svoje političke zločestoće bankrotira. Duže razdoblje ima snažniji edukativni potencijal, a to opet ima duboke veze s kurikularnom reformom Budaka i Jokića.

E, sad, hajde da pokušamo zbrojiti efekte tajne Plenkovićeve strategije, samo na navedenim primjerima i potencijalima, a takvih koje nismo ovdje ni spomenuli je prepuna Hrvatska. Valja u toj razvojnoj strategiji, vjerojatno je Divjakica uz pomoć Budaka i Jokića te uz Plenkovićev blagoslov to i osmislila, napraviti kalupe za serijsku proizvodnju Radojki Borić, Zokija Pusića čiji bi brkovi mogli postati zaštitni znak globalne antife, a glas – bojni poklič. Sklopiti ugovore s Kinezima ili Indijcima pa štancati do iznemoglosti u tri smjene Sarnavke, Bojane Genov, Pusić brčine, Zeliće,Bosance, pri čemu kod njega valja voditi računa o zaštiti imena zbog mogućeg prigovora Bošnjaka efendije Bakira.

I naplaćivati prava.

Rekli bi stari ljudi, kruha bez motike, ili Crnogorci – ležiš, a iđeš.

Zdravko Marić bi svakoga jutra donosio pazar od autorskih ugovora Plenkoviću, ovaj bi održavao konferencije za tisak svakoga dana i smješkao se naciji kojoj bi samo preostalo – ležati i jesti.

I popiti štogod.

Ja mislim da hedezeovci u ovo vjeruju očekujući rasplet najnovijih Plenkovićevih poteza.

Ima li realnih zaprijeka ovome planu?

Nema puno, samo jedna.

Kad god hoće Vučić može smjeniti Plenkovića.

Marko Ljubić / HKV

Marko LJUBIĆ: Hrvatska nema odgovore na mnoga ključna pitanja (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Virdžina Komšić, virdžina Komšićevi glasači, virdžina u bošnjačkoj duši

Objavljeno

na

Objavio

Šućur Allahu, prođoše još jedni izbori u BiH s rezultatima po želji “temeljnog unitarizma“ i američkog veleposlanstva. Jarani su po treći put bošnjačkim glasovima iznjedrili Sejdu Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Zbog ovakve lakrdije u svakoj demokratskoj i normalnoj državi svijeta izbio bi prvorazredni skandal s pravosudnim posljedicama i uličnim neredima. Ali, BiH nije normalna i demokratska država nego protektorat stranih hohštaplera u službi velikobošnjačkog unitarizma.

Tko su i što su Željko Komšić, njegovi glasači i predobre Bošnje?

U davna vremena u Crnoj Gori obitelj bez muškog djeteta prakticirala je jedan jako specifičan običaj. Ako  bi nakon višestrukih pokušaja – i do desetero djece – obitelj na kraju ostala bez muškog dijeta, onda bi zadnje rođenoj djevojčici ponosni otac uzviknuo – Viđe čuda, zadnje pa muško! Djevojčicu bi od malih nogu pripremali da bude muško i nasljednik imanja. Šišali su je na mušku frizuru, oblačili u mušku odjeću, i učili govoru u muškom rodu, a kada bi se zadjevojčila onda bi joj grudi krili tako što su oko njih uvijali i stezali traku od platna. Ako bi se grudi  malo nazirale to i nije bio neki osobit problem jer je svaki drugi debeli Đetić imao veće sise od nje. Morala je se zakleti na celibat. Teški muški poslovi postupno su nježnu djevojku pretvorili u nezgrapnog “muškarca” širokih ramena. U velikim i žuljevitim šakama mogla je ponijeti pola zaprege kukuruza. Tako “skrojena”, u strogom patrijarhalnom i plemensko-rodovskom okruženju, mogla je ići među muškarce u seoske birtije, pušiti, piti alkohol i baviti se uobičajenim muškim aktivnostima. Takve žene-muškarci poznate su pod imenom virdžina.

Virdžina je danas izumrli običaj u Crnoj Gori, ali se u BiH pojavio u obrnutom smjeru – ljudi se pretvore pi*ke – i to specijalno samo za velikobošnjačke potrebe.

Bošnjaci su političkog Bošnjaka Željku Komšića pretvorili u virdžinu tako što su ga preobukli u Hrvata Sejdu Komšića. Umjesto njegovog prirodnog unitarističkog spola nakalemili su mu demokratski. Kada nije član Predsjedništva  Bošnje mu ćunu umotaju trakom i uvedu celibat, kako ne bi njih prčio. Dok je beskoristan oni ga jašu, a on se dokazuje da je veći Bošnjak od reisa Kavazovića. Međutim. Čim bošnjački glasači svojim glasovima ukradu hrvatsku stolicu  Predsjedništva BiH i s ćune mu skinu umotanu traku, zagorjeli virdžina Komšić navali Hrvate prčiti. U ime patriotizma i jedine, jedinstvene i bošnjačke BiH – pardon, Bosne – podrazumijeva se.

Virdžina Sejdo Komšić ne bi bio moguć bez brojnih virdžina u bošnjačkom glasačkom tijelu. Komšićevi glasači su u stvari virdžina u bošnjačkoj duši. U njihovom prijetvornim životima sve je postavljeno naopačke. Kada Hrvati traže nazad svoja od Bošnjaka zakinuta prava to je fašizam, dok je bošnjački majorizatorski fašizam za njih najveći stupanj demokracije i pravne države – patriotizam.

Bošnjački virdžin veleposlanici

Postoje i bošnjački virdžin veleposlanici. Npr. – Nakon što je mandat ranije u Turskoj odradio kao ambasador iz bošnjačke kvote, Nerkez Arifhodžić stavio je ruku na Kuran i pod zakletvom virdžinao u Hrvata te je u hrvatskoj kvoti imenovan veleposlanikom BiH u Rimu.

Nakon izbora najviše na cijeni su bošnjački virdžina “Hrvati” u svojstvu zastupnika u županijsko-kantonalnoj, federalnoj i državnoj vlasti. Kad Bošnjaci virdžinaju u Hrvate legalitet je suvišan jer je virdžinanje nelegalno legalizirano – Vuci siti, a koze na broju.

Cijeli bošnjački korpus postao je virdžina. Osim u mjestima gdje su oni većina, jer tamo nije grijeh birati bošnjačke političare po bošnjačkom etničkom ključu. U mjestima gdje su Hrvati većina valjan je samo anacionalni građanski ključ.

Ruku na srce, ni jedna bošnjačka politička stranka nema moć sve Bošnjake virdžinati. Tu moć ima samo onaj što u ime Allaha zlorabi vjerski autoritet i  bošnjački vjerski sentiment. Od svega mogućeg Bošnjo se najviše poistovjećuje s muslimanskom vjerom. Zahvaljujući vjerskom poglavaru Huseinu ef. Kavazović Bošnje se ne moraju brinuti za svoju grješnu dušu jer je i Allah uz virdžine. Nekoliko dana prije izbora reis Kavazović je u intervju za Večernji list izjavio kako jedni narodi ne trebaju drugima birati predstavnike. Bošnje su se na smrt uplašile jer nisu znali da se efendija samo šalio. Daleko od očiju javnosti reis Kavazović je svečano virdžinao i naložio svim hodžama u BiH neka u džamijama svojim muslimanskim vjernicima – Bošnjacima –  narede da svaki treći glas u bošnjačkim kućama mora se virdžinati za virdžinu Sejdu Komšića. U mjestima s “viškom” Bošnjaka naredba je tražila i veći broj virdžina glasača kako bi se osiguralo nametanje virdžina Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Elem, svijet je obogaćen za  velikobošnjačku virdžina demoNkraciju u kojoj prevladava opći dojam kako među njima nema fašista nego je to isključivo privilegija hrvatskog i srpskog korpusa i to na kolektivnoj razini. Iz te superiorne bošnjačke “nevinosti” dolaze samohvaleće sonate kako su oni Bošnjaci jedini patrioti, a zahvaljujući brojčanoj isključivosti i jedini “temeljni narod” u BiH – Virdžina narod. Istovremeno zahvaljujući pojednostavljenom i generalizirajućem etiketiranju od strane tih istih arijevaca svi Hrvati i Srbi ustaški su i četnički agresori na “njihovu” Bosnu, a Hercegovina je zahvaljujući zelenom virdžina hegemonizmu tek bosanska regija.

Upravo iz tog velikobošnjačkog hegemonizma nastaje unitaristički bućkuriš-miks sastavljen od laži, narcisoidnosti i rahat mitologije. Njime Bošnjaci opravdavaju, legitimiraju i legaliziraju samoudijeljeno i ekskluzivno pravo drugom narodu za političke predstavnike birati i nametati svoje podobne “Hrvate”, koji nisu hrvatski agresori i fašisti nego bošnjački. Virdžina gazije i janjičari.

Nadaju se Bošnje pomoću virdžina rahata dovoljno dugo vladati, sve dok ćuna-rabotom ne osvoje cijelu BiH. Čim se inkubatorski pothvat ostvari BiH će postati samo njihova i preimenovat će je u državu Virdžina. U Virdžini će Bošnjo biti temeljna raja jer su oni virdžini. Ionako je uvijek bila njihova – tvrde – jer su se još prije nastanka faraona doselili iz današnje Virginije u Sj. Americi. Virginia je dobila ime po “djevičanskoj” britanskoj kraljici Elizabeti I., i zato su virdžina Bošnje nevine. Zato je nevini oblik i njihovog nelegalno legaliziranog i nametnutog institucionalnog fašizma.

Muhamed Filipović – bošnjački Dobrica Ćosić i virdžina filozof opće prakse – pojasnio je legendu po kojoj su se virdžina Bošnje u BiH doselile s atlantske obale u Virginiji. Umjesto u čamcima veslali su na ogromnim kamenim blokovima od kojih su kasnije, kod Visokog, izgradili virdžina Piramidu Sunca.

Sada makar znamo zašto U.S.A. veleposlanstvo u Sarajevu jednostrano zastupa unitarističke ciljeve virdžina Bošnjaka – jer su pra-pra potomci Virginije u U.S.A.

Kako će se ova velikobošnjačka virdžina ekskurzija završiti pojasnit će nam jedan vic koji se pokazao kao metafora za istinu u BiH.

Došao Mujo u Las Vegas i završi u jednom noćnom klubu. Izabere on prsatu plavušu, a ona njemu za sto dolara ponudi oralni seks. Ponuđeno, prihvaćeno i tako ti oni završe u njenoj sobi na vrhu visokog nebodera. Nakon što su završili zadovoljni Mujo obeća opet navratiti i isprobati onaj pravi seks.  I bilo je tako. Međutim drugi put plavuša Muju nagovori umjesto vaginalnog na analni seks. Opet je Mujo bio prezadovoljan i obeća još jednu posjetu. Treći put plavuša mu ponudi sadomazo ali je Mujo inzistirao na vaginalnoj penetraciji. Na to plavuša odvede Muju na balkon nebodera i kaže mu: Vidiš li onaj Ferrari dole –  to sam zaradila na oralnom. A, vidiš li tamo desno onu vilu s velikim bazenom – e to sam zaradila na analnom. Onaj ogromni hotel lijevo zaradila sam na sadomazo. E sad… Vidiš li koliki je Las Vegas –  i on bi cijeli bio moj da imam pi*ku, sjetno je završila plavuša, virdžina muško.

Isto tako i virdžina Velikobošnjaci dobit će cijeli hrvatsko-bošnjački entitet i cijelu BiH tek kada si ugrade minđu – pi*čku. Na nigdarevo.

Jedno je sigurno. Komšićevo i bošnjačko virdžina prokletstvo nestat će čim se BiH uredi kao normalna demokratska država s tri entiteta tri konstitutivna naroda, jer u bošnjačkom entitetu ne će više biti potrebe za  dva predsjednika poradi preglasavanja Hrvata. Bošnjacima će Komšić postati opterećujući višak i teret.

Do tada će se Velikobošnjaci i Velikobosanci svako jutro buditi kao virdžina. Baš kao siromah koji prenoći u jeftinom kineskom jeansu, pa se ujutro probudi sav plav kao Avatar.

Filip Antunović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Sukob vjera

Objavljeno

na

Objavio

net.hr

Krajem dvadesetog stoljeća popularna je bila Huntingtonova knjiga o sukobu civilizacija. Glavna teza istoimene knjige jest da sraz sekularnih ideologija, koji je obilježio dvadeseto stoljeće, ustupa pred srazom ”civilizacijskih identiteta”, koji su, htjeli mi to priznati ili ne, u konačnici utemeljeni na religiji, odnosno vjeri. Taj vjerski moment proteklih je desetljeća sve više dolazio do izražaja tako da je danas na sceni sukob vjera, koji se ne događa samo između različitih civilizacija nego i unutar naoko još jedinstvene zapadne civilizacije. U prilog toj tezi govore dva na prvi pogled nepovezana aktualna događaja: slučaj Ivana Turinskog, profesora jedne riječke gimnazije, i slučaj jedne majke koja odbija dati pristanak da se njezina kći liječi kemoterapijom.

U oba slučaja do izražaja dolazi sukob vjera. Profesora Turinskog cinkao je medijima jedan otac da sumnja u teoriju evolucije i da tu sumnju iznosi pred djecom, a majci je djevojčice oboljele od osteosarkoma ”država privremeno oduzela roditeljsku skrb kako bi liječnici spasili život bolesnoj curici” (Jutarnji list, 1. listopada 2018.). Javnost je složnija u osudi profesora Turinskog nego majke koja ne vjeruje u kemoterapiju. Iako je kudikamo potkrjepljenija svrhovitost kemoterapije od znanstvene potvrđenosti teorije evolucije. Što govori u prilog činjenici da je autoritet službene znanosti danas lakše poljuljati s pozicije neke od brojnih novodobnih teorija i praksi negoli s pozicije ”inteligentnog dizajna”, koji svoja stanovišta nastoji argumentirati isključivo znanstvenim argumentima.

Ako je točno ono što u medijima piše o slučaju profesora Turinskog, može se prilično pouzdano utvrditi da njegove zamjerke teoriji evolucije dolaze iz arsenala pristaša teorije inteligentnog dizajna. U svoju obranu Turinski otprilike kaže da je za prihvaćanje teorije evolucije potreban čin vjere te da on osobno ne vjeruje u nju, ali da će se u nastavi baviti onim što je u udžbeniku i programu. Što god tko mislio o ”inteligentnom dizajnu”, odgovor mladog profesora pogađa bit spora o Darwinovoj teoriji evolucije – za njezino bespogovorno prihvaćanje nije dostatna samo postojeća znanstvena argumentacija nego i čvrsta vjera.

Epoha modernizma učinila je znanstvenike modernim svećenicima, a znanost zamjenskom religijom suvremenog čovjeka. Čak i duboko religiozni intelektualci nisu osporavali znanstvene dogme nego su nastojali uskladiti svoju vjeru s njima. Tako je Katolička crkva prihvatila teoriju evolucije kao znanstvenu teoriju koja se ni po čemu ne kosi s kršćanskim vjerovanjem. U postmodernom svijetu, u kojem je posvemašnji relativizam promoviran u osnovno načelu, znanstvene dogme bivaju napadnute s dvije strane: s pozicije tradicionalnih religija i s pozicije šarolikih novodobnih učenja. Stvar dodatno usložnjava to što se napadi na znanost nerijetko zaodijevaju u pseudoznanstveno ruho, a sama službena znanost sve češće zapada u inkvizicijski žar i dogmatizam u obrani svojih pozicija. To sve skupa dovodi do situacije da takvi prijepori više sliče na teološke polemike negoli na znanstvenu raspravu.

Znanost, koja je po definiciji objektivna i nepristrana, u tim sukobima sve više stradava. Postaje oruđe u rukama globalističke ideologija koja gradi novi svjetski poredak i novoga čovjeka. Tako da suvremeni znanstvenik –  ako želi zadržati poziciju sličnu onoj koju su nekada imali svećenici – ne smije propitivati dogme političke ispravnosti. J. Watson je bio prisiljen prodati Nobelovu nagradu jer je, nakon intervjua u kojem je izrazio sumnju u to da je inteligencija različitih rasnih skupina ista, bio društveno izoliran i najuren iz svih znanstvenih odbora, što je za njega značilo i zatvaranje izvora prihoda. Koliko god Watsonova izjava zvučala rasistički, činjenica je da se on u svojim tvrdnjama pozivao na znanstvena testiranja. Uostalom, naše novine gotovo svake godine donesu neki članak u kojem se tvrdi da prema testiranjima Židovi imaju barem dvadesetak  bodova veći kvocijent inteligencije, pa ih nitko ne optužuje za rasizam.

Dalje, znanost se besramno rabi za promicanje novih ideoloških konstrukta koji se kose i sa zdravim razumom, a kamoli znanošću. Danas se osporavaju i biološke datosti kao što je spol te se i to pokušava ”znanstveno” opravdati. Zato su osobito pogodne znanosti kao što su sociologija, psihologija i slične discipline čiji uvidi nisu podložni jasnoj eksperimentalnoj provjeri i opovrgavanju. Paradoksalno je da su danas po prvi put u povijesti od racionalizma naovamo pristaše tradicionalizma sklonije strogo znanstvenom argumentiranju od onih koji, navodno, brane progres i znanstveni pogled na svijet. Tako i tvrdnja profesora Turinskog kako za prihvaćanje teorije evolucije nije dovoljna samo znanost drži vodu. Poznati evolucionist Richard Lewontin konstatira: ”Nisu nas znanstvene metode ni institucije nekako prisilile da prihvatimo materijalističko objašnjenje pojavnog svijeta; upravo suprotno, naše nas apriorno pristajanje uz materijalne uzroke prisiljava da stvorimo istraživačku aparaturu i skup koncepata iz kojih se izvode materijalistička objašnjenja, bez obzira koliko se ona protive zdravom razumu, bez obzira koliko dovode u zabludu neupućene. Štoviše taj je materijalizam apsolutan jer ne možemo dopustiti da se božanskom pruži prilika” (prema: N.L. Geisler i F. Turek, Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist; Figulus, Zagreb, 2017., str. 131.). Dakle, i evolucionisti svoje pristajanje uz teoriju evolucije temelje na čvrstoj vjeri u ”materijalističko objašnjenje”.

U suvremenoj Europi sukobljava se nekoliko vjera. Sve je snažniji glas onih koji se oslanjaju na tradiciju kršćanstva, ali i tečevine prosvjetiteljstva; mainstream se pak odavno već postale ideologizirane snage koje promiču vjeru u novi poredak i novog čovjeka i pri tomu bezočno zloupotrebljavaju znanost. Stvar dodatno usložnjava činjenica da na europski prostor agresivno nadiru islamski imigranti i tako u sukob unose i treću vjeru. Prava znanost pri tomu kao da pomalo gubi dah i posustaje, tehnološki napredak je nesumnjiv, no nove paradigme nema ni na vidiku. Takvo stanje ponukalo je znanstvenog publicista Johna Horgana da napiše knjigu Kraj znanosti. Sraz koji nam slijedi donijet će prevagu jedne od tri spomenute vjere ili nekog križanca između njih, a nepristrana znanost neće imati ulogu arbitra u tom srazu, nego tek ulogu sluškinje. Što znači da će nužno izgubiti nepristranost. U svakom slučaju, profesori koji sumnjaju u teoriju evolucije i majke djece oboljele od raka koje pretpostavljaju koktel vitamina od sto eura kemoterapiji bit će sve češće pojave. Nijedan autoritet nije više neupitan niti se ijedna ludost može a priori odbaciti. Budućnost će nam ovisiti o tomu koja će velika pripovijest privući više pristaša. A tako je, zapravo, oduvijek bilo.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari