Pratite nas

Kolumne

Marko Ljubić: Tajna Plenkovićeva strategija

Objavljeno

na

 Lider Plenković i tajna strategija

Sad je sve izvjesnije da je ključ Plenkovićeve dobitne strategije razvoja Hrvatske utemeljene na uključivosti moguće integrirati u samo četiri imena: Fred, Karlos, Vaso i Ivo.

Namjera mi je pokazati u ovome tekstu smisao i sinergijsku povezanost Karlosove najave samospaljivanja, zatim iznenadne Fredove nakane otići iz Hrvatske, Ivine navale na Katoličku crkvu, te Vasinih facebook balada i muške odlučnosti prema Srbima i neprijateljima svih uzrasta i boja.

Nema u tim istupima ništa osobno, vjerujte mi.

Sve je dio jedinstvene i tajne strategije Andreja Plenkovića, njegove vizije uključivosti,a to mi je odao jedan – viđeni hadezeov vjernik tvrdeći da „Andrej zna što radi“.

Fred je Predrag Matić.

Potencijalni je zlatni rudnik Hrvatskoj.

Pokušavam naime proniknuti u duboke vode nacionalne obrazovne strategije, koju preuzima Plenković od Vican, za Divjak s ingenioznom pratnjom uličnih revolucionara.

Kvaka obrazovne reforme su – Fred, Karlos, antifa pobratimi, a riješenje su Ivo zaštitnik autorskih prava i pregovarač Vaso.

Fred je jedno od strateških rješenja, orijentir što i kako proizvoditi u budućnosti, počevši od pilot projekta reforme do beskonačnosti. On je odgovor na pitanje – kako hrvatsko obrazovanje i postojeće potencijale prilagoditi suvremenim zahtjevima tržišta, a to su otkrili Željko Jovanović, Budak i naravno – Jokić.

E, pa poslušajte.

Fred kaže da će spakirati koferčić i napustiti ovakvu Hrvatsku, pronaći mjesto za život i dio svoga tržišta, tipujući na Finsku, Švedsku, Dansku, gdje se cijeni rad, znanje i poštenje.

Strateška je to varka.

Globalni antifašizam

Ja mislim da je on pred potpisivanjem četverogodišnjeg ugovora u ljetnom prijelaznom roku s Talibanima u Afganistanu, kao svjetski poznati razarač tenkova i oklopnjaka, pa da ljudima pomogne u naredne četiri godine uništavati američke oklopnjake, koje je izgleda Trump odlučio umnožiti u toj zemlji. Pažljivo pratite, jer, ovdje dolazimo do idejne platforme Fredovoga angažmana protiv Trumpa. To je globalni antifašizam.

Postavlja se pitanje što bi Hrvatska u tom slučaju, ako on eventualno iznajmi svoje sposobnosti Talibanima, kako bi se ostvarila Krstičevićeva strategija nacionalne sigurnosti?

Teško, ali riješenje je osmišljeno kurikularnom reformom čiji ključić drži Divjakica.

Zato Plenković pročišćava put svojoj ministrici.

Jer ima viziju.

Zna čovjek što radi.

Andrej je vrlo vjerojatno, a to očekuju i u to se zaklinju hadezeovci danas suočeni s Plenkovićevim odlukama čije ciljeve ne znaju proniknuti, niti smiju pitati šefa za viziju, pa sa strepnjom čekaju znojeći se, svojom maksimom uključivosti genijalno smislio plan zavaravanja potencijalnih napasnika, pa tvornicama u Ozlju, Đuri Đakoviću i DIV brodogradilištu, zapovjedio proizvodnju Fredova.

Pa će proizvesti par tisuća Fredova i postaviti ih duž dunavske obale ili granice prema Srbiji i Republici Srpskoj u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini, zatim tisuće Fredova postaviti oko Sv. Gere, duž granice i uz žilet žicu sa Slovenijom, a pogotovo ploveću platformus nekoliko tisuća Fredova na pontonu postaviti da plove sredinom Savudrijske vale, oko Neuma platformu s načičkanim Fredovima postaviti pred nasrtaje bošnjačke mornarice, te u Boki Kotorskojispred razularenih Crnogoraca.

I, konačno za svaki slučaj jednoga Freda s isukanim raketnim bacačem u obliku vila na spomeniku u Srbu, postaviti preko puta Joška Jorasa da ima s kim ratovati.

A nakon prvoga očekivanoga razaranja američkih oklopnjaka u Afganistanu, presretni će Talibani na video snimkama objaviti svijetu Freda sa zelenim rupcem oko čela i crnom zastavom utisnutom u košulju s leđa, tako da će biti dovoljno diljem svijeta, pogotovo po Africi samo na crte bojišnice početi postavljati – Fredove.

Eto ga.

Svi neprijatelji će bježati kao vrag od tamjana.

Recimo, skupini Boko Haram će same dolaziti curice na silovanje čim na brdu iznad svojih sela vide Fredove.

A tko će proizvesti tolike Fredove?

Kina, tko bi drugi?

Hrvatska će imati autorska prava i kalup.

Sumamed će biti mala beba za to što nas očekuje u budućnosti.

Postavlja sepitanje što s Karlosom?

Karlos je Pilsel zaboga, nemojte da tu bude nepoznanica.

Kako od njega napraviti zlatni rudnik i eksploatirati njegov epohalni potencijal u sinergiji s proizvodnjom Fredova?

Malo je tu zapelo ako je vjerovati medijima, ali znajući Plenkovićeve diplomatske vještine, gdje se kao i oko spomenika u Jasenovcu pristane na ucjene, donese odluka pa onda pregovara, nemamo se razloga bojati.

Tito uklonjen, a ništa ne gori

Carlos Pilsel

Nije lako s tim tipovima, pa je tu Plenkoviću nužnije uključiti Vasu s njegovim integritetom, mislim na ovaj politički, da ako nešto ne štima milom ili pregovorima, onim diplomatsko-uključivim i dijaloškim, da se, prvo pokuša Vasinom facebook poezijom i baladama te eventualno kojom molitvom umrtviti Karlosova upornost i principijelnost, a ako to ne pomogne odlučnošću koju Vaso pokazuje na srpsku bezobraštinu, a ako i to zapne – šamarčinom.

A, ako zapne Vaso, tu je Ivo.

Karlos je navodno najavio javno samospaljivanje ako se donese odluka o uklanjanju Trga maršala Tita.

Tito uklonjen, a ništa ne gori.

Kako to?

Koleba se Karlos, a prema nekim informacijama nije uspio s vladom ispregovarati zadovoljavajuća autorska prava, čak ni pored toga što se u sve uključio Ivo.

Koji Ivo?

Pa profesor Ivo zaboga, onaj s pravnog fakulteta, Ivo Josipović.

Zapeo Karlos.

Kad je vidio da je vrag odnio šalu, da ni Bandić više nije što je bio, odlučio javno opovrći svoje samospaljivanje, usprkos tisućama oduševljenih fanova koji su ga na forumima hrabrili, navijali i vikali – naprijed legendo, svaka ti čast, s tobom smo, treba li kanta benzina, javi ako treba upaljač i slične izlijeve oduševljenja i potpore.

Ali, Karlos zapeo zasad.

Zato je on trenutni prioritet Plenkovićeve uključivosti.

Da se kojim slučajem Fred spali, recimo na Kaptolu čemu je naginjao njegov kompanjon Ivo Josipović, nahrlile bi antife cijeloga svijeta po inspiraciju kojoj više ne može odgovoriti Zuppa, milijuni bi ih hodočastilo, vjerojatno bi mu podigli i spomenik nasuprot Katedrale, a pretpostavljam da bi ga možda proglasili i svojevrsnim antifa svecom.

Neslućene su mogućnosti takve atrakcije, jer poznavatelji svjetskih prilika tvrde da bi taj Karlosov možebitni čin mogao kao ništa do sada trenutno ujediniti interes ugroženih skupina i privući milijune, a pogotovo islamiste pune iskrenog oduševljenja i senzibiliteta za miris spaljenog Karlosa.

Možda im postane inspiracija.

Tu, u toj točki bi se sinergijski dopunili potencijali Freda i Karlosa, Merkel i Macron sasuli bi milijarde eura preko Junkera u promidžbu, ali i plaćena hodočašća mjestu samospaljivanja našega Karlosa. Zagreb bi se za godinu dvije proširio do Knina s jedne strane, do Rijeke s druge, te do Jasenovca na trećoj strani.

A Bandić, turistička zajednica, Plenkovićeva vlada, čak i Pupovac i Štromar bi trljali ruke zbrajajući utržak i porast BDP-a. Ne bi loše prošle ni mnogobrojne udruge antifa, jer bi se mladi mogli opredjeliti za antifašizam poučeni takvim epohalnim djelom ali i očekivanim bogovskim prihodima.

Svatko to vidi, ali Karlos zapeo i točka.

A hadezeovci nestrpljivi, jer plan uključivosti ne ide bez njega.

Zato je svojom rastegljivom uključivošću Plenković potajno angažirao Ivu Josipovića, a ovaj da bi se bolje maskirao navalio lupati po Crkvi. Da nitko ne posumnja u savez demokršćana i ateista.

Uključivost i vizija lidera

Josipović

S obzirom da je Karlos kao mladić skrivio smrtnim grijehom protiv Židova, Ivo ga nastoji inspirirati upravo dobrotom prema njima. Tako je Ivo nesebično zanemario popratne posljedice eventualnoga vraćanja imetka Židovima i ostalim nesretnicima kojima je NDH oduzela imovinu, a to blagoslovio jugoslavenski „oslobodilački“režim s Titom na čelu, te oteto verificirao dajući ga zakonskim i revolucionarnim presudama Josipovićima i gomili današnjih antifa odnosno njihovih otaca ili djedova.

Da se množe.

Koliko čujem Plenković namjerava upravo to iskoristiti.

Bar tome se nadaju hadezeovci očarani uključivošću i vizijom svoga lidera.

Pa ispuniti želju Ivi.

Pa se dosjetio plana da se isplate svi oteti stanovi predratnim Židovima, Hrvatima, Nijemcima, Srbima, bilo kome, ali da im naknadu za to ne plati – hrvatski narod.

Hadezeovci vjeruju da upravo tako misli Plenković.

Jer, pučanin je.

Zaboga nije narod živio u vilurinama, niti u mnogosobnim stanovima u kojima su Ivo i njegovi istomišljenici na antifi odrastali i stasali upijajući revolucionarnu svijest i viziju od svojih roditelja i djedova revolucionara, niti je narod imao pristup tome.

Republika Hrvatska bi danas nastojeći uključivo ispuniti Ivine želje i civilizacijsku obvezu, trebala ispostaviti račune svim obiteljima „osloboditelja“ Zagreba, ali i osloboditeljima svih hrvatskih gradova i imanja, prije svega naplatiti im po tržišnoj cijeni višedesetljetno beplatno posjedovanje tuđe imovine i njeno korištenje, zaračunati im kamate, štete koje su prouzročili vlasnicima imovine, zatim ih istjerati iz otetih kuća, vila, stanova, tvornica, imanja, zatim oduzetom imovinom – obeštetiti obitelji i nasljednike nesretnika kojima je to ili NDH, a kasnije Jugoslavija i Tito oteli.

Pohvalno je i vrlo inspirativno to što Ivo Josipović svjesno predlaže taj model na svoju štetu riskirajući beskućništvo, a sve s ciljem da razgali Karlosu dušu i ovaj – se spali.

Zamislite poruke civilizaciji?

Bez vlastite žrtve i primjera nema ništa, jel tako?

Vrlo je primjereno očekivati da se s tom vizijom riješavanja obveza prema pobijenim ili protjeranim Židovima suglasi i

Pupovac, jer Beograd se odavno zalaže za to.

Domislio se Andrej

Nema problema – domislio se Andrej.

Zatim bi se ta općeprihvaćena civilizacijska stečevina primjenila i na Srbe u Hrvatskoj čiji šef Pupovac ne da ni govoriti ispod granice pravde i poštenja poučen srpskim iskustvima kojima „osloboditelji“ Zagreba recimo nisu htjeli dati cijeli Zagreb kao naknadu za milijun žrtava, pa svakodnevno inzistira na tome da su oni oduvijek obespravljeni i ugroženi, te je posve očekivano da u otetim židovskim, srpskim i hrvatskim, te njemačkim stanovima, imanjima i vlasništvu – danas ili nakon revolucije i proglašenja antifašizma – nije bilo Srba.

Srbi su naime otimali samo ustašama, a to je antifašizam.

Zatim bi Plenković, dosljedan i transparentan kakvim ga već potpuno poznajemo, s vizijom koju doduše ne shvaćaju njegovi hadezeovci, ali svjetluca im negdje pred očima i izginuli bi za nju, nešto kao Karlos uz Vasinu pomoć, nastavio uvoditi red.

I pribavljati blagostanje i stabilnost.

Novosti

Pa bi onda tragom toga svim aboliranim Srbima u ratu devedesetih valjalo ispostaviti račun, onako civilizacijski i pošteno, na čemu njihov lider Milorad inzistira svakoga dana boreći se za pravdu i jednakost u Hrvatskoj, za sva razaranja i oduzimanje života hrvatskom narodu i ljudima. Pa bi to bilo nekih stotinjak milijardi eura izravne štete, još tolikoneizravne, a iz tih golemih sredstava Pupovac bi mogao plaćati do mile volje „Novosti“, Dežulovića i Bajtu, dok ne zanijeme od antifovanja i prosvjećivanja zalupanih Hrvata.

Na naslovnici „Novosti“ bi pisalo – Braća Srbi lepo plaćaju!

Ja mislim da bi Srbi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku jedva dočekali da preuzumu odgovornost jer im je dosta podcjenjivanja i statusa tetkica u koje ih je pretvorio Pupovac stalno kukajući o nekakvoj njihovoj ugroženosti. Nije lako biti ratnik i nejač istodobno, junak i tetkica. To razara junački duh. A ne sumnjam da bi i Srbija rekla- evo, nećemo našu nejač mrcvariti, idemo mi to preuzeti i narednih dvjestotinjak godina Hrvatskoj plaćati po milijardu eura.

Što vi mislite?

Ja bih im takav rok odobrio, jer nije nama u interesu da nam susjed zbog svoje političke zločestoće bankrotira. Duže razdoblje ima snažniji edukativni potencijal, a to opet ima duboke veze s kurikularnom reformom Budaka i Jokića.

E, sad, hajde da pokušamo zbrojiti efekte tajne Plenkovićeve strategije, samo na navedenim primjerima i potencijalima, a takvih koje nismo ovdje ni spomenuli je prepuna Hrvatska. Valja u toj razvojnoj strategiji, vjerojatno je Divjakica uz pomoć Budaka i Jokića te uz Plenkovićev blagoslov to i osmislila, napraviti kalupe za serijsku proizvodnju Radojki Borić, Zokija Pusića čiji bi brkovi mogli postati zaštitni znak globalne antife, a glas – bojni poklič. Sklopiti ugovore s Kinezima ili Indijcima pa štancati do iznemoglosti u tri smjene Sarnavke, Bojane Genov, Pusić brčine, Zeliće,Bosance, pri čemu kod njega valja voditi računa o zaštiti imena zbog mogućeg prigovora Bošnjaka efendije Bakira.

I naplaćivati prava.

Rekli bi stari ljudi, kruha bez motike, ili Crnogorci – ležiš, a iđeš.

Zdravko Marić bi svakoga jutra donosio pazar od autorskih ugovora Plenkoviću, ovaj bi održavao konferencije za tisak svakoga dana i smješkao se naciji kojoj bi samo preostalo – ležati i jesti.

I popiti štogod.

Ja mislim da hedezeovci u ovo vjeruju očekujući rasplet najnovijih Plenkovićevih poteza.

Ima li realnih zaprijeka ovome planu?

Nema puno, samo jedna.

Kad god hoće Vučić može smjeniti Plenkovića.

Marko Ljubić / HKV

Marko LJUBIĆ: Hrvatska nema odgovore na mnoga ključna pitanja (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nenad Piskač: Režimski Bilten SNV-a proizvodi kolektivnu krivnju

Objavljeno

na

Objavio

Pupovac spašava režim i boji se demokratizacije

Hrvatski narod, društvo i država nalaze se u stanju neoproštene pobjede i ideološke okupacije. Neoproštena pobjeda i ideološka okupacija svojim rezultatima pokazuju se opasnijima po narod, društvo i državu od srbijanske oružane agresije. Pregažene su nacionalne kulturalne ustanove.

Razorene su, ponajviše iznutra, stare nacionalne stranke poput HSP-a i HSS-a, a onda i moderne poput HSLS-a i HDZ-a. KPH/SKH/SDP nije se transformirala u hrvatsku socijaldemokratsku stranku. Demokršćani su u pelenama. Ono što je preostalo, vidljivo je u nekoliko posljednjih prežalosnih saziva Sabora.

Odnos unutarnje i vanjske politike

Dok su nacionalne snage uzduž i poprijeko sustavno i temeljito destruirane, jačale su manjinske, protestne i partikularne. Konglomerat umiješan od destruiranih stranaka i favoriziranih, podmetnutih i privilegiranih liliputanaca s minimalističkim demokratskim legitimitetom pretvorio se u odnarođeni poredak (režim), koji je sam sebi i svrha i smisao.

Čimbenici režima imaju osnovne zadatke: Sačuvati poredak stvari, osigurati reprodukciju, proizvoditi trajnu neoproštenu pobjedu i širiti ideološku okupaciju. S tim i takvim unutarnjim poretkom Hrvatska je na vanjskome planu zauzela posljednje mjesto država Europske unije. Nije ni čudo, ta, samo uspješna unutarnja politika može generirati učinkovitu vanjsku politiku.

Primjerice, dok je Tuđman stvarao jaku integrativnu unutarnju politiku, ministar vanjskih poslova mogao je biti čak i jedan netalentirani Mate Granić.

Osamnaest godina poslije Tuđmana, HDZ nije u stanju pronaći kvalitetnoga nasljednika Plenkovića, tvorca „inkluzivne vlade“, zagovornika „stabilnosti“, borca protiv „populizma“, zaštitnika protuhrvatskih ideologija 20. stoljeća i ratifikatora nove rodne ideologije.

To je pokazatelj dubine destrukcije povijesno značajnih stranaka. Ali i to da je na čelu HSS-a notorni K. Beljak, umjesto uljuđene Marijane Petir. Da ne spominjemo drvene puškice HSP-a i plastične HSLS-a. Drugim riječima, da se sad u HDZ-u rodi novi Tuđman, već na razini temeljnoga ogranka izbacili bi ga iz igre.

Da se u HSS-u dogodi novi Radić, Beljak bi ga nogom u tur. Da se pojavi novi Starčević, svi haespeovi, autohtoni, čisti, prečisti i „za dom spremni“ ili nespremni, ne bi ga ni prepoznali.

Ni na jedno goruće pitanje hrvatskoga naroda, društva i države, uspostavljeni poredak nema rješenje. S ovim gospodarskim tempom „razvitka“, primjera radi, mogli bismo dostići Sloveniju za nekih pedesetak godina. O tomu je izvrstan ekonomski komentator HTV-a, Željko Kardum, nedavno govorio u gluhom terminu četvrtoga programa, valjda da ga čuje što manje ljudi. Umjesto njegovih objektivnih analiza, udarni nedjeljni termin već nam godinama zagađuje stanoviti Aco.

Bilten SNV-a u službi režima

No, kad režim blokira zdravu pamet, volju naroda, referendume, on istodobno privilegira nezdravu pamet, volju odnarođenih elita i nametnute direktive. Tako, recimo, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske i Grad Zagreb daju „podršku“ Srpskom narodnom vijeću, Vijeću srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i izdavaču Miloradu Pupovcu. On je objavio „Bulletin 14“ pod naslovom „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.“ Riječ je o godišnjoj potjernici posttuđmanovskoga režima, stanoviti uhidbeni nalog s međunarodnim pretenzijama olajavanja.

Izdavač Pupovac u tom režimu predstavlja ključan faktor proglašene „političke stabilnosti“. On je režimlija prvoga reda. I radi svoj posao: Sačuvati poredak stvari, osigurati reprodukciju, proizvoditi trajnu neoproštenu pobjedu i širiti ideološku okupaciju. Od njega hrvatski narod, društvo i država nemaju nikakve koristi, premda ga masno plaćaju. Nemaju ni lojalni Srbi.

U iole normalnome izbornome sustavu Pupovac bi Sabor mogao samo sanjati. Ali izborni sustav je i skrojen zato da proizvodi nenormalne odnose. Vrhunac proizvodnje nenormalnih odnosa predstavlja ratifikacija rodne ideologije, koju je upravo Pupovac požurivao, a Plenković prihvatio njegovu požurnicu.

Iz spomenuta Biltena razvidno je kako izdavač, autori i podupiratelji pod „historijskim revizionizmom“ smatraju svako propitivanje mitova velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma.

Također je jasno kako pod optužnicu za „govor mržnje“ spadaju oni koji ne prihvaćaju pojmovnu i sadržajnu politkorektnost koju su nametnuli predstavnici mainstreama proistekli iz velikosrpske i jugokomunističke ideologije, dok pod „nasilje“ spadaju slučajevi iz obične rubrike crne kronike.

Bilten uopće ne spominje četnike i pripadnike „pobunjenih Srba iz Hrvatske“. Oni su jednostavno nestali. Ne postoje, pa prema tome nisu nanijeli nikakav revizionizam, mržnju i nasilje prema Srbima. Ako komu i jesu, to nije problem, jer četnici su zapravo antifašisti, kao i Pupovac. Bilten, ipak, ne može sakriti osnovnu intenciju. Proizvodnju kontinuirane kolektivne krivnje hrvatskoga naroda, društva i države.

Stoga je on proteza i sredstvo velikosrpske i jugokomunističke ideologije. Nema nijedne nacionalne manjine u svijetu, kojoj državni poredak dopušta, kamoli financira djelovanje upereno protiv političkoga naroda, protiv zdravoga društva i same države.

Pupovac nije rješenje, već problem

Uostalom kako i zašto vjerovati Izdavaču Biltena u službi režima? On je izjavio u vrijeme pripreme srbijanske agresije i njezine opravdanosti, da je u Hrvatskoj prekršteno 10 ili 11 tisuća srpske djece.

Izjavio je da se u jami Jadovno skriva 40 tisuća žrtava, a uvidom u nju nije nađena nijedna. Dao je riječ kako će za dva zarobljena pobunjena Srbina trampom s pobunjenicima spasiti dr. Ivana Šretera, a on se i danas vodi kao nestali.

Kako, dakle, vjerovati Izdavaču, štoviše, uzeti ga za koalicijskoga partnera, kad je povrh svega u Hrvatskom saboru nataknuo žutu traku, hineći kako u Hrvatskoj vrijede rasni zakoni?

Napokon, kako režim može vjerovati Pupovcu, kad on izravno radi i protiv pripadnika samoga režima? Naime, kako pišu Izdavačeve Novosti – „Opasno je da su elementi etničke netrpeljivosti i revizionizam i dalje prisutni u medijima i izjavama javnih osoba.

Radi se o preko 50 javnih izjava, mahom političkih dužnosnika od najniže lokalne razine pa sve do vrha vlasti, rečeno je na predstavljanju Biltena“. Iako je Pupovac vlast, „već četvrtu godinu zaredom raste broj slučajeva govora mržnje i netolerancije, poziva na nasilje i historijskog revizionizma, pri čemu su najčešće mete pripadnici manjina i ranjivih skupina, prije svega Srbi“.

SNV

Dakle, koje je rješenje ne samo za „ranjivu skupinu“ Srba, već i za većinski narod, društvo i državu? Maknite Pupovca. Nije on rješenje, već problem svih hrvatskih državljana, bez obzira na nacionalnost. Sudeći prema pisanom izvještaju Novosti s predstavljanja Biltena, najviše je, međutim, govorio upravo Izdavač, predstavljen kao predsjednik SNV-a.

Nije sebe okrivio za navodni rast govora mržnje, napada i prijetnji, već „ultrakonzervativne udruge“, budući da one „napadaju Vladu koju podržavaju nacionalne manjine“. Tipično režimlijski. Zatim je vlastiti režim optužio da ne provodi zakone! I založio se da se mete označene u Biltenu ne procesuira prekršajno, već prema „Kaznenom zakonu“.

Tipično za represivca! Smetaju mu i „svadbe i različita druženja“, budući da završavaju „pjesmama“ koje mu se ne sviđaju. Tipično za totalitarne režime. Tri mjeseca prdekane za Vilu Velebita već je viđena praksa političke stabilnosti.

Podupire vladu, boji se neizvjesnosti, Crkve…

Podvalio je laž da je „RH po Ustavu temeljena na antifašizmu“. Žali se, međutim, „u svakodnevnici nema antifašizma, nego fašizma“. Da, ima ga, ali ne tamo gdje ga on vidi. Da se potrudi onoliko koliko se trudi fašizirati Hrvate, hrvatsko društvo i državu, pronašao bi ga bez puno muke u ostatcima velikosrpskoga i jugokomunističkoga totalitarizma, te u zagovornicima rodne ideologije.

Grozna je optužba „predsjednika SNV-a“ kako su za fašizam „odgovorni ključni akteri hrvatske političke scene“. Od njih zahtijeva da odlučnije djeluju na suzbijanju narodnih neprijatelja.

No, unatoč svemu, Pupovac će poduprijeti „aktualnu Vladu“. Zašto? Zato jer ga plaši „neizvjesnost oko toga tko će preuzeti vlast i Vladu“. Pita se „hoće se vratiti oni koji su otišli 2016.“, naime, upravo su oni „suodgovorni“ za rezultate neznanstvenih istraživanja objavljenih u Izdavačevu Biltenu.

Umjesto da stane u zaštitu Hrvatske pravoslavne crkve, koju režim otvoreno diskriminira, Bilten je opleo po njoj, a Izdavač po Katoličkoj crkvi: „Hoće li oni crkveni krugovi koji žele preuzeti dominaciju nad hrvatskom politikom i koji mobiliziraju cijelu kampanju koja traje preko svojih nevladinih organizacija i drugih krugova, hoće li oni uspostaviti onu vrstu poretka kakvu smatraju da je u Hrvatskoj prirodno da postoji poredak, tzv. prirodni hrvatski poredak“. Pupovac dominira hrvatskom politikom, a ne Crkva.

Prirodan hrvatski poredak je samo onda kad je pupovčad nedodirljiva vlast. To je ujedno i jedini ispravni antifašizam. Sve ostalo je fašizam, pa i referendumi.

Stoga Pupovac zaključuje „da smo prisiljeni čuvati ovo što imamo, vjerujući da gore ne će doći“. Premda, kaže, „svi pokazatelji govore da gore dolazi“. Time je izrazio stajalište ne samo SNV-a, već i odnarođenoga poretka u cjelini.

Nenad Piskač / HKV

 

Pupovac predstavio Bilten SNV-a ‘Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017. godini’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Rušenjem istanbulske konvencije do rušenja Plenkovića

Objavljeno

na

Objavio

FAH

“Kršćanski je život trajna borba. Traže se snaga i hrabrost da bi se odupiralo đavlovim kušnjama i da bi se navještalo evanđelje. Ta je borba silno lijepa jer nam omogućuje slaviti svaki put kad Gospodin pobijedi u našim životima”, napisao je papa Franjo u uvodu u zadnje poglavlje svoje pobudnice “Radujte se i kličite”. U poglavlju koje nosi naziv “Borba, budnost i razlučivanje” Sveti Otac nas poziva da stvari uzmemo u svoje ruke i idemo uz Božju pomoć mijenjati ono što se mijenjati može.

Građanska inicijativa “ Istinom protiv Istanbulske” na ulice je već do sada dovela veliki broj naših građana koji su uzeli stvari u svoje ruke i čine ono što mogu. Potpisati se za raspisivanje referunduma za otkazivanje Istanbulske konvencije mogu svi građani Republike Hrvatske. Ostalo je još pet dana. Sasvim dovoljno kako bismo razmislili i u vlastiti dnevni red uvrstili dovoljno vremena te kako bismo otišli do najbližeg punkta volontera inicijative i dali svoj potpis. Tim potpisom svaki građanin zapravo počinje slijediti riječi Svetog Oca iz pobudnice “Radujte se i kličite”. Potpisom se borimo protiv onih koji ne žele isitni pogledati u oči. Potpisom pokazujemo budnost i činimo ono što čini aktivni djelatni kršćanin. Potpisom razlučujemo i dobro od zla. Na prvim stranicama Staroga zavjeta jasno piše kako je Bog stvorio muškarca i ženu. Ne piše kako je Bog stvorio “ono”, nego jasno piše kako je stvorio muško i žensko. Istanbulskom konvencijom u društvo se pokušava ubaciti rodna ideologija, koja ostavlja prostora manipulacijama. A mi, katolici, znamo što nam je činiti. Naši su postulati određeni davno. Za nas nema manipulacija.

I zato učinimo sve kako bismo pokazali, uz razumijevanje i prihvaćanje katoličkih stavova i treću našu kršćansku odrednicu, djelatnu aktivnost. Sudjelujmo. Priključimo se brojnim volonterima koji neustrašivo stoje pored svojih malih stolića iščekujući svakog dobronamjernika i njegov potpis kao dokaz više kako nas ima i kako znamo biti tu kad je potrebito. Svi ti ljudi podsjećaju me na 90-te kada smo s puškama na grudima i krunicama oko vrata hitali zlu u susret. Nismo se bojali tenkova, strojnica, luđačkih pogleda. Nismo se bojali huškačke retorike i propagande. Ni danas se ne bojimo lokalnih moćnika i vlastodržaca, koji misle da su svijet izmislili. Ne bojimo se njihovih nasrtaja na um i srce. Pokažimo odlučnost. Nije važno u kojoj smo stranci. Važno je da smo Kristovci. Važno je da smo ljudi. Opravdajmo djelom ono što smo čuli na nedjeljnjoj misi. Dajmo prostora Duhu Svetom da nas povede.

U narednih pet dana, toliko je još ostalo do roka skupljanja potpisa za raspisivanje Referenduma o otkazivanju dokumenta, koji je prekriven velom tajne i koji nam krije toliko toga, učinimo ono što je jedino ispravno.. I koliko god u njega ulazili s razumijevanjem i svom znanošću ovoga svijeta, ne možemo dokučiti što sve on može donijeti. Toliko je nejasnih upitnika u samom dokumentu. A tamo gdje su stvari nejasne otvara se prostora za nove nejasnoće i podjele. Ok.

Taj dokument je izglasan u Saboru, ali nisu niti saborski zastupnici neprikosnoveni. Neki nisu ni pogledali dokument. Samo su digli ruku i time pokazali, ne odgovornost, nego, toliko puta spominjani problem ove države, podobnost. Nitko me ne može uvjeriti kako neki od njih, HDZ-ovi zastupnici misle pozitivno o konvenciji, unatoč ruci u zraku tijekom glasovanja. Oni su jednostavno tako učinili. Evo prilike grešku ispraviti. Jednostavno se potpisati za Referendum i time dobiti novu priliku. Zapravo, oni samo time pokazuju pravo lice. Ono istinsko kršćansko, kakvo i imaju, samo nemaju hrabrosti za to, jer misle da bi se time mogli spotaknuti. Strah je veliko zlo ovoga društva. Treba biti hrabar. A to ne znači predati se. Građanska Inicijativa “Istinom protiv Istanbulske” učinila je sve što je bilo u njenoj moći. Sad smo tu mi, građani. Red je na nas.

Svi zajedno izađimo na ulice. Pomozimo volonterima na crti obrane, dajmo svoj mali doprinos kako bismo ostvarili sveopći cilj. Pokažimo da nas ima. Pokažimo kako ima i onih koji se ne kriju, koji jasno kažu tko su i što su. I to djelatno. Mi, koji u Hrvatskoj živimo od svojega rada ne ovisimo od Europske unije. Volimo ju. Dio smo Europe, ali ne pod svaku cijenu. Ne pod cijenu naših vrijednosti. Ako to još nisu “skužili” oni koji vode ovu državu to je njihov problem. Znamo da oni imaju i veći problem: kako se nositi sa svojom savješću, jer “sjemenje” se brzo raspe, a svjeotnazora ne bude. I zato gornji naslov. Istanbulska konvencija u ovoj državi treba doživjeti rušenje, kako bi naši vodeći poličari doživjeli katarzu. Priliku imaju. Možda i sami potpišu za Referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. Jer, rušenje Istanbulske konvencije nije rušenje ljudi nego provođenja njihovih politika, na čijem ustrajavanju može doći do dubokih devijacija unutar društva.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati