Pratite nas

Kolumne

Marko Ljubić: Tajna Plenkovićeva strategija

Objavljeno

na

 Lider Plenković i tajna strategija

Sad je sve izvjesnije da je ključ Plenkovićeve dobitne strategije razvoja Hrvatske utemeljene na uključivosti moguće integrirati u samo četiri imena: Fred, Karlos, Vaso i Ivo.

Namjera mi je pokazati u ovome tekstu smisao i sinergijsku povezanost Karlosove najave samospaljivanja, zatim iznenadne Fredove nakane otići iz Hrvatske, Ivine navale na Katoličku crkvu, te Vasinih facebook balada i muške odlučnosti prema Srbima i neprijateljima svih uzrasta i boja.

Nema u tim istupima ništa osobno, vjerujte mi.

Sve je dio jedinstvene i tajne strategije Andreja Plenkovića, njegove vizije uključivosti,a to mi je odao jedan – viđeni hadezeov vjernik tvrdeći da „Andrej zna što radi“.

Fred je Predrag Matić.

Potencijalni je zlatni rudnik Hrvatskoj.

Pokušavam naime proniknuti u duboke vode nacionalne obrazovne strategije, koju preuzima Plenković od Vican, za Divjak s ingenioznom pratnjom uličnih revolucionara.

Kvaka obrazovne reforme su – Fred, Karlos, antifa pobratimi, a riješenje su Ivo zaštitnik autorskih prava i pregovarač Vaso.

Fred je jedno od strateških rješenja, orijentir što i kako proizvoditi u budućnosti, počevši od pilot projekta reforme do beskonačnosti. On je odgovor na pitanje – kako hrvatsko obrazovanje i postojeće potencijale prilagoditi suvremenim zahtjevima tržišta, a to su otkrili Željko Jovanović, Budak i naravno – Jokić.

E, pa poslušajte.

Fred kaže da će spakirati koferčić i napustiti ovakvu Hrvatsku, pronaći mjesto za život i dio svoga tržišta, tipujući na Finsku, Švedsku, Dansku, gdje se cijeni rad, znanje i poštenje.

Strateška je to varka.

Globalni antifašizam

Ja mislim da je on pred potpisivanjem četverogodišnjeg ugovora u ljetnom prijelaznom roku s Talibanima u Afganistanu, kao svjetski poznati razarač tenkova i oklopnjaka, pa da ljudima pomogne u naredne četiri godine uništavati američke oklopnjake, koje je izgleda Trump odlučio umnožiti u toj zemlji. Pažljivo pratite, jer, ovdje dolazimo do idejne platforme Fredovoga angažmana protiv Trumpa. To je globalni antifašizam.

Postavlja se pitanje što bi Hrvatska u tom slučaju, ako on eventualno iznajmi svoje sposobnosti Talibanima, kako bi se ostvarila Krstičevićeva strategija nacionalne sigurnosti?

Teško, ali riješenje je osmišljeno kurikularnom reformom čiji ključić drži Divjakica.

Zato Plenković pročišćava put svojoj ministrici.

Jer ima viziju.

Zna čovjek što radi.

Andrej je vrlo vjerojatno, a to očekuju i u to se zaklinju hadezeovci danas suočeni s Plenkovićevim odlukama čije ciljeve ne znaju proniknuti, niti smiju pitati šefa za viziju, pa sa strepnjom čekaju znojeći se, svojom maksimom uključivosti genijalno smislio plan zavaravanja potencijalnih napasnika, pa tvornicama u Ozlju, Đuri Đakoviću i DIV brodogradilištu, zapovjedio proizvodnju Fredova.

Pa će proizvesti par tisuća Fredova i postaviti ih duž dunavske obale ili granice prema Srbiji i Republici Srpskoj u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini, zatim tisuće Fredova postaviti oko Sv. Gere, duž granice i uz žilet žicu sa Slovenijom, a pogotovo ploveću platformus nekoliko tisuća Fredova na pontonu postaviti da plove sredinom Savudrijske vale, oko Neuma platformu s načičkanim Fredovima postaviti pred nasrtaje bošnjačke mornarice, te u Boki Kotorskojispred razularenih Crnogoraca.

I, konačno za svaki slučaj jednoga Freda s isukanim raketnim bacačem u obliku vila na spomeniku u Srbu, postaviti preko puta Joška Jorasa da ima s kim ratovati.

A nakon prvoga očekivanoga razaranja američkih oklopnjaka u Afganistanu, presretni će Talibani na video snimkama objaviti svijetu Freda sa zelenim rupcem oko čela i crnom zastavom utisnutom u košulju s leđa, tako da će biti dovoljno diljem svijeta, pogotovo po Africi samo na crte bojišnice početi postavljati – Fredove.

Eto ga.

Svi neprijatelji će bježati kao vrag od tamjana.

Recimo, skupini Boko Haram će same dolaziti curice na silovanje čim na brdu iznad svojih sela vide Fredove.

A tko će proizvesti tolike Fredove?

Kina, tko bi drugi?

Hrvatska će imati autorska prava i kalup.

Sumamed će biti mala beba za to što nas očekuje u budućnosti.

Postavlja sepitanje što s Karlosom?

Karlos je Pilsel zaboga, nemojte da tu bude nepoznanica.

Kako od njega napraviti zlatni rudnik i eksploatirati njegov epohalni potencijal u sinergiji s proizvodnjom Fredova?

Malo je tu zapelo ako je vjerovati medijima, ali znajući Plenkovićeve diplomatske vještine, gdje se kao i oko spomenika u Jasenovcu pristane na ucjene, donese odluka pa onda pregovara, nemamo se razloga bojati.

Tito uklonjen, a ništa ne gori

Carlos Pilsel

Nije lako s tim tipovima, pa je tu Plenkoviću nužnije uključiti Vasu s njegovim integritetom, mislim na ovaj politički, da ako nešto ne štima milom ili pregovorima, onim diplomatsko-uključivim i dijaloškim, da se, prvo pokuša Vasinom facebook poezijom i baladama te eventualno kojom molitvom umrtviti Karlosova upornost i principijelnost, a ako to ne pomogne odlučnošću koju Vaso pokazuje na srpsku bezobraštinu, a ako i to zapne – šamarčinom.

A, ako zapne Vaso, tu je Ivo.

Karlos je navodno najavio javno samospaljivanje ako se donese odluka o uklanjanju Trga maršala Tita.

Tito uklonjen, a ništa ne gori.

Kako to?

Koleba se Karlos, a prema nekim informacijama nije uspio s vladom ispregovarati zadovoljavajuća autorska prava, čak ni pored toga što se u sve uključio Ivo.

Koji Ivo?

Pa profesor Ivo zaboga, onaj s pravnog fakulteta, Ivo Josipović.

Zapeo Karlos.

Kad je vidio da je vrag odnio šalu, da ni Bandić više nije što je bio, odlučio javno opovrći svoje samospaljivanje, usprkos tisućama oduševljenih fanova koji su ga na forumima hrabrili, navijali i vikali – naprijed legendo, svaka ti čast, s tobom smo, treba li kanta benzina, javi ako treba upaljač i slične izlijeve oduševljenja i potpore.

Ali, Karlos zapeo zasad.

Zato je on trenutni prioritet Plenkovićeve uključivosti.

Da se kojim slučajem Fred spali, recimo na Kaptolu čemu je naginjao njegov kompanjon Ivo Josipović, nahrlile bi antife cijeloga svijeta po inspiraciju kojoj više ne može odgovoriti Zuppa, milijuni bi ih hodočastilo, vjerojatno bi mu podigli i spomenik nasuprot Katedrale, a pretpostavljam da bi ga možda proglasili i svojevrsnim antifa svecom.

Neslućene su mogućnosti takve atrakcije, jer poznavatelji svjetskih prilika tvrde da bi taj Karlosov možebitni čin mogao kao ništa do sada trenutno ujediniti interes ugroženih skupina i privući milijune, a pogotovo islamiste pune iskrenog oduševljenja i senzibiliteta za miris spaljenog Karlosa.

Možda im postane inspiracija.

Tu, u toj točki bi se sinergijski dopunili potencijali Freda i Karlosa, Merkel i Macron sasuli bi milijarde eura preko Junkera u promidžbu, ali i plaćena hodočašća mjestu samospaljivanja našega Karlosa. Zagreb bi se za godinu dvije proširio do Knina s jedne strane, do Rijeke s druge, te do Jasenovca na trećoj strani.

A Bandić, turistička zajednica, Plenkovićeva vlada, čak i Pupovac i Štromar bi trljali ruke zbrajajući utržak i porast BDP-a. Ne bi loše prošle ni mnogobrojne udruge antifa, jer bi se mladi mogli opredjeliti za antifašizam poučeni takvim epohalnim djelom ali i očekivanim bogovskim prihodima.

Svatko to vidi, ali Karlos zapeo i točka.

A hadezeovci nestrpljivi, jer plan uključivosti ne ide bez njega.

Zato je svojom rastegljivom uključivošću Plenković potajno angažirao Ivu Josipovića, a ovaj da bi se bolje maskirao navalio lupati po Crkvi. Da nitko ne posumnja u savez demokršćana i ateista.

Uključivost i vizija lidera

Josipović

S obzirom da je Karlos kao mladić skrivio smrtnim grijehom protiv Židova, Ivo ga nastoji inspirirati upravo dobrotom prema njima. Tako je Ivo nesebično zanemario popratne posljedice eventualnoga vraćanja imetka Židovima i ostalim nesretnicima kojima je NDH oduzela imovinu, a to blagoslovio jugoslavenski „oslobodilački“režim s Titom na čelu, te oteto verificirao dajući ga zakonskim i revolucionarnim presudama Josipovićima i gomili današnjih antifa odnosno njihovih otaca ili djedova.

Da se množe.

Koliko čujem Plenković namjerava upravo to iskoristiti.

Bar tome se nadaju hadezeovci očarani uključivošću i vizijom svoga lidera.

Pa ispuniti želju Ivi.

Pa se dosjetio plana da se isplate svi oteti stanovi predratnim Židovima, Hrvatima, Nijemcima, Srbima, bilo kome, ali da im naknadu za to ne plati – hrvatski narod.

Hadezeovci vjeruju da upravo tako misli Plenković.

Jer, pučanin je.

Zaboga nije narod živio u vilurinama, niti u mnogosobnim stanovima u kojima su Ivo i njegovi istomišljenici na antifi odrastali i stasali upijajući revolucionarnu svijest i viziju od svojih roditelja i djedova revolucionara, niti je narod imao pristup tome.

Republika Hrvatska bi danas nastojeći uključivo ispuniti Ivine želje i civilizacijsku obvezu, trebala ispostaviti račune svim obiteljima „osloboditelja“ Zagreba, ali i osloboditeljima svih hrvatskih gradova i imanja, prije svega naplatiti im po tržišnoj cijeni višedesetljetno beplatno posjedovanje tuđe imovine i njeno korištenje, zaračunati im kamate, štete koje su prouzročili vlasnicima imovine, zatim ih istjerati iz otetih kuća, vila, stanova, tvornica, imanja, zatim oduzetom imovinom – obeštetiti obitelji i nasljednike nesretnika kojima je to ili NDH, a kasnije Jugoslavija i Tito oteli.

Pohvalno je i vrlo inspirativno to što Ivo Josipović svjesno predlaže taj model na svoju štetu riskirajući beskućništvo, a sve s ciljem da razgali Karlosu dušu i ovaj – se spali.

Zamislite poruke civilizaciji?

Bez vlastite žrtve i primjera nema ništa, jel tako?

Vrlo je primjereno očekivati da se s tom vizijom riješavanja obveza prema pobijenim ili protjeranim Židovima suglasi i

Pupovac, jer Beograd se odavno zalaže za to.

Domislio se Andrej

Nema problema – domislio se Andrej.

Zatim bi se ta općeprihvaćena civilizacijska stečevina primjenila i na Srbe u Hrvatskoj čiji šef Pupovac ne da ni govoriti ispod granice pravde i poštenja poučen srpskim iskustvima kojima „osloboditelji“ Zagreba recimo nisu htjeli dati cijeli Zagreb kao naknadu za milijun žrtava, pa svakodnevno inzistira na tome da su oni oduvijek obespravljeni i ugroženi, te je posve očekivano da u otetim židovskim, srpskim i hrvatskim, te njemačkim stanovima, imanjima i vlasništvu – danas ili nakon revolucije i proglašenja antifašizma – nije bilo Srba.

Srbi su naime otimali samo ustašama, a to je antifašizam.

Zatim bi Plenković, dosljedan i transparentan kakvim ga već potpuno poznajemo, s vizijom koju doduše ne shvaćaju njegovi hadezeovci, ali svjetluca im negdje pred očima i izginuli bi za nju, nešto kao Karlos uz Vasinu pomoć, nastavio uvoditi red.

I pribavljati blagostanje i stabilnost.

Novosti

Pa bi onda tragom toga svim aboliranim Srbima u ratu devedesetih valjalo ispostaviti račun, onako civilizacijski i pošteno, na čemu njihov lider Milorad inzistira svakoga dana boreći se za pravdu i jednakost u Hrvatskoj, za sva razaranja i oduzimanje života hrvatskom narodu i ljudima. Pa bi to bilo nekih stotinjak milijardi eura izravne štete, još tolikoneizravne, a iz tih golemih sredstava Pupovac bi mogao plaćati do mile volje „Novosti“, Dežulovića i Bajtu, dok ne zanijeme od antifovanja i prosvjećivanja zalupanih Hrvata.

Na naslovnici „Novosti“ bi pisalo – Braća Srbi lepo plaćaju!

Ja mislim da bi Srbi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku jedva dočekali da preuzumu odgovornost jer im je dosta podcjenjivanja i statusa tetkica u koje ih je pretvorio Pupovac stalno kukajući o nekakvoj njihovoj ugroženosti. Nije lako biti ratnik i nejač istodobno, junak i tetkica. To razara junački duh. A ne sumnjam da bi i Srbija rekla- evo, nećemo našu nejač mrcvariti, idemo mi to preuzeti i narednih dvjestotinjak godina Hrvatskoj plaćati po milijardu eura.

Što vi mislite?

Ja bih im takav rok odobrio, jer nije nama u interesu da nam susjed zbog svoje političke zločestoće bankrotira. Duže razdoblje ima snažniji edukativni potencijal, a to opet ima duboke veze s kurikularnom reformom Budaka i Jokića.

E, sad, hajde da pokušamo zbrojiti efekte tajne Plenkovićeve strategije, samo na navedenim primjerima i potencijalima, a takvih koje nismo ovdje ni spomenuli je prepuna Hrvatska. Valja u toj razvojnoj strategiji, vjerojatno je Divjakica uz pomoć Budaka i Jokića te uz Plenkovićev blagoslov to i osmislila, napraviti kalupe za serijsku proizvodnju Radojki Borić, Zokija Pusića čiji bi brkovi mogli postati zaštitni znak globalne antife, a glas – bojni poklič. Sklopiti ugovore s Kinezima ili Indijcima pa štancati do iznemoglosti u tri smjene Sarnavke, Bojane Genov, Pusić brčine, Zeliće,Bosance, pri čemu kod njega valja voditi računa o zaštiti imena zbog mogućeg prigovora Bošnjaka efendije Bakira.

I naplaćivati prava.

Rekli bi stari ljudi, kruha bez motike, ili Crnogorci – ležiš, a iđeš.

Zdravko Marić bi svakoga jutra donosio pazar od autorskih ugovora Plenkoviću, ovaj bi održavao konferencije za tisak svakoga dana i smješkao se naciji kojoj bi samo preostalo – ležati i jesti.

I popiti štogod.

Ja mislim da hedezeovci u ovo vjeruju očekujući rasplet najnovijih Plenkovićevih poteza.

Ima li realnih zaprijeka ovome planu?

Nema puno, samo jedna.

Kad god hoće Vučić može smjeniti Plenkovića.

Marko Ljubić / HKV

Marko LJUBIĆ: Hrvatska nema odgovore na mnoga ključna pitanja (VIDEO)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Od manekena do generalnog konzula

Objavljeno

na

Objavio

Voljom Vlade, predsjednice i Odbora za vanjsku politiku, Boris Blažeković postavljen je za generalnog konzula u New Yorku. Mnogi se zapitaše, pa tko je taj Blažeković, kakva mu je biografija, koje su mu zasluge?

Ubrzo je otkriveno nekoliko zanimljivih detalja. Blažeković nema, kao što se u pravilu traži za diplomate, visoku stručnu spremu.

Završo je srednju školu za cestarski promet, stekavši zvanje šofera. Nije završio nikakvu diplomatsku akademiju, niti ima diplomatsko iskustvo. Tek je u Zagrebu pohađao nekakvu londonsku školu za odnose s javnošću, što može biti presudan detalj, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

U mladosti je defilirao modnim pistama kao maneken, poslije je imao i modnu agenciju. Držao je restoran u prostorijama Grada, i to bez dozvole, zbog čega se ganjao po sudu.

Uspio je na listi HNS-a, odnosno „kukuriku koalicije“ postati zastupnikom i voditeljem saborskog izaslanstva u Skupštini NATO pakta. Za tog se mandata nije istakao skromnošću.

Naprotiv, kako manekenima i priliči, bio je najrastrošniji zastupnik, potrošivši u jednoj godini na putovanja čak 190 tisuća kuna.

Bio je glasnogovornikom HNS-a i voditeljem predsjedničke kampanje Vesne Pusić. I eto, sada, u 64. godini života, doživljava svoj politički vrhunac.

Blažeković je na prvim demokratskim izborima glasovao, kako je sam priznao, za HDZ, ali se ubrzo od te stranke oštro distancirao. Dvadest godina samostalnosti nazvao je društvenom devastacijom. Još prije nekoliko mjeseci HDZ i Andreja Plenkovića nazvao je na svojim Facebook stranici lažovima i optužio za govor mržnje.

Od modnog pretvorio se u političkog manekena, pa je po raznim selima i gradovima kao voditelj političke akademije HNS-a propovijedao liberalnu mantru: sloboda pojedinca, što manje države, što više civilnog sektora, totalna privatizacija. Redoviti je sudionik gay-parada.

Protivio se referendumu o braku, a zagovarao je politički dezangažman Hrvatske u odnosu na položaj Hrvata u BiH. Uglavnom, jedan niz stavova koji bitno odudaraju od deklaratornih stavova vladajuće stranke, koja ga je na koncu poslala u SAD zastupati zemlju.

Ma nije važan jedan čovjek, nije važan ni jedan konzul, nije možda važna ni diplomacija od koje država ima korist samo onda kad ne pravi štetu. Ali su važni kriteriji po kojima se pojedinci uspinju na društvenoj ljestvici i zbog kojih cijelo društvo postaje disfunkcionalno.

Kako vidimo na ovom primjeru, nije važno iskustvo ni obrazovanje, nije važan ni moralni profil, nisu važna čak ni politička uvjerenja. Važno je samo pripadanje klanovima i, iznad svega, važna je vlast i politička trgovina koja će je omogućiti.

Hrvatska zajednica u New Yorku pokrenula peticiju protiv imenovanja generalnog konzula

 

Marijan Knezović: Ne znam zašto u SAD ide osoba bez ijedne kvalifikacije, a pritom ga tamo ni ne žele

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Plenkovićev politički atentat na Kolindu

Objavljeno

na

Objavio

Onaj koji je potegao temu ratne odštete kako bi za sebe ostvario trenutnu političku korist, čitavu će ispregovaranu svotu potrošiti na Pupovčeve tri ruke

Na Tuđmana je sletio Vučić. Možda u tome treba tražiti razlog zašto je u Zagrebu nakon jedne umjerene zime pao tako snažan snijeg. Iako snijeg svojom bjelinom sve prekriva, ovoga puta je poslužio kako bi na njemu mnogi ostavili svoje tragove.

Umjesto jedinstvene prilike da se vuku naplati sve ono što nam je nažao učinio, mi smo dobili tor pun posvađanih ovaca, a sve poradi sujete onog koji nas tako sigurno vodi. Iako je o pozivu sve znao, on nije mogao odoljeti prilici u kojoj će macanizirati vlastiti politički rejting i tako uzvratiti predsjednici za njezine opravdane opaske o iseljavanju i muci ovršenih, piše Borislav Ristić / Večernji list

Tako smo bili suočeni sa situacijom u kojoj onaj koji je već duže vrijeme zna za ovaj poziv, uključuje se u njegovo javno miniranje, tako se svjesno zabija autogolove vlastitoj državi. Odmah po najavi posjete premijer Plenković je izašao s tezom kako će on od Srbije tražiti ratnu odštetu, iako ta tema uopće nije bila dogovorena, niti pažljivo pripremljena.

Kao da se radilo o klasičnom duplom pasu s Vučićevim ministrom Vulinom, inače poznatijim kao “tetkino zlato”. On iz Beograda odašilje otrovne strelice kako bi u Zagrebu potakao prosvjede i tako dirigirao hrvatskom desnicom, prizivajući scene koje bi od Vučića napravilo žrtvu, a Hrvatsku prikazalo kao zemlju zaglavljenu u prošlosti. Do sada smo kad god je nekome zatrebala potvrda teze o “ustašizaciji Hrvatske” na sceni imali dežurne “ustaše”. Kad god je ljevici trebao neki ustaša na sceni se pojavljivao Keleminec, ali ovoga puta je drugačije.

Nakon predsjedničine izjave o tome kako joj politiku neće voditi marginalci, misleći na ove dežurne ustaše, gle čuda, u tome se pronašao Đakić, da bi odmah potom jedan desni portal hitno izvijestio kako je predsjednica, spomenuvši “pojedince s ruba političkog spektra”, time uvrijedila branitelje koji su prosvjedovali – iako je njezin savjetnik upravo došao iz tih krugova i u sklopu pripreme za Vučićev posjet komunicirao o tome s 25 braniteljskih udruga.

Dakle, imamo situaciju u kojoj Vulin priželjkuje prosvjede, a na Vulinov poziv odgovara HDZ-ov hvidraš Đakić, napad prenosi jedan desni medij, pa lijevi mediji konačno imaju priliku naslađivati se u situaciji u kojoj desni napadaju svoju Kolindu.

U nastavku imamo priliku gledati napade u kojima Glavašević i Bujanec zagrljeni u duetu pjevaju onu “vukovi se kriju i piju ti vodu”. Jasno je da se ovdje radi o pokušaju da se jedan važan službeni susret na državnoj razini, koji je iniciran da bi se riješili ne samo mučni problemi iz prošlosti, već i oni koji nas čekaju u budućnosti.

Koliko je u hrvatskom nacionalnom interesu gurati ideološke sporove iz prošlosti u prvi plan u trenutku kada nam iz Europske unije stižu poruke da je priznavanje Kosova glavni uvjet koji stoji pred Srbijom za ulazak u EU, što znači da taj proces neće čekati na nas i ne olakšava naša buduća uvjetovanja?

Takvo otezanje u ovom trenutku jedino može biti u interesu Srbije, jer će nam u tom slučaju morati dati manje ustupaka. Zašto bi netko nanosio štetu vlastitoj državi samo zbog sujete i povrijeđenoga ponosa? Kome ne odgovara rješavanje spornih pitanja između Hrvatske i Srbije? Možda onome koji već dugo parazitira na održavanju sukoba Hrvata i Srba? Nema veće traume za anacionalnu ljevicu nego gledati kako nacionalne države uspješno rješavaju probleme koje njihove nadnacionalne utopije i pristupi nikako nisu mogli riješiti.

U tome im pomaže i dio desnice koja od drveta ne vidi šumu i udaranjem po četnicima i ustašama održava jugoslavenski politički privid kao poželjnu alternativu. I za srpsku manjinu u Hrvatskoj ovo je dobra vijest, jer će konačno prestati biti “korisni idiot” ljevice za napad na hrvatsku nacionalnu državu i okrenuti se sebi i rješavanju konkretnih problema kroz institucije hrvatske države.

Dok naši zastupnici udaraju u bubnjeve nacionalnog interesa i ponosa, umjesto sjedenja na “buljama” koje dobro naplaćuju, bilo bi dobro kada bi ponekad uključili i glavu.

Ne postaje se Hrvatom, uostalom, u odnosu na Vučića, već unatoč Vučiću. Dok god se određujemo u odnosu na druge ostajemo pod vlašću drugih i samo slabimo vlastitu poziciju, prepuštajući drugima priliku da poantiraju u svoju korist.

Na posljetku, kako vidimo, umjesto političkog atentata, cijeli ovaj igrokaz pretvara se u samoubojstvo iz zasjede. Jer, već sutra, kada se slegne sva ova medijska prašina i buka, onaj koji je potegao temu ratne odštete kako bi za sebe ostvario trenutnu političku korist, čitavu će ispregovaranu svotu potrošiti na Pupovčeve tri ruke.

 

Potpora humanitarnih udruga hrvatskoj predsjednici Grabar-Kitarović nakon Vučićeva posjeta

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari